IN MEMORIAM: Načelnik Radenko Bašić

Za Radenka Bašića postojali su samo zakoni i pravila struke, odnosno krivična djela i počinioci, sa isključivim odbijanjem "čitanja između redova". Svaki posao i zadatak prihvatao je krajnje beskompromisno i uvjeren da su svi unutar sistema jednako pošteni i odgovorni. Svako ko ga je poznavao razumije o čemu govorim.

Davne 1997. godine Radenko Bašić i ja u Banjaluci i u hodu jedemo bureke. Došli smo autobusom iz Prijedora i krenuli na predavanje kao studenti Više škole unutrašnjih poslova. Kako sam pojeo svoj burek tako sam zgužvao papir i bacio ga na trotoar. Uslijedio je Radenkov komentar: "Banja Luka je čist grad dok ti ne dođeš". Nakon toga papir od svog bureka držao je u ruci do prve korpe za smeće. I ostao je takav narednih 25 godina - po "pravilu službe" i nikako drugačije.

Za razliku od mene Radenko je završio višu školu i stekao diplomu pravnika unutrašnjih poslova. Prije mene je diplomirao i na Fakultetu bezbjednosti, šta nije "sramota" jer je sve potrebne diplome i kvalifikacije stekao među prvima unutar kategorije vanrednih studenata. Moralo je tako jer je Radenko stao na branik svog naroda kao pripadnik VRS, a potom i unutar MUP-a kao pripadnik borbenih jedinica. Spomen ploče u holu PU Prijedor svjedoče o teškim stradanjima prijedorskih policajaca i njihovom doprinosu u stvaranju Republike Srpske.

Na podnaslovnoj fotografiji vidite Radenka na polaganju vijenaca izginulim saborcima, a jednaku pažnju posvećivao je i poratno stradalim kolegama. Njegova empatija prema izginulim policajcima i borcima uopšte, kao i prema njihovim porodicama, ostaje posebno upamćena. Već iz te vizure svima koji su poznavali Radenka teško je zamislivo da sad njemu moramo odati posljednju počast. Naprosto se čini nemogućim prihvatiti ovakvu surovu realnost.

Radenko je ovaj naš zanat prvo učio kao policajac i zato kasnija napredovanja nisu promjenila njegovo uvažavanje ovog stuba policije kao sistema. Baš kao i kada su druge kategorije operativnog sastava policije u pitanju. Koliko me sjećanje služi njegovo prvo napredovanje bilo je na poziciju pomoćnika komandira u PS Prijedor 2 i to, baš kao kroz cijelu karijeru, na bazi potrebnih kompetencija i po ostvarenim rezultatima rada.

Potom napreduje kao inspektor u Odjeljenju kriminalističke policije tadašnje SJB Prijedor, čime se suočava sa najtežim oblicima kriminala - šta je u konačnici dovelo do onako surove egzekucije. Moram ukazati da je Radenko bio apolitičan do nivoa kako bi se policajci teorijski trebali ponašati, a znamo kako to u praksi funkcioniše. Posebno kada su karijerna napredovanja u pitanju. Pamtim i kad su Radenkove kompetencije i zasluge bile prepreke napredovanja drugih, te kakve nemoguće "sistematizacije" su činjene. 

Svako njegovo unapređenje bilo je na pozicijama gdje se mnogo radilo i bez ikakvih benefita. Kada je postavljen za zamjenika komandira za kriminalitet PS Prijedor 2 stizale su pohvale za rezultate poprilično iznad onoga šta je sa svojom malom krim grupom objektivno mogao postizati. Bio je radoholik, poslovima i zadacima bukvalno posvećen 24 sata dnevno. Zato ga prerasoređuju na identičnu funkciju u PS Prijedor 1, gdje mu se opet valjalo sa ograničenim resursima suočiti sa mnogo većim obimom kriminala.

Njegovo prvo načelnikovanje bilo je u Odjeljenju za opšti kriminalitet u sjedištu današnje PU Prijedor. Znači, tamo gdje je ubjedljivo najviše posla i obaveza, a resursi maleni. U svaki iole važan predmet bio je direktno uključen, odnosno radio sa svojim inspektorima. Radenko je primarno bio kriminalistički inspektor i rukovođenje je samo shvatao kao dodatnu obavezu i odgovornost. I tu dolaze prvi ozbiljni problemi koji su rezultirali ovom za naše prostore neupamćenom tragedijom.

