DODIKOV "MEMORANDUM SANU": Srbima stiže S 400!

Na 27. stranici Dodikove informacije za posebnu sjednicu Narodne skupštine zaključio sam da je u pitanju novi "Memorandum SANU". Posebice zato što svaki napad na Dodika i Vučića zbog aktuelnih dešavanja približava nas besplatnom sticanju PVO sistema S 400, a iznad kog su Sarmati, Iskanderi, Kindžali...

 

Nakon Kristijana Šmita banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković ugostio je i njegove (čitaj: Šmitove) protivnike Željku Cvijanović, Milorada Dodika i Radovana Viškovića. Ovakvim "uspjehom" kandidovao se za domaćina budućih pregovora Džoa Bajdena i Vladimira Putina, čime ozbiljno mrsi konce Aleksandru Vučiću koji sebe vidi na toj poziciji. Posebice nakon neuspjeha da ugosti ministra Sergeja Lavrova. 

Nakon prednjih sarkazama možemo preći na nove - sarkazme. Prije početka 31. posebne sjednice Narodne skupštine RS pročitao sam Dodikovu Informaciju o međunarodnoj, političkoj i bezbjednosnoj situaciji – mjesto i uloga Republike Srpske, čisto po navici proučavanja materijala o kojima parlament treba raspravljati. Na taj način utvrdio sam da ovaj dokument već danas možemo uporediti sa "epohalnim" Memorandumom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU).

Ključ kompariranja ova dva "dokumenta" našao sam na 27. stranici Dodikove Informacije. Konkretno: iz još uvijek nejasnih razloga kontraverzna informacija naprosto nije dovršena ili je na sajtu parlamenta objavljen nepotpun dokument. Sa dnom 27. stranice bez ikakvog smisla i obrazločenja naprasito završava "informacija" u kojoj očigledno nije dovršena analiza, dok zaključnih razmatranja naprosto nema.

Imate uvodna razmatranja, imate analizu bez ičeg nepoznatog ili zanimljivog prosječno obrazovanom stanovniku Republike Srpske, a onda slijedi neočekivan prestanak teksta - bez ikakvih zaključnih razmatranja ili bar rezimea. Iole upućeni znaju koja tri elementa mora sadržavati svaki akt, dokument, informacija ili analitički sadržaj. Baš kao što razlikuje zaključna razmatranja akta od zaključaka koje usvaja parlament.

Nisam shvatio zbog čega je Dodik skupštini dostavio nedovršenu informaciju, ili ovi nisu objavili cijeli dokument, no to nas vraća ne činjenice vezane za Memorandum SANU. I kontraverze istog. Pazite, Memorandum SANU objavljen je kao "nedovršen" dokument naprosto jer srpski akademici nisu mogli dogovoriti finalnu verziju. I dogodilo se da su "Večernje novosti" štampale materijal bez odobrenja SANU i ono šta im je neslužbeno dostavljeno.

Dakle, novinari "Večernjaka" objavili su sadržaj koji je neosnovano pripisan SANU, Miloševiću, (Velikoj) Srbiji, srpskom narodu, ideologiji genocida i udruženih zločinačkih poduhvata. Decenijama međunarodni i domaći sudovi ovaj "memorandum" koriste kao dokaz nekakve državne politike i institucionalnog djelovanja bez svijesti da je u pitanju NOVINARSKI SADRŽAJ iza kog ne stoji niti jedna zvanična institucija.

Nisam čitao sporni memorandum ili novinarski sadržaj, no brojni dobro upućeni izvori tvrde da je isti štampan 1986. godine kao NADOVRŠEN, a najbolji dokaz toga je nepostojanje odluke SANU o objavljivanju. Naprosto u pitanju je knjiga "Večetnjih novosti". Sad, da li je Dodik parlamentu dostavio nedovršenu verziju ili je neko na zvaničnom sajtu postavio samo dio informacije valjalo bi danas razjasniti, posebice kada se sjetimo pomenutih kontraverzi oko Memoranduma SANU. Ili Garašaninovog "Načertanija".

Narednih dana možemo očekivati razne reakcije na održanu posebnu sjednicu Narodne skupštine, bar u domenu visoke politike i konkretnih odluka. No, mnogo važnije posljedice dolaze s krajem ljeta kada se možemo nadati temeljnom predimenzioniranju rusko-ukrajinskog sukoba i globalnih previranja oko istog. Pošto se posjeta ruskog ministra Sergeja Lavrova Srbiji naprosto nije dogodila sjednica parlamenta u Banjaluci ostaje kao ključna odrednica ovog trenutka. Time pretenduje da postane "istorijskom"!

Nadam se da ste upratili više izjava Aleksandra Vučića unazad desetak dana, kada kazuje da u septembru možemo očekivati eskalaciju sukoba Rusija - NATO, a potom i najtežu zimu od kraja Drugog svjetskog rata. Krizu produkovanu nedostatkom hrane, energenata i drugih osnovnih potreba čovjeka, a koja će se materijalizovati na globalnom nivou. Pritom Vučić kazuje da je vjerovatnija upotreba nuklearnog oružja, negoli što istu možemo isključiti kao opasnost.

Problem je što različiti akteri ili analitičari diljem svijeta potenciraju taj "crni septembar" i mogućnost upotrebe oružja izuzetne razorne moći, a i preko toga znamo kakvoj globalnoj ekonomskoj krizi se bez alternative možemo nadati. Prije 7-10 dona ekonomisti su govorili o zalihama pšenice na nekih dva i po mjeseca ukoliko izostane izvoz iz Rusije i Ukrajine, tako da to što je Njemačka pristala rubljama plaćati rusku naftu nije rješenje elementarnog problema - HRANE. 

