Direktor mafije Gojko Vasić (FOTO)
Kada direktora policije povežete sa mafijom dobijete "direktora mafije" poput neprevaziđenog Gojka Vasića. Nastavljam sa objavljivanjem dokumentacije i informacija kakve razobličavaju srž organizovanog kriminala sa kakvim sam se godinama beskompromisno borio - meni na ponos, a mnogima na sramotu.
Nema napretka društvu u kom policajci ili tužioci mogu postati milioneri, odnosno steći višemilionski vrijedne imetke. Imena se vremenom mijenjaju, ali suština ostaje ista - profesionalci koje narod plaća za zaštitu od kriminala postaju okosnica mafije i enormno se bogate. Čak ne kriju inkriminisanu imovinu, no narod to prihvata kao "normalnost", kao stvarnost protiv kakve očigledno izostaje kolektivna borba.
Zato sam u prethodnom tekstu Koliko sam dužan za prebijanje Vanje Vukovića?! apostrofirao da smo kao društvo davno izgubili bitku protiv organizovanog kriminala i "zasluženo" trpimo njegove zastrašujuće posljedice. Kako rekoh: iditozam je potezati pitanje odgovornosti inspektora za prebijanje okorjelog kriminalca Vanje Vukovića, bez uopšte pominjanja policijskih moćnika i operativaca koji su sa njegovom kriminalnom organizacijom direktno sarađivali.
Znači, "dobri" su i pripadnici policije ogrezli u kriminalu i oni što penzije zarade goneći raznu buraniju, a najveći problem su inspektori koji su imali petlje uhapsiti i čak dobro izmlatiti najpoznatija imena ovdašnjeg kriminalnog miljea. Posljedica takvog kolektivnog poimanja jeste da su operativci spremni za suočavanje sa teškim i organizovanim kriminalom aman "izumrli", dok je onih direktno involviranih u kriminal svakim danom sve više.
Realno gledano kriminalizovane strukture policije dosegle su moć ubijanja entuzijasta poput načelnika Radenka Bašića ili neugodnih svjedoka poput Mihajla Stupara, a ministar Dragan Lukač mjesecima zamajava javnost lažnim najavama progona "pokvarenih policajaca". Kada je progon časnih i sposobnih načelnika i inspektora u pitanju Lukač će ostati upamćen po surovoj efikasnosti, dok za pokvarenjake "čeka radnje dogovorene sa tužilaštvom". Elem, ovde govorimo o posljedicama davno uzrokovanih problema.
Zato se moram vratiti na razbojništva kao osnovnu temu uvodnog teksta sa gornjeg linka. Krajem 2004. godine dobio sam zadatak suzbijanja razbojništava kao pojavnog oblika kriminala koji je tada opasno eskalirao. Preko sličnih situacija sa eksplozijama, krađama auta, zelenašenjem, prostitucijom i ino već sam imao popriličnog iskustva i tako sam razbojništva vrlo brzo sveo na bukvalno marginalnu pojavu. Primarno što se tiče Prijedora.
Narednih pet godina Prijedor je bio jedan od najsigurnijih gradova Evrope, šta egzaktno pokazuju službene evidencije i relevantni podaci. Iole iskusni kriminalci znaju da su tih godina Prijedor zaobilazili u širokom luku, pa sve do imena operativca kog su se najviše plašili. Uostalom, neka me javnost podsjeti na ozbiljnu pljačku između one nad tržnim centrom Tropik (2004.) do pljačke filijale Unikredit banke u Omarskoj (kraj 2009.), pa tek naredne nad zlatarom "Mišo i Mira" iz decembra 2010. godine.
Kako sam gonio pljačkaše banke u Omarskoj godina im je trebala da se osokole za novi poduhvat. Punu godinu proveo sam na drugom radnom mjestu, no trebalo je i lokalnim, a kamoli regionalnim, krimosima da shvate novonastale okolnosti. Uokolo je "zemlja gorila" od razbojništava i krvavih obračuna, a Prijedor miran kao da je na nekom drugom planetu, dok tadašnji direktor policije Uroš Pena i načelnik Uprave kriminalističke policije (UKP) Gojko Vasić nisu odlučili drugačije.
