Dodik naredio moje pritvaranje?!

Najavio sam da ću javnom istragom dokazati Dodikovu odgovornost za stradanje Nikole Đurovića, te razobličavanje lopovluka oko njegove "Moje apoteke". Režimski poslušnik sudija Nebojša Manojlović promptno mi upućuje nezakonit poziv za suđenje u kom neosnovano prijeti pritvorom. Valja mi odgonetnuti: da li je u pitanju namjera da pritvaranjem fizički spriječe najavljeno razotkrivanje stravičnih istina ili mi tek prijete pritvorom? Može im se kad u Republici Srpskoj primjenjuju nacističke zakone.

Objavio sam kako sudija Nebojša Manojlović pune tri godine odbija omogućiti mi elementarno pravo na suđenje po lažnoj prijavi načelnika Dalibora Ivanića za "ugrožavanje sigurnosti". Aman dvije godine odbija realizovati moje zahtjeve za zakazivanje pretpretresnih ročišta na kojima bi raspravili teška kršenja mojih prava u tom postupku. Nema pravo zakazivati glavni pretres prije negoli procesno raspravimo nepobitna kršenja prava na odbranu - bar zakonodavac tako utvrđuje.

Međutim, po već ustaljenoj praksi sudija Manojlović reaguje prijetnjama pritvorom kad god na blogu najavim kakvo dokazivanje režimskog zločinaštva.  Zato sam ga ranije prozivao kako prijetnjama i drugim nezakonitostima pokušava "uređivati" moj blog.

Koliko mu se žurilo u izvršenju dobijenih zadataka vidi se iz zakonskih manjkavosti upućenog poziva. Obligatorna obaveza sudije je da u pozivu navede naziv krivičnog djela zbog kog zakazuje procesnu radnju. U žurbi je to očigledno propustio navesti.

Znam po broju predmeta o čemu se radi, ali građani u principu nemaju iskustva u krivičnim stvarima zbog čega je zakonodavac naložio da se naziv delikta mora navesti u pozivu. Imperativno!

Sa druge strane sudija Manojlović u poziv uvodi stvari kakve zakon nije propisao, a uobičajeno tiče se pritvaranja. Sudija treba u pozivu navesti upozorenje da lice može biti dovedeno u slučaju neodazivanja na poziv, ali nema uporišta za prijetnje pritvorom.

Naprosto, pritvor se može odrediti samo po formalnom zahtjevu tužioca i u striktno propisanim uslovima. Nije zakonodavac ovlastio sudiju da sam stavlja prijedloge za određivanje mjere pritvora, pa potom i odlučuje o tome. Mora postojati zahtjev tužioca, pa se optuženom mora omogućiti pravo na žalbu i štošta pride.

Pored toga nije ispunjen nijedan uslov zakonom propisan za primjenu mjere pritvora. Ovakve pravne ujdurme može izvoditi samo režimski "pisar" Manojlović.

Međutim, postoji i "dodirna tačka" između mojih zadnjih objava, sudije Manojlovića i Milorada Dodika. U pitanju je kriminal težak desetine miliona maraka počinjen na štetu Fonda zdravstvenog osiguranja RS (FZO).

Redovni čitaoci mog bloga znaju da sam 2013. godine pokrenuo istragu organizovanog kriminala pljačkanja FZO falsifikovanim receptima. Početne istražne radnje ticale su se apoteke "Medikus" i prijedorske filijale FZO, ali nije sporno da je predmet trebao zahvatiti i druge apoteke i druge gradove.

Početne informacije jasno su definisale kompaniju "Moja apoteka" kao ključnog nosioca kriminala i nekog ko je u lopovluku prednjačio. Nisam znao da je ova apotekarska kompanija u vlasništvu porodica Milorada Dodika i kuma mu Ranka Škrbića, ali i da jesam isto bih radio - po slovu zakona.

Danas znam ko doista stoji iza kriminala teškog desetine miliona maraka, pa to namjeravam podijeliti i sa javnošću. Baš kao i činjenice da su me nezakonitim preraspoređivanjem na druga radna mjesta spriječili u daljoj istrazi.

Posebno moram apostrofirati činjenicu da su me dva puta nezakonito prisiljavali na psihijatrijska vještačenja sa obavezom ležanja na psihijatriji. Prvo sam od ministra Radislava Jovičića tražio objašnjenje zašto policija nije nastavila sa započetom istragom nakon mog udaljenja sa radnog mjesta. I to nakon pola godine "skupljanja prašine" predmeta.

Odgovor mog poslodavca (MUP-a) bio je nezakonito pokretanje disciplinskih postupaka, te sumanuto upućivanje na bolovanje. Nikada kod mene nije postavljano pitanje opšte radne sposobnosti za poslove visoke stručne spreme, nego samo za poslove C-kategorije ili inspektorske poslove.

