Sveti Vukan Trebinjski

Nakon okončanja svojevrsnog istraživanja otkrivam suštinu tekstova o Nebojši Vukanoviću. Njegovi idolopoklonici organizovani na matricama sekti bili su predmet mog interesovanja i zato sam sa njima razmjenio bar hiljadu komentara. Uključujući i Vukanovićeve komentare pisane na mojim kanalima pod anonimnim i pseudonimnim identitetima.

U razorenim društvima manipulacije sviješću ne zahtjevaju mnogo znanja i truda. Dobrano sluđene mase traže "rješenja preko noći" i "mesije" koje će nekom čudesnom magijom donijeti opšti prosperitet. Dovoljno je ljudima ponuditi upravo to šta traže - ILUZIJU. Jedan od iluzionista u usponu svakako je Nebojša Vukanović, pa sam mu razumljivo posvetio seriju tekstova.

Sam Vukanović u aktuelnim dešavanjima nije bio predmet mog zanimanja, a šta mogu otkriti nakon svojevrsnog istraživanja pojave kakva me je zainteresovala i na koju sam se esencijalno fokusirao. Nakon prvog teksta o Vukanoviću bio sam iznenađen količinom i silinom uvreda, napada i uopšte negativnih emocija kakve su njegovi fanovi ispoljili prema meni i svakom ko je napisao komentar suprotstvaljen njihovom "mišljenju". Vidim da nikog ne zanima tema objave i njen sadržaj, nego se sve svodi na bezrezervno vjerovanje Vukanoviću i netoleranciju drugačijeg mišljenja, šta me je kao istraživača zaniteresovalo, pa smo i došli do ove objave kojom završavam bavljenje zadanom temom.

Iz zaključka na kraju teksta biće vrlo jasno zašto me je ovaj "fenomen" zaintrigirao, no moram prvo objasniti šta sam doista činio. Ređao sam tekstove, dijelio ih na društvenim mrežama i kroz komentare pratio reakcije kategorije koja je i bila predmet mog zanimanja. Vjerujem da sam napisao do hiljadu komentara kao odgovore stotinama Vukanovićevih pristaša. Svakojako sam pokušavao uspostaviti dijalog ili razmjenu mišljenja, ali gotovo bezuspješno obzirom da je zaluđenost sljedbenika nepokolebljiva. 

Ovde imamo "iskonsko vjerovanje" karakteristično za sekte. Religijske zajednice su našto drugo i neću ulaziti u tu složenu materiju, a nema potrebe obzirom da pojam sekta možemo koristiti i izvan religije. I religija je tek ideologija! Digresije radi upravo Vukanovićevi sljedbenici pojam "Sekta" koriste za SNSD, nakon što je tu glupost u javni diskurs uveo baletan Slobodan Vasković, šta nas opetovano vodi ka suštini zabluda i manipulacija sviješću koje sam istraživao.

Vidite, SNSD je klasična interesna zajednica u koju članovi stupaju iz čistog koristoljublja (funkcije, plate, nepotizam, korupcija...). U pitanju je dijametralno suprotna pojava od klasičnih sekti gdje je kompletno članstvo upregnuto za ostvarivanje ličnih interesa jednog od njih. Onog na vrhu, jednog i jedinstvenog, NEUPITNOG, božanstvenog... 

Sekte svoje članstvo instrumentalizuju za odricanja u korist vođe, a Dodikovi sljedbenici nemaju pojma šta znači pojam "odricanje". Svom vođi daju jedino tal od onoga šta su uspjeli zagrabiti, šta bi najrađe izbjegli da nije straha od gubitka privilegija stečenih članstvom u stranki. U sektama odriču se imanja, svega šta privrede i čak osnovnih potreba čovjeka. Gladuju da bi što više doprinosili moći svog vođe!

