ZORANU MILANOVIĆU JAVNO: Vidimo se u Kninu dogodine!

Zamislimo Republiku Srpsku kako 11. jula u Srebrenici obilježava "Dan pobjede" - ukoliko tražimo analogiju slavljenja zločinačkog poduhvata poznatog pod nazivom "Oluja". Kontam da će započeti proces "denacifikacije" već dogodine izbrisati ovakve skaradne manifestacije, odnosno da će srpski pomen stradalnicima biti održan upravo u Kninu.

U franačkom zapisu iz 822. godin stoji: "Srbi su silan narod nastanjen na prostoru rimske provincije Dalmacije". I bi tako do početka avgusta 1995. godine kada u nepreglednoj koloni od oko 250 000 etničkih Srba napustiše vjekovna ognjišta. Ova "seoba naroda" ubrzavana je dejstvima haubica i avijacije hrvatske vojske. 

Tenkovi, haubice i borbeni avoni progonili su bukvalno bespomoćne kolone po raznim drumovima i dolovima, dok su one sa "alternativnih pravaca" pješadijski sačekivali zasjedama razmještenim po šumama i vrletima. Tako mi je na Plješevici otac nastradao, zajedno sa još dvadesetak saboraca. Do kraja 2017. godine samo dvojica od njih identifikovana su i predana porodicama radi sahrane, a koliko znam ostali su još uvijek u primarnim, sekundarnim, tercijalnim i šta znam kakvim masovnim grobnicama.

Nakon pune 22 godine neko se "odobrovoljio" predati mi kosti pokojnog oca iako su još krajem 1995. ili početkom naredne godine dostavljeni im podaci o nestalom licu i DNK profili roditelja, djece i braće. Imali su sve potrebno za nespornu identifikaciju, osim empatije i volje da porodici učine taj zadnji gest podarivanja smiraja. Umjesto toga ostaci su premještani i skrivani, a većina porodica očeve jedinice i nakon 27 godina čeka "milost" Zorana Milanovića. Ima razloga zašto ovog idiota posebno prozivam.

Uoči "Dana pobjede i domovinske zahvalnosti" (4. avgust, dan pogibije mog oca) Zoran Milanović reče kako se hrvatska država povodom onoga učinjenog "Olujom" nema kome ISPRIČAVATI. Možda čeka IZVINJENJE Srba zato što su po nespornoj zapadnoevropskoj istoriografiji preko 1200 godina živjeli na prostorima koji nekakvim političkim odlukama par decenija ranije potpadoše pod današnju Hrvatsku? Valjda nije toliki idiot da očekuje izvinjenje žrtava predmetnog zločinačkog poduhvata?!

Pisao sam o tome kako smo avgusta 1995. godine izvlačili nejač i shodno našim moćima osiguravali prelazak na teritoriju Republike Srpske, te kako i danas pamtim mučne scene tog hrvatskog "podviga". Zato sam lično svjedočio dejstvima teške artiljerije (haubice 155 mm) i avijacije na mete zaštićene međunarodnim ratnim pravom, odnosno počinjenju teških ratnih zločina.

Pobogu, nakon zvaničnog okončanja akcije "Oluja" hrvatski MIG-ovi bombardovali su selo Svodna pored Novog Grada/Bosanskog Novog, a samo zato što su se protjerani nesrećnici tu zaustavljali radi vidanja rana ili okupljanja porodica. Odlično je Milanoviću i sličnima poznato zašto pravosuđe Srbije krivično goni hrvatske pilote i zato dižu onakvu halabuku. Elem, avio bombardovanja vraćaju nas na temu početnih uspjeha hrvatskog osamostaljivanja.

Obzirom da je 1991. godine, po sopstvenoj izjavi, Zoran Milanović bio "malen i zbunjen" možebitno mu ove činjenice nisu poznate. Meni jesu poznate jer sam sa 25 godina imao status ratnog veterana i nisam bio "malen i zbunjen" kao četiri godine od mene stariji Milanović. Jedna od činjenica glasi: Srbi su između 1991. i 1999. godine masovno bombardovani i čak sredstvima strogo zabranjenim međunarodnim humanitarnim pravom. Srbi su jedini evropski narod bombardovan nakon Drugog svjetskog rata!

Naredna činjenica glasi: Srbi protiv svojih protivnika u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gotovo nisu koristili vazdušnu nadmoć, šta je dobrano doprinijelo njihovim početnim i finalnim ratnim uspjesima. Tadašnji Ministar odbrane Sovjetskog Saveza Dimitrij Jazov zaštitio je Hrvatsku od avio dejstava, a beskičmenjaku Veljku Kadijeviću nije bilo teško izdati državu koja ga je izdigla do tako visokog položaja. 

