METODA "ČITANJE MISLI": Policija Srbije telepatijom štiti predsjednika Vučića

Policija Srbije uvela je posebnu evidenciju pokušaja atentata na predsjednika Vučića, kako bi se snašli u toj zamršenoj materiji. Nije lako kad mediji do detalja objelodane svaki "atentat", a nadležni organi nisu ni započeli formalne istrage. Tako pojma nemaju gdje se krije Radoje Zvicer, ali nekim telepatskim sposobnostima znaju šta planira. 

Ovih dana regionalna javnost zabavljena je vijestima o novom pripremanju atentata na srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Policija Srbije primorana je uvesti posebnu evidenciju kako bi bar po rednom broju registrovala ko zna koji "slučaj" po redu. Po onome šta je zvanično saopšteno jedna policijska agencija dostavila je organima Srbije informaciju o pripremanju atentata od strane crnogorskog narkodilera u bjekstvu Radoja Zvicera, označenog kao naručioca. Navodno je dostavljeno i pet-šest imena potencijalnih direktnih počinilaca ili likvidatora. Dakle, klučne podatke potrebne za sprečavanje zločina i sprovođenje djelotvorne istrage u ovom slučaju državni organi "dobili su na tacni".

Elem, sprovođenje istrage vodi nas ka prethodnom medijski maksimalno eksploatisanom atentatu na Vučića. Vidjeli smo izjave državnih zvaničnika i "dežurnih analitičara" režimskih medija o tome kako je kriminalni klan Veljka Belivuka i Marka Miljkovića planirao snajperski napad na Vučića prilikom otkrivanja spomenika Stefanu Nemanji. Kazaše da su pronađene snajperske puške i drugi dokazi planirane likvidacije, ali nikako da dočekamo okončanje istrage. Ukoliko je istraga ikada vođena po toj aferi. 

Po mišljenju uvaženog sarajevskog kolege Nermina Šehovića stvarni kriminalni čin i aferu razlikujemo upravo po tome kako nadležni državni organi reaguju na neki događaj. Obzirom da i pored poznatih počinilaca i pronađenih dokaza još uvijek nemamo formalne optužnice protiv Belivuka, bar koliko to zna autor teksta, biće da se ovde radi o još jednoj isfabrikovanoj aferi. Podsjećam da sam u mnoštvu tekstova objelodanio Vučićevu prevaru u Srebrenici, pa do detalja kako su srpski obavještajci prevarili američke kolege i izveli odlično planiranu operaciju "sprečavanja atentata". Normalno, govorim o nepostojećem ili lažnom atentatu, kao sredstvu daljeg političkog igrokaza sa marionetom Bakirom Izetbegovićem. Vučić je u tim stvarima vrlo vješt manipulator.

Ovde se nameće vrlo logično pitanje: zašto bi Radoje Zvicer želio likvidirati Vučića, kakav je njegov motiv? Zvicer je u bjekstvu od međunarodne istrage i malo je zemalja u kojima se uopšte može skrivati od potjernice i sijaseta policijskih agencija koje ga traže. Likvidacijom Vučića samo može do neba pojačati potražne aktivnosti, a to mu zasigurno nije cilj. Analogno, nema on problem samo sa Srbijom da bi nešto postigao eliminacijom tako visoko rangiranog zvaničnika. Po toj logici morao bi pobiti desetak predsjednika ili premijera.

Sa druge strane organi krivičnog gonjenja Srbije samo su "zagrebali" vrh ledenog brijega međunarodnih kanala krijumčarenja droga. Godinama unazad preko Balkana objedinjene su heroinska ruta iz Avganistana i kokainska ruta iz Južne Amerike. Tradicionalna "zelena transferzala" pored marihuane pojačana je genetski modifikovanim skankom. Nikad balkanska narko mafija nije bila jača, a šta najbolje pokazuje činjenica da su kriminalci južnoslavenskih etnija potisnuli albansku konkurenciju. Odavno to javno tvrdim i dokazujem.

