PODSJEĆANJE: Početak uzbunjivanja javnosti povodom ubistva Davida Dragičevića (FOTO)

Podsjećam na moja prva reagovanja povodom skandalozne pres konferencije zataškavanja ubistva Davida Dragičevića održane na današnji dan prije pet godina. Desetine hiljada ljudi povjerovalo je u tadašnje navode tekstova i pridružilo se borbi roditelja, a iz današnje perspektive možete zaključiti i kako mi je to pošlo za rukom.

Na današnji dan prije pet godina prvi put sam čuo za Davida Dragičevića tako što sam slučajno odgledao skanaloznu pres konferenciju MUP-a Republike Srpske. Spontano sam odreagovao tekstom "Istina i pravda za Davida Dragičevića" i započeo pobijanje laži Darka Ilića izrečenih tom prilikom. Tekst sam podijelio u više desetine facebook grupa čije ukupno članstvo je dostizalo možebitnih POLA MILIONA ljudi, a u kojima je moj blog godinama ranije bio prepoznatljiv po sadržajima o kriminalizaciji policije.

Prvi dio ovog teksta ponovo postavljam kao svojevrsno podsjećanje na početak uzbunjivanja javnosti povodom tog zločina i kako bi javnost iz današnje perspektive shvatila kojim navodima i pitanjima sam pridobio ljude za datu temu. Drugi dio teksta odnosi se na ranija ubistva zataškana od strane policije, a koja sam uspio razotkriti i procesuirati, pa to sad izostavljam.

Zato se danas fokusiram na naredni tekst obraćanja tadašnjem direktoru policije Darku Ćulumu, gdje apostrofiram tvrdnje i pitanja kakva su do danas ostala esencijalno bitna za ovu temu. Podsjećam da tog momenta čak ni vrh policije nije raspolagao dokumentacijom (npr, obdukcionom) koja je kasnije razotkrila počinjena krivična djela, šta mojim prvobitnim opservacijama daje posebnu težinu u tim haotičnim dešavanjima. 

Trebalo je vremena i rada na artikulisanju javnosti u pravcu protesta, a i na tom planu sam bio aktivan. Po dogovoru sa Stefanom Blagićem već 28. marta pozivam na proteste u Prijedoru, a donja fotografija je načinjena istog dana. Ubrzo uviđamo kako "razgranavanje" protesta ne daje željene efekte i fokusiramo se na centralna okupljanja u Banjaluci. Uglavnom, još jednom smo ušli u bitku ili podršku žrtvama režima kao i mnogo puta ranije - bez primisli da bi se iz toga mogla izroditi globalno prepoznata priča.

Volio bih da iz današnje vizure proanalizirate sadržaje kojima su ljudi masovno povjerovali i pridružili se borbi roditelja za istinu o Davidovom stradanju, a dalja dešavanja predstavljaju ISTORIJU.

Sadržaji tekstova od 27. i 30. marta 2018. godine: 

ISTINA I PRAVDA ZA DAVIDA DRAGIČEVIĆA 

U slučaju Davida Dragičevića jedino je nesporno da policija nema niti jednog dokaza po kom bi stradanje ovog mladića kvalifikovala kao zadesnu smrt. Zašto Darko Ilić obmanjuje porodicu i javnost?

Juče je javnost svjedočila „predstavi“ načelnika Uprave za borbu protiv organizovanog i teških slučajeva privrednog kriminaliteta Darka Ilića kakva možda može imati prođu kod lakovjernog puka. No, iole iskusni kriminalisti skloni su postavljanju pitanja važnih za shvatanje ukupnih dešavanja. 

Prvo pitanje kakvo valja razjasniti jeste: zašto je uprava za organizovani kriminal uopšte uključivana u „istragu“ oko smrtnog stradanja lica kakvo nema ama baš nikakve veze sa organizovanim kriminalom? Možda u Republici Srpskoj nema organizovanog kriminala, ili je ponestalo teških slučajeva privrednog kriminala, pa se „dokoni“ načelnici i inspektori ove uprave bave slučajevima koji nisu u njihovoj nadležnosti!?

Oko jedne stvari nema dileme: „glavni glumac“ jučerašnje predstave morao je biti Darko Ilić i to iz vrlo pragmatičnog razloga. U strukturama policije je opštepoznato da nema te sile koja bi načelnika PU Banja Luka Željka Spasojevića natjerala da iznosi onakve „kriminalističke verzije“ o zadesnoj smrti. Spasojević je prekaljeni profesionalac i zna da iza pravnih kvalifikacija moraju stajati čvrsti dokazi. Zato je u jučerašnjoj konferenciji za štampu samo prihvatio ulogu „uvodničara“. 

