ZELENSKI NA KOLJENIMA: Putinov novi svjetski poredak neminovna realnost!

Nakon 13 dana specijalne operacije predsjednik Zelenski iskazuje spremnost na kapitulaciju, čime potvrđuje moje procjene iznesene na početku krize. No, čovječanstvo još uvijek nije svjesno da je Ukrajina tek puko sredstvo Putinovog uspostavljanja novog svjetskog poretka, gde neće oklijevati da London "izbriše" sa mape svijeta. 

Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski i formalno je odustao od ideje koaliranja sa NATO, uz priznanje teškog razočaranja tim vojnim savezom. Reče da neće klečati pred NATO, nakon što su ga koljena zabolila upravo od klečanja i beskrajnih moljakanja. Skaradnost ukupne situacije rezigniram spram činjenice da sam prije punih osam godina u tekstu "Ukrajinska zamka za Putina" kazao kako Zapad neće uslišiti identične molitve slavnog boksera Vitalija Klička.

Vidimo i izrečenu spremnost Zelenskog na pregovore oko teritorijalnih ustupaka Rusiji, gdje poslovčno pogrešno misli da će Putina zadovoljiti Krimom i Dombasom. Dan nakon započinjanja specijalne operacije tekstom PUTINOV CILJ: Rusija sa Ukrajinom ponovo svjetska super-sila! vrlo precizno sam definisao suštinu događanja i čak mapom vizuelizovao kako to izgleda u geostrateškom smislu. Postavljanjem ruskih nuklearnih potencijala KRATKOG I SREDNJEG DOMETA na zapadnim granicama Bjelorusije i Ukrajine dobijamo potpuno drugačiji bezbjednosni odnos od ovoga stvaranog posljednjih decenija. Rusija je iz defanzive prešla u ofanzivno suočavanje Evrope sa dugo potcjenjivanom moći ove vojne sile.

Danima sam pratio razne sveznadare oko "neuspjeha" ruske operacije dok nisam uzvratio tekstom ČINJENICE ODREĐUJU ISTINU: Gdje su žrtve Putinovih "zločina"?! i objasnio zašto ruske snage izbjegavaju velike sukobe i žrtve. Već sutradan čovječanstvo je moglo svjedočiti prednje navedenoj početnoj spremnosti Zelenskog na ispunjenje ruskih uslova, koje sam u kontinuitetu tumačio onako kako ih je Vladimir Putin javno izgovarao. Zato sa velikom sigurnošću danas tvrdim da Putin nije zainteresovan za pregovore sa Zelenskim i prekid operacije uopšte. 

Znate da je ruska strana od NATO godinama tražila ugovorne pismene garancije o prekidu širenja na istok i vojnog ugrožavanja na njihovim granicama, a sad smo vidjeli da je tu "zadaću" na sebe preuzeo Zelenski. Reče li da će od NATO tražiti pismene garancije vojne neutralnosti? Tako je kad se poigravate sa svjetskom silom poput Rusije. Trenutna situacija je takva da će se Putin sve manje fokusirati na dešavanja u Ukrajini, odnosno vidimo da polako prelazi na drugu fazu geostrateških planova i redefinisanja svjetskih odnosa.

Nakon američkog debakla na sjednici Generalne skupštine UN-a, kada je dvije trećine svjetske populacije "ignorisalo" prijedlog osude ruske operacije, ključne dimenzije aktuelnih previranja postale su kristalno jasne. Konkretno, pokazalo se da sankcije Zapada neće imati težih posljedica po rusku privredu obzirom na kompaktnost njenih azijskih komšija - sa intenzivnim stopama razvoja i sve izraženijim potrebama za energentima. 

Na drugoj strani više nije opcija aktiviranje novog njemačkog gasovoda, nego Putinova prijetnja zatvaranjem Sjevernog toka 1, kakva sama po sebi diljem Evrope  izaziva tešku paniku. Nisam tek tako na mapi (foto ispod) iz prvog teksta na ovu temu označio ukrajinski gasovod kao važan element operacije. Primjera radi, Austrija je objavila kako dobija veće količine od onih prethodno ugovorenih. Ukrajinski gasovodni sistemi rade na maksimalnom nivou. Podsjećam da sam tekstom "Putin dolazi Južnim-Nabuko tokom" i drugim analizama najavio Turski tok i njegov balkanski krak kao neminovnost usljed evropske zavisnosti od tog prirodnog energenta. Suštinska razlika spram ranijih gasnih projekata jeste što će sada ukrajinska postojenja (posebice ona buduća) čuvati vojnička čizma.

