"NORMALNOST NENORMALNOG": Policijska opsada Prijedora

Piše: Borislav Radovanović

Na jučerašnjem banjalučkom okupljanju u organizaciji Adama Šukala upravo je kao problem apostrofirano to što kod nas društveno nenormalne i neprihvatljive situacije ljudi prihvataju kao "normalnost". I već na povratku za Prijedor uočavam odavno nezapamćenu policijsku opsadu, a samo zbog predizbornog okupljanja SNSD-a. Traže povjerenje građana Prijedora, a okružili se policijom kao da su u centru Teherana. Je li to normalno ili "normalno"? 

Jučerašnja dešavanja i ovu temu otvoriću jednom anegdotom. Adam Šukalo poziva izborne kandidate "kod kamere" BN TV radi davanja izjava. Primjećujem da Igor Crnadak luta između okupljenih i traži kamermana. Doviknem mu da zalud traži ekipu RTRS. Opšti smijeh.

Mnogo puta isticao sam kako je Adam Šukalo jedan od rijetkih parlamentaraca kom "priznajem" status NARODNI POSLANIK. Pored toga što vrlo revnosno izvršava poslaničke obaveze Adam je gotovo svakodnevno sa narodom - sa običnim ljudima, građanima. 

No, ima nešto šta ga posebno izdvaja. Adam dolazi tamo gdje je građanima potrebna pomoć, zaštita i odbrana. Tako smo se i upoznali. Nema potrebe da ističem koliko puta je Adam pomogao u sprečavanjima nezakonitih deložacija, koliko puta je ispred institucija davao podršku onima koji su teško obespravljeni, pa sve do protestnih okupljanja različitih kategorija društva. Zna se i da je upravo on nedavno pokrenuo akciju mog spašavanja nakon nezakonitog hapšenja.

Mnogo puta dešavalo se da policajaca bude više nego nas koji pružamo podršku, gdje nam je prisustvo narodnog poslanika bilo svojevrsna "garancija" da nećemo dobiti batine. Elem, davno to bješe, a potonje imali smo prilika gledati kad ministar Lukač preuzima "predsjedavanje" parlamentom.

Vratimo se, ipak, jučerašnjem danu. Adam je ponovo pokazao političku kreativnost, te u parku Mladen Stojanović organizovao svojevrsnu tribinu (možemo raći i druženje sa građanima). Omogućio je da se kandidati PDP kratko predstave, a onda su okupljeni "dobili riječ". Svakom ko to želi omogućeno je da na praznim listovima napiše kakvo god želi pitanje, te to stavi u kartonsku kutiju. Bez otkrivanja identiteta.

Zatim su uslijedili odgovori kandidata na zaista veliki broj pitanja. Elem, većina pitanja nije bila nimalo "ugodna" i traženi su konkretni odgovori. Posebno u domenu promjena: i oko aktuelne situacije, ali i unutar samog PDP. Sa druge strane mora se priznati i da su se kandidati odlično snalazili, a posebno Draško Stanivuković.

Zna se da Draška Stanivukovića i Stefana Blagića odavno podržavam i ukazujem kako je to ona prava budućnost ove napaćene zemlje. Za Draška već sad znamo da ćemo imati još jednog NARODNOG POSLANIKA, jer je kao gradski odbornik pokazao da je uvijek sa svojim sugrađanima i tamo gdje treba pružiti pomoć. Pa i otpor!

Ono šta me posebno privlači ka tim mladim ljudima, poput Adama ili Draška, nije samo građanska hrabrost, nego i originalnost u političkom djelovanju. Već je opštepoznato šta su sve ti mladi ljudi sposobni osmisliti kako bi pokazali apsurde ovakvog sistema i društva, pa nema potrebe da to "elaboriram". Dovoljno je reći kako na zdrav, originalan i čak zabavan način ukazuju na "normalnost nenormalnoga" - šta je možda i naš največi društveni problem.