U jednom teško nezakonitom postupku Pena i Vasić su me početkom 2010. godine rasporedili u PS Prijedor 2 i čak udaljili iz kriminalističke policije. Raspoređen sam što bi narod rekao za "policajca prašinara". I dalje sam radio poslove kriminalističkog inspektora, ali zahvaljujući mom starom drugu i kolegi Radenku Bašiću, koji je bio na poslovima zamjenika komandira za kriminalitet i neformalno me je držao u svojoj krim grupi. Kako sam to istakao u prethodnom tekstu sa objašnjenjem zašto je Bašić bio toliko istrajan u gonjenju Dalibora Railića, šta ga je koštalo života.
Odlično su Pena i Vasić znali kakvu branu predstavljam teškom i organizovanom kriminalu na prostoru cijele Bosne i Hercegovine i okruženja, pa su me ciljno i planski profesionalno onemogućili da radim ono u čemu sam bio dokazano uspješan. Sa druge strane udario sam ih direktno i tamo gdje ih je opasno "svrbilo", a ponajviše preko auto-mafije. Tačno sam znao šta me čeka nakon novog udara na auto-mafiju, no bio sam još jednom spreman podnijeti posljedice svog rada.
Pazite, 2002. godine učestvovao sam u akciji razbijanja grupe kradljivaca auta predvođene danas pokojnim Draganom Brankovićem zvanim Arsin. Nakon toga Branković i ekipa eksplozivnim napravama raznijeli su automobile inspektora Gorana Modića i lica za koje su sumnjali da je odalo štek u kom smo ih uhvatili sa 7-8 ukradenih skupocjenih vozila. Jedno ubistvo eksplozivnom napravom iz tog perioda nikad nisam uspio istražiti do kraja, ali su postojale čvrste indicije povezanosti sa drugim eksplozijama odmazde auto-mafije. Da ne ulazim u sramne presude počiniocima i montirane postupke protiv inspektora, pa sve do prijetnji i raznih ugrožavanja.
Zato sljedeću akciju na Brankovićevu grupu pokrećem u strogoj tajnosti i sa tek nekoliko kolega kojima sam bezrezervno vjerovao. Nakon mjesec i nešto tajnih praćenja pronali smo "štekove" sa ukradenim autima i posao završili ozbiljnom zatvorskom kaznom izrečenom Brankoviću (po sjećanju 9 godina). Time je zadan gadan udarac kradljivcima auta, pa sam se fokusirao na onaj drugi nerazdvojni segment auto-mafije, a to je krivotvorenje vozila i dokumentacije.
Te 2009. godine provaljujem šemu registrovanja ukradenih i krivotvorenih vozila u PU Jajce, gdje startno uspjevam dokazati više desetina krivičnih djela, ali i utvrditi kako nosioci ovog organizovanog kriminala dolaze iz Banja Luke. Preko dokaza i saznanja Darka Vukovića iz Banjaluke pozicioniram kao organizatora kriminalne grupe i predmetnog kriminala. To je onaj Vuković kog Slobodan Vasković učestalo pominje zbog ručka sa Dodikom.
Ovde moram vratiti se korak unazad i objasniti jedan od mojih najvećih uspjeha na planu suzbijanja krađa skupocjenih automobila. Preko različitih službi naše zemlje i regiona uspio sam pritisnuti hercegovačke kupce kradenih vozila do nivoa da su odbijali kupiti auto ukradeno u Srpskoj. I par godina krađe vozila naprosto su prestale jer ih kradljivci nisu imali kome prodati.
