DOKUMENTARAC: Svojom krvlju sam pisao "PRAVDA" (POLICIJSKI VIDEO)

Trinaest dana po podnošenju prijave protiv čelnika policije Republike Srpske za ubistvo Davida Dragičevića - uhapšen sam i 10 sati nezakonito zadržavan. Samopovređivanjem sam uspio izbjeći likvidaciju! Jesam li zakonito zatvoren ili zbog planirane likvidacije svjedoka procijenite sami kad pregledate dokumentarac urađen na osnovu policijskog snimka tog događaja. 
 

Dana 3. septembra 2018.godine mediji ex-jugoslavenskog regiona masovno su prenijeli vijest o mom tadašnjem hapšenju. Meni naklonjeni, nezavisni i objektivni mediji uzbunjivali su javnost tvrdnjama da me policija pokušava likvidirati. Režimski mediji tvrdili su da je u pitanju zakonito hapšenje blogera koji godinama "ugrožava sigurnost" policije. Ko je objavljivao istinu možete sami prosuditi po osnovu nespornih činjenica i autentičnog policijskog audio-video materijala. 

Prije pregledanja ovog "dokumentarca", radi boljeg shvatanja, moram ukazati na nekoliko činjenica. Na donjoj fotografiji vidite akt koji sam uputio ministru Draganu Lukaču i tadašnjem načelniku PU Prijedor Daliboru Ivaniću. Obavijestio sam ih kako zbog egzistencijalnih muka više ne mogu trpiti ionako nezakonitu suspenziju, te da ću 03.09.2018. doći na svoje radno mjesto, a njih molim da dotad donesu zakonito rješenje.

Mogli su mi pismeno odgovoriti, pozvati me na razgovor ili, čak, usvojiti moj akt i donijeti zakonito rješenje o prekidu primjene nezakonite suspenzije, No, bitange su očigledno imale drugačiji plan. Zato na početku "dokumentarca" vidite kako krim tehničar snima moj dolazak na posao, šta ukazuje da su unaprijed "znali" da ću počiniti nezakonitu radnju i biti uhapšen. 

Trebali su snimiti kada me policajac upućuje u moju kancelariju, pa i kada moj šef Brane Kecman bulazni kako mu je teško zbog nekakve "prijave". Posebice kada napuštam kancelariju i sjedam u hodnik, koji nije radni prostor i gdje nikog ne ometam u radu. Zapalio sam cigaretu i razmišljao šta mi je činiti - odnosno sa kim tražiti dalji razgovor oko problema nezakonite suspenzije. Ovo je stvarna istina zasnovana je na izjavama svjedoka i materijalnim dokazima.

Nakon dva-tri minuta upada "trupa" od sa cetiri uniformisana policajca, krim tehničarom koji sve snima, komandirom policijske stanice i načelnikom Sretojom Vujanovićem - koji rukovodi akcijom. Nijemo slušam šta policajac izgovara i čekam da progovori načelnik Vujanović kako bih ga pitao: je li to način rješavanja nezakonite suspenzije po mom pismenom obraćanju? 

Na Vujanovićem mig policajci me bez ikakve potrebe hvataju, zavrću mi obe ruke i sprovode me sa jednog kraja zgrade na drugi. Ništa kolegama nisam zamjerio, radili su ono šta im je naređeno, a zasigurno nisu znali šta se doista dešava. I policajce koje vidite na snimku rukovodioci su lagali, a šta sam kroz kasnija dešavanja nedvosmisleno utvrdio.  

U datoj situaciji mogli su mi jednostavno uručiti prekršajni nalog ili me zadržati samo do okončanja davanja izjave za kasniji zahtjev za prekršajno gonjenje. Jok, bez ikakvog pravnog i faktičkog osnova zaključuju da ću nastaviti sa vršenjem "prekršaja". Valjda da ću se vratiti u onaj hodnik i ponovo zapaliti cigaretu - na mjestu gdje inače pijemo kafu, doručkujemo ili odmaramo. To je bio moj jedini "grijeh", a šta utvrđuju nepobitni dokazi koje je policija prikupila (izjave, snimke, pismena i drugo).

Na "dokumentarcu" vidite koliko puta i na koje načine pokušavam podnijeti prijavu za protivpravno lišenje slobode (krivično djelo), pa i kako mi to nezakonito uskraćuju. Po mom pozivu majka odlazi u Okružno tužilaštvo u Prijedoru i pokušava podnijeti prijavu. No, glavni tužilac Mladen Mitrović nezakonito sprečava postupajućeg tužioca u zaprilanju prijave i izlasku na lice mjesta. Zgrada do zgrade, nekih 50 metara od tužioca do mene, pa time i mogućnost nespornog utvrđivanja ko čini "prekršaj", a ko krivično djelo.

Prije pregledanja donjeg "dokumentarca" predlažem da pročitate tekst do kraja. Tako ćete dobiti mnogo jasniju spoznaju stvarne istine.

Elem, Mladen Mitrović tada reče da je odlično upoznat sa spornim dešavanjima i da dežurni tužilac neće izaći na lice mjesta bez obzira na prijavu. Zato znam da je bio dio plana moje likvidacije, unaprijed dogovorene sa ministrom Lukačem, te načelnicima Ivanićem i Vujanovićem. Inače, pomenuti djeluju u sastavu kriminalne grupe koju ću kad-tad izvesti pred lice pravde zbog ovog i drugih teških krivičnih djela protiv mene. Makar sam sproveo pravdu!