Moram još pomenuti i mladu lavicu Jelenu Trivić. Njena akademska biografija je dostupna, pa svako može vidjeti o kakvom mladom stručnjaku je riječ. Uz to ostvarena je i kroz porodicu i majčinstvo, kroz učestvovanje u javnom diskursu i OPET kroz originalnost i mladalačku hrabrost. 

U stvari za Jelenu je dovoljno reći kako je ona izvanredan primjer jedne ideje koju odavno promovišem i za koju se nadam da bi čak u narednom parlamentarnom mandatu mogla biti materijalizovana. Želim jednom masovnom peticijom izdejstvovati promjenu Ustava BiH u domenu rodne/polne ravnopravnosti. Ako je već činjenica da u BiH imamo mnogo više žena, negoli muškaraca, po meni je normalno da u svim institucijama uspostavimo princip "50% + jedna". Biće prilika da obrazložim koliko je sa pozicije najvećih problema i opasnosti ove zemlje važna ova KORJENITA PROMJENA.

Nakon ovog skupa produžim do Davidovog trga. Usljeđuju brojna grljenja, ljubljenja, razgovori. U zajednici "PRAVDA ZA DAVIDA" tim zgrljajima ponajbolje razmjenjujemo emocije, povjerenje, povezanost... U vremenu globalne alijenacije (otuđenje ličnosti) topao ljudski zagrljaj je "izbrisana kategorija", a to nije dobro. Nije ljudski!

Elem, doista ugodno popodne pokvari mi već sam povratak za Prijedor. Suočavam se sa "normalnošću nenormalnog". Prvo me više puta pretiču ovi što im rotacije i treptači služe za ugrožavanje ljudi u saobraćaju. Kako ono Dodik reče nakon kažnjavanja u Hrvatskoj? Reče li: "Kaznili bi me policajci i u Republici Srpskoj da smiju!"?

Već od ulaza u grad, od Orlovaca, primjećujem kako su policajci raspoređeni kao da se u našem gradu, ni manje ni više, održava sastanak Putin - Tramp. Kako se približavam centru grada policije sve više. Bukvalna opsada! Zašto? Koji je razlog?

Znam: u Prijedoru je SNSD zakazao predizborni skup. Dolaze predsjednik i premijerka. Pitam se čega? Pa ljudi moji govorimo o predsjedniku i premijerki jednog entiteta čiji broj stanovnika realno ne prelazi milion. To je tek red veličine kvarta ili avenije neke svjetske metropole. Beograd "broji" dvije Srpske, a njime upravlja Mali.

Kako da običan građanin Prijedora priđe tom okupljanju, čisto da čuje šta se govori, kad se suoči sa tim silnim obezbjeđenjem? Svako iole normalan se uplaši i jednostavno vrati kući. Znam, nije ni važno koliko Prijedorčana će doista doći obzirom na "autobusnu brigadu" koja prati skupove SNSD-a. Bio sam u Banjaluci kad su održavali tamošnji skup i morao sam iza gradske tržnice čekati 15-20 minuta da se uključim u saobraćaj. Prednost ima kolona autobusa - "SNSD autobuska brigada".

Na kraju još doživim salvu porodičnih pridika. Samo pomenuh kako bih rado ušao u sportsku dvoranu (mjesto skupa) kad uslijedi: "Hoćeš da te opet uhapse?! Jesi li ti normalan?!...". Meni lično bi bila "fora" da se pojavim na ovom skupu, još sa bedžom "PRAVDA ZA DAVIDA". Možda bi ministar zbog tog propusta smijenio zeta Luburu? 

U Prijedoru je već opštepoznata "tajna" da me Odjeljenje za sprečavanje terorizna i ekstremizma prati i prisluškuje mjesecima, da načelniku Luburi podnose izvještaje na dnevnom nivou, pa bi moje pojavljivanje na skupu SNSD-a postalo gradska "hit tema". No, nije to vrijedno još jednog traumatizovanja moje porodice, moje djece. Zato se i nadalje namjeravam držati svoje "družine" - gdje se ljudi grle i ljube. I gdje smatramo da je topao ljudski zagrljaj nešto najnormalnije.