Od štrajka glađu uzbunjivača do "PRAVDE ZA DAVIDA" - I dio

Piše: Borislav Radovanović

 
U najavi traženja javnog izvinjenja od starog/novog Predsjednika Republike u ime Republike Srpske za dvogodišnju medijsku satanizaciju kojoj sam izložen kao savjestan i revnosan uzbunjivač javnosti reobjavljujem nekoliko tekstova. Počinjem od juna 2015. godine kada sam štrajkovao glađu zbog kriminala u policiji i tražio donošenje Zakona o zaštiti uzbunjivača. Potom reobjavljujem prvih pet tekstova od 27. do 30. marta kojima sam uzbunjivao javnost povodom ubistva Davida Dragičevića.

PRVI TEKST:

“srijeda, 24. jun 2015.

ŠTRAJKOM GLAĐU DO ZAKONA O „ZVIŽDAČIMA“

Kako sam najavio: 1. jula započinjem štrajk glađu sa primarnim ciljem ukazivanja na tešku kriminalizaciju u vrhu MUP-a Republike Srpske. U traženju sistemskog rješenja za nagomilane probleme ovog društva štrajkom namjeravam ishodovati donošenje Zakona o „zviždačima“.

Iz mojih ranijih tekstova vidljivo je kako se godinama suprostavljam lažnoj, neiskrenoj i krajnje manipulativnoj „borbi protiv korupcije“ kakvu promovišu (i provode) institucije Republike Srpske. Nema tu nikakve „borbe“ protiv korupcije, ili sprečavanja i suzbijanja, nego na djelu imamo najgori mogući pojavni oblik institucionalnog ili državnog organizovanog kriminala. Unutar institucija države imamo organizovane kriminalne grupe kakve svoje kriminalne aktivnosti provode koristeći moć i uticaj proizašao iz funkcija na kakvima se nalaze članovi kriminalne grupe.

Kriminalne grupe organizovane unutar institucija Srpske ponekad djeluju samostalno, ponekad u sprezi sa resursima „klasičnog“ kriminala, no, u svakom slučaju riječ je o najtežem i svakako najopasnijem obliku kriminalne djelatnosti i ugrožavanja našeg društva. U pitanju je kriminal kakav razara samu esenciju društva i njegove populacije. Dakle, nešto čemu se treba otvoreno i beskompromisno suprostaviti.

U javnom diskursu Srpske najčešće možete čuti riječi: zakon, pravo, ovlaštenje, odgovornost, društvena kontrola i ino, ali problem je što su u pitanju „otrcane fraze“ bez ikakvog značenja i težine. Funkcionisanje institucija Republike Srpske ne možemo percipireti kroz pomenute termine (kako bi to trebalo biti), odnosno za opis stvarnog funkcionisanja naših institucija dovoljna je samo jedna riječ – BANDITIZAM. To je naša realnost protiv kakve se treba boriti i na kakvu namjeravam ukazati štrajkom glađu.

ZAŠTO BAŠ ŠTRAJK GLAĐU?

Vrlo jednostavan odgovor objašnjava ovo pitanje. Za posljednjih sedam i po godina iskoristio sam sva raspoloživa pravna i instutucionalna sredstva borbe protiv stvarnosti u kakvoj živimo. Cijena mog suprostavljanja ovakvoj stvarnosti kakvu smo moja porodica i ja „platili“ je tako stravična da mi štrajk glađu neće predstavljati nešto radikalno ili posebno teško. Nakon što nadležne institucije nisu adekvatno odreagovale (o čemu postoje dokazi) odlučio sam da javno progovorim/posvjedočim o oblicima manifestovanja banditizma u našim institucijama.

U početku je tek nekolicina medija prenosilo moje tekstove/svjedočenja o stravičnim zločinima nad nedužnim građanima, no, vremenom je i to prestalo. Svuda u svijetu navodi kakve sam javno iznio proizveli bi opštu senzaciju, oštru reakciju cjelokupnog društva i ino. U odnosu na javnost Srpske ja uopšte „postojim“ samo za građane koji prate moj Blog. Tu naprosto medije i javnost Srpske moram malo „prodrmati“, a to je moguće izvesti samo krajnje radikalnim sredstvima. Koknretno, štrajkom glađu namjeravam da „testiram“ ovdašnje medije i javnost uopšte kako bih provjerio do koje mjere su spremni na „zabadanje glave u pijesak“.

Jednostavno, štrajkom glađu hoću javnost da stimulišem na samo jedno pitanje: zbog čega to činim? Zbog čega tako radikalnim sredstvom privlačim pažnju javnosti? Time autimatizmom otvaram pitanja zbog čega je dvadesetak naših sugrađana moralo da smrtno strada, zbog čega su desetine porodica držane u ropskom odnosu, kako je uništeno na desetine društvenih i privarnih preduzeća, kako su opljačkane desetine miliona maraka, kako je moguće da ovim društvom dominira DRŽAVNI ORGANIZOVANI KRIMINAL? Znači, automatizmom prelazimo na desetine konkretnih KRIVIČNIH PREDMETA za koje odgovorno tvrdim da nedvosmisleno dokazuju moje navode.

