O početku obračuna Davida Dragičevića sa policijsko-pravosudnom mafijom koja ga je ubila

Piše: Borislav Radovanović

Opštepoznato je učešće tada tinejdžera Davida Dragičevića na protesima zbog ubistava Jovana Arbutine i Nikole Đurovića. No, danas nedvosmisleno možemo ustvrditi da je mlađani David ukazivao upravo na zločinačko udruženje koje ga je na kraju i ubilo. Njegov obračun sa organizovanim kriminalom započeo mnogo je prije toga - kada je "provalio" u računare hotela Talija. Godinama je policijsko-pravosudna mafija morala zataškavati kriminal enormnih razmjera u kakvom im je konce pomrsio 15-ogodišnji "Klinac iz geta".

Iskreno, rastužile su me reakcije brojnih članova "PRAVDE ZA DAVIDA" na uvodni tekst čija namjena je bila tek ukazivanje na određene dimenzije ubistva Davida Dragičevića kakve namjeravam objelodaniti u narednom periodu. Zato mijenjam zamišljenu koncepciju i pišem ovaj tekst. Drugo, posljednji sam koji želi unositi konfuziju u ionako teško uzdrmanu zajednicu "PRAVDA ZA DAVIDA". Tako najavljene tekstove neću slati administratorima FB zajednice, a ko će i da li će uopše šta preuzimati nije moja stvar. Nemam namjeru ni učestvovati u raspravama članova.

Da bi izbjegli bilokakve neželjene konotacije u startu želim stvari jasno pozicionirati. Moja moralna obaveza prema Suzani i Davoru, zasnovana na obećanju, ostaje nepromijenjena. Isto tako, moj odnos prema većini najagilnijih saboraca ostaje na nivou doživotnih prijatelja. Svi oni odlično znaju gdje mogu naći moje objave i nema potrebe da se oko toga raspravljamo sa bilokim. Elem, moja ključna moralna obaveza jeste prema ubijenom saborcu Davidu Dragičeviću, a još kako ću se potruditi da svijet dozna ko je bio taj izvanredni mladić i kakva je bila njegova borba protiv Zla i Nečasti. Zato već pripremam temelje za dalje širenje istine na engleskom jeziku.

Deset mjeseci ko zna koliko desetina hiljada odraslih i "zrelih" osoba kontinuirano pjeva našu himnu "Klinac u getu", a nikako da spoznaju poruke kakve je David pjesmom odaslao sa svega 15 godina. Zar je toliko teško shvatiti kako je tinejdžer itekako bio svjestan da će teško preživjeti bitku koju je prethodno započeo protiv ovih što ga na kraju i ubiše? 

Znamo da je 40 000 onih koji su se uspjeli probiti kroz policijske zapreke u jednom trenutku javno zatražilo isto ono šta je Đakac tražio kada je protestvovao zbog ubijenih Jovana i Nikole. Istinu i pravdu! Razlika je jedino u tome što je David izvanredno precizno znao zašto i protiv koga izražava protest, a, dopadalo se to nekom ili ne, većina njegovih deklarisanih sljedbenika nikada neće dostići taj nivo spoznaje. I to je nešto sasvim razumljivo ako uobzirimo da je David bio jedan od najinteligentnijih ljudi svijeta. Ko to nije dosad shvatio taško da će ikada uspjeti.

Po onome šta su mi svjedočile osobe odlično upućene u Davidov život i predmetna dešavanja, a šta se nedvosmisleno uklapa u moje informacije stečene u krivičnim predmetima kojima sam se svojevremeno bavio, naš Đakac je obračun sa svojim egzekutorima započeo sa 14-15 godina. Kažu da ni danas nisu uspjeli dekodirati blokade na računarima "Talije", postavljene kada je skinuo podatke koji su rezultirali istragama i čak suđenjima.

U narednim tekstovima objelodaniću mnoštvo podataka iz tih istraga, koji su mi poznati obzirom da sam bio akter istih. Zasad samo ukazujem kako je pravosudno-policijskoj mafiji trebalo nekoliko godina da koliko-toliko anuliraju štetu kakvu im je nanio David - direktno i/ili indirektno. Ono šta me danas posebno veže za Đakca jeste činjenica da sam imao saborca kog u to vrijeme nisam poznavao. Kamo sreće da jesam! Ako ništa drugo uticao bih na njega da svoju hrabrost ne ispoljava na način koji ga je odveo u smrt. 

David je sa pozicije bezrezervne hrabrosti bio "slika i prilika" svog oca Davora, kom opet nije bilo lako ukazati da je njegov život vrijedan na čak globalnom nivou. Upravo je hrabrost "adut iz rukava" na kom zločinci podmuklo zasnivaju borbu protiv Davida i Davora. David je odlično znao kako teškim i opasnim dokazima i podacima raspolaže, sa kakvim zločincima se sukobio, ali ga je "glave koštalo" to što nije htio da im pokaže i zrno slabosti. Ima takav vid borbe smisla, ali treba prepoznati i trenutak kad hrabrost postaje izvor opasnosti. Davor je to napokon shvatio i zato je izbjegao pripremljenu likvidaciju. Doduše, dobrim dijelom i sticajem okolnosti. 

