LUKAČ ZA GINISA: Najugroženija osoba na planeti
Zna li iko broj osoba koje je ministar Dragan Lukač optužio za ugrožavanje sigurnosti? Valjalo bi taj broj utvrditi, pa da ga kandidujemo za Ginisovu knjigu rekorda. Po obimu podnesenih prijava Mahmut Švraka bi pod hitno trebao osnovati posebno odjeljenje za predmete ugrožavanja sigurnosti policije.
Zamislite "uvrede": osvjedočenim NATO agentima i plaćenicima Draško Stanivuković podijelio je zastavice kakve ih objektivno deklarišu. Ministru Lukaču mogao je uručiti i zastavu Armije BiH, pod kojom je DOBROVOLJNO započeo rat. Što se tiče Republike Srpske isplaćena mu je odšteta zbog PRIMORAVANJA na vojno angažovanje. Nije Draškov problem što nekog istina boli.
Boli istina da se Republika Srpska JOŠ JEDNOM svrstala pod zastavu NATO pakta. Posebno boli Dragana Lukača, koji je 10.09.1997. godine, normalno po Dodikovom nalogu, u sadejstvu sa NATO bataljnonom počinio državni udar protiv Republike Srpske.
Kako sam to nebrojeno puta i detaljno u svojim tekstovima objašnjavao: kada protivpravno i nasilno člana državnog predsjedništva, vladu i parlament spriječite u vršenju vlasti počinili ste državni udar. Nije to pitanje moje percepcije, nego postulata teorije bezbjednosti.
Pritom, jasno sam obrazložio kako je tadašnji državni udar počinjen u funkciji pripremanja bombardovanja Srbije. Pa sve do toga kako Milorad Dodik nije sačuvao mostove preko Drine, nego da je u pitanju bila realizacija pretpostavki za kopneni napad iz pravca najveće koncentracije NATO snaga (čitaj: iz BiH).
I sad je Dodiku i Lukaču krivo što narod više vjeruje sopstvenom znanju, negoli njihovim nebuloznim lažima. Šta hoće i taj Višković?! Postavio osvjedočenog NATO plaćenika i okorjelog zločinca na poziciju ministra policije, a onda ga "vrijeđa" nečije ukazivanje na to sa kim se politički uvezao.
U konačnici, Viškoviću je muka što mora braniti još jedan čin Dodikove izdaje. I to suočen sa nespornim dokazom da je Dodik potpisao ANP za 2020. godinu. Po ko zna koji puta novinar Avdo Avdić raskrinkava laži ovdašnjih političara i to na bazi vjerodostojnih dokumenata. Jok, treba vjerovati Dodikovim lažima umjesto dokumentu na engleskom jeziku sa njegovim potpisom.
Sinoć sam reagovao tekstom kako su potvrđeni apsolutno svi navodi iz mojih tekstova oko usvajanja ANP-a, a tek slijedi objelodanjivanje istine čime su ambasadori Kvinte iznudili onakvo potpisivanje. Mnogi će se iznenaditi kada prozovem Aleksandra Vučića.
No, vratimo se na naslovnu temu. Mlađani Stanivuković prišao je Lukaču na njegov poziv, da ovaj siledžija ispolji prijetnju "patosiranjem". Dok mu poslanik prilazi Lukač priprema fingiranje nekakvog napada. Konkretno, sa stola uzima papiriće i baca ih na Stanivukovića.
Računao je da će ovaj refleksno podići ruke i time mu dati mogućnost za manipulacije o ugroženosti. No, Stanivuković naspram njega staje spuštenih ruku i dočekuje udarac bez ikakve odbrambene reakcije. Moram priznati - hrabro.
Nema govora o bilokakvoj ugroženosti vajnog ministra i to snimke nedvosmisleno dokazuju. Ko vjeruje Lukačevim lažima umjesto sopstvenom opažanju nije pitanje realnosti, nego sociopatologije. Koliko nam drago možemo raspravljati o ponašanju Lukača i Stanivukovića, ali oko ministrove ugroženosti nema rasprave. Ministar laže!
Sporni događaj, gdje ministar udara, prijeti i vrijeđa narodnog poslanika, u svakoj normalnoj zemlji bio bi ozbiljan društveni problem. Međutim, moramo uobziriti činjenicu da vajni ministar svako malo nekog prijavljuje za kojekakva ugrožavanja.
Tužilaštvo je Davora Dragičevića oslobodilo lažnih optužbi, normalno podnesenih po Lukačevoj naredbi, za ugrožavanje sigurnosti Željka Karana i Đorđa Rađena. Sa druge strane još uvijek nije odlučeno povodom višestrukih prijava Dragana Lukača i Darka Ilića.
Dva puta (25. i 30. decembra) policija je onako spektakularno hapsila Davora Dragičevića po prijavama Lukača, Ilića i ko zna koliko još policijskih moćnika zbog "ugrožavanja sigurnosti". Jesmo li taj podatak zaboravili?!
Ogorčeni Davor jeste ispoljavao svoju muku po centru Banjaluke, ali bez znanja gdje se ministar Lukač i drugi uopšte nalaze u tim momentima i pod kakvim obezbjeđenjem. Dva puta ga isti taj Lukač, u pratnji tjelohranitelja, prijavljuje za ugrožavanje po samo njemu znanim aršinima. I šalje 200 policajaca u akciju hapšenja.
Koliko je (i)racionalno angažovati 200 policajaca po prijavi ugrožavanja ministra policije od strane jednog civila? Ili su, pak, Stelu Milanović percipirali kao osobu opasniju od Davora?! I majka Suzana je uhapšena kao "mnogo opasna"!
Uostalom, koliko možemo vjerovati ministru Lukaču pokazuje i moj primjer. Lagati o nepostojećoj optužnici za pokušaj ubistva, čak izmisliti oduzimanje pištolja i duševno oboljenje, i to prilikom izvještavanja po nalogu parlamenta može samo osoba poput Lukača.
Nenaoružan sam bio opkoljen od desetak naoružanih policajaca, usred zgrade policije sa stotinu pripadnika, i bez ikakvog ispoljavanja agresivnosti, a sad tvrde kako su svi bili ugroženi. Stoji činjenica da se ja ne bojim nikog, ali je ozbiljan problem kada ministar Lukač u rješenju napiše kako se preko 6 000 policajaca MUP RS boji mene jednoga. Kako kaže "postoji bojazan"!
Ljudi moji, nemam predstavu koliko se trenutno protiv mene vodi raznih predmeta da sam ugrozio sigurnost policije. U svijetu nema primjera u kom bi policija sebe kao instituciju ponižavala do mjere ispoljavanja kolektivnog straha od jednog civila. Kod nas se to redovito dešava.
Dakle, vrijeme je da sumiramo podatke o tome koliko puta je ministar Dragan Lukač usljed ovih ili onih dešavanja tvrdio kako mu je ugrožena sigurnost. Koliko civila je prijavio za krivično djelo "ugrožavanje sigurnosti"? Pa da istražimo i koliko su drugi moćnici policije podnijeli takvih prijava.
Znam da u ovakvoj zemlji referentni podaci neće promijeniti ništa, ali bar imamo priliku ostatak čovječansta nasmijati našom surovom stvarnošću. Konkretno, ministra Lukača možemo kandidovati za Ginisovu knjigu rekorda kao najugroženiju osobu na vaskolikoj planeti. I to na bazi službene dokumentacije tužilaštva i parlamenta!
Primjedbe
Objavi komentar