Moja malenkost nema problema sa procjenama jer sam krajem februara i početkom marta objšnjavao da se Putin neće libiti upotrebe sredstava kosmičkog i interkontinentalnog ratovanja, sa brzinom 18 puta većom od brzine zvuka (koristim ljudima razumljive pojmove) i pritom sposobnošću manevrisanja. Pa sve do toga da će u slučaju potrebe London bukvalno izbrisati sa lica zemlje, naglašenu u tekstu ZELENSKI NA KOLJENIMA: Putinov novi svjetski poredak neminovna realnost!. 

Početkom marta ljudi sasvim razumljivo nisu mogli povjerovati u takve "sudbine" Londona, ali su se kasnije suočili sa ruskim prijetnjama uništenjem kompletnog britanskog ostrvlja. I potvrdama sa zapada da Rusija ima takvu moć. Analogno, u tim prvim tekstovima objašnjavao sam slabosti "dolarskog sistema" i kako se Putin slatko nasmijao na prvotno obaranje vrijednosti rublje. Godinama pišem o tome, povezano sa megaenergetskim projektima, tako da nije problem prepoznati esenciju Putinovih zamisli.

Sa te pozicije govorim o informacijama dostavljenim Vučiću i Dodiku, odnosno garancijama očuvanja pozicije "neutralnosti" i odbijanja pritisaka centara moći Zapada. Vidimo popriličnu promjenu njihovih stavova i izjava unazad desetak dana, sve izraženije svrstavanje uz rusku POBJEDNIČKU stranu. Baš kao što vidimo poprilično "konfuznog" Bakira Izetbegovića nakon striktnih uputa dobijenih od kuma Erdogana - o izbjegavanju konfrontacija sa Rusijom. Drugo je pitanje što Komšić i Džaferović koriste prilike za sopstvene izborne ambicije.

Znači, poprilično sigurno možemo procjeniti da će narednih tri mjeseca Rusija potpuno slomiti ukrajinski otpor, te teritorijalno zaposjeti kompletnu crnomorsku obalu i istočni dio zemlje, ono šta možemo podvesti pod primarne ciljeve. Nakon toga slijede potezi primoravanja Zapada i kompletnog čovječanstva na uspostavljanje novih svjetskih odnosa ili novog poretka, a tu imaju na raspolaganju zaista širok arsenal neobranjivih napada na zemlji ili u svemiru. 

Govorim o napadima na kakve neće uslijediti odgovor, nego će se promptno pristupiti pregovorima. Zato odavno kazujem da će meta biti London, gdje Rusi znaju da neće uslijediti američki odgovor. NATO generali su davno izanalizirali tu verziju i tako zaključili. U tom kontekstu Vučiću i Dodiku data su "leđa" za otpor ultimatumima, pa sve do ispoljavanja gostoprimstava kakva smi vidjeli ili bi ih vidjeli da naše pojedine komšije imaju zrno razuma unutar vodećih političkih struktura. 

Šta su Bugarska, Makedonija i Crna Gora dobile ovakvim ponižavanjem premoćnog Sergeja Lavrova? Podrazumjevano i Putina. Samo su pomogle Aleksandru Vučiću u dobijanju (besplatno!) ruskog PVO sistema S 400. Vučić odavno kazuje da je novac jedina ili najveća prepreka nabavljanja S 400, a zašto bi i trošio narodne pare na oružje koje može dobiti džaba, jer je u pitanju ruski geostrategijski interes. Davno sam, sve sa fotografijama, objavio kakav jedinstven sistem PVO dobijamo ukoliko i Srbija, pored zemalja koje ga već imaju ili trenutno nabavljaju, u odbranu uvede ovo moćno oružje. Nije to više pitanje kontrole Crnomorskog regiona, nego najvećeg dijela Mediterana!

Moćnici NATO mogu koliko im drago urlati zbog posljednjih poteza Srbije i Srpske, ali uz svijest da time samo približavaju Srbiju sistemu već postavljenih ruskih S 400 i prateće opreme, čime NATO efektiva na Balkanu postaje smiješna. Posebice u kontekstu činjenice da S 400 predstavlja pomalo zastarjeli element ukupnog sistema ruske odbrane koja podrazumjeva Sarmate, Iskandere, Kinžale, Avangarde, Posejdone... Niko više neće bombardovati Srbe, a što se tiče sankcija to je kod nas odavno način života.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA: Pošto Dodik nije imao petlje završiti svoju informaciju obaveznim elementom u vidu zaključnih razmatranja ili rezimiranja, eto morao sam to učiniti umjesto njega. Ako ništa drugo, kad se jednog dana pozove na jučerašnje skupštinsko zasjedanje i okarakteriše ga istorijskim - ostaje ovaj moj "zaključak" da nije imao petlju napisati sopstveni. Mogu zapadni centri moći laprdati šta im drago, no uz svijest da iole ozbiljno ugrožavanje Srba samo približava ovaj prostor premoćnom ruskom arsenalu zemaljskog i kosmičkog ratovanja. Kad bi Rusi ovog momenta prekinuli sve projekte novih oružja po procjenama zapadnih stručnjaka NATO za pet godina ne može dostići sadašnju premoć.

Sa druge strane pojedine "dokumente" različite strane tumače u skladu sa svojim interesima, pa tako novinarska objava (Memorandum SANU) postane "dokaz" zvanične politike, a skupštinska sjednica postane "ustavotvorna" (9. januar 1992.) iako nema zapisnika sa iste. Bitno je ono šta vojne snage na terenu uspiju ili ne uspiju, a političari će uvijek naći načina da svoj "doprinos" pozicioniraju kao najveći. Zato mi je bilo važno ukazati šta doista (ne)sadrži Dodikova "informacija", a šta niste mogli čuti od narodnih poslanika - koji to očigledno nisu pročitali.