PUTINOV CILJ: Rusija sa Ukrajinom ponovo svjetska super-sila! (FOTO)

Sve više stručnjaka bezbjednosti iznosi mišljenje da je Putinov plan vojno zaposjedanje cijele Ukrajine, jer je u pitanju prostor koji Rusiju određuje između regionalne i svjetske sile. Šta to praktično znači prezentujem vlo jednostavnom mapom.

Zbignjev Bžežinski, vodeći ideolog Zapada u projekcijama imperijalnih širenja zastupao je mišljenje da Slaveni kao relativno malobrojna etnička grupa posjeduju ogromne teritorije i svjetski vrijedne prirodne resurse. I da im Zapad to ima pravo OTETI! Već početkom 90-ih godina prošlog vijeka imali smo priliku vidjeti šta to praktično znači, sve sa podjelama i zavadama na kojima je Bžežinski zasnivao svoje ideje. Zato smo umjesto uspostavljanja čvrstog panslavenstva kao okosnice samoodbrane postali puke kolonije zapadnih hegemona.

Pomno sam ispratio svaobuhvatno izlaganje Vladimira Putina o istorijskoj nepravdi kakvu je boljševička vlast načinila Rusiji i ruskom narodu. Neke Putinove navode pominjao sam u tekstovima o aferi "Ikona" i značaju tog majušnog predmeta za kozačku tradiciju. Zamislite šta tek Rusima znače crnomorski gradovi koje su oslobađali od turske imperije i čak sami izgradili, kako sam tada pisao (vidi: DODIKU NA ZNANJE: Ikona svetog Nikole je predmet ruske nacionalne baštine ). Ovim dolazimo do suštine problema.

Još od antičkih vremena datira geostrategija po kojoj uspostavljanje kontrole nad Crnomorskim regionom čini pretpostavku OSVAJANJA SVIJETA. Znamo kako su "NATO jastrebovi" manipulativno ubjedili čovječanstvo da su Sjedinjene Države super-sila i apsolutni svjetski gospodar - pored činjenice da vojnički nikad nisu zagospodarili Crnomorskim regionom, pa čak ni "Tradicionalnim Balkanom" koji neki stručnjaci svrstvavaju u taj region. Znači, Amerikanci nisu stvorili ni elementarne pretpostavke globalnog zaposjedanja u onom realnom i vojničkom smislu, a mantre dođu i prođu. 

Kako vidite na podnaslovnoj fotografiji najvećim obalnim pojasom Crnog mora gospodarile su Turska i Ukrajina - koja je do 2014. godine bila pod kakvom-takvom ruskom kontrolom. Znamo koliko je Turska posljednjih godina osamostalila se u odnosu na SAD i NATO, iliti zbližila sa Rusijom. Za mjesec-dva pogledajte kako će Erdogan dočekati Putina u već utanačenoj posjeti i pozdraviti novog sugospodara Crnog mora. Nakon ruskog zaposjedanja Ukrajine, kada i čime Rusija vraća status globalne super-sile, gdje se priobalje Crnog mora na mapi predstavlja crvenim i zelenim linijama. Turska ovim novouspostavljenim odnosima na terenu jača poziciju regionalne sile, dok Rusija izlazi iz tog statusa i prelazi na fazu etabliranja super-silom budućnosti.

Amerika je hiljadama milja daleko, a Nova Rusija postaje prvi susjed, pa vi vidite hoće li "Sultan" Erdogan nastaviti savezništvo sa Vladimirom Velikim - kako sam u svojim tekstovima davno nazvao Putina. Objašnjavajući kako Južni tok postaje "Južni-Nabuko tok" pod nazivom Turski tok, odnosno kako interesi određuju budućnost takvih geoenergetskih projekata. Jednako kao i Koridor 10 (cestovno-željeznički). Koga zanimaju moje tadašnje procjene spram današnjih realnosti može na mom blogu i brojnim specijalizovanim portalima potražiti nekoliko desetina analiza. 

