"PRAVDA ZA DAVIDA": Kucnuo je naš čas!

Piše: Borislav Radovanović

Za par sedmica moguće je pohapsiti sve do zadnjeg saučesnika u ubistvima Davida Dragičevića i Nikole Đurovića. Čak i pokrenuti kvalitetnu istragu terorističkog napada na Milana Vukelića. Muris Memić i njegov tim jednako su pripremljeni da ekspresno brzo riješe ubistvo njihovog Dženana. Sve šta nam je svima zajedno potrebno jeste jak međunarodni tužilačko-policijski tim, kom bi predali dokaze, činjenice i saznanja. Kako doći do formiranja takvog tima? Vrlo jednostavno!

Čujem uhapšena dva inspektora zbog "davanja kontradiktornih izjava", a Darko Ilić i dalje je načelnik uprave za "borbu" protiv organizovanog kriminala. Ministrov zet Nedeljko Lubura angažovao je kompletnu svoju "antiterorističku upravu" za praćenje Davora Dragičevića i onih koji ga podržavaju. I sve to pod strogom komandom Dragana Lukača i Darka Ilića.

Kako Želimir Lepir i Dralibor Vrećo vode istragu, njeno okončanje možemo očekivati negdje 2 450. godine. Da li je glavni republički tužilac doista Mahmut Švraka ili je ipak u pitanju Mladen Mitrović teško da ćemo ovako ikada utvrditi. Od Dodika smo čuli da će i dalje "pomagati" Davoru Dragičeviću, ali nikako da kaže kad, gdje i zašto se sastajao sa Aljošom Borkovićem - koji je trebao biti PRVI uhapšen za ubistvo našeg Davida. Čak prije Rađenovih!

Dakle, znamo šta su Suzana i Davor zatražili od naših institucija, a svi vidimo šta su "dobili" - policijsko-antiterorističku pratnju, prijetnje smrću, javnu satanizaciju... Ništa bolje nisu prošli ni oni koji podržavaju ožalošćene roditelje, a prebijanja su sve učestalija i brutalnija. 

Mahmut Švraka je naš prvi prijedlog o promjeni tužilačkog tima odbio, a čeka izbore da odbije i ovaj ponovljeni. Zato je formiranje međunarodnog tužilačkog tima odlično rješenje, pa neka Švraka njima objasni ko vodi republičko tužilaštvo - on ili Mitrović?  U stvari idealno rješenje je formiranje tužilačko-policijskog tima.

Kad je ubistvo Davida Dragičevića u pitanju davno sam objavio kako su u tom slučaju ključni elementi razjašnjeni, dokazi poznati, te da je problem u postojanju "više volje" koja ometa istragu. Prije nekih godinu i po sam objavio šta će se dogoditi nakon izlaska iz francuskog zatvora Nenada Radenkovića - da će jednostavno reći istinu kako bi izbjegao još četiri godine robijanja za Nikolu Đurovića. Danas vidimo jesam li bio u pravu, no najbolje bi bilo i oko toga provesti međunarodnu istragu (ja sam prvi dostavio depešu o njihovom hapšenju u Francuskoj, pa znam i zašto).

I oko ubistva Milana Vukelića davno sam objasnio zbog čega taj slučaj treba okvalifikovati kao terorizam, pa čak i kao "državni terorizam" (termin u oblasti bezbjednosnih doktrina). Elem, Milorad Dodik, odmalena naviknut da iz Bakinaca gleda prema Banjaluci, nikako da shvati smisao "PRAVDE ZA DAVIDA". Nije naš cilj pretvaranje Banjaluke u "grad-slučaj", nego Bosne i Hercegovine u "državu-slučaj". Zato nam je iznimno važno provođenje međunarodne istrage i oko ubistva Dženana Memića i još par slučajeva u Federaciji. Sve nas more iste muke.

Sad, kako Bosnu i Hercegovinu pretvoriti u "državu-slučaj", a da to rezultira formiranjem međunarodnog tužilačko-policijskog tima? To je toliko jednostavno izvesti da ukoliko propustimo ovu priliku i priličiće nam epitet "glupi Bosanci". Po mojoj procjeni ukoliko Davor Dragičević, Muris Memić i ješ nekoliko roditelja ubijene djece pozovu glasače da što masovnije izađu na izbore (posebno zato što naše zajednice ponajviše čine izborni apstinenti) - unaprijed se zna ko će dobiti najviše "glasova". 