Time dolazimo do poente zbog koje i pišem ovaj "iznuđeni" tekst. Davor je uspio sačuvati nešto šta bih nazvao "tragovima dokaza" koje je zaživotno pribavio njegov sin. Na to prikupio je ogroman fond dokaza i informacija kakve neminovno ruše i likove mnogo, mnogo iznad nekakvih Ilića, Lukača, Lepira.... Čak je irelevantno koliko je Davor svjestan težine dokaza i informacija kakvima raspolaže - ključno je da ih sačuva do momenta kad stvorimo pretpostavke za vođenje zakonite i profesionalne istrage. Do kojih visina i širina će ta istraga dosegnuti opet nije stvar zakona i prava, nego igara svjetskih centara moći, ali je jedno nepobitno - robijanje prijeti kompletnom vrhu vlasti Republike Srpske. 

Ti što toliko "vole i čuvaju" Republiku Srpsku završiće na robiji zato što su upleteni u međunarodni organizovani kriminal enormnih razmjera. I to na bazi neoborivih dokaza kriminalizacije, pa i razaranja iste te Srpske koju tako zdušno "čuvaju". No, detaljima ovakvih premisa bavićemo se u narednim tekstovima i po konceptu koji sam osmislio. Ovaj tekst pišem samo zbog jedne poruke.

Od strarta tvrdim kako će ubistvo Davida Dragičevića postati jedan od svjetski najpoznatijih zločina, te da će biti izučavan na prestižnim pravnim, kriminalističkim i kriminološkim fakultetima svijeta. I da će "PRAVDA ZA DAVIDA" postati svjetski prepoznatljiv simbol borbe za pravdu. Na njegov "rođendan" odlučio sam simbolički dići ljestvicu objelodanjivanja istine o tom zločinu. Obzirom da se Tužilaštvo BiH ponaša identično obrascu koji je i doveo do ovog zločina, odnosno da ignoriše zakonske obaveze procesnog djelovanja, odlučio sam serijalom tekstova demaskirati kompletan tužilački sistem ove zemlje - odavno metastazirani karcinom T5.

No, kako sam od starta ustrvdio, nema ovdje pravde do ozbiljne međunarodne istrage. Kad pogledamo kakvi centri moći su upleteni očekivano nećemo bjanko dobiti takvu istragu, nego se za tako nešto moramo boriti na više frontova. Podnio sam inicijalnu prijavu Kancelariji tužilaštva međunarodnog krivičnog suda i još kako osmišljavam dopunu prijave sa konkretnim dokazima i podacima. Samo, tu mi je nužna Davorova pomoć, odnosno trebaju mi informacije kojima on raspolaže. Zato sam i fokusiran na to da on dobije zaštitu kao ključni svjedok.

David Dragičević je izvanredno znao zašto i protiv koga protestvuje povodom ubistava Jovana Arbutine i Nikole Đurovića. Čak ni njegov otac Davor tada nije shvatao određene dimenzije Davidovog djelovanja. Trebalo mu je mnogo truda i istrajnosti da shvati sa kim ima posla, odnosno kakvoj mafiji i zločincima se njegov David kao klinac suprotstavio. No, shvatio je, a onda je i sam postao metom jedne te iste bande. Ukoliko želimo doći do istine o motivima ubistva Davida Dragičevića i dokaza koje je on zaživotno ostavio ključno je da sačuvamo Davora i njegove dokaze - kao putokaz ka Davidovim dokazima. Samo tako možemo doći do pune istine, a valjda nakon hiljadu krivičnih predmeta znam o čemu govorim.

Da bi ljudi shvatili problematiku dovoljno je znati kako je poslije mog svjedočenja Davor trebao nastupiti sa svojim dokazima i saznanjima, nakon čega bi zakonski moralo uslijediti pritvaranje Lepira, Vreće, Lukača, Ilića i Ćuluma. Samo zato Davor nije pozvan da svjedoči, nego su krenuli ka njegovoj likvidaciji. I sad smo tu gdje jesmo dok državno ili međunarodno tužilaštvo ne preuzme predmet od Mahmuta Švrake (člana zločinačkog udruženja). Elem, vidim da to neće ići bez daljeg pritiska javnosti i sasvim razumljivo odlučio sam objavljivati određene informacije i opservacije. Normalno, bez da ugrozim interes istrage. Kako ću to izvesti doznaće oni koji budu pratili naredne tekstove.

Naslov sljedećeg teksta biće " Želimir Lepir zvani Bitkoin", nakon kog će mnogima biti jasnije određene informacije iz uvodnog teksta na koji su onako burno reagovali, bez da su ga i pročitali. Dakle: nastaviće se...