"PRAVDA ZA DAVIDA": Javna krivična prijava protiv Milana Tegeltije

Piše: Borislav Radovanović

Radi informisanja članova grupe "PRAVDA ZA DAVIDA", građana i javnosti objelodanjujem sadržaj krivične prijave protiv Milana Tegeltije, koja će tokom zakazanog protesta biti predana u Tužilaštvo BiH. Tegeltiju prijavljujem zato što je propuštanjem dužnog nadzora nad radom tužilaca ranije prijavljenima Želimiru Lepiru i Daliboru Vreći omogućio činjenje teških krivičnih djela povodom istrage ubistva Davida Dragičevića, a potom i protiv Davora Dragičevića kao prijavitelja i svjedoka u tom krivičnom postupku. VSTS je u ovom predmetu bio u pravnoj obavezi izreći mjeru udaljenja od vršenja dužnosti (suspenzija) Lepiru i Vreći, a umjesto toga omogućeno im je da progone onog koji ih je legitimno procesuirao - Davora Dragičevića. 

„PRAVDA ZA DAVIDA“

PRIJAVITELJ:

Borislav Radovanović

OŠTEĆENI:

Davor Dragičević

TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE

PREDMET:  Milan Tegeltija, Prijava krivičnog djela „Nesavjestan rad u službi“ iz člana

                     224. stav 1. i 2. KZ BiH, podnosi se.

VEZA:          Krivični predmet “Želimir Lepir i dr.” broj T12 1 KTK0000686 18, koji vodi

                    Republičko javno tužilaštvo RS

Pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću prijavljujem da je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (VSTS) Milan Tegeltija počinio produženo krivično djelo „Nesavjestan rad u službi“ iz člana 224. stav 1. i 2. KZ BiH, a u vezi glavnog krivičnog djela "Teško ubistvo" na štetu Davida Dragičevića, kako je to prijavljeno u krivičnom predemetu iz Veze.

Prijavljeni je radnjama pomaganja, primarno propuštanjem radnji dužnog nadzora nad radom tužilaca, ranije prijavljenim tužiocima Želimiru Lepiru i Daliboru Vreći, koji djeluju u okviru organizovane kriminalne grupe zajedno sa Draganom Lukačom, Darkom Ilićem, Darkom Ćulumom i drugima, omogućio počinjenje krivičnih djela prijavljenih u krivičnom predmetu "Želimir Lepir i drugi", koji vodi Republičko tužilaštvo RS. Pored krivičnih djela prijavljenih u ovom predmetu Milan Tegeltija je istoj kriminalnoj grupi protivpravno omogućio da teškim zloupotrebama službenog položaja ili ovlaštenja (produženo krivično djelo) nezakonito progone prijavitelje i svjedoke krivičnog djela, a kako će to biti opisano u ovoj prijavi.

U obrazloženju prijave ističem da je prijavljeni znao, ili mogao znati, da tužioci Želimir Lepir i Dalibor Vrećo višestrukim radnjama i kontinuirano čine teška krivična djela u i povodom krivičnog postupka ubistva Davida Dragičevića, ali je propustio preduzeti radnje dužnog nadzora ili te radnje nije vršio kako nalažu propisi i pravila struke, čime je već procesuiranim pomenutim tužiocima omogućio dalje vršenje produženog krivičnog djela (opisano prijavom iz Veze). Za prijavljenog Milana Tegeltiju nesporno je poznato da se više puta, a posljednje dana 28.12.2018. godine, sa glavnim tužiocima Mahmutom Švrakom i Želimirom Lepirom sastajao povodom istrage ubistva Davida Dragičevića. Proizilazi da je prijavljeni mogao (da je htio) materijalizovati ovlaštenje iz člana 19. Zakona o VSTS-a, odnosno da pristupi svim potrebnim informacijama, dokumentima i materijalima iz ovog krivičnog predmeta, odnosno da realizuje radnje dužnog nadzora nad radom tužioca. Po onome kako će ovom prijavom biti obrazloženo prijavljeni je nesavjesnim radom u službi produkovao teške inkrimisane posljedice po istragu, te po prijavitelje i svjedoke u ovom krivičnom predmetu.