Jesu li srbijanski organi istragama otkrili firme preko kojih se krijumčare narkotici? Komparacije radi, kada je 2007. godine Stanislava Čočorovski Poletan, kuma Cece Ražnjatović, uhapšena sa preko 480 kg kokaina visoke čistoće otkrivena je uvezanost preko 20 stvarnih ili fiktivnih firmi sa tom njenom rabotom. Iole ozbiljan lanac krijumčarenja droga i pranja tako zarađenog novca podrazumjeva uvezanost više desetina pravnih lica (firmi). Eto javno tvrdim da je projekat "Beograd na vodi" godinama najveća praona novca od droga u Evropi, a obzirom da je u pitanju novogradnja lako je ispratiti porijeklo novca vlasnika papreno skupih nekretnina. Je li Vučić nekada pomenuo mogućnost da na cijene nekretnina u Beogradu utiče pranje novca?

Mogao bih ovako nabrajati unedogled, ali poenta je jasna svakom iole upućenom u organizovani kriminal, zbog čega je teško povjerovati da bi Zvicer želio nauditi Vučiću. Vidim kako mnogi vjeruju da su se nekakva dva crnogorska sela izdigla do nivoa svjetskih centara krijumčarenja droga, slično ranijim situacijama sa albanskim narkodilerima, no to je naprosto medijski stvorena iluzija. Organizovani kriminal naziva se tako zbog sprege sa državom, odnosno sa službama specijalizovanim za izgradnje složenih sistema. Bezbjednjaci su ti koji grade sisteme nacionalne i međunarodne sigurnosti, posebno obučeni za tu djelatnost, a onda i ključni za maskiranja državnog uticaja na kriminalne strukture. 

Primjera radi, politička pozadina atentata na premijera Zorana Đinđića nikada nije rasvjetljena jer su iste osobe pod kontrolom imale i političke i kriminalne subjekte, a neozbiljno je očekivati da pojedinci sami sebe razotkrivaju. Kako sam to mnogo puta objašnjavao Đinđić je ubijen zbog vrlo slične situacije sa današnjom i američkih zahtjeva da se Srbija "obračuna" sa Zemunskim klanom. Američke agencije poput DEA i CIA pod kontrolom drže svjetsku trgovinu drogom i svakih nekoliko godina moraju organizovati ovakve "sječe glava" jer bi u suprotnom kriminalne organizacije toliko ojačale da ih ne bi mogli kontrolisati. I preko pola vijeka samo se vrtimo u krug, a droga kao sredstvo globalne hegemonije ide davno uspostavljenim koridorima.

Vjerujem da je policijska agencija neke evropske zemlje dostavila Srbiji spornu informaciju, posebno jer sam kao kriminalistički inspektor mnogo puta dobijao "povratne informacije" kakve sam unaprijed osmislio. Jednako vjerujem i zbog ranijih iskustava da su kriminalci iz bukvalno nebrojeno motiva spremni dati razne informacije. Primjera radi "na tacni" sam dobio informaciju da pripadnici Ravnogorskog pokreta spremaju atentat na papu Ivana Pavla II prilkom posjete Banjaluci iz 2003. godine. Hitnom istragom potvrđeno je kako su se pijani Ravnogorci na nožu i vinu zaklinjali da će ubiti papu, preduzete su potrebne mjere i atentat je predupređen. 

Elem, valjalo je odgonetnuti pitanje: zašto su pojedinci otkucali tajne planove i svoje "saborce"? Tako doznajem da su bili plaćeni za ovaj poduhvat i to od strane nikad demontirane zloglasne službe Alije Izetbegovića - AID-a. Islamski ekstremisti planirali su napad na papu, a Ravnogorci su bili samo "lažna zastava" prikrivanja stvarnih počinilaca. Ovo samo potvrđuje da su referentne obavještajne službe bile upletene u ovaj atentat jer matrica podmetanja zločina ("lažna zastava") je neizostavan element njihovih operacija. 

Vlo slično iskustvo imao sam i krajem 2006. godine kada sam otkrio pripremanje atentata na Milorada Dodika. Konkretno: "tvrdolinijaši" Republike Srpske ponudili su ubicama (imena poznata) Željka Ražnjatovića Arkana svakom po 250 000 eura da likvidiraju Dodika. Tada su boravili u Hrvatskoj i pod zaštitom tamošnje državne bezbjednosti, a vjerujte da se uopšte nisu krili i pored međunarodne potjernice. Pomenuti novac nuđen je i drugima, pa smo zato kasnije imali silnu medijsku pompu oko takvog atentata, no ja govorim o prvoj informaciji i mogućnosti da se sprovede istraga.