Zato nastupa Darko Ilić i navodi kako „kriminalistička verzija jasno ukazuje da se radi o zadesnoj smrti“. Izgleda da je vrli „stručnjak“ Ilić propustio predavanja o kriminalističkim verzijama. Njegov navod je sa stručnog stanovišta toliko budalast da je to suvislo i komentarisati.

Elem, po Iliću mi bi trebali prihvatiti da zadesnu smrt „jasno ukazuje“ to što je Dragičević „najvjerojatnije pao sa mosta“. Najvjerojatnije je to da naša policija nema apsolutno niti jednog jedinog dokaza da se ovaj nesrećni mladić našao na mostu, a još manje da je sa njega pao u vodu. To što je nekakva kamera zabiljžila da se uputio u pravcu mosta nije nikakav dokaz da je uopšte došao do istog.

Šta se tačno izdešavalo na tom prostoru i kako je David završio u Crkveni policija tek treba da razjasni, te dokazno i činjenično potkrijepi. Ilićeve „kriminalističke verzije“ upravo treba posmatrati sa podozrenjem, a ponajviše zato što javnost dezavuiše potpuno svjestan da svoje navode ničim ne može potkrijepiti.

Ovde dolazimo do pitanja: na bazi čega autor ovog teksta javno ispoljava podozrenje spram „zvaničnih verzija“ MUP RS? Onima koji prate moje tekstove poznato je da imam poprilično bogato kriminalističko iskustvo u slučajevima kada je policija lažno i nezakonito teška ubistava prijavljivala kao zadesne smrti...

ĆULUME, KAKAV SI TO (NE)ČOVJEK POSTAO? 

Darko Ćulume, direktore naše vrle policije, javno te pitam: kako možeš gledati u oči roditeljima Davida Dragičevića i obmanjivati ih oko stradanja rođenog djeteta? Potom novinarima kažeš da stojiš iza svih navoda Darka Ilića, šta valjda podrazumijeva i njegove laži i besramno kriminalizovanje žrtve. U ovoj „novoj istrazi“ valjalo bi prvo poligrafski ispitati Darka Ilića i tebe! 

Moj direktore, doduše bivši, ovo šta ti imam javno reći možda neće razumjeti porodica nesrećnog Davida, pa čak ni stotine onih koji diljem Srpske uporno traže ISTINU I PRAVDU. Nije važno ni šta će shvatiti predsjednik Dodik ili kriminalistički laik ministar Lukač, koji su naredili „novu istragu“. No, ti ćeš odlično prepoznati argumente i pitanja koje ovde iznosim, baš kao što će i svaki iole iskusan inspektor moći procijeniti koliko sam u pravu. 

Požurio si porodici i medijima podastrijeti priču kako je nova obdukcija potvrdila prvu. Ko je ikada sarađivao sa dr Željkom Karanom odlično zna da njegove nalaze obdukcija niko nije uspio pobiti (a bilo je pokušaja). Elem, problematično je što javnost obmanjuješ pozivajući se na nalaz obdukcije koji nisi ni vidio, a kamoli kriminalistički povezao sa drugim dokazima i činjenicama. Moram upitati i da li je ovaj novi obdukcioni nalaz npr. uobzirio toksikološke nalaze zbog npr. mogućnosti kompulzivne sile upotrebom opijata?

Ti, kao i Ilić prethodno, tvrdiš da David nije žrtva krivičnog djela, a ja eto odgovaram da oba lažete, obmanjujete i manipulišete. Ili, konkretnije: NAD DAVIDOM JESTE POČINJENO KRIVIČNO DJELO NASILNIČKE PRIRODE! I sad ću javno podastrijeti argumente na kojima zasnivam svoje navode, te postaviti pitanja važna za shvatanje problema.

Kažeš da su obducenti utvrdili kako je smrt nastupila utapanjem, odnosno da nema elemenata koji upućuju na postojanje krivičnog djela. Hajde da se, poput Darka Ilića, malo pozabavimo „kriminalističkim verzijama“. Na osnovu kojih dokaza je utvrđeno da jedno ili više lica nije silom Davida držalo potopljenog u vodi sve dok nije nastupila smrt? Jesu li obducenti u svojim nalazima isključili takvu mogućnost uzrokovanja smrti? Ili, u pravnom smislu: jesu li obducenti isključili mogućnost počinjenja ubistva na takav način? Odlično znaš da iskusni patolozi i obducenti u često svojim nalazima obrazlažu više opcija pod kojima je smrt mogla nastupiti. Zato treba sačekati nalaze, pa tek onda kvalifikovati događaj! 