Sastancima u domenu dužnog nadzora nad radom tužilaca, ali i po javno dostupnim podacima, prijavljeni je mogao znati za krivični predmet koji Republičko javno tužilaštvo RS vodi pod brojem T12 1 KTK0000686 18 i nazivom "Želimir Lepir i drugi", odnosno za koja krivična djela su prijavljeni tužioci Želimir Lepir i Dalibor Vrećo, pa i na kakvim dokazima je prijava zasnovana. Nakon zadnjeg sastanka proteklo je pet mjeseci, a šta je vremenski bilo i više nego dovoljno za razjašnjavanje pravnog merituma po kom su se Milan Tegeltija i Savjet kojim predsjedava imali ravnati u primjeni člana 77. Zakona o VSTS.

Konkretno, prijavljeni Tegeltija mogao je za ovih pet mjeseci utvrditi da li je postupajući republički tužilac u ovom predmetu donio naredbu o sprovođenju istrage protiv prijavljenih Lepira i Vreće. Ukoliko je takva naredba donesena, a posebno uobzirivši težinu zločina i nezakonitosti počinjenih u istrazi, VSTS bio je u pravnoj obavezi tužioce Lepira i Vreću disciplinski procesuirati i udaljiti od vršenja dužnosti. Ovde apostrofiram da je VSTS jedina institucija nadležna za vršenje nadzora nad radom sudija i tužilaca, za pristupanje dokazima i spisima radi kontrole zakonitosti i pravilnosti u radu, za disciplinsko gonjenje i sankcionisanje nosilaca pravosudnih funkcija, pa sve do njihovog udeljenja od vršenja dužnosti, čime su obaveze i odgovornosti predsjednika Savjeta od iznimne važnosti kod povređivanja materijalnog i formalnog prava u krivičnim stvarima. Primjera radi, disciplinskim procesuiranjem i izricanjem mjere udaljenja od vršenja dužnosti procesuirani tužioci bili bi onemogućeni u daljem vršenju produženog krivičnog djela, te u inkriminisanom proizvođenju teških posljedica po zakonitu istragu i prijavitelje i svjedoke osnovnog krivičnog djela („teško ubistvo“).

Ukoliko postupajući tužilac nije donio naredbu o sprovođenju istrage protiv svojih kolega Milan Tegeltija i VSTS imali su dovoljno polazišnog materijala i pravnog osnova da istraže zbog čega takva naredba nije donesena za čak devet mjeseci (ne)postupanja. U minimumu mogli su egzaktno utvtrditi šta je pribavljeno od materijalnih dokaza predloženih prijavom, zašto nije saslušano osam svjedoka, pa i eventualne razloge nepreduzimanja zakonom obaveznih radnji od strane postupajućeg tužioca.

Prema zakonskim odredbama i parametrima struke odgovorno tvrdim da su Želimir Lepir i Dalibor Vrećo morali biti udaljeni od vršenja tužilačke dužnosti, odnosno na taj način spriječeni u daljem vršenju produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja i sprečavanja dokazivanja glavnog krivičnog djela "teškog ubistva". Izricanje mjere udaljenja od vršenja dužnosti u izričitoj je nadležnosti VSTS-a, a obzirom da je predsjednik Savjeta Milan Tegeltija lično započeo radnje dužnog nadzora (sastankom od 28.12.2018. nesporno) odgovoran je zbog nepokretanja postupka kod Ureda disciplinskog tužioca VSTS-a, pa u daljem i mjere udaljenja/suspenzije kakva je objektivno i po pravilima struke u ovom predmetu odavno morala biti izrečena.

Da je ova prijava pravno zasnovana ukazuju sljedeći dokazi i činjenice. Davor Dragičević u svojstvu oštećenog i podnosilac ove prijave u svojstvu savjesnog građanina još 17.05.2018. godine podnijeli su Okružnom tužilaštvu u Banjaluci prijavu protiv NN počinioca sa kvalifikacijom "teško ubistvo" na štetu Davida Dragičevića. U toj prijavi dato je pravilno tumačenje dokaza i činjenica po kojima je krivični prdmet od strarta trebao biti okvalifikovan kao "teško ubistvo". Istovremeno, pobijeno je nepravilno, čak nezakonito, tumačenje tužilaca Lepira i Vreće da je u tom slučaju uopšte moglo doći do zadesnog usmrćenja, odnosno da se događaj mogao tako pravno okvalifikovti.