Posljednjih trinaest godina istražujem najteže oblike kriminala i prikupio sam sasvim dovoljno dokaza koji jasno ukazuju na kriminalizaciju najviših rukovodilaca policije, šta je sasvim dovoljno za otvaranje jedne široke rasprave po pitanju u kakvom mi to društvu živimo. Samo je problem što u Srpskoj nema institucije kakva bi adekvatno i zakonito istražila moje navode. Uvijek ističem kako iza svakog svog navoda stojim pod krivičnom, disciplinskom i materijalnom odgovornošću. Ukoliko institucije utvrde da je bilokoji moj navod neistinit ili neutemeljen – ja sam spreman da odgovaram. No, za tako nešto je potrebno da preispitaju moje navode. Zašto to institucije izbjegavaju? Prosto, činjenice su na mojoj strani!

Dakle, moj primarni cilj možemo rezimirati u sljedećem: animiranje javnosti štrajkom glađu jeste u funkciji pritiska na nadležne institucije Srpske da se odrede prema mojim navodima u skladu sa važećim zakonima i pravima. MUP Republike Srpske protiv mene trenutno vodi desetak disciplinskih postupaka zbog mojih istupa u javnosti, no, u svemu tome ne vide za shodno da bi javnost trebalo obavijestiti o tome da li sam izrekao kakvu neistinu, da li je neki moj javno izneseni navod neargumentovan ili pravno neutemeljen i slično.

Sve se svodi na to da li je Gojko Vasić, aktuelni Direktor policije, odobrio mi ovakav oblik javnog istupanja ili nije. Jasno sam izrekao kako njegovo odobrenje nisam tražio jer smatram da mu je mjesto u KPZ Tunjice, a nikako na poziciji na kakvoj trenutno jeste. Da li je moj ovakav stav utemeljen, pa valjda bi bilo racionalno da institucije prvo to provjere. U životu sam se nagledao gluposti (radim u policiji!), no, ovo je vrhunac stupidnosti: da li sam tražio odobrenje od Gojka Vasića da govorim o njegovoj kriminalizaciji!? Pa gdje to ima!?

ZAŠTO BAŠ ZAKON O „ ZVIŽDAČIMA“?

Pofil mog obrazovanja i zanimanja je u domenu društvenih nauka (kriminalistika, humanistička naučna disciplina), tako da je razumljivo da uvijek težim ka sistemskim rješenjima. Tokom ranije kriminalističke karijere prečesto se događalo da mi se obrate osobe na čija stradanja se sistem oglušio. Zalud su zakoni i pravo na njihovoj strani kad institucije ne poštuju zakone društva u kom bitišu. Danas, nakon mog medijskog istupanja, javljaju mi se osobe slične meni. Na svojim poslovima pretrpile su neviđen progon, a samo zbog toga što su poštivale zakone i profesionalne standarde. Svi zajedno imamo identičan problem – KOME SE OBRATITI?

Žalosno, ali istinito, je da je Srpska jedna od rijetkih društava evropskog kontinenta kakva nema donesen Zakon o „zviždačima“, uzbunjivačima ili kako se to već naziva. U novoj strategiji borbe protiv korupcije vlada Srpske najavljuje donošenje takvog zakona, ali se ne žuri u realizaciji obećanog. Zbog čega je to tako? Prosto, naše vlasti znaju da postoji veliki broj osoba, kvalitetnih profesionalaca kakvi poznaju oblike manifestovanja banditizma u našim institucijama i raspolažu adekvatnim dokazima.

Kada bi donijele ovaj zakon i stvorile pretpostavke uzbunjivanja na slučajeve kriminala i korupcije u institucijama, pa zar to ne bi značilo pretpostavku procesuiranja nosilaca moći i uticaja kakve je ova vlast „iznjedrila“. Zakon o uzbunjivačima/zviždačima ugrožava većinu ministara i direktora javnih institucija, tako da će ova vlast teško odlučiti se na donošenje i realizaciju ovakvog zakona. Faktički, lopovi štite sopstvene pozicije i to treba jasno reći!

Svakodnevno nas sluđuju tumačenjima kako je Srpska najbolji dio Bosne i Hercegovine, no, nećete čuti kako je na federalnom i državnom novou donesen zakon o „zviždačima“, pa i da isti već daje prve efekte. Uopšte me ne bi začudilo da jedan takav zakon proglase štetnim po Republiku Srpsku ili kao nekakav oblik zadiranja u „entitetske nadležnosti“. Pojedini banditi sebe su poistovjetili sa Republikom Srpskom i sve što ugrožava njihovu poziciju je „štetno“ po društvo. Da nije tragično, bilo bi smiješno!

Dakle, štrajkom glađu želim ukazati na sopstvenu i pozicije brojnih profesionalaca koji su časno i zakoniti radili svoj posao, a „nagrađeni“ su najgorim mogućim progonom. Dokazi i činjenice su na našoj strani, ali Srpska nema pravnih i institucionalnih okvira u kakvima bi se to procesno utvrđivalo. Zato je Zakon o „zviždačima“ od tako velike važnosti – da stvorimo okvire u kakvima će se zakonitost i pravilnost rada institucija moći adekvatno provoditi i kontrolisati. Donošenje jednog takvog zakona neće automatizmom anulirati nagomilani banditizam, ali će stvoriti pretpostavku da ja i slični meni suprostavimo se ovakvoj krajnje neprihvatljivoj stvarnosti!"