Viktoru Ivančiću odgovor iz "zločinačkog" Prijedora
Prije ponovljenog čitanja morao sam provjeriti da kojim slučajem nisam pobrkao Ivančića sa Bursaćem ili kakvim sličnim poremećenim srbomrscem. Generalizacije i stereotipe takve prirode od njega nisam očekivao, niti uvrede tipa "opcenost, provokacija, pornografija, cinizam... moralni idiotizam... Trojni trakt koji brine o urednoj nacionalnoj probavi...". Najmanje sam očekivao gnusne laži!
Redovnim pregledima portala Slobodna Bosna zapažam objave Nataše Kandić ili Dragana Bursaća povodom predstojećeg obilježavanja Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji „Oluja“ u Prijedoru. Preskačem sadržaje koji nisu vrijedni pažnje, bar ne moje. Elem, zapažam KOLUMNA VIKTORA IVANČIĆA: Porfirije, Vučić i Dodik; dvoličnjak, megaloman i piroman i čitam navode novinara od kog realno očekujem nešto smisleno i kreativno.
Prije ponovljenog čitanja morao sam provjeriti da kojim slučajem nisam pobrkao Ivančića sa Bursaćem ili kakvim sličnim poremećenim srbomrscem. Generalizacije i stereotipe takve prirode od njega nisam očekivao, jednako koliko i uvrede tipa "opcenost (gnusno, razvratno op.a.), provokacija, pornografija, cinizam... moralni idiotizam... Trojni trakt koji brine o urednoj NACIONALNOJ PROBAVI...".
Nemam problem sa kritikama oko Dodikovih ili Vučićevih motiva da ovogodišnju manifestaciju sjećanja na žrtve zločinačke akcije "Oluja" organizuju u Prijedoru. Političari k'o političari svuda u svijetu koriste prilike da okupe mase i ubjeđuju za svoje interese. Patrijarha Porfirija još uvijek izbjegavam javno komentarisati, pa ću se i ovde suzdržati.
Uostalom, Ivančiću se valja dobrano potruditi da me sustigne po broju objavljenih kritičkih sadržaja na račun Dodika ili Vučića, pa i u pogledu ekskluzivnih raskrinkavanja njihovog kriminala, nemorala i politikanstva. Imam problem sa njegovim navodima tipa: "I sada će se Srbima stradalim u etničkom čišćenju epskih dimenzija – jer Oluja je bila upravo to – iskazati pijetet na lokaciji gdje su Srbi proveli etničko čišćenje epskih dimenzija... Golemim srpskim žrtvama napunit će se goleme rupe u memoriji" i slično.
Ponajviše imam problem sa ustaljenim generalizacijama i steretipima kako u Prijedoru bitišu dvije kategorije stanovnika - zločinci i žrtve, a kakve od Ivančića zaista nisam očekivao. Još manje da predmetno okupljanje podvodi pod kolektivne "zaborave", "amnezije" ili uopše protivno nesrpskim ratnim stradalnicima. Najmanje da LAŽE kako "...lokalne srpske vlasti na sve načine godinama opstruiraju komemoracije žrtvama zločina u Prijedoru".
Stvarna istina glasi: različite kategorije stradalnika teških ratnih zločina u Prijedoru preko dvije decenije tradicionalnio i dostojanstveno realizuju brojne manifestacije posvećene žrtvama i događajima. Mnogi javno iskazuju neslaganja oko tumačenja i obilježavanja Dana bijelih traka, ali bez mogućnosti ometanja javnog skupa koji je i ove godine tradicionalno održan - kako vidite sa podnaslovne fotografije.
Kad smo na ovoj temi javno pitam: kad će Srbi u Hrvatskoj moći obilježavati famozna postavljanja bijelih plahti ili paljenja svijeća na prozorima kuća i stanova, a povezano sa hapšenjima i odvođenjima u logore, sa ubistvima civila i drugim stravičnim zločinima Tuđmanovog režima? Godinu prije izbijanja oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini "ZNA SE" ko je primjenjivao takve oblike etničkog "prepoznavanja", a moja malenkost i stotine hiljada drugih protjeranih iz Hrvatske smo direktni svjedoci.