U shvatanju značaja Ukrajine valja prvo razjasniti zašto su "NATO jastrebovi" prije osam godina započeli FID operaciju tada objašnjenu tekstom Ukrajinska zamka za Putina. Na mapi podnaslovne fotografije plavom linijom označio sam današnje granice evropske Rusije i vidite kako Ukrajina čini "meki trbuh" ili položaj budućih zaposjedanja tog najvažnijeg dijela ove ogromne zemlje. Državnim udarom i uspostavljanjem marionetske vlasti Sjedinjene Države i saveznici ispoljili su agresorske namjere prema Rusiji, nakon sličnih pokušaja preko Gruzije i brojnih postsovjestkih država današnjih članica NATO. Plavim strelicama na mapi pokazani su pravci ugrožavanja i napada, tako da svako može procjeniti kakvu prijetnju su pomenuti potezi predstavljali za evropsku Rusiju.

Kada određeni prostor uvedete u ratno stanje valja račinati i sa posljedicama poput temeljno promjenjenih odnosa u slučaju pobjede vašeg protivnika. Sad na mapi pogledajte granice Nove Rusije u neraskidivom savezu sa Bjelorusijom i zaposjednutom Ukrajinom. Zapad je neuspjelom "obojenom revolucijom" i svojim sankcijama Lukašenka doveo u današnju poziciju - saučesnika u osvajanu Ukrajine. Vidite kako Rusija postaje neposredni komšija Evropskoj uniji, dok crvene strelice na gornjoj mapi pokazuju predstojeće pravce vojnog djelovanja u slučaju širenja rata. 

Znači, Putinovu prijetnju o razaranju svakog ko ugrozi njegove snage i operacije ne treba posmatrati samo u kontekstu aktuelnog zaposjedanja Ukrajine, nego i spram daljih "ideja" suprotstavljanja kada izbije na granice EU. Svi su imali priliku vidjeti kako oružane snage munjevito na terenu sprovode Putinove dekrete. Jesu li u potpunosti ili u najvećem dijelu već uništene ukrajinske vazdušne i protivvazdušne snage prilično je irelevantno obzirom da sa te strane neće biti ozbiljnog otpora. Svakog momenta stižu nove informacije o zaposjedanju aerodroma. Normalno, takve operacije nisu u cilju "odbrane" Dombasa, koji Putin nekonvencionalnim snagama sasvim uspješno brani osam godina.

Jedan od važnih poteza jeste rusko iskrcavanje u Odesi, šta uz već osvojeni Krim, pokazuje namjeru preuzimanja pune kontrole nad Crnim morem ili bar dovođenja u jako nepovoljnu poziciju Rumuniju i Bugarsku kao članica NATO. Na donjoj fotografiji vidite kako sam u jednom ranijem tekstu predstavio raspoređivanje dva baraljoina sistema S 400 na tlu Srbije, pored već postojećih u Turskoj (4 bataljona) i Siriji (2). Kada ovako pogledamo te moćne ruske PVO sisteme nije teško pretpostaviti ko kontroliše nebo nad Crnomorskim regionom - sve sa "Tradicionalnim Balkanom". 

Znači, poučeni iskustvom sa Lukašenkom na strani Zapada trebali bi ozbiljno promisliti o posljedicama pritisaka na Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Niko normalan ne priželjkuje da Srbija i Bosna i Hercegovina postanu baze ruskih geostrateških planova, ali bi za sve bilo korisno ispoštovati srpsku vojnu neutralnost. Valjalo bi da Željko Komšić i Šefik Džaferović pročitaju ovaj tekst i promisle o svojim nebuloznim izjavama "svrstavanja" uz Ukrajinu. Posebice u kontekstu činjenice da Putin ima izvanredne sporazume i čvrsta savezništva sa desetinama većinsko muslimanskih zemalja, preko kojih će "disciplinovati" južnoslavenske muslimane. 

