OGLAS ZA POSAO: Hitno traže četiri komandira policijskih stanica

Ima li u svijetu primjera da policajci odreda odbijaju komandirsku fotelju? I još nekoliko pitanja za ministra Sinišu Karana.

U proljeće 2014. godine pokrenuo sam ovaj blog kako bih na jednom mjestu prezentovao analize i tekstove tada pisane za ugledne portale specijalizovane na polju geopolitike, bezbjednosti, svjetskog poretka, globalizacije i drugih specijalnosti moje struke. Krenulo je izvanredno, pojedini urednici čak su mi nudili honorare!

Ništa čudno obzirom kako sam objasnio začetke ukrajinske krize, pa apostrofirao da je "Ukrajina zamka za Putina" u već pripremljenoj eskalaciji sirijskih sukoba, te širu problematiku "arapskog proljeća". Urednike redom muči isti problem, moje ogoljavanje Milorada Dodika kao najvećeg sponzora tih "proruskih" sajtova. Kažu ne trebam ga hvaliti, nego samo malo ublažiti kritike i pominjanja uopšte.

Sa druge strane pitam kako objašnjavati fenomen "obojenih revolucija" bez pominjanja važnog aktera PRVE DVIJE takve operacije u svijetu izvedene po reformama američkih bezbjednosnih doktrina i Pravila Pentagona. Kažem svima da način pisanja neću mijenjati, a neka i nadalje besplatno preuzimaju šta kome odgovara.

Istovremeno kreće moje profesionalno razaranje, pa razumljivo blog sve više koristim za borbu protiv okorjelih kriminalčina u MUP-u i zloglasnom Specijalnom tužilaštvu RS, odnosno sve više se bavim našim "lokalnim" temama i dešavanjima. Tako sam 2015. godine svakodnevno pisao o štrajku glađu koji je trajao punih 10 dana, a sa ciljem ukazivanja na sve težu kriminalizaciju u organima krivičnog gonjenja.

Štrajk glađu pokazao se potpunim promašajem pošto medijsku i opštu javnost nije zanimalo šta misli tada već prekaljeni i poznati kriminalistički inspektor. Ljudi u Srpskoj vjerovali su u mantru o "boljem entitetu", a Dragan Lukač je čak i po opozicionim medijima predstavljan kao najbolji ministar. Danas istina o Draganu Lukaču, Gojku Vasiću, Darku Ćulumu ili banditima Miodraga Bajića nije sporna, ali tada produkovane posljedice do danas traju i predstavljaju sistemski problem.

Zato aktuelna dešavanja u PU Prijedor predstavljaju globalno nezabilježen fenomen i "alarm" za širu društvenu uzbunu. Ma koliko dalji navodi djelovali neozbiljno u svijetu nećete naći sličnog primjera i sistemskog poremećaja, a kakav se direktno manifestuje na našu sigurnost. Posebice dugoročno gledano.

Policijska uprava Prijedor kontinuirano broji oko 600 policajaca raspoređenih u 10 policijskih stanica. Često ponavljam kako dominiraju prekaljeni i dokazani profesionalci, dok problematizujem jednu marginalnu grupu i to poimenično. Od prvog dana podržavam i čak hvalim novo rukovodstvo uprave.

Policajci mahom uvažavaju najviše pretpostavljene poput Milojice, Tomčića, Dukića, Karana i Ježa, a naprosto zato što ih dobro poznaju kao radne kolege i dokazane profesionalce. Elem, prednje pomenute posljedice vidimo iz činjenice da već neko vrijeme rukovodstvo PU Prijedor ne može naći komandire za čak četiri (4) policijske stanice.

Konkretno: zbog prelazaka na druga radna mjesta ili penzionisanja potrebni su novi komandiri za Policijske stanice Prijedor 1, Prijedor 2, Oštra Luka i PS za bezbjednost saobraćaja. Znam imena i okolnosti, ali (do)sadašnji komandiri naprosto nisu interesantni za ovu temu. Nijedan nije smijenjen ili načinio nešto pogrešno da bi ih uopšte pominjali.

Problem je što profesionalci koji ispunjavaju uslove za komandirske pozicije odreda odbijaju prihvatiti takvo radno mjesto, kao i sve obaveze i probleme karakteristične za isto. Apostrofiram da su kriteriji značajno sniženi od vremena kad sam bio u službi, no i u tako širokoj kategoriji nema zainteresovanih. 

Posljednjih godina mogli ste vidjeti komandire policijskih stanica sa jednom "zvjezdicom" na epoleti ili činom "mlađi inspektor" koji je mnogo ispod činova njihovih podređenih. Dotle su sniženi kriteriji. Po zakonu policijski čin nije moguće oduzeti, osim kad je u pitanju potpisnik ovih redova. Mene su sa čina inspektora "unaprijedili" u mlađeg inspektora i zaludno je Policijski odbor utvrdio kršenje zakona i prava.