Nedavno sam se ratnim dešavanjima u Hrvatskoj bavio tekstom Nema razlike između generala Glavaša i pukovnika Lukača sa apostrofiranjem da zlo i dobro nemaju etničku odrednicu, odnosno da i žrtve i zločinci imaju imena i prezimena. Tako 102 ubijena djeteta u zastrašujućim ratnim zločinima imaju imena i starosnu dob usmrćivanja, a pisao sam koliko mi je bilo mučno na obilježavanjima njihovih stradanja. Godinama podržavam inicijativu roditelja, a ovde još jednom MOLIM gradske vlasti da podignemo spomenik kako bi se i naše i buduće generacije poklanjale nesrećnoj djeci.
U Prijedoru, bar što se tiče relevantnih subjekata, nema negiranja ovog umobolnog čina ubijanja djece, baš kao i hiljada civila po gradu i okolini, logoraških zatočenja i masovnih mučenja ljudi, pa sve do desetina hiljada prognanih. Policija sa minimalnim snagama obezbjeđuje tradicionalna okupljanja na poprištima zločina, prostorima nekadašnjih logora i gdje god stradalnici realizuju svoja ustavom i zakonima zajamčena prava. Razumljivo pošto tolike godine nije bilo ni najmanjeg incidenta.
Sa druge strane Prijedor uveliko prednjači i nominalnim i procentualnim brojkama presuđenih ratnih zločinaca - na prostoru kompletne bivše Jugoslavije. Jesu li u Gradu na Sani počinjeni najteži ratni zločini možemo raspravljati, no zna se odakle dolazi najviše osuđenika. Prijedorčani toliko "odskaču" da nema smisla raditi kakve izračune. Bez ko zna koliko desetina i stotina protiv kojih su suđenja u toku, govorim o pravosnažno presuđenima za ratne zločine.
Kako smo došli do tolikog obima presuda? Preko dvije decenije prijedorska policija vrši uviđaje na masovnim ili pojedinačnim grobnicama, eshumacije, dokumentovanja, procesuiranja... Tužilaštva i sudovi se mijanjaju, a policija kroz odsjek za ratne zločine dok smo bili u sastavu CJB Banja Luka, pa do odjeljenja u PU Prijedor revnosno odrađuje ključne radnje dokazivanja. Potom slijede hapšenja osumnjičenih samostalno ili u sadejstvu sa SIPA, gdje opet svjedočim kao akter procesnih radnji i dešavanja uopšte.
Hoćemo li o pravosudnoj "pravdi" karakterističnoj za Prijedorčane? Najblaže kazne izricao je haški Tribunal i to primarno onima spremnima na priznanja zarad blažeg kažnjavanja. Znam za dogovore između haških tužilaca i čuvara u logorima o simboličkih dvije godine robije. Pa drugostepeno vijeće u predmetu protiv pripadnika HVO-a utvrdi da kazne za logore ne mogu ići ispod četiri godine i ovi "naši" dobiju dvostruko veće kazne od onih iz sporazuma.
Zadnjih godina nisam dovoljno upućen u materiju, no dobro pamtim period kada je Sud BiH bio mnogo blaži u kažnjavanju od Okružnog suda u Banjaluci. Pored međunarodnih, državnih i kantonalnih sudova Prijedorčani su suđeni i u Banjaluci po optužnicama organa Republike Srpske. Znači, žrtvama zločina i njihovim porodicama osigurana je institucionalna pravda preko dokaza i činjenica prikupljenih od strane organa koje Ivančić i slični kontinuirano prozivaju, dok su počinioci zločina masovno presuđeni ili su predani pravosuđu na dalje postupanje.
Prednji navodi zvuče bezosjećajno? Pa sudi se po dokazima i činjenicama, a ne po nečijim emocijama i željama. Prednje činjenice iznosim zbog šta znam koliko hiljada onih koji se 4. avgusta u Prijedoru okupljaju povodom sopstvenih jada iz zločinačke akcije "Oluja" ili srpskih stradanja uopšte. Cilj je obilježavanje srpskog stradanja, a nikako negiranje prijedorskih ratnih zločina kako mantraju Ivančić i slični!
Pisao sam o ličnom učešću u akciji spašavanja srpske nejači u tom zločinu i čemu sam sve svjedočio - do sa hrvatske strane negiranih avio-bombardovanja civila na Petrovačkoj cesti i izbjegličkog kampa u Svodnoj. Nas su tukli i MIG-ovima i haubicama 155 mm, zna se i koliko smo imali stradalih, a jedini "grijeh" bio je u spašavanju života djece, žena, starina i druge nejači.