Tom prijavom prije godinu ukazano je na kriminalnu spregu policijskih funkcionera Dragana Lukača, Darka Ilića i Darka Ćuluma sa nadležnim tužiocima Lepirom i Vrećom u zajedničkom pokušaju da krivično djelo lažno predstave kao "zades, nema elemenata krivičnog djela", odnosno da teško krivično djelo ostane neprijavljeno, da se u daljem spriječi otkrivanje direktnih počinilaca i saučesnika, zakonita istraga, utvrđivanje krivične odgovornosti i sankcionisanje.

Kao posebno teška okolnost datog krivičnog predmeta ukazano je to što prednje navedena službena lica policije i tužilašta zloupotrebljavaju službene položaje i ovlaštenja protiv svih koji su se suprotstavljali njihovoj nezakonitoj volji da ubistvo Davida Dragičevića ostane neprijavljeno, da spriječe zakonitu istragu i dokazivanje. Jasno je apostrofirano činjenje krivičnih djela od strane onih koji su zakonski obavezni procesuirati i istraživati krivična djela, a sve kako bi spriječili zakonitu istragu. Već tad postojalo je dovoljno javno objavljenih podataka po kojima je VSTS mogao, pa čak i bio pravno obavezan, preduzeti radnje dužnog nadzora. Posebna okolnost zbog koje je VSTS morao reagovati u skladu sa zakonskim ovlaštenjima proizilazi iz masovne uznemirenosti građana i javnosti zbog očiglednih nezakonitosti i teških kršenja pravila struke od strane službenih lica tužilaštva i policije.

VSTS, a za čiji rad je primarno odgovoran predsjednik Milan Tegeltija, mogao je po službenoj dužnosti nedvosmisleno utvrditi da su tužioci Lepir i Vrećo teškim kršenjem zakona i pravila struke izbjegavali donošenje naredbe o sprovođenju istrage sa kvalifikacijom "teško ubistvo" ili bar "ubistvo". I to je činjeno preko tri mjeseca od počinjenja krivičnog djela, odnosno dva mjeseca od kad su oštećeni Davor Dragičević i podnosilac ove prijave Okružnom tužilaštvu u Banjaluci podnijeli formalnu prijavu sa kvalifikacijom "teško ubistvo". Pritom je Davor Dragičevića istom tužilaštvu predao preko 2 200 prijava krivičnog djela "ubistvo" podnesenih od strane savjesnih građana.

Sve te procesne radnje činjene su transparentno i pravna zasnovanost prijave od 17.05.2018. javno je prezentovana. Na taj način i VSTS mogao je, da su poštovane zakonske obaveze, utvrditi da tužioci Lepir i Vrećo teško krše kivično-procesni zakon i pravila struke do nivoa da ih treba udaljiti od vršenja dužnosti i na taj način spriječiti u daljem činjenju inkriminacija sa obilježjima produženog krivičnog djela. Ponovo ističem: VSTS je jedini organ nadležan za izricanje ove mjere i time posebno odgovoran za teške štetne posljedice po zakonitu istragu, te po prijavitelje i svjedoke.

Obzirom na postojanje prednje ukazanih nezakonitosti i kršenja pravila struke podnosioci prijave, Dragičević i Radovanović, ubrzo upućuju prijedlog Glavnom republičkom tužiocu Mahmutu Švraki o formiranju tužilačkog tima na nivou Republičkog javnog tužilaštva RS. Iako mu je prijedlogom ukazano na zakonske obaveze koje je dužan preduzeti po službenoj dužnosti Mahmut Švraka odbija ovaj podnesak i time tužiocima Lepiru i Vreći omogućava dalje činjenje teških krivičnih djela u odnosu na glavno krivično djelo "teško ubistvo". Sve prednje navode moguće je utvrditi pregledom krivičnog spisa.

Iako potpuno svjesni izbjegavanja zakonskih obaveza i kršenja pravila struke sa republičkog nivoa podnosioci prijave 20.08.2018., zbog formalnih razloga, idu sa dopunom prijave ka Republičkom javnom tužilaštvu RS. Ovoga puta prijavljene Želimira Lepira, Dalibora Vreću, Dragana Lukača, Darka Ilića, Darka Ćuluma i Dalibora Ivanića terete za konkretna teška krivična djela u odnosu na glavno krivično djelo, te u prijavi predlažu devet svjedoka i konkretne materijalne dokaze, pored dokaza koji već postoje u krivičnom spisu. U prijavi ponovo se ističe prijedlog daljeg istražnog djelovanja sa republičkog nivoa, odnosno da se tužioci Lepir i Vrećo spriječe u daljem činjenju teških krivičnih djela.