Kada su krađe ponovo krenule, a posebice nakon silnih muljaža mog načelnika Gorana Mikanovića u Kozarcu, otkrivamo da je ponovo aktiviran autootpad "Delfin" u Zalužanima. Tu je pronađeno preko 30 ukradenih audija isječenih u dijelove. Kako sam kasnije utvrdio Darko Vuković bio je "mozak" i ove operacije, no kako su bitange Darka Ćuluma početno procesuirale predmet nisam mogao ništa uraditi.
Preko više saslušanja Vukovića razotkrivam i njegove saučesnike, poput Dubravka Kremenovića, tadašnjeg istražitelja Specijalnog tužilaštva RS, ili načelnika Nedeljka Lubure (bivši zet ministra Lukača), kao i mnogih drugih. Baš kao što su i policijske bitange doznale šta radi moja malenkost. I kreće presjecanje istrage mojim raspoređivanjem na radno mjesto sa kog nemam mogućnosti nastaviti započeto, konkretno u PS Prijedor 2.
Potom na zaista ogavan način razotkrivam povezanost Uroša Pene i Gojka Vasića sa Darkom Vukovićem i opisanim organizovanim kriminalom. I u Jajcu i u Zalužanima. Nakon što su presjekli istrage i mene profesionalno degradirali Pena i Vasić ulaze u stvari zbog kakvih ih svaki častan policajac treba pljunuti u lice. Njihov vozač sastaje se sa Vukovićem i dogovara "akciju" mog hapšenja sa 2 000 KM novčanica prethodno fotografisanih i obilježenih u UKP-u.
U dogovoru se jasno utvrđuje da sam kriminalnoj grupi Darka Vukovića nanio veliku materijalnu štetu preko oduzetih vozila, pa do toga da je "njihov čovjek" u PU Jajce ostao bez posla. Cilj je bio da mi se osvete za posao koji sam zakonito i profesionalno odradio, a Gojko Vasić i Uroš Pena pristali su na takav sramni čin. Normalno, provalio sam šta spremaju, te im ideju sasjekao u pokušaju, a onda sve zadokumentovao i dostavio im "na znanje".
Tog vozača direktora policije po preuzimanju funkcije Gojko Vasić naslijedio je od Uroša Pene, a onda ga unaprijedio od policajca za inspektora UKP-a i to sa diplomom jedne prijedorske "više uzaludne" škole. Takvi "kadrovi" su kod Vasića napredovali, a dokazani profesionalci trpili su teror i odmazde njegovih kriminalaca. Suočavao sam se sa Vasićem i oko privrednog kriminala ("Celpak" Prijedor) i oko mnogih drugih krajnje nemoralnih stvari, no on je danas "uvaženi penzioner" policije i MILIONER, a moja malenkost sa 40 godina radnog staža nema pravo na zasluženu penziju. Znak "zahvalnosti" Republike Srpske!
Na gornjoj fotografiji vidite dio izvještaja koji sam 29.12.2009. godine podnio Kantonalnom tužilaštvu Travnik protiv Darka Vukovića i još osam saizvršilaca za 31 krivično djelo krađa, krivotvorenju vozila i saobraćajne dokumentacije korištene za registrovanje vozila u PU Jajce. Saznao sam za pripremano "preraspoređivanje" na drugo radno mjesto i na osnovu dotad okončanih provjera i prikupljenih dokaza procesuirao ono šta sam - IMAO. Iz daljeg teksta biće jasniji ovakav inače neuobičajen postupak.
Nisam uspio dokazati postojanje organizovanog kriminala, a znao sam da će dalja istraga biti prekinuta, pa sam išao na nadležno tužilaštvo u Travniku. Uz izvještaj išla je i informacija da je tu riječ o organizovanom kriminalu za koje je nadležno Tužilaštvo BiH, kom treba proslijediti predmet. Govorim o periodu kada sam već bio iskusan kriminalistički vuk sposoban snaći se u svakoj situaciji i zaštititi istrage koje sam pokretao.