Srbi u Hrvatskoj četiri godine čekali su pomoć "naše" avijacije, a onda na tragičan način spoznali moć hrvatskog zrakoplovstva na zadatku ubrzavanja "seobe naroda". Prekasno su shvatili kakvu politiku vode Gorbačov i njegov ministar Dimitrij Jazov, od naoružavanja hrvatskih secesionista i priznanja nezavisnosti, pa do sijaseta političkih podvala. Sve do one sramne prijetnje Viktora Černomirdina iz 1999. godine o "Beogradu ravnom kao ovaj sto" - izrečene zarad obećane američke pomoći na narednim ruskim predsjedničkim izborima.

Možda "maleni i zbunjeni" (star 25 godina, diplomirani pravnik i član SKJ) Milanović nije upoznat sa sastankom ministra Jazova i načelnika SSNO Kadijevića iz marta 1991. godine zbog kog je propala akcija hapšenja Tuđmana i ostatka secesionističke klike, pa čak ni sa onim održanim četiri mjeseca kasnije. Najmanje zna o priključivanju Jazova propalom vojnom udaru protiv Gorbačova, naredne godine kada je u sopstvenoj zemlji bio akter onoga šta je Srbima zabranjivao.

Po tome šta posljednjih mjeseci javno izlaže Vladimir Putin očigledno je mnogo vremena utrošio na proučavanje tadašnjih odnosa Srba i Rusa, gdje ne krije razočaranost postupcima svojih prethodnika. Šta misli o Milanovićevoj politici dovoljno govori činjenica o upisivanju Hrvatske na listu neprijateljskih zemalja Rusije. Zalud mnogi važni akteri hrvatskog secesionizma mjesecima upozoravaju predsjednika i vladu na ruske ratne zasluge i odlučne pomoći u osamostaljenju, čime jedino nama zainteresovanim Srbima pomažu u shvatanju sopstvene tragedije.

Jednako tako Njemačka nije zaboravila hrvatsku izdaju kada su se "prilijepili" uz Amerikance, pa Milanoviću valja računati sa dva otvorena neprijatelja iz reda zemalja koje su najzaslužnije što se jedna takva budaletina popela na državni tron. Ukoliko ostatke Jugoslavije možemo percipirati državama?! 

Pritom, Sjedinjene Države nikad Hrvatima neće prikloniti punu vjeru zbog poznatih sprega sa Rusima i Njemcima, šta najbolje vidimo po pristupu savremenoj vojnoj tehnologiji ovoj "članici" NATO. Pisao sam o tome vezano za pad drona na Zagreb, a tekstom Milanović ide stopama Miloševića otvorio sam pitanja na kakva do danas čekamo odgovore. I objasnio da je aktuelni predsjednik Hrvatske budaletina bio i ostao!

Sad, zašto se u kontekstu zločinačkog poduhvata "Oluja" toliko bavim rusko-hrvatskim odnosima? Dan nakon ruskog upada na teritoriju Ukrajine istupio sam tekstom vrlo jasnog naslova PUTINOV CILJ: Rusija sa Ukrajinom ponovo svjetska super-sila!, gdje sam mapom potkrijepio svoje navode. Elem, pogledajte koliko prostora sam u tom tekstu posvetio predstojećem monetarnom "nagonjenju" rublje i dolara, apostrofirao da se Putin samo nasmijao na početno obaranje vrijednosti rublje, pa to uporedite sa posljednim informacijama oko širenja BRIKS-a. I urušavanja "dolarskog sistema" o kom pišem godinama.

Vladimiru Putinu odlično je poznato da je "dolarski sistem" dogovoren 1944. godine u Breton Vudsu posljedica prethodno vještački stvorenih fenomena fašizma i nacizma. Musolini i Hitler ostali bi na nivou lokalnih desničarskih budaletina bez financijske, političke, obavještajne i medijske podrške centara moći okupljenih oko njujorške i londonske berze. Novim manipulacijama samo su nastavljene prethodne iz Velikog rata i sa ciljem uspostavljanja kontrole nad naftom kao tadašnjim "energentom budućnosti".

Znači, Putinova DENACIFIKACIJA primarno je fokusirana na idejne kreatore fašizma i nacizma iz struktra Vol strita i Londona, na rušenje svjetskog poretka zasnovanog na sukobima vještački stvorenih totalitarnih sistema prošlog vijeka - uključujući i komunistički. Iza svakog političkog ili ideološkog sukoba/rata u posljednjih dva vijeka stoje financijske malverzacije i to sam detaljno razjasnio još tokom specijalističkih studija, a čemu mogu zahvaliti kasnija potvrđivanja mojih proanalitičkih tekstova tumačenja globalnih procesa zadnjih osam godina.

