POLICIJSKOM PROVOKATORU ĐORĐU MARINKOVIĆU: Propjevaćeš kad-tad!

Članovima "PRAVDE ZA DAVIDA" sude jer su aman 20 sati od PU Banja Luka tražili informacije o Đorđu Marinkoviću, odnosno o incidentu koji je ovaj policijski provokator ciljno izazvao. U tom nakaradnom postupku participiramo samo kako bi Marinkovića ispitali na sudu. Posebno nas zanima: da li je svjesno i voljno bio saučesnik u pokušaju likvidacije Davora Dragičevića? I "propjevaće" Marinković kad-tad!

ĐORĐE MARINKOVIĆ

Od starta ove priče oduševljava me hrabrost članova "PRAVDE ZA DAVIDA". Posebno naših heroina. Preko 600 dana u oči gledaju svakog policajca koji im priđe - od batinaša najgore vrste do onih koji "samo legitimišu".

Pritom, sasvim logično, pitaju se: da li je baš taj policajac ubio Davida Dragičevića?! I to nakon otmice i onakvog zvjerskog mučenja. Naše heroine jednako se suočavaju sa svima, bio u pitanju ubica ili tek kolega koji se sa osvjedočenim monstrumima solidariše. Takvo ponašanje definiše se kao hrabrost.

Svima nama jasno je kako sva ta "legitimisanja" i policijska opkoljavanja prije ulaska u sud služe za zastrašivanje i psihološko slamanje. Zato nam u svakoj prilici valja pokazati koliko smo jaki i nepokolebljivi, odnosno adekvatno odgovoriti na sve oblike policijske represije.

Elem, posljednje suđenje za nas ima poseban značaj. Do pojave Marinkovića pola godine smo mirno i dostojanstveno, bez jednog jedinog incidenta, javno izražavali mišljenje povodom stradanja dječaka Davida Dragičevića.

Da,  sve šta činimo posljednjih preko 600 dana svodi se na izražavanje mišljenja na način kakav nam jamče međunarodno i nacionalno pravo. To da slobodu izražavanja mišljenja ispoljavamo na karakterističan način prepoznala je čak i svjetska javnost, ali ipak govorimo o dozvoljenom obliku borbe.

Zločinačkom režimu najteže pada to što postavljamo "nezgodna pitanja", a da ne govorimo o našoj istrajnosti u propitkivanju. Tako smo 19. septembra prošle godine odmah po incidentu došli pred PU Banja Luka i zatražili objašnjenja oko tog prvog incidenta kakvom smo bili neskrivljeno izloženi.

Davor Dragičević jedino je tražio da ga neko primi i objasni šta se događa. Sasvim razumljiva reakcija na datu situaciju. Problem nastaje zato što u PU Banja Luka odbijaju primiti napadnutog čovjeka i uopšte komunicirati povodom prethodnog događaja.

Od nekih 18,40 sati 19. septembra do poslije 15,30 narednog dana, sigurno preko 20 sati, apsolutno niko iz PU Banja Luka nije našao za shodno da primi bar Davora Dragičevića i kaže šta se događa.

Danas u prekršajnom postupku tvrde da smo održali neprijavljen javni skup bez objašnjenja kako bilošta "prijaviti" kada vam zabranjuju elementarno prilaženje objektu policije. U biti Dragičeviću nisu omogućili da prijavi napad na sebe, a kamoli nešto drugo.

Obe "strane u sporu" imale su jasne razloge onakvog ponašanja. Policija očigledno nije bila voljna objasniti zašto je bivši policajac Đorđe Marinković potegao čak iz Brčkog da provocira (fizički i verbalno) Davora Dragičevića i druge okupljene. Sa druge strane mi smo bili istrajni u traženju odgovora. Preko 20 sati!

Vjerujte da s nestrpljenjem čekamo zakazivanje novog javnog pretresa u ovom prekršajnom postupku. Svakako, moja malenkost zasigurno, tražićemo ispitivanje Đorđa Marinkovića i razjašnjavanje incidenta koji je prouzrokovao.