Sa te strane nije bilo zakonskog osnova da me upućuju na bolovanje, da mi umanjuju platu za 30%, a najmanje da ljekare prisiljavaju na činjenje onakvih kršenja zakona i pravila struke. Insistirali su na kliničkom posmatranju radi ispitivanja sposobnosti za poslove kriminalističkog inspektora. I morao sam na prijedorskoj psihijatriji provesti 16 dana!

Nakon "odležanog ispitivanja" dostavio sam MUP-u uvjerenje da sam sposoban za poslove inpektora i morali su me vratiti na posao. Po dolasku novog ministra, Dragana Lukača, opet zatražim objašnjenje zašto sporna istraga stoji nekih 15 mjeseci. Desetine miliona težak kriminal, a MUP kontinuirano zataškava isti i sprečava zakonitu istragu.

I dogodi mi se nešto nezamislivo. Zalud sam dostavio uvjerenje o radnoj sposobnosti kad Dalibor Ivanić "cijeni" da nisam normalan kad potežem kriminal vrha vlasti. Opet mi montiraju disciplinske postupke, ali me i ponovo teško nezakonito upućuju na bolovanje. Ovoga puta traže kliničko ispitivanje u Banjaluci.

Pokušavao sam izbjeći hospitalizaciju, a naprosto jer moram formalno pristati na takve stvari. Elem, valjalo je sedam mjeseci izdržati bez primanja, a nepodvrgavanje medicinskim tretmanima po zahtjevu poslodavca povlači otkaz. Nije bilo druge nego ponovo 16 dana provesti na psihijatriji, ovoga puta banjalučkoj.

Obavim i tu muku (za porodicu i mene), ali opet neće da prekinu bolovanje, nego traže ocjenu invalidske komisije. Da nije bilo pomoći od strane porodice i prijatelja djeca i ja bi pocrkali od gladi, pa je razumljivo i zašto sam se ponovo obratio ministru.

Pitao sam Lukača zašto porodicu i mene dvije godine zlopate ispitivanjem radne sposobnosti za inspektorske poslove, a preko dvije i po godine nisu odgovorili na moju molbu za promjenom radnog mjesta. I ekspresno je usvojio tu staru molbu, te me rasporedio na mjesto državnog službenika.

Znači, sve se svodilo na to da mi oduzmu policijska ovlaštenja, odnosno da me drže u situaciji nemogućnosti primjene ovlaštenja (bolovanje). Zašto? Pa već su preko javnosti dobro poznatih slučaja zataškanih ubistava imali iskustvo kako za mene promjena radnog mjesta nije prepreka za dovršavanje započetih istraga.

Znači, nisam liječen kako to lažno tvrdi vajni ministar Lukač, nego su me nezakonito prisiljavali na klinička posmatranja radi ocjene sposobnosti za inspektorske poslove. Nikada u mom slučaju nije utvrđeno da sam nesposoban za te poslove, a u pitanju je iznimno visok stepen mentalnog i fizičkog zdravlja. Sve šta je ikada utvrđeno jeste da sam osoba izrazito visoke inteligencije.

Zašto sam ovo morao objasniti? Vidite, formalno sam od sudije Manojlovića tražio da mi objasni kako namjerava sprovesti suđenje u situaciji kada optuženi pojma nema zašto je izvrgnut krivičnom progonu. Godinu i po tužilaštvo mi je nezakonito uskraćivalo pristup dokazima i spisu, a kako bih mogao bar elementarno pripremiti odbranu. MUP mi ni do danas nije omogućio pristup ključnim dokazima moje nevinosti!

Novembra 2017. godine pokrenuo sam taj postupak i zatražio da sporna pitanja razriješimo predpretresnom raspravom. Tek nakon aman pola godine udostojio se Manojlović zakazati ročište, ali kada je doznao da mi je tužilaštvo omogućilo uvid u spis i razgledanje dokaza. Posebno će Milan Tegeltija morati objasniti zašto su dozvoljene tako teške nezakonitosti.

Međutim, na ročištu sudija Manojlović odbija baviti se povredama prava optuženog, nego sad on naređuje psihijatrijsko vještačenje moje procesne sposobnosti. Naređuje mi da sudu dostavim medicinsku dokumentaciju, ali odbija moje navode da mi je MUP nezakonito oduzeo kompletnu medicinsku dokumentaciju. Kako da mu dostavim nešto šta nemam?

Pokušavam mu ukazati kako u spisu već ima nalaz vještaka u kom stoji da sam zdrava i mentalno normalna osoba. Da se od tog vještačenja do momenta održavanja rasprave ništa nije promijenilo dokazujem mu uvjerenjem prvostepene invalidske komisije, koja je netom prije toga utvrdila da nemam mentalnih oboljenja.