Nadalje moram najaviti fokus mojih narednih tekstova i finalna tumačenja zašto sam od starta uvjeren u ostvarivanje Putinovih zamisli i planova. Za ovu objavu dovoljno je ukazati na jedan od esencijalnih postulata modernih društava, a manifestuje se u vidu političkog upravljanja oružanim snagama. Znači, vrhovni vojni komandant uvijek je civilno/političko tijelo - inokosnog ili kolektivnog odlučivanja. Time je politička volja odavno postala važnija od raspoloživih oružanih kapaciteta.

Na primjerima SSSR ili SFRJ mogli smo zaključiti da su respektabilne vojne snage bukvalno neupotrebljive ukoliko politički vrh nema jasnu volju njihove upotrebe. Mogu nabrojati još mnoštvo sličnih primjera, kao i onih kada čvrsta i dobro osmišljena politika postiže izvanredne ciljeve sa relativno slabašnim oružanim snagama. Baš kao što racionalna politika uvijek nađe adekvatne saveznike i sopstvenu nedovoljnu vojnu silu nadoknađuje koalicionim snagama. Znate na šta mislim.

U ovom momentu Rusija i Kina, kao ključni nosioci ideje multipolarnog svijeta i slamanja angloameričke globalne dominacije, imaju i čvrsto političko jedinstvo i iznimno iskusne državnike na čelnim pozicijama. Baš kao što Sjedinjene Države za predsjednika imaju još grđeg "komičara" od Zelenskog. Centrima moći ili tzv. dubokoj državi Amerike nije valjao Donald Tramp, koji je, uzgred rečeno, predizborno odlično izložio spoljnopolitičke procese i promjene. Zato sad imaju problem individualnog pregovarača sa Putinom ili Đipingom. O čemu bi očigledna budaletina Bajden uopšte mogla direktno raspravljati sa državnicima tog kalibra?

Imali smo priliku vidjeti koliko duboko doseže evropska "sabornost" u izvršenju Bajdenovih zamisli i iznuđenih politika. Svako sankcije tumači kako njemu odgovara i uz jasno vidljiva odstupanja - svakim danom sve veća. U stvari svjedočimo raznim vidovim "kajanja" zbog ishitrenih poteza, a još smo daleko od posljedica sa kakvima je Putin računao prije početka specijalne operacije. Ekonomski stručnjaci od početnog bavljenja posljedicama sankcija na rusku privredu sve više fokusiraju se na "svoja dvorišta" i narastajuću inflaciju usljed rasta cijena energenata i brojnih drugih poremećaja.

Pored Viktora Orbana ne mogu se sjetiti nekog ozbiljnog državnika na evropskom kontinentu, a koji je primarna meta ruskih geostrategija. Ovog momenta slobodno možete prestati kalkulisati sa današnjim konceptom EU i uopšte opstankom te zajednice. Jednako se odnosi na koncept UN-a, koji baš kao i prethodna Liga naroda, nije kompatibilan zahtjevima narastajuće tehnološke moći i sve složenijih međunarodnih odnosa. 

Karl Marks je to izvanredno i do danas primjenjivo objasnio konfrontacije razvoja tehnologije i društvenih odnosa. Konkretno: tehnologija (sredstva za proizvodnju) razvijaju se evolutivno, dok se društveni odnosi mijenjaju revolucionarno i to kad društveni odnosi postanu kočnica daljeg tehnološkog razvoja. Po dosadašnjoj istoriji ovakve promjene nastajale su kroz teška globalna krvoprolića, no ovoga puta mislim da će pregovori velikih sila doći prije negoli Putin stvarnu moć demonstrira uništenjem Londona. Po mojim procjenama London se nalazi na prvom mjestu meta ruskih nuklearnih sistema, a vjerujem da će Putin to vrlo brzo i jasno izreći pošto Zapad slabo razumije njegova dosadašnja upozorenja.

Takav potez u jednom trenu ruši postojeći svjetski poredak, nakon čega nema druge negoli pristupiti pregovorima o budućim globalnim odnosima. Davno su analize NATO stručnjaka zaključile da ne bi uslijedio nikakav odgovor na uništenje Londona i to je Putinu odlično poznato, tako da i prijetnja ima svoju težinu. Ključno pitanje ovde glasi: hoće li budućnost svijeta startno biti utvrđivana kroz američko-ruske pregovore, ili ćemo imati trilateralu sa Kinom? 

To Što Amerikanci imaju problema sa krajnje nesposobnim "pregovaračem" nije Putinova briga, ali zapamtite da u tom procesu neće biti EU i drugih manjih igrača. Ne pokušava Bajden stvoriti svjetsku koaliciju iz želje da dijeli moć, nego zbog straha od direktnog suočavanja sa Putinom. Ipak, i njemu i Putinu odgovara isključenje Si Đipinga iz ovog procesa, pa nas ne treba čuditi što obe sile požuruju procese prije negoli Kina kroz intenzivan razvoj oružane moći postane ravnopravan akter. Davno sam ukazivao da ključni geostrateški procesi neće čekati 2025. godinu i pretpostavljeni razvoj kineske vojne moći.