Poenta je da nisam kritizer poput Ivančića, Bursaća, Kandićke i drugih koji mantraju spram ličnih emocija ili percepcija dešavanja kojima nisu svjedočili, niti ih direktno dotiču. Bolje da ne ulazim u njihove motive. Tog 4. avgusta godišnjica je pogibije mog oca, znači direktne žrtve zločinačke akcije koja se obilježava, za čije posmrtne ostatke sam se sa Hrvatskom borio punih 22 godina. Bili smo tek treća porodica kojoj su predali posmrtne ostatke od zajedno pobijenih preko 20 boraca očeve jedinice, sahranjenih u nama poznatim i primarnim i sekundarnim grobnicama, uz krajnje bezobrazno odbijanje hrvatskih vlasti i institucija da nam pruže minimalnu satisfakciju u vidu sahranjivanja. Ništa drugo tražili nismo.
Možda poželim na tom okupljanju ocu zapaliti svijeću, možebitno čak izraziti protest zbog bar 17 njegovih saboraca koji do danas nisu predani porodicama ili samo sa drugima podijeliti bolna sjećanja. Elem, od Viktora Ivančića zasigurno nisam očekivao instruiranja javnosti protiv tog skupa, a kakva se jasno vide sa strane već poznatih "papagaja" i decenijski istih graktanja. Znam šta ubuduće mogu od njega očekivati, pa tako ide u kategoriju "preskakanja" objava zarad vlastite mentalne higijene.
Na ovu objavu reagujem jer istu naprosto nisam mogao otrpiti, a pokušao sam, ali i zbog svega šta ime Viktora Ivančića znači u ex-Yu javnom diskursu. Valjda je svjestan sopstvenog javnog uticaja? U konačnici imam pravo na lokal-patriotizam obzirom da taman punim 30 godina kontinuiranog življenja u Prijedoru i, pride, istinu sam doznao od desetina i stotina prijatelja, komšija i poznanika žrtava zločina. Živim u dominantno bošnjačkoj sredini i normalno je da znam golgotu tih ljudi.
Od jula 1993. godine, kada uopšte dolazim na ovaj prostor, trudim se "drugima" ne činiti ništa od onoga šta sam prethodno pretrpio u Hrvatskoj, nego pomagati po uzoru kako su meni pomogli i možebitno život sačuvali. Opisujem to u tekstu sa gornjeg linka. Zato znam da ovdašnji Bošnjaci najavljeni skup ne doživljavaju negativno. Po sopstvenim patnjama razumiju srpske sapatnike iz "Oluje", a posebice u domenu civilnih žrtava rata.
Upravo zbog pomenutih okupljanja povodom sopstvenih stradanja žrtve prijedorskih ratnih zločina razumiju poziciju stradalnika "Oluje", a na Dodikove ujdurme odavno su svikli baš kao i svi mi ostali. Lično sumnjam da ću prisustvovati skupu pošto od MUP RS još uvijek nisam formalno obaviješten o prekidu mjera zabrane pristupa sličnim manifestacijama. Od zadnjeg teško nezakonitog i sramnog čina udaljenja sa trotoara prekoputa objekta okupljanja iz 2018. godine ne prilazim ničemu sličnom.
Godinama kao porodica imamo očev grob i time mjesto na kom nam režim ne može zabraniti okupljanje, tako da nemam potrebe "braniti" Dodika od Ivančića i sličnih. No, reagovanje u pravcu istine oko mog Prijedora ili PRAVA NA OKUPLJANJE povodom zločinačke akcije "Oluja" naprosto sam morao objaviti. Bez istine nema pravde, a navedene činjenice naprosto moramo uobziriti ukoliko težimo da našim javnim istupanjem doprinosimo opštem dobru.
U vrijeme umobolnih zločina iz 1992. godine nalazio sam se na rodnom Vlašiću i svoja saznanja zasnivam na riječima žrtava, na službenim radnjama koje sam kao profesionalac preduzimao i popriličnoj pročitanoj dokumentaciji. Ivančić je podatke o žrtvama prenio kako valja i kakvi određuju karakter i težinu počinjenih zločina. Gdje je našao osnov za tvrdnje o osporavanju zločina od strane lokalne vlasti ili entitetskih institucija Republike Srpske valjalo bi da pojasni i nama "neupućenima".
Jednako tako trebao bi objasniti na čemu zasniva tvrdnje kako sjećanjem na srpska stradanja činimo razvrat, pornografiju, moralni idiotizam ili nacionalnu "probavu" (trakta), uz druge teške uvrede navedene u kolumni sa gornjeg linka, spram bošnjačkih ili hrvatskih žrtava? Odlično smo u Prijedoru svjesni počinjenih strahota i zato u dane kada žrtve "naših" zločina čine slična sjećanja masovno se suzdržavamo tema srpskih stradanja ili oružanih sukoba sa ciljem zaposjedanja grada.