Nakoko nije "normalno" da Bakir Izetbegović odbija u pregovore o budućnosti Bosne i Hercegovine uključiti svog kuma "Sultana" Erdogana, no kada ga gledamo kao puku marionetu američke i britanske ambasade (ne nivoa države nego ambasade!) imamo mnogo jasniju sliku. Njemu bih, kao i svima drugima, preporučio da pročita nedavni tekst HOĆEMO NAŠE PARE: Dodik na dobrom putu sa pogrešnim putokazom gdje iz ugla monetarne politike objašnjavam globalne probleme i kakva nas budućnost čeka. Tekst je kompatibilan sa današnjim tumačenjima geopolitičkih promjena preko rata u Ukrajini.

U završnici valja objasniti i suštinu Putinovih planova. Vrlo precizno je kazao da je jedan od njegovih primarnih ciljeva osloboditi Ukrajinu od neonacističkih snaga koje su državnim udarom preuzele vlast i zemlju uvele u oružane sukobe. Neće ih morati mnogo goniti obzirom da će ti "protivnici" sami pobjeći, kao što su Ukrajinu već napustili njeni milijarderi. Nakon slamanja aktuelne vlasti možemo kao u slučaju Krima očekivati referendume u kojima će se stanovništvo svrstati uz nove gospodare. Ovde ćemo imati mnogo više političkih poteza i specijalnih operacija, negoli klasičnih ratnih dejstava, a naprosto jer prosječnom Ukrajincu je zadnjih osam godina teško dozlogrdio jaram zapadnih kvislinga. Pravoslavni Ukrajinci i pravoslavni Rusi lako će se dogovoriti oko budućnosti države.

Na gornjoj mapi crnom isprekidanom linijom označio sa Turski gasovod, ali i grubu liniju obnove ukrajinskih gasovodnih postrojenja prema Evropi. To nas vraća na raniju okosnicu ukrajinske ekonomije, pored poljoprivrede i metalske industrije, šta je odreda uništeno. Ima Ukrajina razvojnih potencijala u domenu proizvodnje, čak i visoko softiciranih tehnologija, a njen geografski položaj sam po sebi određuje tržišta - i evropska i ruska. Sa tim faktorima Putin mnogo više kalkuliše, negoli promišljanjima o klasičnoj okupaciji i enormnih troškova takvog oblika gospodarenja. U tom smislu ima zaista respektabilna iskustva i znamo kako je ranije neprijateljske etničke ili vjerske grupacije pretvorio u "veće Ruse od samih Rusa". Vidite kako Čečeni čine njegove udarne snage.

Znam da će prednje navode mnogi protumačiti kao "utopističke", no ubjeđenja su vrlo diskutabilna kategorija. Eto čovječanstvo su uvjerili da postoji samo jedna super-sila, koja suvereno vlada svijetom, a primjenom elementarnih bezbjednosnih doktrina vidimo da Sjedinjene Države nisu zagospodarile ni Crnomorskim regionom kao POLAZIŠNOM TAČKOM takvog pozicioniranja. Smiješno. Vidim da po "londonskoj berzi" vrijednost dolara raste, dok rublja vrtoglavo pada, na šta se Rusi mogu samo nasmijati obzirom da je u pitanju njihovo unutrašnje platežno sredstvo, a nagomilanih dolara u svojim trezorima imaju poprilično. Elem, Kinezi su velemajstori u korištenju dolara protiv njihovog "vlasnika" i poslovično trljaju ruke zbog ovakvih financijskih manipulacija. I kupuju zlato u pripremanju za eru elektronskog novca.

Nije moguće ovakvim tekstovima uvjeriti ljude u složene društvene procese globalnih razmjera, no to meni nikada nije bio cilj. Ključno je ljude navesti na razmišljanje, jer onima koji razmišljaju nije lako manipulisati. Nezapamćenu kontaminaciju kolektivne svijesti jedino je moguće savladati razmišljanjem, a takav proces najbolje se postiže ČITANJEM. Odlično znam kako lako se na ljude utiče primjenom audio-vizuelnih sadržaja, pa čak do metoda hipnoze i sugestije, kao i zašto takvi oblici javnog diskursa imaju mnogo više pregleda od mojih pisanija. No, nije mi cilj ljude mantrati, nego NATJERATI na razmišljanje kroz čitanje, ma kako bila malena ciljna grupa sa kojom komuniciram. 

Nastaviće se...