Na prve naznake "korona-ludila", kako sam marta 2020. godine nazvao tu novu globalnu podvalu, apostrofirao sam da zaboravite svijet koji ste dotad poznavali, gdje mi je Putinova odluka o zaposjedanju Ukrajine kao PRVOM KORAKU uspostavljanja novog svjetskog poretka od starta bila logična i očekivana. I saopštio sam je mnogo prije ruskih zvaničnika! Sve sa objašnjenjem na kojim postulatima Putin gradi novi "Treći Rim"!

Po izjavama Vladimira Vladimirovića i njegovih najbližih saradnika odlično vidite poznavanje materije srpskog stradanja 90-ih godina, kao naroda koji se prvi suprotstavio tadašnjoj pljačkaškoj i rušilačkoj najezdi hegemona Zapada. Srpske žrtve dobijaju sasvim nov i suštinski drugačiji smisao u percepciji budućih svjetskih vladara, a posebice ruskih i kineskih. Baš kao i 1941. godine "otupili smo oštricu" Istočnog fronta i ključno pomogli veličanstvenu pobjedu Crvene armije. 

Iz činjenice da se danas na ruskim borbenim vozilima viore crvene zastave valja izvlačiti poruke i zaključke kako Rusija nema namjeru ponoviti Staljinove greške, pa ovoga puta DENACIFIKACIJA primarno udara po idejnim kreatorima totalitarnih režima prošlog vijeka okupljenih oko njujurške i londonske berze. Upravo onih u koje se hrvatsko državno rukovodstvo "zaljubilo" posljednjih godina, nakon "razvoda" sa Njemačkom i Rusijom koje su istu učinile "slobodnom udavačom". 

Kratkoročno gledano takva "politika" nema budućnosti, a posebice od kako se Hrvatska našla na listi zemalja kojima slijedi denacifikacija, gdje sam u tekstu DODIK ZAPJEVAO PUTINU: "Ne može nam niko ništa" još jednom podsjetio kako od septembra možemo očekivati širenje ratnih dejstava. Trenutno kinesko vojno opkoljavanje Tajvana potvrđuje predviđanja o "crnom septembru" kakva sve češće iznose bezbjednjaci širom svijeta. Uključujući i pojedine Hrvate za koje Milanović očigledno nema "sluha". Kako rekoh: budaletina bio i ostao.

Za one koji su "izdržali" do ovog dijela teksta slijedi jedna pomalo rizična prognoza, ali svakako zanimljiva. Cijenim da već dogodine neće biti ovakvog skaradnog proslavljanja zločina i zločinaštva u Kninu, pa čak ni bilo gdje u Hrvatskoj. Mislim da će s proljećem dogodine uslijediti pregovori sukobljenih strana i USPOSTAVLJANJE NOVOG SVJETSKOG PORETKA jer dalje odugovlačenje produkuje nepopravljive štete. Primarno po SAD i Kinu koje sebi ne mogu priuštiti dublje ekonomske i egzistencijalne krize, za razliku od mnogo bolje pripremljene Rusije.

Obzirom da Rusija i Kina u sopstvenim pregovaračkim pozicijama sve češće pominju srpska stradanja i počinjene nepravde nema šanse da ta pitanja ne budu dio novog paketa svjetskih odnosa. I vidjeli ste kako Amerikanci nedvosmisleno narediše Aljbinu Kurtiu: "Mali sjedi i miruj!", nakon još jednog britanskog pokušaja izigravanja "velike sile". Objasnio sam i "britanskoj pudlici" Željku Komšiću kakva je stvarna moć Borisa Džonsona pet-šest dana prije njegove ostavke. Identično važi i za Zorana Milanovića, kom je krajnje vrijeme da prestane biti "malen i zbunjen".

Danas Milanoviću javno poručujem da već dogodine taško će moći izvoditi viđena samoveličanja, odnosno da bi se mogao posvetiti ISPRIKAMA za zločine akcije "Oluja". Hrvatski "Dan pobjede" još kako će postati "Dan srama" i tranziciju možemo sasvim realno očekivati već od naredne 2023. godine. I "Dan nacionalnog srama" je mnogo priličniji naziv za događanja iz avgusta 1995. godine.

Svakom razumnom čovjeku nezamislivo je da Republika Srpska npr. 11. jula u Srebrenici obilježava "Dan pobjede". Datum i mjesto koje Bošnjaci obilježavaju kao simbol sopstvenog stradanja u prošlom ratu Srbi mogu poimati samo kao SOPSTVENU SRAMOTU i nikako drugačije. Bez ispaljenog metka naše snage ušle su u nebranjenu Srebrenicu, za dva dana stavile prostor pod kontrolu, a onda hiljade ljudi razvozile po okolnim opštinama, streljale, zakopavale, prekopavale i ukupno krile dokaze zastrašujućeg zločina. 