Pomenuta degradacija učinjena je kako bi spriječili moje vanredno unapređenje u čin viši inspektor i ujedno postavljenje za načelnika odjeljenja za organizovani kriminal, a šta su mnogi doživjeli kao potencijalnu apokalipsu. Zaludne su bile moje tvrdnje kako nisam zaninteresovan za nikakvu funkciju kad su strahovi bili jači.

Svoje iskustvo pominjem jer prije samo deceniju i nešto sa činom "viši inspektor" mogli ste dobiti načelničku ili iole ozbiljnu komandirsku funkciju u iznimnim slučajevima. Nakon toga činovi su obezvrijeđeni do mjere da je MUP RS davno trebao vratiti se na funkcijske oznake po kojima bar ljudi mogu razlikovati pozicije pripadnika policije.

Razloga zbog kojih prijedorski kadrovi mahom bježe od navedenih komandirskih pozicija je mnogo i mahom su sistemske prirode. Povjerenja u načelnika Milojicu i najbliže saradnike imaju, baš kao i u direktora policije Sinišu Kostreševića. Oko Kostreševića povjerenje je blago opalo, ali još uvijek dobro kotira. Nadati se njegovom buđenju iz letargije nakon ponovnog imenovanja.

Raniji teški poremećaji unutar službe dobrano su sanirani i sa te strane nije jasno zašto nema zainteresovanih za komandirske fotelje. Vjerovatno ima "zainteresovanih" koji se ne smiju javiti zbog zaista velikog broja prekaljenih i dokazanih kadrova. Pojedini su bili komandiri ovih ili drugih policijskih stanica prije više od dvije decenije, a onda ih je prethodno teško kriminalizovano rukovodstvo policije godinama držalo na marginalnim radnim mjestima.

Svašta su ljudi pregrmili i razumljivo sad samo broje godine ili čak mjesece do prvih uslova za penzionisanje. Iskusni profesionalci najbolje vide kakva nam je politička sadašnjost i "perspektiva", koliko teške i turbulentne godine nam slijede, pa su im zaslužene penzije razumljivo primarni cilj. Nisu gladni pozicija poput Darka Ćuluma.

Moj tekst Darko Ćulum kandidat za Ginisov rekord zasigurno nije trećeplasiranog sa rang liste Nezavisnog odbora, Slobodana Radinkovića, progurao do formalnog prijedloga ministra Nenada Nešića. Novi direktor SIPA naprosto je pitanje političke volje i to je javno izrečeno. Nešića sam jedino "naoružao" argumentima zbog kojih može odbiti predlaganje Ćuluma, koji je već sedam i po godina po sili zakona morao biti panzioner.

Vratimo se osnovnoj temi i pitanju: zašto u Republici Srpskoj izostaje "san" svakog policajca da jednog dana postane komandir. Za razliku od ostatka svijeta. Recimo da komandirska plata nije zanimljiva većini kadrova koji ispunjavaju uslove za takvu funkciju. Nekih 100 do 300 KM-ova razlike plate nije dovoljan motivator za pretvaranje sopstvenog života u neprekidnu "strku-frku" i suočavanje sa gomilom problema.

Neki će reći - komandiri imaju privilegije. Prethodno nam valja razriješiti šta se sve može podvesti pod "privilegije". Mito, korupcija, nemoral i ino prolaze ukoliko viši rukovodioci to praktikuju, a u suprotnom mogu produkovati otkaz ili čak robiju. Iole referentni profesionalci kroz obrazovanje su naučeni kako kontrolisati sopstveni ego i kako razne pojavne oblike socijalne patologije koristiti za potrebe službe. Umjesto ispoljavanja.

Davno, ali baš mnogo davno, objasnio sam kako sa ovakvim sistemom plaćanja na odgovornim funkcijama možete imati samo KRIMINALCE i BOLESNIKE. Iole iskusni kadrovi preferiraju radna mjesta sa što većom platom i što manje radnog angažovanja, a par stotina maraka naprosto nije vrijedno problema i stresa. 

One sa kriminalnim i koruptivnim sklonostima razumljivo zanimaju pozicije sa realnom moći i prilike za dodatnu zaradu, ali to nisu referentni profesionalci, nego vrlo često kriminalci najgore vrste. Takve pojave u funkcionalnim društvima se SUZBIJAJU i to policijski esnaf najbolje zna. U ovako kriminalizovanim i razorenim društvima masovno znaju i građani.

Sa druge strane imate likove koji rukovodne funkcije traže radi zadovoljenja poremećenih nagona ili narušene samospoznaje. Takvima je omiljena uzrečica: "Dok sam JA komandir biće kako JA kažem!" - bez svijesti da policajci vrše dužnost po strogo propisanim procedurama i pravilima. Primjenu nauke u funkcionisanju policije takvima je najbolje ne pominjati.

Kad komandir "trenira strogoću" u policijskoj stanici jedino njemu njije poznato da je predmet opšte sprdnje. Čak i kod naroda. Zato sam kao podnaslovni foto odabrao komadira stanice iz našeg kultnog filma, a glavni junak je "preslikani" ministar Siniša Karan kao mladi komandir policije u Kupresu. Mogao bih sad navesti milion i jednu anegdotu na tu temu, ali već sam dobrano odužio sa tekstom. I govorim o ozbiljnom sistemskom problemu.

