BLOG: Borislav Radovanovic

Na konkretnom primjeru korupcije i nepotizma u MUP-u, sve sa imenima i radnjama aktera nezakonitog zapošljavanja, otvaramo temu unutrašnje i spoljne kontrole rada policije. Primjera radi, kako je vibrator postao sredstvo rada "unutrašnjih poslova".  Pokušavam zamisliti reakcije mojih davnašnjih komandira ili načelnika na ideju da im za tehničkog sekretara dovedu radnicu kladionice. Kada bi znali da je takvo zaposlenje plaćeno 5000 KM i kakav nepotizam stoji iza istog vjerujte da bi neko dobio ozbiljne batine. Ili u najblažoj varijanti momentalno bio uhapšen! Znate, tehnički sekretar je najbliži saradnik rukovodioca organizacione jedinice i tu su oduvijek postavljani dokazano sposobni i provjereni službenici, odnosno službenice sa bar desetak godina iskustva u MUP-u, nakon čega po pravilu na datom radnom mjestu ostaju do penzionisanja. Svako odstupanje od takvih matrica povlačilo je sumnje u kredibilitet rukovodioca. Zato je bilo uobičajeno da se komandiri ili načelnici usljed

Hapšenjem Nedeljka Lubure razotkrivena je duboka involviranost u međunarodni organizovani kriminal vrha MUP RS i najbližih saradnika ministra Lukača. Od direktora policije Siniše Kostreševića sad utemeljeno možemo očekivati i hapšenje samog ministra.  Ovdašnji mediji i građani očigledno nemaju svijest o težini skandala produkovanog lišenjem slobode i sasvim izvjesnim pritvaranjem Nedeljka Lubure, zamjenika načelnika Službe za zaštitu intergriteta i zakonitosti u radu MUP RS. U  pitanju je služba direktno podređena ministru, dok bivši zet Lubura spada u kategoriju njegovih 5-6 najbližih saradnika .  Na podnaslovnoj fotografiji predstavljam dio šematskog prikaza organizacione strukture MUP-a preuzet sa zvaničmog sajta, dok ispod teksta imate kompletan prikaz i po strelicama koje vode od pozicija ministra i direktora policije vidite kako funkcionišu hijerarhija i subordinacija. Znači, u crvenom pravougaoniku Kabinet ministra, Služba ministra i Služba za zaštitu integriteta i zakonitosti u

Zamislimo Republiku Srpsku kako 11. jula u Srebrenici obilježava "Dan pobjede" - ukoliko tražimo analogiju slavljenja zločinačkog poduhvata poznatog pod nazivom "Oluja". Kontam da će započeti proces "denacifikacije" već dogodine izbrisati ovakve skaradne manifestacije, odnosno da će srpski pomen stradalnicima biti održan upravo u Kninu. U franačkom zapisu iz 822. godin stoji: "Srbi su silan narod nastanjen na prostoru rimske provincije Dalmacije". I bi tako do početka avgusta 1995. godine kada u nepreglednoj koloni od oko 250 000 etničkih Srba napustiše vjekovna ognjišta. Ova "seoba naroda" ubrzavana je dejstvima haubica i avijacije hrvatske vojske.  Tenkovi, haubice i borbeni avoni progonili su bukvalno bespomoćne kolone po raznim drumovima i dolovima, dok su one sa "alternativnih pravaca" pješadijski sačekivali zasjedama razmještenim po šumama i vrletima. Tako mi je na Plješevici otac nastradao, zajedno sa još dvadesetak sab