Elem, pređimo na nešto konkretnije „kriminalističke verzije“. Doktor Karan je javno saopštio kako je na tijelu pronašao zaživotne povrede, za koje čak smatra da su nanesene predmetima podesnim za napad na život i tijelo, ili nanošenje (po)teških povreda. Znači, od strarta naš uvaženi stručnjak tvrdi da je David Dragičević zaživotno bio izložen fizičkom nasilju, odnosno da je pretrpio tjelesne povrede. U tom dijelu i laici znaju da je naš zakonodavac „tjelesnu povredu“ propisao kao krivično djelo.

Kako sad možeš javno tvrditi da nad Davidom nije počinjeno krivično djelo, a odlično znaš da su mu nanasene ozbiljne tjelesne povrede, kakve je zakonodavac inkriminisao kroz više krivičnih djela. Postoji li uzročno-posljedična veza između nanesenih povreda i nespornog uzroka smrti tek treba krivičnoprocesno i kriminalistički razjasniti. Uostalom, hajde da sačekamo obdukcione nalaze, pa da procijenimo težinu zaživotno nanesenih povreda i kako su se iste reflektovale na planu umanjivanja Davidove fizičke sposobnosti. 

Možda su povrede bile takve prirode da su Davida onesposobile do nivoa u kom se nije mogao izboriti sa nabujalom rijekom. Znamo da je bio mlad i zdrav, čak sportista, - dakle neko ko se objektivno mogao nositi sa teškim situacijama. Tu je čak irelevantno da li je David gurnut, bačen ili sam pao u rijeku, ako su prethodno nanesene povrede bile takve da su bitno umanjivale njegovu fizičku sposobnost. Možda je upravo zbog zadobijenih povreda izgubio ravnotežu i pao u vodu. Međutim, i u toj „verziji“ David je pretrpio krivično djelo nasilja i to djelo je posljedično rezultiralo utapanjem. 

U stvari ovde je ključno pitanje koliko puta je David sporne noći izlagan fizičkom nasilju? Policija tvrdi, posebno Ilić, kako su kamere ugostiteljskog objekta zabilježile kratak fizički sukob više lica (David protiv trojice), ali tu niko ne pominje upotrebu oružja ili oruđa podesnog za napad i nanošenje ozbiljnih povreda. Sa druge strane dr Željko pominje više zaživotnih povreda nanesenih tupim predmetima. Kako to u današnjim obračunima često biva i ovde možemo (I MORAMO) pretpostaviti da je prvobitna tuča okončana kasnije, na nekom drugom mjestu i uz upotrebu sredstava podesnih za povređivanje.

Već sam u svojim tekstovima potencirao pitanje: da li je izvršen širi pregled lica mjesta radi pronalaženja tragova fizičkog nasilja (krvi, otisaka obuće, pokidane odjeće...), odbačenih sredstava izvršenja krivičnog djela, sumnjivih predmeta i ino? Na tvrdnju Darka Ilića da je pokojnik „najvjerojatnije pao s mosta“ pitao sam: da li je na mostu izvršen kriminalističko-tehnički pregled i izuzimanje tragova (otisci papilarnih linija, mikrobiološki tragovi – DNA), a koji bi nesporno utvrdili mladićevo prisustvo na mostu? 

U odnosu na Ilićeve navode, koje ti javno podržavaš, bilo bi zanimljivo pogledati i zapisnik o prepoznavanju predmeta od strane oštećenog, a za koje ovaj tvrdi da ih je David pokrao. Normalno, ako je takva radnja urađena i zapisnik sačinjen. Valjalo bi malo prostudirati i zapisnik i fotodokumentaciju uviđaja u kući oštećenog, uz opasku da je bilo dovoljno vremena za mijenjanje lica mjesta.

No, hajde da sve to još malo konkretizujemo. Sadržaj memorijskog stika i biološke tragove sa istog voda je uništila, pa je upravo zanimljivo kako je utvrđeno da je pronađeni stik prethodno otuđen. Koji to student, pa čak o osoba uopšte vezana za informacione tehnologije, danas ne nosi memorijski stik? Eto autor teksta kao „privjeske“ ključeva nosi i memorijski stik i „švajcarski nožić“. Kad smo već kod tog nožića negdje sam uočio podatak da je David „švajcarski nožić“ nudio na prodaju. Što se pronađenog novca tiče: piše li na novčanicama ime, prezime i adresa vlasnika...??? 