Iz te vizure opravdano očekujemo da lokalno bošnjačko i hrvatsko stanovništvo neće učiniti ništa neprikladno, ma koliko bilo ovakvih "spoljnih instruiranja", a posebice jer kao žrtve razumiju druge žrtve. Dodikove ili Vučićeve riječi zaboraviće jednako brzo kao što je i moja malenkost zaboravljala izjave raznih bošnjačkih političara koje sam čuo prilikom obezbjeđenja ovakvih skupova. Znamo mi da političari dođu i svoje izlaprdaju, a nama poslije toga valja zajedno živjeti. I kafendisati.
Pored toga bar Prijedorčani znaju u kom obimu smo se obračunali sa ratnim zločincima. Znaju i drugi kad im to politički odgovara. Nisu presuđeni svi koji su činili zločine? Pobogu, ne možemo mi iz Prijedora uticati da se brojna suđenja ubrzaju. Dostupne dokaze i počinioce smo predali "ruci pravde", a za mog znanja jako malo predmeta je ostalo u fazi istraga. Šta još da učinimo? Možda da počinimo kolektivni suicid?!
U Prijedoru zasigurno nisu počinjeni najteži ratni zločini, ni po obimu ni po karakteru, a ubjedljivo prednjačimo po broju osuđenih i utamničenih počinilaca. Zašto Ivančić i slični ne govore o tome kao "pozitivnom primjeru" kakav bi trebali slijediti svi ratovima zahvaćeni gradovi bivše Jugoslavije? Svuda gdje su činjeni ratni zločini. Ili na nas treba primjenjivati neke druge zakone?
Prve ratne zločine u Bosni i Hercegovini počinile su hrvatske regularne snage (Sijekovac) i to pominjem bez trgovine ljudskim organima sa kakvom sam se u Hrvatskoj suočio još u proljeće 1991. godine, baš kao i posljednje (Mrkonjić Grad i Šipovo). Da ne pominjem druga dešavanja između toga. Šta je ovde problem? Dodik i Vučić idu na Petrovačku cestu gdje su dejstvovali hrvatski MIG-ovi i u svojim govorima pomenuće avio-bombardovanje izbjegličkog kampa pored Svodne. Ili da se vratimo haubicama 155 mm?
Bojim se da neke strukture bošnjačke i hrvatske žrtve zločina u Prijedoru koriste kako bi skrenule pažnju sa činjenice da su regularne snage Hrvatske činile ratne zločine na teritoriji naše zemlje. Je li neko adekvatno kažnjen za zločinačku akciju "Oluja"? Ili za zastrašujuće zločine počinjene u Bosni i Hercegovini od strane države koja je nagrađena prijemom u EU - kao istorijski dokazana evropska udarna pesnica zločina nad Srbima. Kao provjerena zločinačka mašinerija u nekim novim sukobima.
Vidite da meni nije problem izvesti konstrukcije zaje*anije od Viktorovih, odnosno odgovoriti mu mnogo radikalnije od pukog posezanja za dokazima i činjenicama. No, ovde ću zastati u nadi da će korigovati sporne navode i insinuacije. Stojim mu na raspolaganju za dalju razmjenu mišljenja i u nadi da je ovo ipak "epizoda" bez potencijala narušavanja svima znanog njegovog kredibiliteta.
Koji je motiv Dragana Bursaća, Kandiće, Biserko i ostalih bolesnika da uporno vrijeđaju srpske žrtve? Novac, lični kompleksi ili nešto treće?
OdgovoriIzbrišiKod Kandićke i Biserko je novac, a Bursać treba dobrog psihijatra
IzbrišiKoliko treba boti glup danas da ziviš od Srpstva.Kakve žrtve bre...dobro nama komšije kažu; BOSANSKI LONAC.Tučemo se,koljemo i na kraju ❤.180.000 ljudi je stradalo u Bosni.Zbog čega?I opet kažu evropa nas gura u rat!Kazu ovi Blogerovi Srborodoljubi
OdgovoriIzbrišiU ratu u BiH ukupno je izginulo 93.000 žrtava NA SVIM STRANAMA. Ukoliko sam dobro upamtio podatak, ali ne griješim mnogo. No Panter zbog loše brlje vidi duplo, pa je i broj stradalih udvostručio. Doduše kao doušnik AID -a možda mora uvećavati žrtve?
