DODIK ZAPJEVAO PUTINU: "Ne može nam niko ništa"

Voljeli ili ne Milorada Dodika moramo priznati da nikad nije bio moćniji. Nakon što je onako drsko odje*ao Bajdena iskazana diplomatska pažnja u Rusiji, uključujući i sastanak sa Putinom, naprosto se očekivala.

Taman je godina od pooštravanja američkih sankcija Miloradu Dodiku, nakon čega su politikanti, "analitičari" i ostrašćeni mediji horski kokodakali da je to njegov politički kraj. Moja malenkost ukazivala je dijametralno suprotnu situaciju. Krajem oktobra prošle godine napisao sam: "Medijski ispinovana američka 'ofanziva' protiv Dodika u suštini je samo pokazatelj nemoći i pukog politikantstva. Sasvim realno možemo očekivati Dodikovu dalju i još dublju radikalizaciju političke krize, odnosno nova 'pokazivanja mišića'."

Znači, pogledajte tekst DODIK (NE) J**E BAJDENA: Na šta se srozala američka "buldožer" diplomatija?! i biće vam mnogo lakše shvatiti aktuelna dešavanja. Kontinuirano sam objašnjavao da se američke sankcije moraju jasno ispoljiti ukoliko žele ostvariti svoju funkciju, a taj momenat je nastupio širenjem sankcija na Alternativnu televiziju (ATV) i njenim uklanjanjem sa Youtube platforme. Tada sam objavio kako Dodik neće čekati sankcionisanje Prointera i posljedice koje bi takav čin proizveo, nego da će se ekspresno vratiti u državne institucije. I bi tako.

Elem, na nesreću desetina miliona, ali Dodiku na sreću izbija rusko-ukrajinski rat, iliti specijalna operacija demilitarizacije i denacifikacije tog prostora. Mjesec i nešto Dodik je "taktički ćutao" i čekao dalji razvoj situacije, a sad vidimo njegovo paktiranje sa novim svjetskim vladarom. Dan nakon upada ruskih snaga u Ukrajinu objavio sam tekst PUTINOV CILJ: Rusija sa Ukrajinom ponovo svjetska super-sila!, sve sa mapom i objašnjenjima geostrateških promjena koje ta operacija produkuje.

Administracija predsjednika Bajdena već javno saopštava Vladimru Zelenskom da će morati načiniti "terirorijalne ustupke" Rusiji, šta samo po sebi dokazuje nemoć pred Vladimirom Velikim, kako sam Putina nazvao prije četiri-pet godina. Teritorijalne ustupke Poljskoj zasad niko ne pominje kao krajnji ishod, no Galicija je regija koju Rusija ne želi i tu treba tražiti prostor budućih političkih preokreta odnosa Poljaka i Rusa.

Među prvima sam počeo ukazivati kako od septembra ove godine kreće širenje sukoba na nove države i danas vidim kako razni vojni stručnjaci ukazuju na Moldaviju kao prvu žrtvu. Prilično sam siguran da će taj poduhvat Putin izvesti bez ozbiljne primjene "tvrde moći", odnosno da ključni udar priprema za Litvaniju. Već je započeo osporavanje litvanske nezavisnosti, a u vojnom smislu ići će na podjelu te zemlje između Rusije (zapadni dio, širenje Kalingradske eksklave) i Bjelorusije (istok). 

Zaposjedanjem sjevera crnomorske obale, odnosno podjele kontrole sa svojim sve izraženijim saveznikom Erdoganom, ruski predsjednik završava ovu fazu dejstava spram "toplih mora". Za izdizanje Rusije kao nove svjetske super sile mnogo važnija je kontrola Baltika. Na putu mu je Litvanija i tu nalazimo udarac NATO na kakav ovaj vojni savez nema adekvatnog odgovora. I Finskoj i Švedskoj valja razmisliti o prednostima vojne neutralnosti, a posebice nakon ruskih javnih stavova da i Finska svoje postojamnje ima zahvaliti Rusiji.

Valjelo je prednje projekcije dešavanja aktuelne 2022. godine istaći kako bi bolje razumjeli temu teksta, odnosno Dodikove političke poteze. Sastanak sa Čavušogluom treba posmatrati u kontekstu potonje posjete turskog ministra Hrvatskoj i razmatranja mogućnosti dogovora Hrvata i Bošnjaka. Ne treba podsjećati kakav tretman Dodik ima kod Erdogana, a već sam objavio kakve instrukcije je od kuma dobio Bakir Izetbegović. Izostanak sankcija Bosne i Hercegovine prema Rusiji nije Dodikova zasluga i to Putin zna mnogo bolje od njega.

Niz sastanaka u Sankt Peterburgu Dodik je započeo sa svojim mentorom ili poslovnim partnerom, kako sam to detaljno objašnjavao preko afere "Ikona", ministrom Lavrovom. Nikad Dodik nije imao direktnu "vezu" prema Putinu, gdje se oslanja na crkvene velikodostojnike, a Sergej Lavrov je ključan za njegovu ulogu unutar "ruskog svijeta". Moć Lavrova na Balkanu je presudna, a posebice jer je zasnovana na poslovnim vezama.

Vidjeli smo Dodikov srdačan zagrljaj sa Aleksejem Milerom, premoćnim predsjednikom upravnog odbora Gasproma. Pogledate hrvatske tajkune (poput generala Ivana Čermaka!) i njihove veze sa Gaspromom, bez onoga čemu smo svjedočili u slučaju Ivice Todorića, pa nadalje prema Lavrovu i Dodiku, ukoliko želite shvatiti stvarne poluge moći. Zato se Milanović i Plenković slažu u samo po jednom pitanju - "ljubavi" prema Dodiku. Pisao sam o tome mnogo puta.