Bio je toliko junačan doći na Davidov trg i nasrtati na Davora Dragičevića, pa ne vidim problem da pod jakim policijskim obezbjeđenjem pred sudom odgovara na postavljena pitanja. Posebno oko pozadine incidenta koji je očigledno ciljno i planski izazvao.

Imam pravo upitati Marinkovića: da li je saučestvovao u pokušaju likvidacije Davora Dragičevića? Znate, nepun mjesec prije tog događaja, 20. avgusta, Davor Dragičević je Republičkom javnom tužilaštvu RS predao dopunu prijave za krivično djelo "teško ubistvo" njegovog sina Davida.

Za konkretne i pravno precizno definisane radnje saučesništva u tom krivičnom djelu procesuirao je tužioce Lepira i Vreću, te policijske moćnike Lukača, Ćuluma, Ilića i druge. Detalje te prijave, kao i osnovnu prijavu od 17. maja, objavio sam na blogu, pa su prijavljeni zločinci mogli jasno shvatiti kakva ih istraga čeka. I imali su motiv spriječiti zakonitu istragu krivičnog djela sa zaprijećenim zatvorom do 45 godina.

Zato su udarili na prijavitelja i svjedoka u krivičnom postupku protiv njih, a svi znamo kako su kontinuirani napadi na Davora Dragičevića u konačnici rezultirali. Prijavitelj i svjedok u krivičnom postupku jedva je iz Banjaluke izvukao živu glavu.

Elem, dvije sedmice prije Marinkovićevog napada na Davora udarili su na drugog prijavitelja i svjedoka u tom krivičnom predmetu - potpisnika ovih redova. Sjeća se javnost da sam se 3. seprembra morao isjeći kako bih se izvukao iz policijskog pritvora i onoga šta mi je bilo namijenjeno - likvidacija.

Morate priznati da je napade na oba prijavitelja i svjedoka u tom krivičnom postupku za manje od mjeseca nakon objelodanjivanja prijave teško podvesti pod "slučajnost". Do današnjeg dana nisam dobio tražene informacije oko mog onakvo skandaloznog hapšenja i pritvaranja, a primarno jer mi policija to nezakonito uskraćuje. Kao i u Marinkovićevom slučaju.

Nekom je očigledno stalo da sve napade na prijavitelje i svjedoke u krivičnom postupku ubistva (teškog!) Davida Dragičevića podvede pod "zadesna stradanja". Uključujući i Boška Vučenovića koji se u prostorijama za zadržavenje PU Banja Luka objesio nepostojećom posteljinom. Od njega je krenulo pogovaranje da je David držan i mučen u Ljubačevu - selu direktora policije Darka Ćuluma.

Upravo Ćuluma kog smo Davor i ja prijavili za saučesništvo u Davidovom ubistvu. Govorim o Ćulumu koji do današnjeg dana zloupotrebljava policiju za progonjenje onih što ga zakonito i dokazno zasnovano procesuiraše. I koji su svjedoci protiv njega!

Mogu Lukač i Ćulum koliko im drago zloupotrebljavati policiju za prikrivanje sopstvenog zločina, uključujući i onih osam direktnih počinilaca otmice, mučenja i brutalnog ubistva Davida Dragičevića. Realno vidimo da su uspjeli u zastrašivanju banjalučkih sudija, ali "PRAVDU ZA DAVIDA" slomiti neće.

Za kraj poručio bih nešto sudijama Osnovnog suda u Banjaluci. U stvari podsjetio bih da uvijek mogu podnijeti ostavke. Mogu i ovako saučestvovati u protivpravnom sistematskom i rasporostranjenom napadu državno-represivnog aparata protiv ciljne grupe civilnog stanovništva, sa nespornim ciljem produkovanja nestanka zajednice, ali uz svijest da ih to vodi ka međunarodnoj istrazi zločina čiji opis sam prednje dao. Valjalo bi da malčice obnove gradivo međunarodnog javnog prava.

Može postupajući sudija odbiti zahtjev za ispitivanjem Marinkovića u ovom postupku, ali uz svijest da ćemo do istine doći kad-tad. Bar na ovim prostorima nagledali smo se silnika koji su na kraju cmizdrili pred međunarodnim tribunalom.