Tom prijavom Glavni republički tužilac Mahmut Švraka zadužio je postupajućeg tužioca, međutim ništa nije preduzeo na planu sprečavanja prijavljenih službenih lica tužilaštva i policije u daljem vršenju teških krivičnih djela. Kroz prijavu mogao je spoznati pravni osnov za obraćanje VSTS-u, pokretanje disciplinskih postupaka protiv tužilaca Lepira i Vreće, pa i pitanje njihovog udaljenja od vršenja dužnosti i pokretanje istog kod VSTS-a. Međutim, Mahmut Švraka nije preduzeo ništa od onoga šta mu je zakonodavac omogućio, baš kao što ni Milan Tegeltija u zadnjih pet mjeseci nije preduzeo ništa na planu ispitivanja odgovornosti Švrake, Lepira i Vreće, a posebno u domenu potrebe njihovog udaljenja od vršenja dužnosti.

Radnjama nesavjesnog rada u službi, odnosno nepreduzimanja nadzora nad radom tužilaca, prijavljeni Tegeltija produkovao je posljedice kakve se u našem pravnom sistemu nisu smjele dogoditi, odnosno kakve temeljito podrivaju zakonitost i pravilnost rada organa krivičnog gonjenja i pravni sistem uopšte. Pravno je nedozvoljeno da je prijavitelj i svjedok u krivičnom postupku ubistva njegovog sina, Davor Dragičević, morao napustiti zemlju kako bi izbjegao dalje nezakonitosti službenih lica tužilašta i policije i to onih koje je legitimno prijavio nadležnom tužilaštvu. Pritom, objektivne okolnosti i počinjene nezakonitosti ukazivale su na životnu ugroženost oštećenog, prijavitelja i svjedoka krivičnog djela Davora Dragičevića, gdje je nesporno uskraćena pravna zaštita kakva je zakonski zajamčena oštećenima i svjedocima.

Prijavljeni Milan Tegeltija, da je zakonito i pravilno vršio pravo nadzora nad radom tužioca, mogao je nesporno utvrditi razloge zbog kojih je Magmut Švraka donio odluku da po prijavi Dragana Lukača i Darka Ilića za "ugrožavanje sigurnosti" postupa okružno tužilaštvo u Prijedoru. Upravo zbog dopune prijave od 20.08.2018. Mahmut Švraka znao je za koja krivična djela Davor Dragičević tereti tužioca Želimira Lepira, pa i prijavitelje Lukača i Ilića, i sa te strane morao je načiniti Lepirovo izuzeće u krivičnoprocesnom odlučivanju u odnosu na Dragičevića i predmetni postupak.

Na osnovu javno dostupnih podataka i Mahmut Švraka i Milan Tegeltija mogli su znati kakva kršenja prava, zakonskih obaveza i pravila struke su činjena na štetu Davora Dragičevića od strane postupajućeg tužioca Okružnog tužilaštva u Prijedoru. Dodatne dokaze i činjenice mogli su doznati od Davora Dragičevića i njegovog branioca/advokata, međutim ništa na planu zaštite Davora Dragičevića nije preduzeto.

Potom usljeđuje nova prijava Dragana Lukača za "ugrožavanje sigurnosti" protiv Davora Dragičevića, kao i novo lišenje slobode od 25.12.2018. godine. Iako je ova prijava morala biti tretirana kao produženo krivično djelo "ugrožavanje sigurnosti", a Dragičević sproveden postupajućem tužiocu u Prijedoru, to nije učinjeno. Mahmut Švraka i Želimir Lepir nezakonito su dozvolili da tužilac Okružnog tužilaštva Banja Luka postupa protiv Davora Dragičevića, i to ponovo teško kršeći zakon i pravila krivičnog postupka. Sve prednje navode moguće je utvrditi pregledanjem krivičnih spisa, te saslušanjem Dragičevića i njegovog branioca.

