Šta se promjenilo od mog do Đokovićevog hapšenja?

Milioni ljudi bave se događanjima oko Novaka Đokovića, a već su zaboravili sopstvene patnje tokom torture mnogo teže od ove autralijske. O sudskoj zaštiti mogli su samo maštati, baš kao i o odlasku do prodavnice ili apoteke, jer su masovno pritvaranje sprovodile specijalne snage vojske i policije "pod dugim cijevima". Kako davno rekoh - kolektivno ludilo!


borislav radovanovic blog

Iz dana u dan sa sve većim gađenjem pratim dešavanja oko Novaka Đokovića u Australiji. Posebno gađenje izazivaju reakcije političke, institucionalne i medijske klike Balkana, gdje se svesrpsko jedinstvo u "odbrani Noletovih prava" posebno izdvaja. Konkretno: odvratno je gledati kako oni koji su svojevremeno brutalno gazili ljudska prava i slobode danas pričaju dijametralno drugačije priče od onoga šta su ČINILI sopstvenim građanima, a objektivno gledano mnogo je grđe od svega šta vidimo od australijskih vlasti.

Gledam opšta zgražanja javnosti nad uslovima "pritvora" u kom danima drže Đokovića, a pokušavam se sjetiti bar nekog javno izrečenog čina samilosti prema hiljadama naših građana koji su danima i sedmicama držani pod ŠATORIMA. Vlasti balkanskih kvazidržava svoje državljane smještale su u šatore postavljene na graničnim prelazima samo zato što su se "drznuli" vratiti iz inostranstva. Nakon toga pod strogom policijskom pratnjom sprovođeni su do raznih neuslovnih objekata i podvrgavani karantinu u trajanju dvije-tri sedmice. Govorim o nezaraženim osobama!

Upravo Srbija je prednjačila u drakonskim mjerama prema sopstvenim građanima, sve do toga da je vojska angažovana za progon svih koji su iz nekog razloga napuštali "kućni pritvor". Starijima od 65 godina zabranjivali su kreranje do ljekara, apoteke, prodavnice... Specijalne vojne i policijske snage sprovodile su te nerazumne, štetne, opasne i PRITIVPRAVNE mjere. Pobogu, Aleksandar Vučić javno je govorio da će uhapsiti rođenog oca jer "ugrožava" zdravlje njegove majke!

Danas se ti i takvi zgražavaju nad pravnim nasiljem izvršne vlasti, odnosno veličaju sud koji je zaštitio prava najboljeg tenisera svijeta. Ovdašnje izvršne vlasti preuzele su funkciju zakonodavne vlasti, a sudovima su ograničile rad samo na neodložne procesne radnje. Jeste, građani balkanskih država nisu mogli doprijeti do sudova radi ukazivanja na teška kršenja zajamčenih prava jer je bila takva (samo)volja izvršnih vlasti. Za razliku od "mrske" Australije!

Dešavanja oko Novaka kod mene bude lične emocije jer sam PRVI PROCESUIRANI na Balkanu zbog suprotstavljanja "koronaludilu", kako sam startno nazvao dešavanja po uvođenju vanredne situacije (vidi: KORONALUDILO: Prvi sam kažnjen zbog širenja panike i nereda! ). Portali ex-Yu regiona masovno su prenijeli vijest o mom privođenju i kažnjavanju zbog "širenja panike i izazivanja nereda", ali samo ono šta je saopštila policija, bez iole interesovanja za istinu i zakonitost spornog događaja. Mogao bih čak govoriti o medijskoj "zluradosti".

Zalud je na mom blogu bilo egzaktno objašnjeno da se radi o nezakonitom privođenju, čak sa ciljem iskorištavanja haotičnih prilika za moju eliminaciju iz javnog diskursa, pa sve do toga da mi je uručen teško nezakonit prekršajni nalog sa 1 000 KM kazne. Još zaludnije je bilo moje početno ukazivanje da će sud u konačnici odlučiti ko je u pravu. Jok, tog 20. marta 2020. godine javnosti je servirana hrpa laži sa ciljem zastrašivanja populacije i to regionalnog obima. U funkciji "disciplinovanja" naroda za hirove izvršnih vlasti i opšteg terora.