Sa druge strane sve dopise slate u PU Jajce tokom prethodne istrage naslovljavao sam i direktoru Federalne uprave policije Zlatku Miletiću, koji je odlično shvatio šta mu "šifrovano" dostavljam i naredio provjeravanje svih vozila registrovanih preko agencije Zdravka B., koja je vršila postupke registracija. Koliko se sjećam istragom u Federaciji BiH zahvaćeno je bilo oko 300 vozila, no bez onih ključnih aktera tog organizovanog kriminala iz Banjaluke.
Elem, policijski krimos Zdravko Vuković ipak nije izbjegao odgovornost, pa makar to bilo u minimalnom obimu. Kasnije je uhvaćen sa drogom, pa su mu vozila i droga spojeni u postupku Tužilaštva BiH, odnosno Sud BiH mu je "odrezao" kaznu preko tri godine zatvora. Pazite, kako sam krivični predmet preko Travnika "prošetao" do Sarajeva tako sam po povratku u kriminalističku policiju nastavio određene istražne radnje - kao da nisam bio u "Kinšasi".
Šta se dogodilo u međuvremenu? Tokom boravka u PS Prijedor 2 intenzivno sam prikupljao informacije o kriminalu Gojka Vasića i njegovih "40 razbojnika", da bih potom još jednom krenuo u otvoreni sukob. Produkovao sam im haos u kom nisu znali gdje udaraju, a bi u konačnici odreagovao ministar Stanislav Čađo.
Ministar Čađo ispitao je moje navode i dokaze, pa zauzeo stav da sam u pravu i naredio moje adekvatno raspoređivanje - na radno mjesto inspektora za organizovani kriminal. Prethodno me je Siniša Kostrešević potražio u toj perifernoj policijskoj stanici i započeli smo neformalnu saradnju, kakva je nastavljena mojim "zvaničnim" povratkom u krim policiju. Gojko Vasić je bespogovorno potpisivao sve šta je stavljano ispred njega.
No, odlaskom Stanislava Čađe iskoristio je prvu priliku za novu odmazdu prema meni, ujedno i zarad sprečavanja istrage milionskih prevara na štetu Fonda zdravstva RS, a o čemu sam više puta pisao. Zapamtite, svako moje raspoređivanje (uspješno ili ne) na drugo radno mjesto vezano je za istrage koje sam pokretao i u cilju sprečavanja okončanja istih.
Suštinski pokušavam objasniti kako se policijske manipulacije oko jednog pojavnog oblika kriminala automatizmom reflektuju na druge kriminalne pojave. Kako prednje rekoh: Prijedor je godinama mirno spavao spram razbojništava, problema sa kojim je okruženje gadno tavorilo. U novim okolnostima razbojnička organizacija čija javnosti poznata imena sam pobrojao u prethodnom tekstu (gornji link) kreće prema Gradu na Sani i prostoru između dvije regije. Mnogo gadne bitke vođene su oko napada na blinde sa novcem koje su bile omiljena meta razbojnika, pored banaka i zlatara.
Ovim se moram vratiti na višestruko pomenutu pljačku banke u Omarskoj iz decembra 2009. godine. Siniša "Kinez" Šakić i Aleksandar Babić iz policijskog obruča umalki su u prtljažniku džipa Šakićevog ujaka (identitet poznat). Kasnije sam preko akcije "Kubikus" (organizovano internet kockanje) razotkrio direktnu vezu Gojka Vasića i tog Šakićevog ujaka, pa me nije začudilo onakvo skandalozno okončanje postupka i blago kažnjavanje.
Baš kao što me nije iznenadilo DNK "nepoklapanje" dokaza koji sam izuzeo u toj pljački sa njegovim počiniocem. Znači, izuzeo sam mnoštvo perlica brojanice otkinute sa ruke razbojnika, inače nepravilnog oblika i oštrih ivica, na kojima je MORALO ostati nebrojeno epitela preko kojih je moguće DNK identifikovanje. Zvanično kazaše kako DNK tragova na perlicama nema, a neka nađu vještaka koji će potvrditi takvu idiotariju. Gojko Vasić samo je još jednom provaljen i ništa više.