Draško Stanivuković, preko svog skutonoše Ivana Begića, platio je lokalne bitange za fizički napad na mog sina i mene, sve sa snimanjem tog sramotnog čina.  Plaćanjem prebijanja "ličnog blogera Vlade Đajića" pokazao je kakvim mafijaškim i podlim sredstvima namjerava braniti tako mu dragu gradonačelničku fotelju. Uključujući i prijetnje da će doktor Đajić sljedeći puta morati "zakrpiti" sina i mene. Objava portaloida Ivana Begića, Banja Luka 24.com, koju prenosim u cjelosti, razotkriva pozadinu fizičkog nasilja koje smo moj sin i ja pretrpili prije nekoliko dana. Razumio sam i prijetnje novim sličnim napadima ukoliko se nastavim suprotstavljati zaista brutalnoj satanizaciji doktora Vlade Đajića. Objava prijetećeg sadržaja tačno glasi: " Lični bloger Vlade Đajića Borislav Radovanović i njegov sin nisu se sinoć veselo proveli u Omarskoj. Naime, Duško Radovanović, problematčni mali koji je nedavno skrivio i saobraćajnu nesreću na putu Prijedor-Ljubija, sa teškim po

Idilu entitetske i banjalučke lokalne vlasti, kakvu gledamo mjesecima, jedino kvari Vlado Đajić, pa "zasluženo" trpi neviđenu javnu satanizaciju. Tako je kad političko lopovskoj bratiji kvarite - LAKTAŠKU IZBORNU PREVARU. Hajka oko "kanjona" koji se pojavio blizu garaže u izgradnju Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC) Banja Luka ne jenjava. Banjalučka gradska uprava sa svojim inspekcijama i komunalnom policijom obišla je gradilište, nakon čega su javnosti podastrte "šokantne" informacije. Sami vinovnici ovog pohoda istakli su da nemaju nadležnost nad UKC-om, ali zbog "brige" za okolnim stanovništvom i njihovom imovinom vršljali su po prostoru sa kojim zakonski gledano nemaju ništa. Zakon o inspekcijskim poslovima RS razjašnjava odnos Inspektorata RS i inspekcija lokalnih samouprava, pa i ko je nadležan za ovu manipulativno naduvanu "aferu". Odmah po saznanju za slijeganje zemljišta kod objekta garaže u izgradnji rukovodstvo UKC-a obavi

Geolozi svjetskog ranga Ivan Begić i Draško Stanivuković utvrdili su da se Klinički centar pomjerio 11 centimatara i tim tempom do 2864. godine spustiće se u centar Banjaluke. Begić dokazano pojma nema kuda ide put do njegove Ravske, pa sad vidite kakva mu je "orjentacija" - osim one seksualne. Pokušavam ignorisati objave idiota poput Ivana Begića i Draška Stanivukovića, no kad podignu ovakvu medijsku pompu to naprosto nije moguće. Nemojte se začuditi kada dvije vrane prelete preko UKC Banja Luka da ovaj dvojac "sveznadara" zatraži ostavku prof dr Vlade Đajića. Kao u slučaju klizišta ili kako već nazvati pomjeranje potpornog zida uz gradilište garaže.  Javnost je vidjela šta se doista dogodilo, odnosno kakva komplikacija je nastala prilikom gradnje garaže pored UKC-a. Izgradnja takvih objekata podrazumjeva pretgodna ispitivanja zemljišta, pa projektnu dokumentaciju do samih radova od strane angažovanog preduzeća. Na pozamašnoj dokumentaciji potpisi su inženjera razn

Kada direktora policije povežete sa mafijom dobijete "direktora mafije" poput neprevaziđenog Gojka Vasića. Nastavljam sa objavljivanjem dokumentacije i informacija kakve razobličavaju srž organizovanog kriminala sa kakvim sam se godinama beskompromisno borio - meni na ponos, a mnogima na sramotu. Nema napretka društvu u kom policajci ili tužioci mogu postati milioneri, odnosno steći višemilionski vrijedne imetke. Imena se vremenom mijenjaju, ali suština ostaje ista - profesionalci koje narod plaća za zaštitu od kriminala postaju okosnica mafije i enormno se bogate. Čak ne kriju inkriminisanu imovinu, no narod to prihvata kao "normalnost", kao stvarnost protiv kakve očigledno izostaje kolektivna borba.  Zato sam u prethodnom tekstu  Koliko sam dužan za prebijanje Vanje Vukovića?!  apostrofirao da smo kao društvo  davno izgubili bitku protiv organizovanog kriminala i "zasluženo" trpimo njegove zastrašujuće posljedice. Kako rekoh: iditozam je potezati pitanje