Bez ikakve kampanje i organizacije u stanju smo premašiti pola miliona "glasova", a nema političkog saveza koji taj broj može dosegnuti. No, kakvih "glasova"? Poenta je da glasači na listićima samo napišu: "Pravda za Davida", "Pravda za Dženana", "Pravda za našu djecu" i slično. Sa jednom takvom akcijom svi politički savezi nemaju nikakve šanse da dosegnu broj važećih glasačkih listića iznad 50%. 

Neki će reći kako i sa takvim procentom može se formirati vlast, ili da će ovi vladajući ostati u "tehničkom mandatu" i ino. Nema od toga ništa. Naprosto, imamo legitimitet da se obratimo Ujedinjenim nacijama, Savjetu Evrope i sličnim tijelima sa zahtjevom za formiranje istražne komisije povodom masovnog kršenja prava građana u cijeloj zemlji. Već imamo i "mehanizme" kako izvršiti javno-medijski pritisak u cilju realizacije našeg zahtjeva.

Nadalje, upravo od međunarodne istražne komisije (političke!) tražićemo formiranje međunarodnog tužilačko-policijskog tima, a čiji rezultati će političkoj komisiji dati dokaze kako naš zahtjev ima svoju utemeljenost i opravdanost. Kad utvrde da policija ubija djecu, a sve uz "blagoslov" političkih i institucionalnih moćnika, moraće neko snositi odgovornost.

Znači, roditelji ubijene djece i mi koji ih podržavamo mogućni smo izdejstvovati ozbiljno "čišćenje" ove zemlje od zločinaca. No, gdje su druge kategorije obespravljenih i unesrećenih? Primjera radi borci su redom nezadovoljni statusom. Prevarili su nas 90-ih, varaju nas preko dvije poratne decenije, pa eto prilike da to i pokažemo tako što ćemo na glasačkim listićima napisati "Pravda za borce".

Ovi nezaposleni, siromašni, nezaštićeni dovoljno je da napišu "Gladni smo!". Studenti i mladi uopšte, umjesto što stoje pred stranim ambasadama, mogu napisati "Hoćemo da sami gradimo svoju budućnost!".  Imamo li povelik broj građanskih pokreta i zajednica kakve se bore protiv ovako nepravednog sistema? Je li tako teško na listiću napisati: "Hoćemo promjene!"? Da dalje ne nabrajam - poenta je valjda jasna.

Samo, to uveliko mijenja "izbornu matematiku". Ako građani ovako istupe broj nevažećih listića uveliko premašuje milion, odnosno čak dolazimo do "natpolovične većine". Ko će onda formirati vlast? A ima nas dovoljno da opkolimo sve važnije institucije i "živim zidom" nedamo nikom vršenje vlasti u tehničkom mandatu. Kako će funkcionisati država bez institucija? Pa zar ovo šta mi imamo može se nazvati institucijama?

Za kraj ostaje onaj najbolji vid izražavanja nezadovoljstva. Svi politički subjekti koji funkcionišu po principu "političkih sekti" neka izađu na izbore i pokažu koliko koja "sekta" broji članova. Oni politički akteri koji su opredjeljeni ka stvaranju boljeg društvenog i životnog ambijenta jednostavno se priključe kampanji traženja "opšte pravde". Čisto da dođemo do egzaktnog broja "sektaša". Pa i da malo "sektaše" stavimo na "vatru" oko toga hoće li slušati naredbe svojih lidera i se deklarisati protiv naroda, ili će neizlazak pravdati "iznenadnom gripom". 

Da ne bi bilo kakve zabune: međunarodni tim svakako mora djelovati sa našim institucijama i njihov primarni zadatak jeste da sporne predmete procesuiraju kako valja i kako zakoni nalažu. Nama u stvari treba "moć" kojom bi se suprotstavili protivpravnim uticajima na institucije. Suzana i Davor su i zatražili da naše institucije djeluju (za dobrobit svih nas) i mi tome ostajemo načelno privrženi. 

Ovakvom akcijom ujedno ispunjavamo i Davorovo obećanje da nema izbora dok se ne procesuiraju Davidove ubice i saučesnici. Znači, već za pola godine možemo organizovati nove izbore, ali bez onih kojima je odavno mjesto u zatvoru. 

Znam, Predrag Ćeranić će ovo automatizmom okvalifikovati kao "obojenu revoluciju", ali mu i dalje stoji moj prijedlog da to raspravimo na TV duelu.