Na šta je tadašnja vlast Republike Srpske tako burno reagovala? Javno sam problematizovao smrtno stradanje (samoubistvo) Glavnog republičkog zdravstvenog inspektora dr Desimira Miljića. Profesionalca, bez čije saglasnosti nisu mogli natjerati zdravstvene inspektore na donošenje ko zna koliko hiljada nezakonitih rješenja o pritvaranju ljudi u šatorima, raznim neprilagođenim objektima ili u vlastitim kućama, pod do danas nerazjašnjenim okolnostima pronašli su "obješenog", a moj grijeh bilo je ukazivanje na potrebu sprovođenja zakonite istrage oko njegove smrti.

U tekstu zbog kog sam priveden i procesuiran izrekao sam sumnju da će vlasti ovu, baš kao i nebrojeno ranijih nesreća, iskoristiti za masovnu pljačku i kriminal. a šta i danas možete provjeriti klikom na link KORONALUDILO: Još jedna prilika za pljačku! . Mnoštvo špekulacija izvršne vlasti sa dokazima teškog kriminala kasnije sam objelodanio, a dobrano motivisan tim nezakonitim hapšenjem zbog javno izrečenog mišljenja i, kako se pokazalo, utemeljenih pretpostavki. 

Treća dimenzija tekstova zbog kojih sam uhapšen na svoj 50. rođendan posebno je vezana za aktuelna dešavanja oko Novaka Đokovića. Iskreno, o medicinski odavno poznatoj i priznatoj metodi "imunizacije stada" pisao sam bez jasne svijesti u kom pravcu idu globalne projekcije oko vakcinacija. Rekao sam da poslije ovog "koronaludila" svijet više neće biti isti, no marta 2020. godine ni medicinska struka nije nagovještavala ovakve ishode. Bar ne na ovom našem govornom području.

Kada ste posljednji puta u najširem javnom diskursu uočili temu "prirodnog imuniteta" kao esencijalnog odgovora na dvogodišnju svjetsku krizu? Posebne restrikcije uvedene su na društvenim mrežama kao donedavnom "bastionu" slobodne misli, no na tu temu jednostavno nema smisla trošiti prostor obzirom na opštepoznatost pojave. Za Novaka Đokovića znamo kakve promjene na planu prirodne imunizacije (jačanja organizma) je počeo praktikovati prije ovog globalnog ludila i koliko je dosljedan na tom planu. Čovjek naprosto živi sopstvena uvjerenja, a rezultatima pokazuje da sve to još kako ima svoje praktično utemeljenje. 

U stvari Đoković spada u danas rijetku kategoriju slobodomislećih bića, osoba koje odbijaju svrstati se unutar parametara nametnitih od strane raznih svjetskih centara moći. Zamislite tog "bezobrazluka": on odbija nabaviti lažnu potvrdu da je vakcinisan ili objaviti kakvu fotografiju sa injekcijom zabodenom u rame. Odbija uraditi ono šta su stotine miliona drugih "pristali" iz bukvalno nebrojeno razloga. Umjesto da posluži kao "svijetao primjer" Novak uporno kontrira. I eto nas na ključnom pitanju.

Kome Đoković "kontrira" odbijanjem svrstavanja pod kišobran vakcinisanih? Na prvom koraku ovima što su danas "zabrinuti" njegovim patnjama, njegovim boravkom u pritvoru. Balkanski vlastodršci milione su vojskom i policijom, dakle brutalnom silom, držali u raznim varijantama institucionalnih i kućnih pritvora, a danas se ti isti "zgražaju" nad mjerama kakve su donedavno praktikovali po samo njima znanim aršinima. Uz opštu servilnost medija kao važnog instrumenta hegemonije. Ili možda zborim neistinu?!