Ukoliko me javnost nije shvatala prije deset, sedam ili pet godina, posebice zašto sam PRVI U SVIJETU kriminalistički inspektor koji je preko namjenskog bloga problematizovao teške društvene probleme, danas su stvari kristalno jasne. Nagomilani problemi traže hitna i kvalitetna rješenja. Prvo rješenje problema jeste smjena nesposobnog ministra Siniše Karana i postavljenje novog sa bar minimumom znanja kako funkcionušu moderne policije. 

Jedino prepoznatljivo za Karana jeste vraćanje srednje škole za policajce. Prije aman tri decenije pripadnici IPTF-a iz evropskih zemalja nama su se smijali zbog takvog zanimanja. U njihovim zemljama bilo je nezamislivo da o državnom trošku budući policajac uči jezik, matematiku ili likovnu umjetnost. I to četiri godine. Sa druge strane struka je decenijama znala da je šest mjeseci kursa/akademije dovoljna nadgradnja na civilnu srednju školu za proizvođenje policajaca.

Ima tome preko decenije kada sam istraživao mogućnosti uvođenja heurističke i silogističke kriminalistike kao predmeta na bezbjednosnim studijama, nečeg šta bi predstavljalo nužan zaokret u kriminalističkom obrazovanju. Spremao materijal za pisanje udžebenika i sa startnim problemom da ove dvije grane kriminalistike nije moguće svesti na jedan udženik.

Pitajte ministra Karana, vajnog profesora, zna li nešto oko heuristike ili silogostike, pa da pričamo o njegovim kompetencijama. Upitajte ministra zašto nema Pravilnika o primjeni policijskih ovlaštenja ili nekakvog pravilnika o načinu vršenja službe, a odlično se sjeća koji podzkonski akt je svaki milicioner aman znao napamet. Jednog od rijetkih sposobnih za realizaciju takvog krucijalnog projekta sa pravilnicima, uputstvima, unificiranim obrascima pismena i stručnim komentarom nužnim za realizaciju materije - davno su otjerali iz MUP-a. 

Možda bi Karana mogli upitati o licenciranju kriminalističkih inspektora iliti uvođenju istražitelja koji bi imali posebnu ulogu u primjeni Zakona o krivičnom postupku. Ovaj ZKP donesen je prije 21 godinu i opšta bruka jeste što njegova primjena kontinuirano nazaduje, umjesto izvanrednog napretka kakav zakon omogućva. Pojma Karan nema o tim temama i zato je od njega smiješno očekivati pozitivne promjene.

Bez korjenite reforme rada policije po prednjim i mnogim drugim parametrima biće sve teže nalaziti profesionalce voljne za preuzimanje odgovornih dužnosti. I nadalje će se Milojica i drugi mučiti kako privoliti iskusne profesionalce za komandirske pozicije. Policajci ne žele i neće da izmišljaju svoja ovlaštenja i odgovornosti, nego očekuju da kao u svakoj normalnoj zemlji dobiju adekvatne propise i pravila službe. Zna se od koga i kako.

Najmanje šta policajci žele jeste da služe mafiji i razbahaćenoj oligarhiji. Takva pozicija potire samu suštinu policijskog zanimanja. Zato iole sposobni profesionalci izbjegavaju odgovorne dužnosti kao u uvodnom primjeru iz mog Prijedora. U cijeloj Bosni i Hercegovini je tako i oko toga ne treba imati zabluda.

Elem, poslije mafijaške likvidacije načelnika Bašića naš grad postao je sinonim kako katastrofalno rezultira višedecenijsko guranje problema "pod tepih". Ovo bolno iskustvo mnoge je otrijeznilo od zabluda i svaka čast onima sa dovoljno hrabrosti da nastave borbu sa pošatima droga i organizovanog kriminala. Većina, kako vidimo, ipak prioritet daje "živoj glavi".

Na kraju moram zamoliti da me manete komentara kako bih ja trebao ovo ili ono, a najmanje oko profesionalnog angažmana. Nema plate i pozicije zbog koje bih ponovo zakoračio u MUP RS, rane su naprosto preduboke. Ovakve teme pokrećem isključivo u opštem interesu i samo zato što poznajem materiju, čisto radi navođenja ljudi na razmišljanje. Kako sam nebrojeno puta na ovom blogu naveo: "Sa ljudima sposobnim za razmišljenje nije lako manipulisati".

Moje je da ljudima dam određene informacije izvan onoga šta imaju u javnom diskursu i tako potaknem na razmišljanje izvan zadanih matrica. Da mi je cilj nametanje svojih ideja ili stavova služio bih se audio-video tehnikom umjesto pisanja, pa tako dopirao do mnogo veće populacije. Jok, čitanje je neodvojivo od razmišljanja i čiju pažnju sam zadržao do ovog dijela teksta predstavlja moju ciljnu "nišu" ili kategoriju obraćanja.