Nadam se da sad shvatate poentu. Nikad policiji problem nisu bili nekakvi Vanja Vuković, Dalibor Railić, Siniša Šakić, Darko Vuković ili drugi pomenuti. Roba smrdi od glave, pa nam valja krenuti od pokvarenjaka na poziciji direktora policije poput Gojka Vasića, Darka Ćuluma ili Uroša Pene, odnosno "konklave" njihovih teško kriminalizovanih načelnika i vozača-inspektora.
Iritiran medijskim naslovima i traženjem odgovornosti za inspektore koji su premlatili Vanju Vukovića odreagovao sam kako vidite, a koliko će to imati daljeg lično me ne tangira previše. Kako rekoh u prvom tekstu: ponekad smo teške krimose tukli samo kako bi im dali do znanja koliko "vrijedi" zaštita direktora policije ili raznih moćnika. Unutar policije decenijama se vodila bitka između poštenih i korumpiranih policajaca, a koja je na opštu nesreću okončana pobjedom ovih drugih.
Mi iskusni operativci znamo zaštititi sebe i svoje najbliže, pa bili u penziji ili izvan MUP-a, dok ostatak populacije treba razmišljati o sopstvenoj dobrobiti. O životima treba razmišljati nakon što možemo napuniti groblje nevinih žrtava koje na savjesti imaju bitange poput Vasića i sličnih. Stekli su željene milione, ali na stradanjima i patnjama građana koji su plaćali poreze i druge dadžbine uvjereni kako time ulažu u sopstvenu ličnu i imovinsku sigurnost.
Ukoliko to nešto uopšte znači moja malenkost nastaviće sa objelodanjivanjem autentičnih dokumenata i objašnjavanjem funkcionisanja organizovanog kriminala, gdje moguće već u narednom tekstu idu konkreni podaci o jednoj od najvećih pljački počinjenoj u Bosni i Hercegovini, pa čak i u širem regionu. Čisto da vidite do kog obima sam rasvjetlio to razbojništvo, pa i kako su počinioci izbjegli kazne. Zaista interesantna priča.
Istovremeno obavještavam javnost da sam PU Prijedor i OJT Prijedor podnio zahtjeve za preuzimanje sadržaja fotodokumentacija poznatih ubistava na kojima sam radio, šta je dio projekta snimanja dokumentarnih filmova na tu temu. Biće to snimljeno ma kakve prepreke stajale ispred mene, no kvalitet zavisi o materijalnim mogućnostima - kakve su ovog trenutka ravne NULI. Ukoliko želite podržati i pomoći realizaciju projekta ispod imate linkove za doniranje.
(klikni na linkove)
Ne slazem se za sve, i Basic pokojni je bio iskusan operativac pa se ne zastiti od sacekuse, tako da Boro ako neko naumi da te rokne nema tu zasticavanja ako taj iole ima namjeru odlucnu. ELEM da te pitam,zasto su Modicu digli auto u vazduh i kakav je po tvom sudu bio Modic kao inspektor, i drugo pitanne ko je iz Prijedora najvise omlatio zdravstveni fond Republike Srpske u toj mucki sa apotekama i farmacijom ?
OdgovoriIzbrišiUskoro ću objaviti dokumente oko dvadesetak eksplozija koju smo dostavili Specijalnom tužilaštvu, a onda i objasniti pozadinu svega. Znači, kako stoji u tekstu Modiću su auto digli u vazduh Branković i ekipa kao osvetu za tadašnje hapšenje. Modića znam od rata na ovamo i uvijek smo imali dobre odnose, a mnogo puta smo radili zajedno i nikad nisam imao jedne primjedbe. Što se tiče Fonda zdravstva samo sabiranjem računa iz 2013. godine, bez još tri godine i posebne analize štete, Peđa Starčević maznuo je 38 000 maraka. Dakle iznos je mnogo veći, ali ovaj je bio zakapijan dok nisu stopirali istragu. Najveću lovu u tom kriminalu maznula je Moja apoteka, koju su tada vodile Gorica Dodik i Nina Škrbić. Zbog njih se i išlo na onako brutalno sasjecanje istrage, ali je i Starčević profitirao jer je i njegov predmet u Mitrovićevoj ladici skupljao prašinu nekih osam godina i koliko znam nikad nije odrađen. Pored mene uništili su i tadašnjeg ministra zdravstva Slobodana Stanića jer je odbio pokriti taj kriminal. On mi je rekao da se šteta mjerila u desetinama miliona maraka. Pisao sam o tome više puta.