Ukoliko se u daljem referirmo na snimke kamera moramo zapitati: kakva je ono ujdurma sa video zapisom koji je javnosti prezentovala majka oštećenog? Da li je policija izuzela kompletan snimak bar dva-tri sata prije navodne provale i isto toliko poslije. Čisto da provjeri eventualne druge ulaske i izlaske, ili kakva sumnjiva dešavanja. O jasnoći snimka i mogućnosti nespornog identifikovanja osobe sa snimka iluzorno je i govoriti. Jesu li i snimke obližnje nadzorne kamere slično izuzete i takvog kvaliteta?

Mogao bih ovakvih pitanja redati u nedogled, no javno te pozivam da  mi sa pozicije stručnog konsultanta omogućiš uvid u policijski predmet, pa da ti tek onda postavim prava pitanja. Ili, da policiji čak dam smjernice u rješavanju slučaja. Bar ti znaš koliko sam sličnih „zadesa“ uspješno procesuirao kao teška ubistva. Baš kao što odlično znaš i koliko slučajeva nisam mogao procesuirati jer su tvoji „podanici“ uništavali ili sakrivali dokaze. 

Za kraj ostavljam ona ključna pitanja. Tebi, bivši prijatelju kom sam nekad bezrezervno vjerovao, odlično je poznato da je naš zakonodavac predvidio zatvorsku kaznu i za one koji samo učestvuju u tuči u kojoj je neko lice lišeno života. Poznato ti je i krivično djelo „učestvovanje u grupi koja izvrši krivično djelo“, gdje je opet za samo učestvovanje u djelu sa smrtnom posljedicom predviđena zatvorska kazna. 

Kad je nesrećni David u pitanju nesporno je da je brutalno isprebijan od strane jednog ili više lica i uz upotrebu predmeta podesnih za napad na život i tijelo, nanošenje ozbiljnih tjelesnih povreda. Ovde je ključno razjasniti da li je u tom krivičnom djelu direktno saučestvovalo neko lice sa moćnom zaštitom, pa se zbog njega organizuje ovakva besramna ujdurma (i nije prva!). Ili je neko sa moćnom zaštitom iz osvete angažovao druga lica da Davida premlate zbog prvog sukoba? 

Kažete da je poznat identitet lica sa kojima se David sukobio, šta je odlično polazište u istrazi. Nadam se da se nas dvojica nećemo raspravljati oko toga kakav „alibi“ pružaju bazne stanice telekomunikacijskih operatera, a naprosto zato što oba znamo mnoštvo trikova na tom planu (npr. počinilac radi lažnog alibija ostavi mobilni telefon kod kuće i čak nekog zaduži da sa istog pošalje kakav SMS).

Nego, za sam kraj, vrli direktore policije, predložio bih ti da u „novoj istrazi sa istim timom“ (tragikomično!) razjasniš pod kojim okolnostima se uprava Darka Ilića  uopšte uključila u ovaj predmet izvan njihove nadležnosti. Je li možda Željko Spasojević tražio pomoć? Sumnjam! Možda se iz samo njemu znanih razloga Ilić „nakačio“ na predmet, a možda ste ga ti i ministar uputili „na specijalni zadatak“.

Za Darka Ilića je nesporno da je lagao i obmanjivao javnost, a pitanje je: zašto? Zato bi prva radnja „nove istrage“ trebala biti poligrafsko ispitivanje upravo Darka Ilića – čisto da egzaktno provjerimo njegove biološke reakcije na neka pitanja od iznimne važnosti za razjašnjavanje ovog slučaja. Iskreno, ne bi bilo loše i tebe lično poligrafski ispitati. Kad već FBI nudi pomoć, pa neka to njihovi stručnjaci realizuju.

P.S. Mnogo nas svedoči o stotinama složenih krivičnih djela svojevremeno procesuiranih uz tvoju pomoć i podršku. Zato što smo svjesni koliko objektivno znaš i možeš posebno nas boli tvoje današnje ponašanje. Sjećamo se kakav si bio, a svjedočimo „šta“ si postao.

Čovjek koji ti je nekad vjerovao:

Borislav Radovanović