Vrhunac manipulacije jeste uvjeriti ljude da se bore protiv Dodikove "Sekte" bez iole svijesti da su upravo oni instrumentalizovani na matricama sekti. Kad ljudi odbijaju dopunjavati, unapređivati ili preispitivati sopstveno mišljenje govorimo o očaju produkovanom teškom kontaminacijom svijesti kakva je postala dio naše stvarnosti, gdje je "jedini izlaz" slijepo vjerovanje u iluzije ili neracionalne ideje. To što ljudi izbjegavaju razmišljati samo je odbrambeni mehanizam od surove realnosti, šta likovi poput Vukanovića koriste za svoje interese.

VUKAN JE POLITICAR!

Prednju nepobitnu činjenicu moram ponoviti: Nebojša Vukanović je političar i poput hiljada drugih političara ove zemlje pokušava se domoći visokih funkcija, odnosno jačati sopstvenu moć i uticaj. Sa 4 298 glasova od preko 71 000 glasača izašlih na izbore u njegovoj izbornoj jedinici dokopao se funkcije narodnog poslanika. Možda dva opoziciona poslanika osvojila su mandate sa manje glasova od Vukanovica, gdje više govorimo o anomalijama izbornog procesa nego o volji glasača iskazanoj na izborima. 

Drugo, političar Vukanović živi sa grbače naroda obzirom da prima poslaničku platu preko 3 000 KM, ali tu funkciju koristi za svoje "performanse" koje postavlja na svom blogu i youtube kanalu, šta mu od reklama donosi još nekih 4 000 KM mjesečno. To što je njegovo pretvaranje skupštine u rijaliti program legitimno ne znači da je moralno, a posebice jer od rijalitija dobro zarađuje. Bez nekoliko javnosti poznatih afera i krivičnih djela u kojima su obrnute storine hiljada maraka i sa njegovim nepobitnim učešćem.

U svojim tekstovima o Vukanoviću preko ovih starih i novih afera pokušao sam čitaoce navesti na razmišljanje, šta je jedino rezultiralo silnom energijom u odbrani "izabranog mesije". Suprotno realnoj stvarnosti. Ko je u svijetu istakao kandidaturu za najvišu funkciju izvršne vlasti jedne zemlje, predsjednika ili premijera, bez privlačenja pažnje javnosti i KRITIČKOG MIŠLJNJA? Po tom pitanju u parlamentarnim demokratijama nema sporenja, odnosno svaka takva kandidatura rezultira objavama kakve vidimo oko Nebojša Vukanovića od kada propagira svoju kandidaturu za Predsjedništvo BiH.

Apostrofiram: Vukanović sebe nameće kao kandidata opozicije za člana državnog predsjedništva iz Republike Srpske. Pritom ne bira sredstva: od odbijanja javne rasprave oko realnosti njegovih zamisli, preko satanizovanja svih koji drugačije misle, pa sve do ucjenjivanja kompletne opozicije za svoje interese. Pored bloga i youtube kanala za svoje ucjene iskorištava zaluđenike njegovom "božanskom ulogom" koji funkcionišu na principu klasične sekte.

Zbog agresivne kampanje Vukanovićevih sektaša morao sam svoje čitaoce upozoravati da se ne uključuju u raspravu. Zaista besramno djelovanje njegovih botova išlo je do nivoa neosnovanih prijava facebook naloga i ograničenja mogućnosti dijeljenja postova ili komentarisanja. Mnogi su mi se žalili zbog toga i zato sam kontinuirano upozoravao na opasnosti. Sam Vukanović pokazao je sopstveni (ne)moral time što je na mom blogu i nalozima pisao anonimne ili pseudonimne komentare, a javnost je mogla vidjeti njegovu "hrabrost" za direktnu javnu raspravu. 

Na mojim nalozima društvenih mreža ubjedljivo najviše je popljuvana i izvrijeđana moja malenkost, ali samo zato što svi imaju pristup i NIKAD ne brišem komentare. Pokušajte kod Vukanovića, a tu se ne razlikuje od drugih političara koji odreda njeguju "kult ličnosti", napisati nešto izvan botovskog povlađivanja. Možete pokušati ukoliko niste blokirani, ili čak uspjeti dok vaš komentar ne bude obrisan. I rizukujete prijave i zabrane djelovanja. Jadno, ali nepobitno i lako provjerljivo. 