IzbrišiHvala na odgovoru, pitao sam te za Modica jer sam i sam bio cuo da je bio "cvrst" inspektor. A kad pominjes Starcevica pa i njemu su par puta letjela auta u vazduh, znas li ista o toj temi ?
IzbrišiZnam kada je Starčeviću zapaljen auto i tu je bilo više verzija događaja, ali mislim da nikad nije utvrđeno šta se doista dogodilo. Prvo se kontalo da je samozapaljenje, no poslije izvjesnog vremena kada je auto dizan da bi ga odvezli sa tog mjesta ispod je nađena manja bočica od soka i tragovi paljenja novina. Na taj način zapaljeno je više auta u gradu, a sve je bilo povezano sa lopovlukom oko Marka Pavića. Više se ne mogu sjetiti detalja, a i pomješale su se informacije oko paljenja vikendica i provala u kuće i stanove - šta je opet bilo povezano sa mitom i korupcijom. Niko od njih ne govori istinu i onda policija teško može doći do istine. Primjera radi Marko Pavić prijavi razbijanje stakla na autu, a ne prijavi krađu torbe sa 100 000 maraka ili čak eura (već sam zaboravio valutu). Ili, Marku i Mućku zapale vikendice, pored njih napišu "ustaše", a oni kažu da pojma nemaju ko i zašto je to učinio. Znam ko je to zapalio, baš kao i zbog koje korupcije je to urađeno, no zašto bi se policija ili moja malenkost bavili time kad njima nije u interesu da se otkrije počinilac. Pa onda i istina o njihovim lopovlucima.
IzbrišiZnači, po tvome, svi dosadašnji direktori policije su bili kriminalci samo je "Skay general" čestit i profesionalac. Jesi li provjerio njegovu imovinu kako js postao direktor policije? Malo objektivnosti ne bi ti škodilo.
OdgovoriIzbrišiKo je rekao da su svi direktori policije bili lopovi. Dobro sam poznavao Radomira Njeguša i zato znam da je izuzetno pošteno i odgovorno radio svoj posao. Pa prvi direktor policije Dragan Gaćeša, kog su stranci smijenili, a inače bi napravio odličan posao. Vrhunski profesionalac i jako čestit čovjek. Sa Draganom Andanom sam proveo nekih pola godine i dobro ga upoznao, pa znam da je mega kriminalac i patološki lažov. Sa Darkom Ćulumom sam intenzivno sarađivao preko decenije i što se tiče poslova koje smo zajedno odradili nikad nisam imao primjedbi. No, zato je u mnogim drugim stvarima gadno brljavio, a do kraja mandata stekao je pet stanova u Banjaluci. Ako je bio još neki podsteti me.
IzbrišiŠta Kostrešević ima od imovine napišite molim vas - osim one kuće (dupleksa) o kojoj Vasković piše. Osim toga Kostreševića sam u zadnjih pet godina vidio samo jednom i to na anketnom odboru kada su snimale desetine kamera. Neću da čovjeku sa svojom "hipotekom" pravim probleme, šta je možda najbolji pokazatelj koliko ga cijenim. Kako radi svoj posao vidim po konkretnim rezultatima i informacijama koje dobijam svojim kanalima. I znajte još jedno, svi korumpirani policajci od mene su bježali kilometrima, a Kostrešević je za mene čuo i došao u Prijedor da mi ponudi saradnju. Kasnije je pokušao dovesti me u Banjaluku, znači aman kancelariju do svoje, ali je to Gojko Vasić spriječio. Odlično je znao da pored mene lopovluci ne prolaze, ali je ON TRAŽIO da budem na takvoj poziciji i time pokazao da se ne boji onoga šta radi. Pored toga da nikad nismo nešto radili, a da sa njim nije bio jedan ili dva saradnika, odnosno da nikad sam nije radio ništa. Ljudi skloni korupciji tako se ne ponašaju!