Treba podsjetiti na nedavnu izjavu Dimitrija Rogozina, opet premoćnog direktora Roskosmosa (ruski kosmički program), kako će "svoje prijatelje Karadžića i Mladića izvući iz haških tamnica". Mislim da je besmisleno ponavljati nebrojeno izjava ruskog državnog vrha o "presedanu" Kosova i Metohije, gdje se Dodik polako pozicionira kao agilniji saveznik od Aleksandra Vučića. Uostalom, za razliku od Vučića, Dodik je imao petlje otići na Ekonomski forum u Sankt Peterburgu, a onda i nastupiti kao govornik. 

U sublimiranju teme moramo istaći da je Milorad Dodik još jednom naoko hazarderski zaigrao u "partiji" koja uveliko prevazilazi bitnost nekakve Republike Srpske. Kažem naoko jer ipak govorimo o njegovim direktnim vezama sa malobrojnim preostalim DRŽAVNICIMA na globalnom nivou. Bez obzira šta mislili o njihovim politikama Vladimira Putina, Redžepa Erdogana i Viktora Orbana moramo podvesti pod kategoriju državnika u punom smislu tog pojma. 

Sa druge strane imamo "glumce" poput Džoa Bajdena, Borisa Džonsona, Olafa Šolca, Emanuela Makrona... pa do Vladimira Zelenskog. U pitanju su obične marionete nečega šta žargonski nazivamo "duboka država" i sa te strane nemojmo se zavaravati. Uostalom, Dodik dokazano ima "nos" za prepoznavanje globalnih igrača - od Madlen Olbrajt do Sergeja Lavrova, a nije njegova krivica što se svjetski centri moći mijenjaju.

Nakon Dodikovog "nastupa" u Sankt Peterburgu ostaje nam da sačekamo reagovanje Zapada, odnosno nereagovanje za koje sam ubjeđen da će uslijediti. Najranjiviji je oko Prointera i sa te strane može pretrpiti ozbiljne posljedice (obaranje svih informatičkih sistema Republike Srpske), kako sam to već objašnjavao, pa znamo po kojim potezima se možemo orjentisati. Priče o sankcijama bez konkretnih šteta još nikog nisu politički oštetile. Dodiku su, naprotiv, više puta donijele izborne pobjede. Uključujući i ovogodišnju!

Znači, preko osam godina pišem o geopolitičkim uspjesima Vladimira Putina, pri čemu sam prvog dana upada u Ukrajinu nagovjestio finalno uspostavljanje novog svjetskog poretka. Mantre o "Novom svjetskom poretku" uspostavljenom od strane Sjedinjenih Država krajem prošlog vijeka razjasnio sam u svom specijalističkom radu prije više od decenije, odnosno dokazao da je u pitanju samo jedna faza viševjekovne kontinuirane hegemonije Velike Britanije i Sjedinjenih Država. 

Zaključak rada bio je da savez/sporazum Pekinga, Moskve, Berlina, Pariza i Ankare znači kraj dominacije Zapada i uspostavljanje novog i realnog svjetskog poretka. Zasad imamo čvrst savez Pekinga, Moskve i Ankare, kao ključnih aktera trougla kontrole Evroazije, a Berlin i Pariz su odistinski gledano tek "privjesci" starog hegemona. Danas raketa Sarmat određuje ko ima suštinsku i represivnu moć, a "dolarski sistem", kako to godinama objašnjavam, raspao se kao i svaka druga manipulativna pojava. Veliki igrači preko dvije decenije gomilaju zlato, a naivnima prodaju maglu o "vrijednosti" dolara i eura - čije štampanje je skuplje od stvarne vrijednosti.

Milorad Dodik je, dakle, prvi odbrusio Bajdenu: "Je*i se!" i pokazao koliko su američke sankcije tek prevaziđena i neutemeljena priča. Pisao sam kako je Kim Džong-un izmajmunisao Trampa, no nije koristio ovakve psovke i uvrede, a znamo i razliku moći Sjeverne Koreje i Republike Srpske. Za ispoljenu drskost valjalo je sačekati par mjeseci i forum u Sankt Peterburgu, ali je zato "aplauz" bio adekvatan. 

U više tekstova objašnjavao sam kako su moćni mediji Zapada od tamošnje javnosti morali sakriti činjenicu da je jedan mali balkanski kabadahija grubo uvrijedio predsjednika Bajdena i pokazao koliko doista vrijede njegove "sankcije". Kolika je Džo Bajden budaletina, sve sa svitom istih takvih savezničkih budaletina, pokazalo se nametanjem sankcija ruskim moćnicima. Već danas pokazuju žaljenje za tom kobnom greškom.

Milorad Dodik načinio je poprilično političkih poteza o kojima sam intenzivno pisao, kao što su potpisivanje ANP-a ili afera "Ikona", a kakve su ozbiljno uzdrmale njegovu poziciju kod Putina. Sa Lavrovom kao izuzetkom jer su njihove poslovne veze iznad političkih. Elem, jednom vulgarnom psovkom i međunarodnim poniženjem Bajdena Dodiku je uspjelo anulirati sve štete. Ponovo uz bok ima najmoćnijeg čovjeka današnjice, Vladimira Velikog, pa zna kako dalje politički plivati. Sad mu preoostaje da do izbora pjeva onu njegovu omiljenu: "Ne može mi niko ništa, jači sam od sudbine!"

paypal.me/borislavradovanovic

PODRŽITE PROJEKAT - DONIRAJTE BLOG