Postao si "Srbin po profesiji" druže Bogi Bogičeviću

Marta 1991. godine Bogić Bogičević ulazi u istoriju stavom: "Jesam Srbin, ali ne po profesiji". Tačno tri decenije potom kao "politički Srbin" prihvata kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva, šta u svakom pogledu jeste profesionalna politička pozicija. Prije javnih prozivki drugih "odgovornih" od druga Bogija očekujemo samokritiku zbog pristajanja na uvlačenje u nacionalističko blato i gaženja sopstvenih principa.

Abdulah Skaka, aktuelni gradonačelnik Sarajeva, gostujući kod Senada Hadžifejzovića uvjeravao je javnost da su Bakir Izetbegović i on lično svim srcem bili za izbor Bogića Bogićevića na tu funkciju. Normalno, iz SDA odgovornost za "tešku bruku" svaljuju na one koji su Bogičevića formalno kandidovali, potpisali da će ga izglasati, a potom slagali. Dopadalo se to nekom ili ne, ali Skaka je iznio nepobitne činjenice.

Sa druge strane dolaze napadi na Skaka da je nekakvim volšebnim političkim manevrima, čak bez podrške Izetbegovića Juniora, spriječio, omeo ili pokvario "gotovu stvar" oko Bogijevog izbora. Istine radi, mogli smo čuti i samokritike, ali suštinski niko nije bio spreman prihvatiti punu odgovornost za silna politička palamuđenja i suštinsku neiskrenost ispoljenu prilikom izbora. Odreda se izvinjavaju drugu Bogiju Bogičeviću, ističu ga kao rijedak "svijetli primjer" bosansko-hercegovačke politike, pa i priznaju kako su ga provukli kroz političko blato.

Treća strana, razočarani drug Bogi, zahvalio se građanima na masovnoj podršci i odmjereno, ali ipak jasno vidljivo, iskritikovao neiskrenost onih koji su ga "uvukli" u cijelu priču. Jedino šta u ukupnoj situaciji nedostaje jeste Bogičevićeva samokritičnost. Eto on je "juče pao s Marsa", pojma nema koliko je pokvarena sarajevska lokalna kvazielita i valjda su ga kandidovali političari koje ranije nije poznavao?!  Samo druga Bogija mogu "iznenaditi" političari koje kao teške interesdžije i manipulatore zna cijelo Sarajevo.

No, jednu drugu dimenziju spornih dešavanja drug Bogi teško da će popraviti sa pozicije "uvrijeđene mlade" koju je mladoženja izlevatio na samom činu vjenčanja i pred svim svadbarima. Odlično je svim akterima bilo poznato da prvo slijedi konstituisanje Gradskog vijeća Sarajeva i spram prethodnog dogovora na to mjesto izabran je "politički Bošnjak" Jasmin Ademović. 

Pošto predsjednik gradskog vijeća i gradonačelnik ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda izborom Ademovića stvorena je pravna pretpostavka za izbor "političkog Srbina". Opcija "političkog Hrvata" kao gradonačelnika po poznatim informacijama nije razmatrana unutar koalicionih pregovora. Priznao to drug Bogi ili ne, ali nepobitno je u međustranačke dogovore i političku arenu ušao kao "politički Srbin".

Pored toga funkcija gradonačelnika po zakonu i faktički je profesionalna, pa je naš drug Bogi suštinski pristao biti "profesionalni Srbin", koji bi vodio grad sa "bošnjačkim profesionalcem" Ademovićem - u interesu svih građana Sarajeva, ma koje etnije i vjere bili. Upratio sam informacije po kojima se Bogićević htio odreći primanja u humanitarne svrhe i to načelno vidim kao pozitivno opredjeljenje, ali nedovoljno sa pozicije onoga šta je suštinski učinio.

Bogić Bogičević je marta 1991. godine van bilo kakve sumnje ušao u svjetsku istoriju stavom: "Jesam Srbin, ali ne po profesiji". Sa pozicije člana Predsjedništva SFRJ izabranog u BiH glasao je protiv uvođenja vanrednog stanja u zemlji i intervencije JNA u rješavanje političkih sukoba. Srbi su od njega očekivali drugačije opredjeljenje, da etničku poziciju stavi iznad republičke, a posebice zbog različitih shvatanja konstituensa države. Znate da je ključ sporenja bio oko toga jesu li narodi ili republike bili nosioci konstitutivnosti države.

Iz današnje vizure, nekog sa masterom bezbjednosne struke i trodecenijskim profesionalnim iskustvom, mislim da njegovim drugačijim glasanjem i uvođenjem vanrednog stanja ne bi izbjegli već započeti rat, nego bi to čak ubrzalo širenje sukoba na Bosnu i Hercegovinu. Godinama kasnije su Borislav Jović i Veljko Kadijević priznali da su u Moskvi tražili podršku za taj čin i da je nisu dobili. Čak su se upleli u neuspio vojni puč u Rusiji, a šta Miloševiću nikad nije oprošteno.

Znači, sa istorijske distance Bogiću Bogićeviću nemaju Srbi nešto bitno za zamjeriti, baš kao ni svi ostali sa ovog nesrećnog Balkana. Njegov stav: "Jesam Srbin, ali ne po profesiji" imao je pravnog, političkog i faktičkog utemeljenja u činjenici da je 1989. godine u Predsjedništvo SFRJ izabran glasovima stanovnika Bosne i Hercegovine - među kojima tada nije postojalo etničko izjašnjavanje. Bar ne na referendumu koji je druga Bogija doveo na datu funkciju.