Znači, po ponovljenom zahtjevu "specijaliste medicine" Dalibora Ivanića podvrgao sam se i ocjeni radne sposobnosti od strane invalidske komisije, gdje je po ko zna koji puta utvrđeno da nemam oboljenja. Džaba doktori pišu uvjerenja, kada nadridoktori poput Manojlovića, Ivanića i Lukača tuku po svome.

U stvari problem je proizašao iz mog formalnog prijedloga da sudija od tužilaštva traži obavještenja o prednje opisanom kriminalu apotekarske mafije, kao i za još neke krivične predmete. Zato je sudija Manojloći slijedio "logiku" MUP-a da "doista nisam normalan" kad ponovo povlačim stvari zbog kakvih smo porodica i ja teško postradali.

Postoji formalna korespodencija između suda i mene, a iz kakve se egzaktno vidi na kakav kriminal sam ukazivao, pa i kako je sudija postupio. Zamislite, mimo mog učešča naredio je novo vještačenje procesne sposobnosti, pa čak i sam pribavljao medicinsku dokumentaciju (kakva je meni oteta!).

Elem, ponovo se suočava sa nalazom vještaka koji potvrđuje moje mentalno zdravlje, odnosno utvrđuje njegove povrede zakona i prava. Strašno je to, ali činjenično nepobitno, aman godina je od kako sudija ima nalaz vještaka, ali ga meni nije dostavio. Formalno i dalje stoji situacija da mi je oduzeo procesnu sposobnost, a nikada me nije obavijestio o promjeni stanja i dostavio mi nalaz.

Pošto više nemaju mogućnosti da me hospitalizuju ili da me neosnovano javno satanizuju izmišljenim bolestima, jedino šta im je preostalo jeste da mi prijete pritvorom. Odnosno, da me pritvaranjem fizički spriječe u daljem širenju istine.

A istina je krajnje surova. Milorad Dodik se nezakonito bogati, a inspektor koji je oko enormne pljačke FZO pokrenuo istragu zlopati se zbog lažnih i montiranih optužnica. I uvijek se vrtimo u istom krugu: Dodik, Lukač, Ivanić, Manojlović, Mitrović, Lepir... sve lopuža do lopuže!

Mogao je Manojlović u dogovoru sa ostatkom zločinačkog udruženja odbiti moj zahtjev da se tužilaštvo odredi spram kriminala koji je produkovao moje nezakonito proginjenje. Samo, ne može organizovati suđenje nakon takvih kršenja pravila postupka. Bar po zakonu i parametrima struke.

U praksi je moguće (vidimo iz ovog primjera) da sudija odbije obavijestiti tužilaštvo o postojanju organizovanog kriminala čak i kad u predmetu ima validne dokaze toga. Nema sudija pravo amnestirati ničiji kriminal na način da od tužilaštva prikriva dokaze.

Moguće je, sa druge strane, da sudija stvarno misli kako je "nenormalno" kad inspektor toliko insistira na dovršavanju istrage kakvu je započeo. Posebno ako je sudija tek puki "pisar" u službi organizovanog kriminala.

Kad igra u takvom lopovskom kolu sudija Manojlović može čak prijetiti pritvorom i kad mu to zakonodavac nije omogućio. No, i ja sam im svima jasno poručio kako se imam namjeru braniti institutom "nužne odbrane". Mogu na mene krenuti silom, ali neka slobodno računaju da će im silom biti i odgovoreno. I to silom primjerenom kriminalcima najgore vrste!

Jednu stvar moramo jasno odrediti. Mogu me čak i pritvoriti u namjeri sprečavanja objavljivanja istine o tome kakvi kriminalci i zločinci vladaju institucijama. No, ja ću im zasigurno biti posljednji nevin čovjek kom su to uradili. Preživim li neka slobodno računaju sa uspostavljanjem moje pravde.

Mogu nevin ući u zatvor samo jednom, drugi puta 'ladno potpisujem 45 godina robije! Doduše, u Bosni i Hercegovini je započeta antifašistička borba, pa se mogu nadati i pomilovanju ako moja strana pobijedi. Ili, bolje je reći protivnacistička borba.

Narod je shvatio pogubnost nacional-socijalizma (kraće: nacizma) kao društvenog uređenja i očekivano pruža otpor - kakav će samo rasti. Nekom su prihvatljive vođe kakve se sa tri raširena prsta deklarišu kao nacisti - početni simbol nacizma kasnije zamijenjen sa dva prsta (Viktorija).

I Ante Pavelić je sa tri raširena prsta (Treći Rajh) polagao zakletvu novouspostavljenoj NDH (vidi foto), čime se deklarisao kao nacista, ali znamo kako je u konačnici prošao njegov režim. Baš kao i režim Milana Nedića, čiju uredbu o " nacionalno neispravnim osobama" i danas sprovodi Milorad Dodik. Može im se kako hoće, ali vidjećemo na kraju ko će kome suditi.