IzbrišiSjećam se kada je objavljen snimak glasa Željke Cvijanović i afera dva papka nedugo nakon izbora 2014 i ako se dobro sjećam sutradan se Gojko Vasić oglasio kratko na RTRS i rekao da je snimak montiran.Ha ha nevjerojatno kakav stručnjak,bez vještačenja snimka dan nakon objavljivanja Gojko Vasić daje objašnjenje.Koliko znam za vještačenje tih audio snimaka imaju sudski vještaci samo u Beogradu i Zagrebu.Tako je pisalo tad.
IzbrišiŽeljku je koliko se sjećam snimila sekretarica Zorana Stevanovića, vječitog gradonačelnika Zvornika, a bog me ubio ako sam ikada shvatio pozadinu te afere.
IzbrišiMa to Boro nije shvatila ni ta krava sto je snimala, nego eto imala priliku da snimi nekog " bitnog" kako nesto trabunja pa snimila i uzela neku paru za snimak i sad zivi u strahu dok god ta Zeljka ima te veze kakve ima !!! Evo cisti primer i paralela sa slicnim slucajem, snimise li onog jadnog Dalibora Pavlovica, naplatise li od Pedje Starcevica 50.000 km za slike i sta bi ?! Nista dodik dobijo jos boljeg gradonacelnika a narod to sve platio i ko je tu po tebi veca ovca narod ili Pedja sto dase toliki kes za na kraju nista ? Aj Boro odapni
IzbrišiNaslov teksta je trebalo da bude Hvalite me usta moja kad već niko drugi neće. I da, na samom početku teksta stoji ''Nastavljam sa objavljivanjem dokumenata'', a onda vidimo da je to samo jedan dokument i to jedan djelić dokumenta, ali zato čitav tekst hvalospjevi o sebi. Kako nikad ne pohvališ nekog kolegu nego samo sve ti, jedino pomeneš Bašića jer je ubijen pa je zanimljivo, a i o njemu si piso da je kilav i nesposoban
OdgovoriIzbrišiPa nastavljam objavljivati dokumenta kroz tekstove na razne oblike kriminala, gdje je poenta da dokumentacijom pokažem kako je bilo osniva da se nešto odradi, a zbog kriminala i korupcije moćnika istrage ili suđenja su izostala. I to objašnjavam kroz tekstove. Inače, kada pišem o svojim istragama ne kontam koga bih drugog pomonjao. Bašića pominjem u kontekstu dešavanja i te borbe između nas koji smo pošteno radili svoj posao i ovih što su postali milioneri na grobovima nevinih ljidi. Šta hod sam napisao o Bašiću mogao sam jer naša veza trajala je 25 godina i normalno je da smo svašta pregurali preko glava.
IzbrišiSlazem se sa ovim komentarom da je Boro sklon velicanju sebe a svoje bivse kolege popljuje evo citam pitanje za tog Modica jedva je napisao citiram (nemam primjedbu) na njegov rad a kada ga je covjek upitao dali je bio " cvrst" tu ide ona standardna JA,JA,JA i trla baba lan pa JA, JA, JA
IzbrišiVjerujem da nešto djeluje kao samovelićanje, no da mi je cilj isticati sebe pisao bih do 50% odnoga šta znam i šta sam radio, a a ne ovako do nekih 2-3 odsto. Cilj je ljudima objasniti suštinu određenih pojava ili dešavanja, gdje biram primjere od kojih nikog neće zaboliti glava. Mislim na one obične ljude koji su u nešto upleteni bez svoje volje. Ove druge, posebice bitange koje su radile i za službu i za družbu JAVNO SATIREM. I odvlačim pažnju na sebe kako ne bi udarali po drugima za koje odlično znaju da imaju veze sa događanjima o kojima pišem. Moje (poštene i odgovorne) kolege mahom rade i sa te strane kada bih pisao o njima samo bi im napravio probleme. Kakav je smisao toga?