Takvim načelnim stavovima Bogičević je udarao temelje građanske Bosne i Hercegovine, kakvi nakon stravičnih iskustava sa šovinističkim i uopšte nacionalističkim politikama sve više dobijaju na značaju. Iz te vizure drug Bogi nije sebi smio dopustiti političke avanture sa profesionalnim i ekskluzivnim "predstavnicima naroda". Na stranu šta stoji u mirovnim sporazumima, ustavima i zakonima, koje su donijeli oni koji su rat izazvali i normativno zemlju uredili spram svojih ratnih ciljeva, postoje i neke univerzalne vrijednosti ka kakvima trebamo težiti. 

Na gornjoj fotografiji vidite me sa mojim pobratimom Amirom Rekom, osnivačem i predsjednikom  pokreta "MOST 21". Njegova posebnost na ovdašnjoj, čak regionalnoj, političkoj sceni jeste u tome što odbija izjasniti se kao "politički Bošnjak" ili po bilo kom drugom etničkom ili vjerskom opredjeljenju. U "MOST 21" možete pristupiti samo svojim imenom i ličnim dignitetom, a kakvo je nečije etničko nasljeđe, vjersko ubjeđenje ili šire ideološko poimanje stvari izvan ideja i principa pokreta - to nikog ne zanima. 

Amir Reko je ponosni Bošnjak i musliman, ali samo u svojoj kući ili na mjestima primjerenim za takve samospoznaje, dok je u političkom smislu samo Bosanac i Hercegovac sa jasno izraženim projugoslavenskim, evropskim i uopšte kosmopolitskim stavovima. Svoj "MOST 21" vidi kroz šire društvene integracije i povezivanje ljudi, ideja, ekonomija i opšteg prosperiteta. Pošto su lokalni izbori za gradonačelnika Sarajeva svedeni na "profesionalne" Srbe, Bošnjake ili Marsovce - Amira Reka nema u takvim pričama.

Pobratima i političkog istomišljenika Amira pominjem kao dokaz da u Sarajevu postoje političke snage dosljedne idejama po kakvima je drug Bogi bio i ostao prepoznatljiv. Ili je bar tako predstavljan javnosti. Govorim o posebnom razlogu zbog kog Bogić Bogičević nije smio upuštati se u politički glib kakvom sad svjedočimo i zbog čega teško da će u Sarajevu biti poiman kao ranijih decenija. Nakon upadanja u septičku jamu neko vrijeme smrdimo i to je naprosto tako!

U konačnici moram ukazati zašto sam u podnaslovnoj fotografiji postavio stranicu moje članske knjižice Saveza komunista Jugoslavije. Drug Bogi i ja dolazimo iz iste političke matrice i pripadamo strukturama koje se nisu odrekle ideja ljevice i kosmopolitizma - bar koliko sam upratio njegovo poratno političko djelovanje. Podrazumjeva se da je Bosna i Hercegovina moja matična (i jedina) država, a koju vidim kao generator širih projugoslavenskih i proevropskih integracija. 

Zašto poslije Saveza komunista nisam pristupio nijednoj političkoj opciji? Vidite, osim privrednog i socijalnog razvoja, demokratizvali smo društvo do nivoa prihvatljivog vodećim zapadnoevropskim državama - zbog čega su Jugoslaviju poimale kao potencijalnog osnivača Evropske unije. Pa da taj model tranzicije prate druge države i da čovječanstvo uđe u Novu eru. 

Ukoliko već mlade generacije pojma nemaju o fenomenu nazvanom Jugoslavija bar mi stariji ne smijemo gaziti dobro nam poznate univerzalne ideje i vrijednosti. Nije lako bitisati kao politički nepodoban, odnosno kao neko ko odbija biti "politički Srbin", u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini uopšte, ali nameće se logičko pitanje: šta je alternativa? Hoću li "izbrisati" sopstvenu svijest i stečeno znanje da bi me okolina bolje prihvatila? Možda da i djecu pretvorim u korisne idiote?!

Odlično razumijem da su ideje vodilje druga Bogija bile dobronamjerne i u pravcu opšteg dobra, no nije on dijete da od osvjedočenih prevaranata i interesdžija preko noći očekuje moralni preobrat. Tačno je "dobio" ono šta je tražio unutar struktura sa kojima se konektovao. I to drug Bogi mora prvo priznati sebi, a onda i samokritički obratiti se javnosti. Ljudski je griješiti, no iskustvo nije ono šta nam se dogodilo, nego sposobnost da u perspektivi prepoznamo slične pojave. 

Bez obzira kakve naše namjere bile, neka su i vrhunac altruizma, moramo razmišljati o posljedicama upuštanja u sprege sa nacional-socijalizmom ili nacizmom kao mnogo poznatijom kraticom. Svakom od nas nude socijalnu sigurnost, ali pod uslovom da se nacionalno opredjelimo. Znači, nude nam "socijalizam", no u strogo zadanim okvirima nacionalizma, iliti nacional-socijalizam. Možemo proširiti raspravu na to kako su proizvedeni Musolini i Hitler, pojave kakve sam specilalizirao u okviru struke, no znajte da ćemo doći do poluga vladavine kakve imamo u današnjoj Bosni i Hercegovini. 

Drug Bogi prije pune tri decenije povlačio je istorijske poteze kakve možemo tumačiti ovako ili onako, ali je bar deklarativno ostao dosljedan prvotnim političkim uvjerenjima. I, još važnije, ostao je neokaljan lopovlucima i beščašćem, a sad se našao vezati sa opšteznanim mutikašama. Sa nacional-socijalistima ili kraće: nacistima! Oko toga očekujem da drug Bogi istupi sa jednim samokritičkim saopštenjem.