Pravo lice Dodika - hrvatskog člana Predsjedništva BiH


Ekskluzivno razotkrivam stvarne razloge blokade državnih institucija od strane Milorada Dodika, danas nesporno hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Cilj je usporiti proces gasifikacije BiH preko Balkanskog toka kakav zagovaraju Vučić, Putin, Erdogan i Izetbegović. Na drugoj strani kupiti vrijeme konkurentskom projektu Jadransko-jonskog gasovoda iza kog stoje Plenković, Rama, Đukanović i - očigledno Dodik.

 


Oči građana Republike Srpske i Bosne i Hercegovine uprte su u projekat Balkanskog toka, kraka moćnog Turskog toka, a naprosto jer se politička i medijska pažnja usmjerava ka tom pravcu  buduće gasifikacije. I Milorad Dodik deklarativno preferira ovaj mega-projekat neizmjerno važan za Srbiju i srpski narod.

Koliko moćan gasovod je u pitanju možda najbolje svjedoči sastanak Sebastijana Kurca sa Donaldom Trampom, kada se mladi austrijski premijer zalagao za Balkanski tok kao tri puta jeftiniju opciju od Sjevernog toka 2, dok se Jadransko-jonskim projektom nije ni bavio. Pritom, u pitanju je realna priča kroz čije cijevi bi vrlo brzo trebali krenuti prvi kubici gasa.

Međutim, hrvatski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik zadnjim sastancima polako otkriva stvarne razloge nakaradne politike koju provodi već duže vrijeme. Na sastanku sa predsjednikom Azerbejdžana, Ilhamom Alijevim, otkrio je zainteresovanost za napajanje RS i BIH preko Jonsko-jadranskog gasovoda, a koji je krak Trans-jadranskog gasovoda (TAP).

Za neupućene u pitanju je južni gasovod (TANAP i TAP) nekadašnjeg američkog projekata poznatog kao Nabuko, a kakav je sa oba kraka zaobilazio Srbiju. Znamo da je Nabuko propao, ali je još uvijek živa ideja o gasnom spoju Grčke i Italije. Mnogo sam pisao o toj pola vijeka staroj zamisli, no moram priznati da Milorada Dodika nisam prepoznao u tim marifetlucima. Dosad.

Uglavnom, Dodik je iskazao jasnu zainteresovanost za Jadransko-jonski gasovod koji ide preko Albanije, Crne Gore, BiH i zemlje nosioca projekta Hrvatske, a ključno izvorište ima u Azerbejdžanu. U pitanju je tri puta manji gasovod od Balkanskog toka i sa kog će zasigurno dolaziti skuplji gas.

Da zlo bude veće Dodik je odjednom iskazao zainteresovanost za azerbejdžanske putarske kompanije, a šta će dodatno naljutiti Vučića, Izetbegovića, Erdogana i ekipu. No, sa svojim vijernim saveznikom Draganom Čovićem vidimo da Dodik odlazi kod Miroslava Lajčaka. Traže načina kako formirati vlast bez Bakira Izetbegovića i Željka Komšića. Nije tajna.

Dopadalo se to nekom ili ne, ali Bakir Izetbegović trenutno više zastupa interese Republike Srpske i Srbije od hrvatskog člana državnog predsjedništva Dodika. Izetbegovićeva podrška povezivanja Srbije i Bosne i Hercegovine  autoputevima je neupitna, baš kao i po pitanju gasifikacije naše zemlje preko Srbije (Balkanskog toka). Jasno prati politiku Putina i Erdogana.

Sa druge strane Izetbegović Junior jasno je deklarisan protiv hrvatskih projekata i uticaja. Zato Hrvatska ima svog predstavnika koji joj kupuje potrebno vrijeme. Naime, Jadransko-jonski gasovod je priča za period između 2022. i 2025. godine, šta znači da bi BiH preko Balkanskog toka uveliko bila gasifikovana dok konkurentsko-hrvatski projekat izgradi osnovnu infrastrukturu.

U osnovi gasna diverzifikacija Bosne i Hercegovine je odlična stvar. Dobro je imati dva konkurentska izvora snabdjevanja iz niza ekonomskih i energetskih razloga. Problem je samo što projekti po količinama, cijenama, napretkom izgradnje infrstrukture i ino nisu konkurentski, odnosno što nam se valja načekati ove albansko-hrvatske priče. Kakvu preferira i Donald Tramp.

Zato Dodik nadoknađuje vrijeme. Jeste, on ispred Srpske potpisuje kojekakve ugovore, osniva preduzeća i veliča "srpsko-rusko-tursku priču", ali sve je stopirano na državnom nivou parafiranja. Znamo i zbog koga. Sjetimo se koliko je samo razvlačio potpisivanje izgradnje pravaca autoputeva prema Srbiji, a baš valja čuti šta će javnosti plasirati oko gasovoda.

