Od štrajka glađu uzbunjivača do "PRAVDE ZA DAVIDA" - III dio

Piše: Borislav Radovanović

U ovom nastavku promovišem djelovanje "PRAVDE ZA DAVIDA" na području Prijedora. Obzirom da je Prijedor posebno pogođen ovakvim zločinima nudim građanima da saopštim istinu o zločinima nad našim sugrađanima i u želji da reaktiviramo traženje pravde povodom zločina za koje sam i ranije uzbunjivao javnost. No, mnogo će vode proteći Sanom dok Prijedorčani ne dosegnu potrebnu empatiju.

TREĆI TEKST:

“srijeda, 28. mart 2018.

„PRAVDA ZA DAVIDA“ U PRIJEDORU

Obavještavam javnost da se priključujem građanskoj akciji „Pravda za Davida“ tako što danas u 18,00 časova dolazim na „Trg Zorana Karlice“ u Prijedoru. U okviru ove akcije porodicama žrtava, prijateljima i zainteresovanim građanima namjeravam javno saopštiti istinu o desetinama sličnih slučajeva smrtnih stradanja gdje policija snosi odgovornost za stravične i monstruozne zločine.

Stradanje studenta Davida Dragičevića je (napokon!) u Republici Srpskoj probudila građansku svijest o tome da se treba javno suprotstaviti jednoj garnituri osvjedočenih manipulatora u strukturama policije, kakva preko decenije iz koristoljublja ili kriminalnih sprega manipuliše sa stravičnim stradanjima naših građana.

Bez iti jednog jedinog dokaza pokušali su Davidovu smrt okvalifikovati kao zadesnu – utapanjem, a šta je krajnje bezobzirno bez pravnorelevantnih dokaza pokušali su žrtvu posmrtno inkriminisati. Sveukupno ovo dokazuje samo jedno: krajnje je vrijeme za jednu ozbiljnu i temeljitu čistku u MUP RS.

Da ne bi bilo kakve zabune: u slučaju stradanja Davida Dragičevića javnosti je trebalo predstaviti dokaze i činjenice prikupljene u vezi spornih dešavanja, TE SAOPŠTITI KAKO SE ISTRAGA NASTAVLJA DO RAZJAŠNJAVANJA OVOG PREDMETA. Iznositi onakve „kriminalističke verzije“ bez dokaza, pa čak i relevantnih indicija, nije samo neprofesionalno, nego i nezakonito.

Nisam upoznat sa detaljima predmeta, ali sa pozicije struke mogu postaviti neka prosta pitanja. Primjera radi da li su na mostu uopšte preduzimane kriminalističko-tehničke radnje pronalaženja tragova Davidovog prisustva? Samoljepljivim folijama (iznimno jeftinim) vrlo jednostavno je izuzimanje mikrobioloških tragova (DNA, epitela) koji bi nedvosmisleno dokazali da je nesrećni mladić uopšte bio na mostu. Ili, da li je izvršena šira pretraga lica mjesta radi pronalaženja tragova kakvog fizičkog sukoba ili nasilja (tragova krvi, odbačenih sredstava izvršenja, pronalaženja sumnjivih predmeta ili tragova...)? Da li je to urađeno i zapisnički konstatovano?

Međutim, smrtno stradanje mlađanog Davida je tek jedno u desetinama i desetinama sličnih slučajeva koji nikada nisu dobili adekvatan pravni epilog samo zbog koristoljubivosti ili kriminalnih sprega manje-više jednih te istih pojedinaca iz struktura policije. Javnosti je već poznato da sam svojevremeno kao kriminalistički inspektor u više slučajeva lažnog kvalifikovanja „zadesne smrti“ dokazao da su u pitanju teška ubistva, uključujući i dokazivanje nezakonitosti policijskih službenika u tim predmetima. I vrh policije je preko svega toga „prelazio“ samo zbog kriminalno-koruptivnih veza unutar struktura policije.

Zato trenutnu građansku akciju „Pravda za Davida“ želim povezati sa mojim ranijim inicijativama u traženju pravde za Irenu Predojević, Gordanu Milosavljević, Doris Bajilo, Dušansku Stanković i drugih žrtava zločina počinjenih da bi se spriječile istrage oko ubistava ovih nesrećnih žena.

Istovremeno, želim da ovu situaciju povežem sa traženjem pravde za desetak Prijedorčana koji su počinili samoubistva zbog torture prijedorskih zelenaša – uključujući i one „uniformisane“. I ovde sam svojevremeno iscrpio sve pravne mogućnosti u dokazivanju zločina i istine (do traženja kontrole rada policije od strane nadležnih institucija: predsjednik Dodik, vlada, Odbor za bezbjednost NS RS), a poznato je kako su istrage brutalno razarane.

Kada uobzirim samo slučajeve u kojima sam bio službeno involviran govorim o tridesetak smrtno stradalih građana prijedorske regije, gdje se tačno zna ko je i zbog kakvih interesa sprečavao dokazivanje. I nedavno sam javno upitao: koliko još naših sugrađana treba smrtno postradati da bi nadležne institucije odreagovale? 10, 50, 100...???

U okviru ove akcije voljan sam da svima zainteresovanima kažem istinu i oko slučajeva teškog organizovanog kriminala kakav naši građani decenijama decenijama neskrivljeno trpe (razbojništva, eksplozije, krađe auta, privredni kriminal...). Ukoliko se pokaže zainteresovanost danima ću u 18,00 dolaziti na gradski trg i javno iznositi istinu.

Istovremeno, svakom ko zbog straha ili drugih okolnosti ne želi da istinu dozna javno stojim na raspolaganju da činjenice prezentujem na način koji to pojedini građani žele. Čak ću pomoći u sačinjavanju pravnih podnesaka nadležnim institucijama na bazi kojih građani mogu ostvariti svoja prava u konkretnim slučajevima.

Za kraj apostrofiram kako građanima stojim na raspolaganju i u odnosu na brojne teške zločine diljem Bosne i Hercegovine i inostranstva, gdje znam istinu i mogu je saopštiti zainteresovanima. Kao kriminalistički inspektor mnogo sam radio, pa je razumljivo i da jednako mnogo toga znam.

Znači, porodici Dragičević svojim znanjem i iskustvom stojim na raspolaganju u domenu stručne pomoći u ostvarivanju njihovih prava, baš kao i svima drugima koji zatraže informacije i pomoć povodom njihovih stradanja. Moja voljnost je neupitna, a na građanima je da odluče – žele li doznati bolnu istinu o stradanjima njihovih najmilijih ili o slučajevima u kojima su neskrivlljeno trpili štetu.

PRAVDA TRAŽI ISTINU, A ISTINU TREBA DOZNATI!”