Odavno ne pišem o "pandemiji", a naprosto jer sam sve bitno o toj temi objavio prvih mjeseci ispoljavanja same pojave. Ne bih se teme Novaka Đokovića dotakao da nije "veličanja" australijskog suda i njegove pravedne odluke. Znači, u funkciji kolektivnog zastrašivanja građana i nametanja samovolje vlastodržaca mediji su tog 20. marta 2020. godine masovno prenijeli vijest o mom hapšenju i kažnjavanju. Niko nije objavio da sam uhapšen zbog javno iznesenog mišljenja da će vlastodršci pandemiju iskoristiti za težak kriminal i sopstveno bogaćenje, odnosno da sam takvim uzbunjivanjem javnosti "širio paniku i izazivao nerede".

Još manje je neko prenio ishod sudovanja po tom događaju. Pred zakazano ročište po prekršajnom nalogu od 1 000 KM Vlada RS poništila je svoju odluku, a istovremeno i Željka Cvijanović poništila je predsjedničku uredbu sa zakonskom snagom. Sudu su dostavili da više nema propisa po kojima sam kažnjen, pa time sud nema oko čega odlučivati. Sasvim očekivan potez vlasti jer sam u desetak tekstova obrazložio protivustavnost i protivzakonitost tih i takvih "propisa", te najavio da ću tražiti sudsko poništenje istih. 

Primorao sam Radovana Viškovića i Željku Cvijanović na javno poniženje ukidanjem sopstvenih "propisa" kakvima su teško zadirali u slobodu mišljenja i javnog izražavanja misli, odnosno pokušali spriječiti svaki vid suprotstavljanja torturi kakvu su bezumno sprovodili. To za ovdašnju javnost nije bila zanimljiva vijest, posebice da ja neću "platiti paprenu kaznu" kako je početno objavljeno, nego da niko neće biti kažnjen zbog svog mišljenja obzirom na poraz vlasti u vidu poništenja sopstvenih zabrana. Kako to obično biva neki drugi sebi su pripisali "zasluge" ili su se potrudili da se javnost ne bavi temama kakve nisu od njihovog ličnog interesa. 

Često me pitaju zašto se ne oglašavam povodom brojnih afera ili nagomilanih problema, gdje u principu odgovaram da sam davno objavio sve šta sam smatrao bitnim oko "koronaludila". Ovom objavom javno priznajem i drugi razlog mog "apstiniranja". Među prvima sam se uključio u borbu protiv teških zloupotreba ove kolektivne nesreće, prvi sam postradao zbog te borbe, te prvi postigao konkretne rezultate na planu zaštite kolektivnih prava i sloboda. 

Kada su ovdašnji vlastodršci iz svojih interesa odlučili ublažiti hegemoniju i stvoriti koliko-toliko podnošljive životne uslove javnost se ponovo sa takvima "svrstala" u nekim novim bitkama - poput ove Novaka Đokovića. Sa te strane mogu samo izraziti javno gađenje prema novonastaloj stvarnosti i još jednom činu populizma od kakvih redovito imam osjećaj mučnine. I rezimirati da je narod ponajviše kriv za nedaće kakve ga snalaze. Zaboravili ljudi kakve grozne posljedice su pretrpili zbog samovolja izvršnih vlasti, a zgražaju se nad onim šta vide u dalekoj Australiji i to samo da bi bili "in" povodom medijske top-teme.

U konačnici moram istaći da Novaka Đokovića doživljavam velikim sportistom, šta objektivno i jeste, ali i velikom ČOVJEKOM šta najbolje pokazuje borbom za svoja uvjerenja. Kako svojevremeno reče Hegel: "Ukoliko čovjek nije slobodan onda govorimo o nečemu drugom.", odnosno ne govorimo o čovjeku. Nebrojeno komentara kazuje da je Đoković mogao nabaviti lažno uvjerenje o vakcinisanju i "slobodno" putovati svijetom, a bez svijesti da sloboda ne može biti zasnovana na laži. Niko ne poklanja slobodu, nego se za slobodu valja boriti - u svakom momentu i na svakom mjestu njenog ugrožavanja. Bar moja malenkost tako poima slobodu.

