Potvrđene informacije o razbijanju VSTV-a
Naši poznati kontraobavještajci Milan Tegeltija i Ružica Jukić obavijestili su javnost o postojanju plana razbijanja VSTV-a. Kao protagonista tog čina mogu neposredno potvrditi njihove informacije, pa čak i opisati ključne korake plana brutalnog razbijanja ovog kvazipravosudnog tijela. Nadam se da će međunarodni centri moći doista dati pare za ovaj projekat, pa da i u tom dijelu navodi Tegeltije i Jukićke budu vjerodostojni.
Nakon najava pojedinih finansijera da će uskratiti donacije Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH (VSTV) predsjednik Tegeltija i potpredsjednica Ružica Jukić sve češće javnosti plasiraju kojekakve "teorije zavjere" o ugroženosti ovdašnjeg pravosuđa. Ovih dana svjedočimo objavama kakve povlače pitanje: bave li se Tegeltija i Jukićka pravosudnom ili kontraobavještajnom djelatnošću?
Nije mi poznato na čemu ovo dvoje pravničkih lakrdijaša zasnivaju svoje navode, ali mogu potvrditi postojanje plana razbijanja ovog kvazipravosudnog tijela. I to razbijanja u bukvalnom smislu! Naprosto pokazalo se da VSTV u ovakvom formatu predstavlja esencijalni problem funkcionisanja Bosne i Hercegovine kao države, a u pitanju je samosvojan centar moći kakav moramo eliminisati iz pravnog sistema.
Koncept ovakvog VSTV-a u esencijalnoj zamisli podriva postulat o podjeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku na kom počivaju moderne države, pa čak i međunarodna zajednica. Svako narušavanje ovog principa dokazano vodi ka totalitarizmu i razvoju institucionalnog organizovanog kriminala i teške korupcije.
Zato projekat razbijanja VSTV-a na prvom koraku podrazumijeva elementarno dokazivanje koliko je Zakon o VSTV-u opasan, štetan, kontraproduktivan i krajnje poguban po državu i društvo. U stvari valja govoriti o kampanji dokazivanja različitih pravno neprihvatljivih elemenata ove pravosudne ujdurme.
Sporni zakon duboko podriva instutut nezavisnog sudstva. Nadripravnicima poput Tegeltije i Jukićke, sa kupljenim diplomama, možebitno je prihvatljivo govoriti o "nezavisnom pravosuđu" kao nekakvoj pravnoj kategoriji. No, iole ozbiljno poznavanje pravne struke podrazumijeva razdvajanje sudske i tužilačke djelatnosti.
Nema podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i "pravosudnu", nego se možemo samo baviti sudskom vlašću kao jednakopravnom stubu vlasti modernih država. Zakon o VSTV-u u svojoj osnovi podriva i dezavuiše sudsku vlast kako to ne bi smjelo biti činjeno i sa dokazano štetnim posljedicama.
Kako će sudije materijalizovati sudsku vlast ukoliko u njihovom izboru i imenovanju učestvuju predstavnici izvršne vlasti (Ministarstvo pravde BiH), zakonodavne vlasti (Parlamentarna skupština BiH), predstavnici drzavnog i entitetskih tužilaštava, pa sve do entitetskih advokatskih komora?
Od 15 članova VSTV, koji biraju i imenuju sudije, samo je šest predstavnika sudova, dok većinu čine tužioci (5), advokati (2), te politički predstavnici (2). Primjera radi u krivičnoj stvari za sudiju je tužilac stranka u postupku jednakopravna narkomanu koji je provalio kiosk, bar kako zakonski stoji.
Kako će sudije ostvarivati pomenutu jednakopravnost stranaka u postupku ukoliko u njihovom izboru i imenovanju tužioci imaju toliki uticaj? Možda se takva anomalija može nadomjestiti činjenicom da predstavnici advokata učestvuju u postupku imenovanja sudija? Jok, može samo (dokazano!) pogoršati problem.
Po zakonu, kodeksu i drugim normativima sudije se moraju distancirati od izvršne vlasti i političkih subjekata, a kako je to izvodljivo kada od momenta njihovog konkurisanja za sudačku poziciju odlučivanje vrše predstavnici ministarstva i parlamenta? I ovakvi nakaradni uticaji sežu čak do nivoa disciplinskog progona, kontrole rada i razrješenja funkcije!
Dakle, kako će sudija kao elementarni nosilac sudske vlasti nametnuti volju tužiocima, advokatima i političkim subjektima, a zna kakva je njihova moć u pogledu njegovog ukupnog statusa? Od procesa izbora do mogućnosti razrješenja. Samo po sebi ovakvo zakonsko rješenje je budalasto.
Ovim dolazimo do drugog koraka projekta razbijanja Tegeltijine parapravosudne nadriinstitucije. U pitanju je vrlo jednostavan korak, a ključno je donošenje novog zakona o izboru i imenovanju sudija. Da, govorim o tome da samo sudije mogu birati sudije!
Cilj je da novim zakonom utvrdimo principe po kojima izabrani predstavnici sudija u jednoj novoj instituciji i na bitno drugačijim osnovama odlučuju o svim pitanjima konkursa, izbora, imenovanja, kontrole i razrješenja sudija. Da tu stvar potpuno prepustimo struci, a iz procesa eliminišemo sadašnje dokazano štetne elemente.
Pritom, neke u praksi jasno vidljive anomalije moguće je preventivno eliminisati iz ovog procesa. Primjera radi postavljanjem kriterija za izbor članova sudačkog vijeća vrlo jednostavno je otkliniti postojeću dominaciju sudija najnižeg ranga (osnovni i opštinski sudovi) zasnovanu na brojnošću. Pooštreni kriteriji kandidovanja sužavaju kategoriju na one sa doista respektibilnim znanjem i iskustvom.
Uvjeravam sve da će takav zakon u nacrtu biti ponuđen na stručnu i javnu raspravu, a naprosto jer je u pitanju programsko opredjeljenje političkog subjekta u čijem osnivanju učestvujem. Projektna zamisao ide mnogo dalje od rješavanja problema nezavisnog sudstva, ali ima vremena da se sve to predstavi javnosti, pa i da se od građana zatraži podrška u nametanju zakonskih rješenja.
Na kraju valja objasniti i uticaj međunarodnih centara moći na opisani proces razbijanja ovakvog VSTV. Logično je da projekte kandidujete subjektima kakvi inače finansiraju iste, ali nije od ključnog značaja dobijanje sredstava. Primarni cilj je pridobijanje glasačke populacije kakva obezbjeđuje dolazak na vlast i mogućnost da svoje zamisli konkretno realizujete. Dakle - politička kampanja.
Nakon ove objave "kontraobavještajci" poput Tegeltije i Jukićke mogu izvoditi kakve im drago zaključke, no pitanje reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini je isuviše ozbiljna stvar da bi to prepustili lakrdijašima poput njih dvoje.
Primjedbe
Objavi komentar