Zašto istrage nisu sprovedene do kraja, bilo oko pape Ivana Jovana II ili Dodika, ili oko Đinđića, vraća nas na prednju konstataciju - neće moćni bezbjednjaci istraživati sopstvene zločine. Znači, govorim na bazi službene dokumentacije i formalnih krivičnih predmeta, odnosno o stvarima koje se uvijek mogu egzaktno provjeriti. Uvijek se priča svodi na isto - žrtvama atentata nije u interesu da se otkrije stvarna i puna istina, jer na čestitog i odgovornog političara niko nema motiva udarati. Radio sam brojne predmete napada na razna službena lica i uvijek sam našao spregu žrtava sa kriminalnim strukturama kao motiv zločina. Neće kriminalci napasti poštenog profesionalca i to je naprosto fakt. Isto važi za političare!

Možda bih povjerovao u aktuelni "atentat" na Vučića od strane Zvicera da smo imali ikakve rezultate prethodnih silnih zamajavanja javnosti oko Belivuka i Miljkovića. Ili, oko afere "Prisluškivanje Vučića". Pustili su iz pritvora Dijanu Hrkalović, no ona nije počinila davno najavljeno samoubistvo, pa je vraćena radi dodatnog "podstrekavanja". Ima li neko toliko naivan da povjeruje kako će Srbija izvesti Hrkalovićku na suđenje i dozvoliti medijski cirkus kakav smo vidjeli na suđenju Zijadu Turkoviću u Sarajevu? Radio sam i tu kriminalnu organizaciju, a snimke suđenja pregledam jer me često zaprepaste novoim saznanjima. I uvijek zaključim da sam imao više sreće do pameti kada sam izbjegao tadašnje likvidacije. Iskreno, poput Vučića i moja malenkost je otklanjala likvidacije, bez pretjerane zainteresovanosti za sudski epilog, a posebno jer sam se u otklanjanju opasnosti služio nedopuštenim sredstvima. Ćutiš i radiš šta misliš da je najbolje, pri čemu je medijska pompa posljednje čega se hvataš.

Na kraju moram potegnuti kontraverzu staru aman dvije decenije. Dodik je to lično izjavio, Vladan Batić za života potvrdio, a čak ni istragom nije obuhvaćeno. Konkretno: Dodik je Đinđiću dostavio informacije o planuranju atentata i čak SPISAK POČINILACA. Ko je bio na Dodikovom "spisku" nikad nije razriješeno, a gledaj čuda - čovjeka koji je najavio atentat i unaprijed znao detalje niko nikad nije saslušao. Može li to proći elementarnu logiku? Može ako uobzirimo činjenicu da je Koštunica preplatio Telekom RS, o čemu sam više puta pisao.

Meni su posebno zanimljive te priče oko snajperskih atentata jer sam u JNA obučen za snajperistu u sklopu atiterorističke obuke. Znači, znam mogućnosti takvog oblika likvidacije sa pozicije oružja, ali i na osnovu iskustva od ko zna koliko stotina obezbjeđenja skupova ili ličnosti visokog rizika. Iz te vizure posmatram anomalije u štićenju institucionalnih moćnika, a vjerujte da je ovo danas više sprdnja negoli obezbjeđenje. Posebice u domenu operativnog obezbjeđenja - kada nastojimo napade unaprijed otkriti ili preduprijediti. Eto kao u slučaju "informacije" da Zvicer organizuje ubistvo Vučića.

Razmislite: kakav je interes službe da mediji masovno mantraju o takvom "krivičnom djelu" umjesto da organi krivičnog gonjenja u tajnosti pokušaju pohvatati i procesuirati počinioce? Kojom "logikom" je to moguće potkrijepiti? Ili još jednom možemo samo govoriti o zamajavanju lakovjerne javnosti, odnosno o običnom politikanstvu? O stvarima koje su već postale zabava širokih masa, šta po svojoj prirodi ne bi smjele biti. Elem, koliko atentata na Vučića je javnosti "prezentovano" valjalo bi oformiti policijsku evidenciju kako bi bar u segmentu registarskih brojki razlikovali događaje. Kad već izostaju formalne istrage!