U svojim tekstovima o Vukanoviću ciljno sam izbjegavao njegovu samoproklamovanu kandidaturu za novu funkciju, nego sam čitaoce pokušavao navesti na razmišljanje o njemu kao čovjeku i opozicionaru. I "dobijao" sam salve uvreda i provokacija kakve sam u startu uočio i kroz razmjenu komentara pokušavao izvesti na vidjelo. Svako pismen mogao je vidjeti sektaško "kokodakanje" bez minimuma želje za preispitivanjem sopstvenih uvjerenja. Normalno, govorim o kontaminaciji svijesti i instrumentalizovanju uvjerenja.

Znači, na jednoj strani imamo Svetog Vukana Trebinjskog koji pokušava osvojiti mandat u "Svetom trojstvu" Predsjedništva BiH. Na drugoj imamo sljedbenike upregnute u ispunjenje cilja Svetog Vukana Trebinjskog, odnosno njegovu sektu ispranih umova. Baš kao i u svakoj sekti jedna manjinska zajednica nastoji većini nametnuti svog "mesiju" iako od takvog djelovanja nemaju nikakve lične koristi. Šta Vukanović sa pozicije člana predsjedništva može donijeti svojim obožavaocima? Apsolutno ništa!

No, sebi osigurava platu od nekih 5 000 maraka, bez raznih naknada i privilegija unutar budžeta tog tijela. Za neupućene godišnji proračun Predsjedništva BiH kreće se između sedam i osam miliona maraka. Normalno, kada funkciju šefa države pretvori u rijaliti zarada na njegovim kanalima i stranicama vrtoglavo raste. Matematika je egzaktna nauka i upravo zbog toga manipulatori od iste bježe kao đavo od krsta. I u sektama je "neomiljena", baš kao i kritičko promišljanje.

Ključno pitanje ovde glasi: govorimo li o Svetom Vukanu Trebinjskom ili o političaru koji se pokušava domoći najviše funkcije vlasti Bosne i Hercegovine? U Predsjedništvu BiH kom je Vijeće ministara tek "pomoćni organ" (po ustavu), a državni parlament od svog nastanka nije ostvario osnovnu funkciju. Nebojšta Vukanović odlično je svjestan da unutar opozicionih stranaka ne može doći do formalne kandidature, pa je pokrenuo manipulaciju SAMONAMETANJA, za šta maksimalno koristvi svoje i druge medijske resurse, te očajnike željne "promjena preko noći". Pretvorene u sektu.

U pravcu ostvarivanja svojih ciljeva Vukanović pokreće agresivnu kampanju mnogo prije ostalih političkih subjekata. Nakon što je megamanipulator Milan Radović svoju marionetu Jelenu Trivić produkovao kao "zvaničnog kandidata" opozicije prešli su na drugu fazu ovog projekta - nametanje Vukanovića kao drugog kandidata. U suštini imamo obične manipulacije obzirom da će kandidati za dvije inokosne funkcije u Republici Srpskoj biti oni koje stranke prijave CIK-u, a drugo je pitanje pojedinaca koji u ovom periodu love u mutnom i pokušavaju ostvariti sopstvene ambicije. Sve to odavno je poznato u politici.

Na kraju valja poentirati. Mantre sekte Svetog Nebojše Trebinjskog nemaju nikakvog uporišta u racionalnom promišljanju, a šta je ovaj POLITIČAR smislio u nastojanju da se domogne dobro plaćene funkcije i poprilične moći pokazuje jedino nedostatak kompetencija i intelektualnih sposobnosti. I bezobzirnosti obzirom da za svoje lične interese zloupotrebljava teško rasulo društva u kom bitiše. Očaj populacije je ono šta me je jedino zanimalo u ovom "istraživanju" i sa te strane ozbiljno sam zabrinut. I kao čovjek i kao bezbjednjak koji ovakve društvene pojave istražuje po difoltu profesije.