Primjedbe

  1. Hvala Boro za ovo podsjecanje na mart 2020. Mada, pametnog se ni ne treba podsjecati...pametan pamti, a sa narodom.... ne znam sta da radimo.... danas sam dosao da platim racun u jednu poslovnicu poste. Jedan muskarac je unutra na salteru, jer samo jedna od tri zaposlene radi, a trojica stoje napolju na hladnoci u ulici u kojoj zbog polozaja bas jako duva vjetar. Pridjem, pozdravim (oni iznenadjeni....niko vise nikoga na ulici ne pozdravlja, narod poludio skroz), pitam zasto stoje napolju. Oni me gledaju kao u cudo, kazu da ne smije unutra biti vise od jedne osobe, jer je jedna radnica....zamisli... pitam, a gdje to pise? Ko to kaze? Oni me gledaju tupo. Kazem da cu ja uci i udjem. Nijedan se nije pobunio. Gledali su u zemlju. Naravno, nisam im oduzeo prednost... nije mi to bila namjera, ali svakog koji je usao unutra kad na njega dodje red pitao sam gdje je bio u vrijeme rata ( ljudi su imali oko 50 godina). Nijedan mi nije odgovorio, samo me pogleda i obori oci. Sutim, cekam odgovor i onda kazem: Zar vam ne smeta da budete robovi? Neki cudan izgubljen pogled uslijedi, neko mrmljanje u smislu pravdanja, spominjanje inspekcije, kazne i sl. Pitam, pa znate li ikoga da je kaznu napisao u nasem gradu ili da ju je platio..... opet nelagoda i tiho pravdanje... Boro, muskog roda mi vise nemamo. Zene ce nam postati muskarci, ustvari postale su... za sve se one bore koliko vidim... umrijecu od tuge. Gdje su nasi muskarci koje smo poznavali do 90tih godina?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Izvanredna opservacija posljedica onoga čemu smo izloženi punih tri decenije. Te osobe oko 50 godina stare, koje pominjete, znaju i za drugačija društvena uređenja, za drugačije poimanje čovjeka. Te generacije pamte da smo mi samo teorijski učili o pojmovima ALIJENACIJE (otuđenje ličnosti), potrošačkog društva, klasnih podjela... Nismo takve stvari mogli vidjeti kod nas, ali smo bar učili o tome, pa začuđuje da niko ne primjećuje da upravo živimo te pojave. Često sam sa posla vraćao se autobusom i uočavaju da putnici odreda sjede sami, maksimalno udaljeni jedni od drugih. Tek poneki bračni par sjedio je na dva sjedništa jedno pored drugog, a činilo mi se da bi se i takvi najrađe razdvojili. Onda se sjetim kako su nekad ljudi grupisali se da bi im u priči brže i kvalitetnije prolazilo vrijeme, te shvatio kako alijenacija funkcioniše u praksi. Vjerujte da u političkim idejama najčešće razmišljam kako ljude pokrenuti iz sadašnje letargije i zato mi je fenomen Pravde za Davida bio toliko važan. To je bio dokaz da je moguće ljude probuditi i okupiti, navesti na borbu. I kad god pomislim da neke ideje ne vrijedi pokretati jer ih nema ko ispratiti sjetim se da smo u Banjaluci uspjeli okupiti 30 000 ljudi, šta je dokaz da ne treba odustajati, nego samo aktivno raditi i boriti se. Hvala na komentaru i svako dobro

      Izbriši
    2. Odustati necu nikada... nemamo pravo odustati mi koji imamp djecu, a sutra ili vec danas unuke. Nema odustajanja!!! Smislit cemo vec nesto sto ce nas podici i ujediniti, smislit cemo....

      Izbriši

Objavi komentar

POPULARNI TEKSTOVI

DJEČAK UBIJAO OČEVOM RUKOM: Zastrašujuće posljedice odgojnih metoda ludog doktora

Prebijanje u odbrani Dodikove časti

KAD SLUŽBE ZARATE: Otkrivam misteriju pištolja zbog kog je ubijen načelnik Bašić

Je li se Šmit utopio poput Gordane ili Davida? (FOTO)

NOVI SKANDAL SUDA BIH: Vanji Vukoviću sud odobrio posjetu pritvoreniku Daliboru Railiću