DODIK (NE) J**E BAJDENA: Na šta se srozala američka "buldožer" diplomatija?!

Medijski ispinovana američka "ofanziva" protiv Dodika u suštini je samo pokazatelj nemoći i pukog politikantstva. Sasvim realno možemo očekivati Dodikovu dalju i još dublju radikalizaciju političke krize, odnosno nova "pokazivanja mišića".

 

Vidim da su sastanci Debore Menuti (Deborah Mennuti) sa ministrom Lukačem, Nenadom Stevandićem i još nekim Dodikovim bliskim saradnicima izazvali značajnu pažnju javnosti. Menuti je zamjenica šefa misije Ambasade SAD u Sarajevu, a bolje upućeni znaju da je u pitanju operativka sa kredibilnim iskustvom u Stejt Departmentu. Govorimo o kategoriji visoko rangiranih predstavnika američke "buldožer" diplomatije.

Zadatak Menutijeve jeste "ispitivanje" privrženosti pojedinih Dodikovih saradnika i koalicionih partnera spram političke krize kakvu ovaj kontinuirano zaoštrava. Pošto govori srpski jezik u mogućnosti je direktno procjeniti svoje sagovornike. Medijske mantre o nekakvom "zastrašivanju" nemaju utemeljenja u onome šta se zaista dogodilo na spornim sastancima, odnosno najdalje možemo govoriti o svojevrsnom "vrbovanju".

Elem, dopadalo se to nekom ili ne, ali ove sastanke moramo analizirati u odnosu na nedavni razgovor Milorada Dodika i Gabrijela Eskobara (Gabriel Escobar), te neuspješni pokušaj prijetnji sankcijama. Dodik je objelodanio svoj stav o sankcijama: "Jebe mi se za sankcije. To sam prošao već. Ako hoćeš sa mnom razgovarati nemoj mi prijetiti.", odnosno šta je konkretno rekao Eskobaru.

Valja podsjetiti da Eskobarova funkcija glasi "specijalni izaslanik Predsjednika SAD za Zapadni Balkan", iliti Bajdenov specijalni izaslanik. Potom da se izjave putem izaslanika šalju njihovim formalnim šefovima. U biti Dodik je predsjedniku Bajdenu poručio: "Jebe mi se za tvojim sankcijama!". Zašto moćni svjetski mediji ne prenose tešku uvredu upućenu predsjedniku svjetske sile tog formata od strane jednog balkanskog harambaše pitanje je za milion dolara?!

Nakon katastrofalne kapitulacije u Avganistanu američkom predsjedniku zasigurno nisu potrebne medijske debate oko nedvosmislene teške arogancije Milorada Dodika i uopšte "američkih sankcija" kao sredstva geopolitičkih i imperijalističkih dejstava. Njegov prethodnik Tramp produžio je važenje sankcija Dodiku, koje mu je nametnuo upravo Džo Bajden sa pozicije potpredsjednika SAD, kako sam to više puta pisao, da bi u konačnici vidjeli kakve "efekte" su sankcije proizvele.

Moram podsjetiti javnost da sam nebrojeno puta u svojim tekstovima objašnjavao kako su sankcije Miloradu Dodiku uvedene po dogovoru Vučića i Bajdena, pa sve do toga kako je Brajan Hojt Ji podnio ostavku u Stejt Departmentu kada je shvatio da je izigran od strane svojih šefova. Hvalio je Vučić i Brajana Hojt Jia, baš kao što je do neba uzdizao "svog prijatelja" Kristijana Šmita, no nekako se te njegove opservacije u konačnici pokažu neutemeljenim. Ko je ispratio moje tekstove sa kraja 2017. i početka 2018. godine, ili ima volju to sada proučiti, zna(će) sa koliko argumenata sam analizirao tadašnju krizu. Bez jedne jedine greške sam proaktivno izanalizirao tadašnja i buduća dešavanja.

Jednako moram podsjetiti da sam zbog Dodikovih tajnih dilova u Vašingtonu od samog početka 2018. godine zagovarao bojkot predstojećih opštih izbora, međutim drugi politički akteri "znali su više" i danas imamo posljedice kakve svi trpimo. Ništa u svom opozicionom djelovanju nisam promjenio, porodica i ja smo pretrpili strahovite posljedice, a samo zato što Dodikov režim u meni vidi referentnu opasnost. Ne vodim se emocijama, niti "dojavama" iz britanske i američke ambasade, nego svoje procjene temeljim na objektivnim činjenicama.

Sa te pozicije potenciram dvije činjenice. Prva, Dodik je Bajdenu jasno poručio da mu se j**e za njim i njegovim sankcijama, uključujući i marifetluke Aleksandra Vučića povodom istih. Druga, U Beogradu je u četiri oka održao višečasnovni sastanak sa ministrom Sergejem Lavrovom - inače Putinovim "specijalnim izaslanikom za cijeli svijet". Dopadalo se to nekom ili ne, uključujući i moju malenkost kakva od sličnih manifestacija savezništva nema se čemu dobrom nadati, ali Lavrov i Eskobar nisu centri moći za poređenje.

Vidimo kako Šefik Džaferović i Željko Komšić zivkaju Eskobara i cinkaju Dodikova "pokazivanja mišića" preko vježbi specijalne policije i žandarmerije MUP RS, povodom usvajanja zakona i najava svega i svačega, baš kao i njegove diplomatski zamotane izjave o "posvećenosti očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine". Ukoliko javnosti nisu jasna aktuelna dešavanja "zabranjeni analitičar" još jednom donosi vrlo precizna tumačenja.