Ponavljam, koncept svjetske trgovine kao ključni element međunarodnih odnosa, dogovoren 1944. godine u Bretonvudsu, prekršen je prije pola vijeka (Niksonov zakon iz 1971. i "bilderberška kriza" iz 1975.) i čovječanstvo bukvalno vapi za opštim resetovanjem. Po rastu cijene zlata i nagomilavanju tog tradicionalnog sredstva plaćanja znamo da se velike sile aman dvije decenije pripremaju za nove međunarodne odnose, gdje istorijski dokazano pregovora velikih sila nema bez prethodnog odmjeravanja snaga. Elem, aktuelno poimanje "snaga" pojedinih sila poprilično je diskutabilno.

Kada sam pisao o Putinovom reaktiviranju viševjekove ideje "Trećeg Rima" ili zanavljanja "Kijevske Rusije" akcenat je bio na sveruskom jedinstvu u odbrani sopstvenih ogromnih teritorija i prirodnih resursa. Odbrane od ideja Bžežinskog da im Zapad sve to "ima pravo oteti". Putin ne prolijeva ukrajinsku krv jer su mu ljudi važniji od teritorija. Širenje na Bjelorusiju i Ukrajinu ovoj ionako najvećoj državi današnjeg svijeta primarno je zbog geostrateških ciljeva (prikazanih gornjom mapom). 

Sa druge strane cilj je stvoriti etničko jedinstvo kako bi preko 200 miliona Rusa (Bjelorusa, Malorusa, Novorusa...) štitilo svoje teritorije i resurse, sa čvrstim jezgrom kom se mogu pridruživati Slaveni i drugi prijateljski narodi. Nakon ortežnjenja od opijenosti lažnom demokratijom ili oslobađanja iz okova neokolonijalizma. Znamo da Vučić nosi naočare, ali da je toliko "kratkovid" nismo mogli pretpostaviti, pa tako nismo očekivali notornu glupost u vidu podrške osudi "agresije" na sjednici Generalne skupštine UN. Znate, Srbi su slavenski narod i primarno se moraju poimati kroz panslavensko jedinstvo evropskog kontinenta. Ako neke slavenske podetničke zajednice Balkana "lutaju" u samospoznaji Srbi to ne bi smjeli činiti. 

Vučićeve mantre o tome kako će evropske kompanije "odnijeti" svoja postrojenja bukvalno su smiješne. On čak ne smije izgovoriti da je Srbija sa zemljištem, infrastrukturom i novčanim davanjima učestvovala u tim kompanijama, zbog čega samo možemo govoriti o isplaćivanju uloženog kapitala. I to kad "prilike dozvole". Promišljanja o zatvaranju pojedinih tržišta valja preusmjeriti na mogućnost pristupanja tržištima zemalja iskrenog prijateljstva. Uostalom, Srbija neće moći pristupiti nepostojećoj EU!

Nama Balkancima u trenutnim turbulencijama i predstojećim globalnim promjenama jedino je važno sačuvati mir i nastojati stvari posmatrati racionalno. Svjetske sile koje određuju budućnost nalaze se na istoku, a suštinsko je da sa istima imamo tradicionalno prijateljske odnose. Glupo je konfrontiranje sa američkim posrnulim divom, no postoji ogroman broj država koje su bitnije od nas i dok se balkanskih naroda velike sile uopšte sjete geoprocesi biće okončani. Poenta je da se ne guramo gdje nam nije mjesto, ali uz pomenuta izbjegavanja osuda gdje možemo biti suzdržani. 

Za kraj ponovo apostrofiram da krajnji dometi Putinovog ispoljavanja sile nisu i neće biti slavenske države ili sadašnje članice EU. Britanija nije članica ove unije, a čovječanstvu je prevršila njihova hegemonija - na identičnoj matrici održana i nakon što je Amerika postala "šaka" kojom upravlja "mozak" iz Londona. 

Mogao bih knjigu napisati o tome zašto London ima razloga za strah da će sa neuhvatljivih ruskih podmornica biti bukvalno izbrisan sa mape svijeta, te kakvo hitno resetovanje svjetskih odnosa takav potez donosi, šta će biti vidljivije iz mojih narednih tekstova. Pored onoga šta godinama pišem. I to govorim iz vizure ličnog i porodičnog stradanja kroz tri rata izazvana zbog interesa tog izvorišta globalnog zla. Bez lažnih pretvaranja, kao ratni veteran i bezbjednjak odavno svjestan da ključne bitke valja voditi hiljadama kilometara daleko od Balkana.