Tek po zatvaranju u prostorije za zadržavanje sjetih se "crne" prijave koju sam Republičkom javnom tužilaštvu RS podnio 13 dana ranije. I čiji sadržaj je objelodanjen (vidi: KRIVIČNA PRIJAVA ). Govorim o prijavi saučesništva u ubistvu Davida Dragičevića protiv ministra Dragana Lukača, direktora Darka Ćuluma, te načelnika Darka Ilića i Dalibora Ivanića - tog što je direktno naredio moje hapšenje. Sledio sam se kad sam shvatio stvarnu pozadinu tog nezakonitog pritvaranja.

Nije bilo druge. Otkinuo sam slavinu i njom se izgrebao po podlakticama, te svojom krvlju na zidu napisao "PRAVDA". Đavolja česma tvrda, nigdje oštre ivice, pa sam morao povući bar stotinu bolnih ogrebotina dok nisam uspio načiniti desetak rezova (podnaslovni foto jedne ruke). Zatim sam zatražio medicinsku pomoć, šta i jeste bila svrha samopovređivanja. Našao sam načina da izađem iz prostorija za zadržavanje, te poremetim planove mog daljeg ugrožavanja.

Tokom pružanja medicinske pomoći uspio sam stupiti u kontakt sa porodicom i doznati šta se dešava (zato su me držali izolovanog). Tako sam doznao da su nezavisni mediji počeli uzbunjivati javnost, da se moji saborci iz "Pravde za Davida" pripremaju za masaovni dolazak u Prijedor i druge meni tako važne informacije. Jesam sebi nanio bolne povrede, ali sam u velikoj mjeri zaštitio sopstveni život.

Na drugoj strani tako povređenog i napaćenog satima su me nezakonito zadržavali u daljem naumu realizacije svog plana. Punih 10 sati uskraćivali su mi hranu, redovnu terapiju i kontakt sa porodicom, a sve u čekanju da prođe radno vrijeme u policiji i sudu - da bude što manje svjedoka onoga šta su naumili. Iako nisam počinio nikakav prekršaj nastupili su sa zahtjevom za hitnim prekršajnim postupkom i onako izmučenog me sproveli u sud.

Odbio sam prisustvovati sudskoj raspravi i rekao im da samo nastave sa započetim zločinačkim planom. Tek tad moje kolege policajci polako shvataju da naređenja pretpostavljenih nisu bila u funkciji kako im je to objašnjeno, odnosno da stvari nisu takve kako su pogrešno mislili. Zato su nijemo posmatrali moj izliv bijesa u sudu, kad sam se drao da pored mene moraju pobiti i moju porodicu i prijatelje okupljene ispred suda. 

Vraćaju me u PU Prijedor, no i dalje nemaju namjeru pustiti me iz službenih prostorija. I nakon 10 sati, bez ikakvog pravnog osnova drže me uhapšenog. Odbijaju moje nove zahtjeve za medicinskom pomoći, pa čak i da mi sin donese bensedin ili samo da mu dam ključeve od auta. Zašto? Neka kažu šta je bio razlog takvog ponašanja, ako nije moja likvidacija.

Dolazi advokat kog su angažovali Davor Dragičević i Branislav Borenović. Čak ni njemu nisu objasnili zašto me i nadalje drže u datim okolnostima, odnosno šta uopšte rade. No, advokat je zatražio da se izjasne hoću li i kad biti pušten. Čisto da moji saborci krenu iz Banjaluke radi započinjanja masovnih protesta.

Kad su vidjeli da je sve spremno za početak bitke za moj život, nešto sa čim nisu računali u vidu masovnih protesta, situacija se mijenja iz korijena. Po naredbi mojih egzekutora ekspresno su me izbacili iz PU Prijedor. Samo kako bih javio saborcima da ne kreću za Prijedor, jer su dobro procjenili da se ovi neće vratiti ukoliko se ukrcaju u već spremne autobuse i vozila. 

Nakon takvog iskustva u Prijedoru za hapšenje Davora Dragičvića od 25. decembra 2018. godine unaprijed su pripremili preko 200 pripadnika jedinica za podršku i specijalne policije, a čijem nasilju je svjedočio cijeli svijet.  Uspio sam dati svjedočki iskaz po toj prijavi od 20. avgusta, nakon koje su me uhapsili (video), a sljedeći je kao svjedok trebao pristupiti Davor Dragičević. Da bi spriječili njegovo svjedočenje krenuli su u onakav skandalozan napad i pokušaj likvidacije, zbog čega je morao napustiti zemlju.

Znači, oba prijavitelja-svjedoka u tom predmetu hapsili su oni koje smo legitimno procesuirali - policijski čelnici. Njima je svejedno jer ih za ubistvo Davida Dragičevića čekaju maksimalne zatvorske kazne i mogu sebi dozvoliti "luksuz" - da ubijaju svjedoke. Šta god činili težu kaznu ne mogu dobiti! 

Ovaj "dokumentarac" prezentujem kao uvod u dalje dokazivanje zločinačkog plana Mladena Mitrovića, Dalibora Ivanića, Sretoje Vujanovića i njihovog "dona" ministra Dragana Lukača. Šokantne informacije tek slijede.

Nastaviće se...