Dodik je sebi svojevremeno davao za pravo tvrditi kako Dragan Čović u Predsjedništvu BiH bolje štiti interese Republike Srpske od Mladena Ivanića. Možemo li danas reći kako Bakir Izetbegović isto to čini bolje od Milorada Dodika? Koji se u ključnim stvarima ponaša kao da je hrvatski član državnog predsjedništva?

U daljem postavljam mapu ključnih gasnih projekata, na kojoj sam zelenom linijom označio Jonsko-jadranski gasovod kao krak TAP-a, pa i krak povezivanja preko BiH sa Balkanskim tokom. To čak u osnovnoj zamisli odlično izgleda, ali bi oba projekta trebali gledati iz vizure naših interesa i kroz njihove gabarite, cijene i kvalitet. Nikako kroz političko-koruptivne marifetluke.



Za neupućeme valja ukazati kako iza Balkanskog toka (crvena tačkasta linija) stoje Vučić, Cipras, Borisov, Dančilova, Orban, Kurc, Erdogan i Putin. Za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku predviđena su spojišta - odnosno pretpostavke za stabilno i jeftino napajanje bez dodatnih ulaganja na planu glavnog projekta.

Međutim, Hrvatska pokušava postati energetski tranzitor i samo to je pozadina ideje izgradnje Jadransko-jonskog gasovoda. I, normalno, neizostavna konkurentnost spram Srbije! Iz istih pobuda svojevremeno su izgradili Jadransku magistralu (autoput konkurentan Koridoru 10) koju sad nude na prodaju po višestruko nižoj cijeni od uloženoga, ali nema zainteresovanih.

Identično će proći po pitanju aktuelnog gasovoda, a naprosto jer je u toj priči ključni igrač Italija. Da, TAP planira preko Italije probiti se ka Centralnoj Evropi (južni krak), i zbog toga je smiješno graditi još jedan krak između Balkanskog toka i italijanskog gasovoda. Posebno kad uobzirite količine koje se time planiraju plasirati.

Sa druge strane Turska i Grčka će kroz svoje cjevovode puštati i ruski i azerbejdžanski gas, a dalji kupci će odrediti isporučioca. Nemojmo imati zablude oko toga da će i kroz Italiju prolaziti ruska roba - baš kako je to prije više od pola vijeka zamišljao Enriko Matei. Zbog svaga navedenoga ideje Rame, Plankovića i Đukanovića su više negoli smiješne, pa makar bile finansirane od strane evropskih banaka.

Na kraju ističem naoko nevezano pitanje: zašto je Putin moć S 400 nedavno demonstrirao u Srbiji? Valja znati da velike sile mega-energetske projekte štite oružanom silom. Pogledajte na donoj mapi kako izgleda raspored sistema S 400 kada uključimo Srbiju. Crveni krugovi označavaju radijus dometa do nekih 400 km.


Računajte da je na Krimu stacionirano četiri bataljona S 400 (od 40 u ruskoj vojsci), da Turska ima u posjedu još četiri, te da je potpomognuta sa dva ruska u Siriji. Pogledate mogućnost dejstva S 400 sa teritorije Srbije i shvatite ko gospodari Crnomorskim regionom, Koridorom 10 i drugim ključnim elementima geostrategija.

Pokušavam ukazati da će obračun velikih sila uslijediti prije početka te "jadransko-jonske gasne bajke" za kakvu navija hrvatski član predsjedništva Milorad Dodik. I zbog koje kontinuirano destabilizuje Bosnu i Hercegovinu, sa sumanutom radikalizacijom odnosa između pravoslavaca i muslimana za račun katolika.

Budalasta su to ponašanja na kakva će vrlo brzo uslijediti reakcija upravo Aleksandra Vučića. Zar neko zamišlja da će Vučić vječno dozvoljavati Dodiku opstrukcije po Srbiju tako važnih projekata (autoputevi, gasifikacija), a za račun nekakvih Plenkovićevih maštarija?


Primjedbe

POPULARNI TEKSTOVI

Poznat identitet uhapšenih policajaca u akciji "Robokap"

Akcija "Vertigo" nije završena - Ko štiti mafiju?!

Kikboks baza regrutovanja narko mafije (FOTO)

Izvještaj sa suđenja ubicama načelnika Bašića i jedna mala ekskluziva

ANONIMNI KOMENTAR TRESE DRŽAVU: Dodikov nećak skrivao ubicu Aleksandra Miljatovića?! (FOTO)