Dakle, okvirni plan rušenja Milorada Dodika sveden je na tri koraka. Prvi: objelodanjivanje novih američkih sankcija za Dodika i njegovih 19 saradnika iz Republike Srpske. Drugi: koordinirano uvođenje sankcija Evropske unije, odnosno briselske administracije. Treći, pozivajući se na sankcije SAD i EU visoki predstavnik Kristijan Šmit donosi odluku o zabrani vršenja javnih funkcija. Davno je ovo isplanirano i "čvrsto dogovoreno"!

Elem, planovi tako moćnih sila poput SAD i EU očigledno ne idu zamišljenom dinamikom. Konkretno: najmanje dva mjeseca Džo Bajden izbjegava potpisati kontraverzne sankcije (ili ih objelodaniti). Još ljetos je kompletan materijal urađen i prosljeđen u Ovalni ured, gdje skuplja prašinu u ladici predsjednika Bajdena. Nešto u tom procesu očigledno ne štima, a manje-više zna se da nije uspio pribaviti Putinovu saglasnost. Samim tim nije siguran kakav bi mogao uslijediti ruski odgovor, a Bajdenu nakon avganistanske sramotne kapitulacije američki birači teško bi oprostili novi međunarodni poraz. Zato i ćuti na Dodikovu tešku uvredu "izaslanu" preko Eskobara.

Ni sankcije EU ne idu spram prethodnog dogovora. Umjesto uvođenja evropskih sankcija Dodik je na sastanku uspio okupiti ambasadore i predstavnike ambasada aman polovine zemalja članica EU. I mene je ovaj sastanak iznenadio jer sam računao da ima podršku Janeza Janše i Viktora Orbana, a sad se Višegradska grupa, Španija i još neke države pokazuju kao vašingtonski i briselski neposlušnici. Teško da više možemo govoriti o sankcijama kakve je Angela Merkel obrazložila Vučiću!

Treći korak plana rušenja Milorada Dodika, vezano za poteze visokog predstavnika, od starta je problematičan i to sam vrlo detaljno objasnio u zadnjim tekstovima. Pogriješio sam oko procjene tajminga sastanka Šmita i Dodika, ali to je tek posljedica nesnalaženja "nepriznatog visokog predstavnika". Mogao je jednim sastankom sa Dodikom slavodobitno okončati blokadu državnih institucija i dobiti saglasnost Republike Srpske za imenovanje u Savjetu bezbjednosti UN, kao pretpostavku glasova Rusije i Kine, no tu priliku je propustio i sad su "sve opcije u igri".

Znači, da ovo polako rezimiramo, umjesto javnog saopštavanja američkih sankcija za Dodika i njegovih 19 skutonoša, tako bombastično najavljivanih, došli smo do "ispipavanja pulsa" nekakvih Lukača, Stevandića i sličnih skutonoša po pitanju odanosti Velikom Vođi. Od strane "zamjenika šefa misije" američke ambasade. Po ovome Amerikanci traže eventualne saveznike i slabosti Dodikovog režima u funkciji unutrašnjeg rušenja, dakle tek se pripremaju za nekakve nove akcije. Šta ostade od "moći" američkih sankcija i njihovog predsjednika? Istog onog kom je Dodik poručio da se j**e i tako ga teško uvrijedio, ponizio ili diplomatski ošamario.

Drugi mediji mjesecima mantraju od Dodikovom neminovnom padu, kontinuirano tvrde da je to "gotova stvar", ali njihove najave nikako da se obistine. Sa druge strane ukazujem na činjenucu da se Dodik više puta izvlačio iz ovakvih i još grđih situacija, te da stvari nisu jednostavne kako se to javnosti čini. Konkretno: Dodik jeste početno izazvao krizu zbog straha od sankcija i smjene, ali su se stvari na geopolitičkom planu promjenile i u dešavanja se umješala Rusija. Kanalisanje krize ključna je djelatnost velikih sila na kakvoj pokazuju stvarnu moć i uticaj. Sad nije pitanje šta će Dodik izvoditi na planu unutrašnjih i spoljnih političkih igara, nego šta će preduzeti svemoćni Vladimir Putin. Posebice u domenu odgovora na britanske operacije.

Velika Britanija stoji iza posljednjih političkih i bezbjednosnih destabilizacija Balkana, pri čemu nema dogovora i koordinacije sa Sjedinjenim Državama, gdje čak ometaju i remete američke projekcije. Sa druge strane imamo ruski odgovor i teško da Britanci imaju šanse za pobjedu u ovom proksi sukobu. Bukvalno iracionalnim avanturama sa Albinom Kurtijem samo su ojačali poziciju Milorada Dodika i tako mu indirektno pomogli. Dopadalo se to nekom ili ne, ali suština je takva. 

Svi mi koji se bavimo prognostičkom analitikom ovisimo o tome da li će se naše procjene materijalizovati ovako ili onako, odnosno dalja dešavanja najbolje pokazuju naš kredibilitet. Sa te strane prognoziram da će Milorad Dodik samo pooštriti aktuelnu krizu i hazarderski poigravati se sa geopolitičkim interesima velikih sila. Nakon onakvog javnog ponižavanja Gabrijela Eskobara teško da će se zamarati potezima "operativke" Debore Menuti, ili Lukača, Stevandića i sličnih političkih karikatura. Surova stvarnost bitno je drugačija od jeftinih madijskih spinova i bajki za malu djecu, a za rušenje Milorada Dodika moramo sami zavrnuti rukave i tući se dok ga ne zatučemo. 

Nastaviće se...