Sve češće suočava se sa teškim krivičnim djelima i opasnim kriminalcima. Udara na organizovani kriminal! Njegov profil ličnosti i poimanje posla kojim se bavio dobrano su doprinijeli ovakvom zastrašujućem ishodu. Među starim prekaljenim profesionalcima teško je naći sličnu vjeru u sistem unutar kog je djelovao. I pored mnogih nepravdi i loših iskustava Radenkova vjera u policiju i aparat krivičnog progona bila je nepokolebljiva. Slobodno mogu reći utopijska. 

Kod njega nije postojao minimum podozrenja, čak ni opreza, prema sistemu, a svi mi dobro znamo koliko je kvaran i nestabilan. Za Radenka su postojali samo zakoni i pravila struke, odnosno krivična djela i počinioci, sa isključivim odbijanjem "čitanja između redova". Svaki posao i zadatak prihvatao je krajnje beskompromisno i uvjeren da su svi unutar sistema jednako pošteni i odgovorni. Svako ko ga je poznavao razumije o čemu govorim.

Njegovo postavljenje na zadnju funkciju, načelnika Sektora kriminalističke policije PU Prijedor, objasnio sam na svom blogu i apostrofirao da je to učinjeno u okviru šireg projekta suzbijanja kriminalizacije unutar policije. Involviranost i umreženost policije sa strukturama organizovanog kriminala dostigla je kritičan nivo i novi direktor policije Siniša Kostrešević započeo je vrlo složen i obiman projekat rasčišćavanja nagomilanih problema. Obzirom na opštepoznatu Radenkovu netoleranciju prema lokalnim kriminalnim strukturama sasvim logično na njega je pao izbor za novog šefa kompletne kriminalističke policije ove uprave.

Javno garantujem da na Radenka nisu vršeni pritisci oko rezultata rada ili razbijanja davno uspostavljenih struktura organizovanog kriminala, a šta po njegovom profilu ličnosti nikada nije trebalo činiti kada je na svakom radnom mjestu maksimalno se trudio. Forsirao je određena krivična djela ubistava narko-mafije i "varnice" su sve češće i sve žešće dolazile do izražaja, baš kao što su unutrašnji sukobi raznih grupacija policije bukvalno eskalirali. Dugo su se ti problemi vukli i više puta sam pisao o njima, a ovoga puta u interesu istrage neću ulaziti u detalje.

Na drugoj strani resursi MUP-a u sjedištu maksimalno su usmjereni ka ispunjenju obaveza iz međunarodnih istraga i uz najbolju volju Radenko nije mogao dobiti ozbiljniju pomoć specijalizovanih jedinica. Poznavajući ga mislim da pomoć nije tražio, nego je po ustaljenim navikama pokušavao izboriti se samostalno sa strukturama čiju nemilosrdnost naprosto nije shvatao. Za dvije decenije zajedničkog rada nebrojeno puta sam mu rekao: "Baša, tako se glava gubi" i postradao je, a nikad nije razumio smisao mojih upozorenja. Normalno, govorim o onim svakodnevnim razmjenama mišljenja među kolegama oko raznih poslova i situacija.

Zadnjih godina udaljio sam se od policije i javnosti je manjeviše poznato iz kojih razloga, no dovoljno  znam kako je postepeno kulminirala situacija do ovog ipak neočekivanog zločina. Neću o detaljima, no znam da su neposredno po ubistvu započete aktivnosti ka pojedincima i strukturama pomenutih konfrontacija i to od strane udarnih snaga MUP-a. Što kažu policija "udara u glavu" odakle se najprije očekivala ovakva surova odmazda, a šta će pokazati dokazi i saznanja rano je prejudicirati. Normalno, prvi zahvat prate i one redovite radnje karakteristične za najteže zločine i odatle najčešće dođu korisni tragovi.

Prilično sam uvjeren da će ovo nezapamćeno ubistvo vrlo brzo biti rasvjetljeno do nivoa onoga šta je u nadležnosti policije. Znate, način počinjenja jasno kaže da je u pitanju egzekucija, slanje "poruke" policiji o moći organizovanog kriminala, no neki su sebe dobrano precjenili. Proizveli su upravo suprotan efekat i čeka ih odlučan odgovor. Ne ulazim u dešavanja, ali znam šta znači kada Siniša Kostrešević kaže da će "prevrnuti svaki kamen" dok ne pronađe ubice.

Ovaj zločin pogodio me da doista nisam smogao snage bilo šta objaviti dok se nisam malo pribrao. I sutra sam fokusiran na sahranu, odnosno na njegove sinove, suprugu i ožalošćenu porodicu, na suočavanje sa nezamislivom stvarnošću. Tek nakon toga slijede analize i određeni potezi ukoliko se za tim ukaže potreba. Iz medija vidim da je u toku velika akcija i vjerujem da je to rezultat koji javnost očekuje od naše policije prema onima koji su prekoračili "crvenu liniju".