IzbrišiJedno pitanje, po tvom iskustvu( kad si ih likacijo) ko ti je iz Prijedora najjcvrsci i najzesci momak ? Mislim na te koje si " obradjivao" po zakonu naravno :)
OdgovoriIzbrišiNisam ljude "likačio", ali jedan broj jesam ono šta se narodski kaže gadno prebio. Svaki puta to sam učinio iz nekog posebnog razloga i sa jasnim ciljem. Ne mogu od detaljima jer svaki slučaj je za sebe, a onda bih morao knjigu napisati. Kriminalistička obrada kada je izvodi iskusan inspektor nije nimalo laka za podnijeti od strane osumnjičenih. To je u minimumu 24 sata, a ponekad kad su najteži slučajevi zna trajati danima. Više puta sam po pet-šest dana uzastopno hapsio i puštao, pa opet hapsio dok ne bih slomio nekog za ubistvo ili sličan težak slučaj. Bio sam u stanju sedmicu raditi po 15-20 sati dnevno i satirao sam i sebe i kolege koji su radili na tome. Sad zamislite kako je osumnjičenom koji se sudara sa stalnim ispitivanjima, sa strahom od torture, sa panikom od višedecenijske kazne, sa pritvorom, sa psihološkim taktikama od kojih zaboravi kako se zove. Čovjek IZLAZI iz kancelarije i kuca na vrata sa unutrašnje strane. No, čim razjasnimo situaciju tretman se mijenja i niko nije prošao proceduru, a da mu nisam POMOGAO. Zato su kasnijih godina mahom ulazili u kancelariju i odmah mi ispričali šta se dogodilo računajući da će proći što lakše i sa čak blažom kaznom. Zakon je omogućio blaže kažnjavanje kada neko prizna djelo i preda dokaze, a ja sam to maksimalno koristio. Što se tiče konkretnog pitanja PRIJEDORSKI MOMCI SU GENERALNO ČVRSTI i mogu mnogo podnijeti, ali su i dovoljno inteligentni da shvate smisao čuvanja bezbjednosti svog grada. To je oblast o kojoj ne mogu javno, čisto zbog ljudi, ali stotine situacija i baš teških krivičnih djela spriječili su prijedorski "čvrsti momci". Ne znam kako bi ih nazvao jer one koji izdrže zatvorske kazne i odgovaraju za počinjena djela nemam običaj nazivati kriminalcima. Taj termin kod mene je rezervisan za bitange koje pod zaštitom vlasti kradu i uništavaju narod i narodna dobra. Ove koje sam zatvarao ili radio najčešće nazivam "druže" kada pijemo kafu i evociramo uspomene.
IzbrišiMa stari ti kad nekog pripnes za blagajnu ili radijator gusani, pa ga se nadrijesis sta je to nego likacenje moj si brate rodjeni, i sam si rekao da ste likacili te hapsenike kano sad ispada da nisi !
IzbrišiGosp Radovanoviću, da li ste nekada pomislili da se pregledate kod psihijatra? Mogu Vas pregledati, prvi pregled je besplatan, a kako ste Vi jedan ozbiljan psihijatrjski slučaj, trebalo bi da dignete kredit pa da počnemo sa terapijom. Strašno je da imate bilo kakav prostor za objavljivanje. Vi bi ste trebali biti na Sokocu, hospitalizovani. Nakon nekoliko godina bi Vam bilo bolje. POz od zabrinutog psihijatra.
OdgovoriIzbriši