IzbrišiSa tobom nema rasprave,steta sto nisam onda bio umjesto Prodana glupog ili ko jos bi Kecman kad su te privodili pa da te ja ko kolega pjan naučim pameti.Ti i tvoji podaci.Koliko je Mudzehedina i Milosevicevi Srba,Hrvata...izginulo,citaj malo i provjeri koliko je stradalo ljudi.Dobro je Lukač rekao za tebe
IzbrišiKevin stasi se ufuro toliko tisi bio los policajac u stvari od tebe nije bilo nikakve koristi.To je sve sto znas cuvo vidijo i rekla kazala gdesu ti rezultati.
IzbrišiNemoj žaliti što me nisi istukao dok si nosio uniformu jet ćeš dobiti priliku kad se sretnemo. Kolege sa snimka su izmanipulisane i zloupotrebljene pa im ništa zamjerio nisam, a nisu ni kotistili snagu dok su me vodili. Da je neko pokušavao to što bi ti uradio na njihovom mjestu na snimku bi se vodio patosiran. Imao sam nasuprot sebe mnogo utreniranije ekipe od policajaca pa nije tajna kako to završava
IzbrišiNa koga misliš?Boro jedan dan se liže sa Draskom drugi dan ga pljuje,tako i sa Vukanom,Borenovicem...a vidim sad liže Đjaju i Milu!?Panteru znas li sta se to desava u Sanskom Mostu?Niko nista ne smije da prica a svi znaju.
OdgovoriIzbrišiZa Blogera sam ja mnogo toga rekao,takav je bio i dok je radio,ovamo dobar,fin čim glavu okrenes on svoje Volovske manire dijeli.Ljudi ga provalili od Pedera,Jelene mog zemljaka Brane.Pitaj te Vukana,sta je? I ko ?Bloger ovaj naš.A to sta se dešavanja u Sani i ja sam nesto saznao,ali ne bih o tom pisao,ipak brzo ovdje indentifikuju nekog ko dijeli tako nešto
IzbrišiMoguće je da su me "provalili" svi ti koje pominjete, no to je naprosto zato što se POZNAJEMO - za razliku od anonimaca koji misle da nešto znaju. Ukoliko znate nekog bitnog političara u Srpskoj koji ne zna ko sam, bez obzira šta mislio o meni, javite mi molim vas. Mislim na ove aktuelne, dok su oni ratni i poratni druga priča ali opet me masovno znaju iz raznih prilika. Ovo pominjem čisto da razlučim periode javnog djelovanja i dok sam bio operativac pa iz te pozicije upoznao mnoge koji su već sad ušli u istoriju.
IzbrišiOK, ja sam "volovska glava" za nekog penzionisanog policajca kom se ne mogu imena sjetiti, a šta su onda svi ti koji me poznaju ili bar odlično znaju ko sam? Je li Brane Borenović "volovska glava" kad i danas kontaktiramo ukoliko imamo potrebe? Ili treba da sad nabrojim 30-50 imena tog ranga politike čije brojeve telefona imam i mogu se javiti za bilo šta? Nikad ja to nisam previše koristio, baš kao što ni danas ne koristim, ali nikad nije bila tajna da imam dobre kontakte.
Možda je Panter čuo za šou sa komendirom Inđićem dok smo zajedno radili. Skupilo se nas dosta na kafi i Inđić priča kako je Zoranu Đeriću nešto ukazivao dok je bio ministar. I reče da ima mogućnost rekao bi mu to nakon toliko godina. Ja od šale otvorim imenik i pokažem mu broj i pitam da ga nazovem. Ovaj se pogubio ubjeđujući me da ne zovem. Drugom prilikom je nešto objašnjavao oko Darka Ćuluma kao načelnika CJB BL i ja mu kažem da je Ćulum običan konj. Kaže Inđić da ne mogu tako o načelniku, na šta izvadim telefon 7 kažem da ču ga nazvati i reći mu da je konj, a ovaj je pobjegao iz kancelarije.
Možda se Panter sjeća kada sam sa službenog telefona PS Prijedor 2 svakog dana zvao brojeve monistra, predsjednika vlade i predsjednika Dodika, te u onu svesku poziva upisivao imena i brojeve koga sam pozivao. Progovorili mi što ne upisujem pozive u svesku, pa ja počeo pisati, a ovi nakon dva-tri dana molili me da ne pišem ništa. Zamislite dođe kontrola i zaprepasti se kad vidi imena i funkcije koje se pozivaju iz policijske stanice. I onda se neko čudi što sam iz te stanice sa mjesta policajca otišao za inspektora za org. kriminal. Tada nisam imao bloga i kasnije poznatosti, ali se opet znalo ko sam.