Nakon što je višestruko izložen teškim kršenjima prava i pravila krivičnog postupka Davor Dragičević doznaje za postojanje prijave protiv njega o počinjenju krivičnog djela protiv Republike Srpske, nakon čega postaje potpuno svjestan kakvim sve zloupotrebama službenih položaja i ovlaštenja je izvrgnut upravo od strane onih koje je legitimno i pravno osnovano procesuirao/prijavio.

Ova nova prijava kod Dragičevića razumljivo produkuje ozbiljno podozrenje zbog prethodnih javno iznesenih lažnih optužbi za napade ("obojena revolucija") na Republiku Srpsku za interse drugih država i njihovih predstavnika (Zaev, Kormak), za ugrožavanja predstavnika država (Lavrov) i ino. Razumljivo uobziruje sve izraženije ugrožavanje životnog i tjelesnog integriteta, kako od strane institucionalnih moćnika, tako i od strane brojnih pojedinaca koji mu javno prijete smrću, "snajperisanjem", fizičkim napadima, pa sve do dolaženja u Banjaluku i nasilnog razbijanja okupljanja zajednice "PRAVDA ZA DAVIDA". U datim okolnostima Dragičević očekivano krije se od daljih nezakonitih napada i ugrožavanja, a potom i napušta zemlju.

U ovoj pravnoj stvari, a posebno zbog masovnog medijskog izvještavanja o događanjima od 03.09.2018. godine, opštepoznato je da je i drugi prijavitelj i svjedok krivičnog djela „teško ubistvo, podnosilac ove prijave, nezakonito lišen slobode i procesuiran upravo po naređenju policijskih moćnika koje je prethodno prijavio. Nezakonito lišenje slobode, mučenje, nehuman tretman i kažnjavanje, zabranjeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, uslijedilo je trinaest dana nakon što je objavljen sadržaj dopune prijave od 20.08.2018. godine.

Važno je istaći kako je i u slučaju ovog prijavitelja činjeno nezakonito lišenje slobode i procesuiranje za nepostojeći/montirani krimen, a sa referentnim indikatorima na ugrožavanje životnog i tjelesnog integriteta. O tome koliko je lišenje slobode i procesuiranje zakonito i pravno osnovano učinjeno dovoljno ukazuje podatak da optuženi od suda traži predpretresnu raspravu na kojoj bi sud naredio PU Prijedor da mu uruči optužni akt i saopšti razloge i osnovanost lišenja slobode, zadržavanja i procesuiranja, pa i da policija sudu i optuženom preda skrivene dokaze.

Osam mjeseci od lišenja slobode i pokretanja postupka još uvijek mi u formalnom smislu nije poznato zbog čega sam procesuiran 03.09.2018. godine, a za pravni sistem je poražavajuće da optuženi od suda traži upoznavanje sa elementarnim saznanjima zbog čega se vodi postupak i da sud izbjegava omogućiti optuženom ovo elementarno pravo. Međutim, identično ponašanje aktera krivičnog gonjenja doživio sam i nakon lažne prijave za počinjenje krivičnog djela „ugrožavanje sigurnosti“ od 29.09.2016. godine, gdje je tužilastvo tek nakon godinu i po, odnosno nakon sličnog pokretanja postupka sudske zaštite, omogućilo mi elementarno upoznavanje sa razlozima optuženja. U tom krivičnom predmetu prijavljeni Tegeltija je kod Ureda disciplinskog tužioca pokrenuo postupak, ali je usljed inkriminisanog dogovora sa tužiocem Mladenom Mitrovićem protežirao obustavljanje postupka, a o čemu posjedujem adekvatne dokaze.

Inače, što se tiče nezakonite sprege prijavljenog Tegeltije sa pojedinim prijavljenim članovima kriminalne grupe, pa sve do organizovanog kriminala, posjedujem adekvatne dokaze i saznanja, a kakva ću iznijeti prilikom davanja izjave po ovoj prijavi. Tom prilikom ću na bazi konkretnih dokumenata i poznatih informacija razjasniti inkriminisane veze između prijavljenog Tegeltije, VSTS-a, procesuiranih nosilaca pravosudnih i policijskih funkcija, a sve kroz konkretne krivične predmete sa obilježjima organizovanog kriminala.

U Ljubiji, 28.05.2019. godine

PRIJAVITELJ:

Borislav Radovanović