Upratio sam objave kako predstavnici Donbasa (čak i Moskve) za zarobljene američke i britanske  visoke oficire u razmjenu traže Karadžića, Mladića i druge srpske ratne vođe. Koliko su informacije vjerodostojne ne bih procjenjivao, ali sama ideja je vrlo indikativna. Kako god neki geopolitički procesi išli jedno je sigurno - u Srebrenici će se i nadalje žaliti za žrtvama zločina. Kao što priliči opštecivilizacijskim principima.

Iz te i takve vizure Milanović i slični već dogodine mogu se nadati masovnom srpskom okupljanju upravo u Kninu i zarad obilježavanja našeg simbola stradanja. Recimo da je Srbima Knin isto šta Bošnjacima Srebrenica! Recimo da samo tražimo prava kakva smo Bošnjacima osigurali preko dvije decenije. Jedini puta kada sam bio u Srebrenici bilo je u okviru policijskog obezbjeđenja polaganja "kamena temeljca" budućeg Memorijalnog centra. Zato koristim termin "osiguranje prava".

Na kraju moram poentirati time da "Dan pobjede" proslavljaju pobjednici, ali uz podsjećanje kako u desetinama mojih tekstova stoje navodi da fašizam nije poražen 1945. godine, a naprosto zbog činjenice da su njegovi idejni kreatori tada postali bogatiji i moćniji. Šta im i jeste bio motiv izazivanja novog svjetskog krvoprolića. Po matrici: "Britanci vole ratovati tuđim rukama".

Godine su trebale da sile poput Rusije i Kine ove "tabu teme" otvore kao uzroke globalnih problema, pa i konkretno pokrenu proces defašizacije ili DENACIZACIJE. Upravo preko funte i dolara kojih je Hitler od 1933. godine dobijao u enormnim količinama i kakvima je izgradio infrastrukturu potrebnu za izazivanje svjetskog rata. Kome nije jasno o čemu govorim neka provjeri kredite Engleske banke date Njemačkoj prije i poslije dolaska na vlast Hitlera. Vrijeme je da u udžbenike istorije uvrstimo notornu činjenicu da je nacistički pokret stvoren tokom formalne okupacije Njemačke od strane "saveznika" Velikog rata.

Novac i moć predstavljaju jako opasne pokretače različitih ljudskih djelatnosti, a posebno u tzv. elititama kakve ostatku populacije nameću principe i pravila ponašanja. Nije problem kada pojedinci do novca i moći dođu sopstvenim umnim i fizičkim sposobnostima, no na ovim našim balkanskim prostorima najčešće govorimo o "okupacionim namjesnicima" kao vještački produkovanoj eliti kakva služi raznim Bilderbergovcima, Trilateralcima, Davosovcima i šta znam kakvim mračnim silama.

Tako od "malenog i zbunjenog" 25-ogodišnjeg diplomiranog pravnika i člana SKJ do 1991. godine dobijamo Zorana Milanovića koji izmišlja "djeda ustašu", a samo zarad pozicija i moći kakve u nekim normalnim prilikama može jedino sanjati. Jedan naduvani kokošar "kroji istoriju" sa pozicije lokalnog okupacionog namjesnika neke balkanske zabiti. Vrlo slično svom prethodniku Anti Paveliću.

Niste znali da je Benito Musolini još 1917. godine bio na platnom spisku britanske obavještajne službe? Na kakvom se kasnije našao i Ante Pavelić. Kada mu je Musolini kazao da ide u Hrvatsku radi formiranja NDH Pavelić je mislio da ga ovaj "namješta" za likvidaciju. Zato se 10. aprila 1941. godine skrivao oko Slavonskog Broda, pa je Kvaternik morao saopštiti proglas uspostavljanja NDH, sat prije ulaska njemačkih trupa u Zagreb. 

Dakle, Pavelić se tek po zaposjedanju Zagreba od strane nacista osokolio postati poglavnikom i znamo na čemu je dokazivao "državničke vještine" - dok ga njegovi mentori nisu "pacovskim kanalima" sklonili do nekog novog zadatka. Poput "zadatka" iz 1991. godine kada lažni generali, inače nesposobne birokrate i spletkaroši, poput Tuđmana, Kadijevića ili Jazova izdadoše države kojima su dali vojničke zakletve. 

Još jednom su nacističkim metodama i sredstvima stvorili "nezavisnu državu" Hrvatsku, no znamo kako takve periodične pojave završavaju. Sa razlikom što ovoga puta Rusi nemaju zabluda oko etimologije fašizma i nacizma, kako sam prednje bar pokušao objasniti. I što su dugo i temeljito pripremali aktuelni proces denacifikacije. Nakon stradanja zastrašujućih razmjera u prošlom vijeku izgleda da su i Srbi ponešto naučili. Kako ranije napisah: zašto bi Srbi kupovali S 400 kada ga mogu dobiti džaba u npr. slučaju da Kurti nastavi slušati britanske "savjete". Ili da Zoran Milanović nastavi sa dosadašnjom "politikom"!