Takvi koje pominješ u svom komentaru su i devastirali policiju "uvaljujući" na taj način obične policajce da rade posao kome nisu dorasli. Kao sto Mikan nije dorastao načelničkoj poziciji (a ni inspektorskoj) , tako i ti Boro nisi bio dorastao inspektorskoj. Ili ta dvojica da budu ministar ili direktor. Smiješno. I još smješnije da ih ti zoveš. Nema tu službe. Sve privatne pokupovane diplome nastale na legalnoj korupciji, koja se iz nazovi visokoškolskih ustanova prenijela u institucije, na način da onaj ko ima 15000 KM da kupi diplomu, ima 15000 KM da kupi radno mjesto i onda hoće da zloupotrebi to radno mjesto i da na brzinu vrati ulozenih 30000 KM i da još zaradi i to je začarani krug. Na taj način korupcija je procvjetala. Taj Mikan i sistem u Prijedoru, su sklanjali i minimizirali poštene i školovane kadrove kao što su ovi koji su sada isplivali Milojica, Karan, Kekić, pa i Dukić, Tomo Knežević, i puno drugih kojih ima u Prijedoru.
IzbrišiTi školovani kadrovi koje navodiš teško da će reći kako bolje od mene poznaju zakone i struku, odnosno da su kompetentniji od mene. Sa druge strane znaju kako sam ih gurao ili podržavao kad god je zatrebalo pošto sam imao jača poznanstva i uticaje. Nemam namjeru oko toga javno raspravljati, no pitate njih oko kompetencija i onda saznate istinu.
IzbrišiMasovno po drustvenim mrezama gledam objave u kojima muslimani spominju nekakav "vakat", kao doci ce vakat pa ce oni da krenu u rat i da oni kao nesto svete... E pa ovako MUSLIMANI: Vi znate da nemate drzavu, nemate vojsku, bjedni ste, nemate istoriju, nepismeni ste i redovno svaki put nesto cacnete pa poslije najebete, onda vas citav svijet spasava jer placete da se cuje do Amerike. Zaboravili ste brzo kako je ruzno ici po hranu kroz tunel i po vodu iza ćebadi koja sluze kao zaklon od snajpera? Zaboravili ste sve uzase koje jedan rat nosi? 70% muslimana raspiruje mrznju iz udobne Švedske, Njemačke i drugih zapadnih zemalja dovodeci u opasnost ove bjednike koji su ostali u BiH. Pa znate li vi da u slucaju necega sva vojna oprema iz Srbije je u Republici Srpskoj za 2 sata? Jel znate da se zahvaljujuci tim vasim objavama moze ponovo NE DAJ BOZE dogoditi Srebrenica, Keraterm, Omarska??? Pamet u glavu MUSLIMANI!!!!
OdgovoriIzbrišiNa prvo čitanje komentar mi se učinio prijetećim, uvredljivim i uopšte neprihvatljivim. Nakon trećeg čitanja odlučio sam da ga ne uklonim jer, možda neprimjereno, ipak govori o opasnostima po ovdašnju bošnjačku populaciju u slučaju kakvih oružanih sukoba, a slažem se sa navodom da mržnju raspiruju mnogi iz dijaspore. Isto tako "najveći" Srbi su oni koji žive stotinama kilometara daleko i zasigurno se neće vratiti u slučaju kakvih opasnosti. To da će vojna oprema iz Srbije stići u Srpsku je neozbiljno obzirom da nam Srbija do danas nije vratila avansne uplate za municiju i liječenja iz prošlog rata, a ugovori nisu realizovani. Koliko daleko je Putin spreman ići na tom planu ključno je pitanje, a žali bože onoga koga Vučić i Beograd brane.
Izbrišima sta ce nama Vucic, Beograd i Putin...vidis ti naseg hrabrog Mile Dodika on sam udara na Ameriku nije on naivan a da se zarati sigurno bi Igora sina gurnuo u prve rovove...jebem li vam cedo ko god huska rat
IzbrišiGovorim o strahotama rata koje ne daj Boze da se ikom ponove. Raspiruju mrznju ovi iz Švedske, Njemačke i ovi naši zatucani iz Cazina i ostalih vukojebina, lazni vjernici za 300 km od hodze sto dobiju. Normalnim ljudima nije ni do dzihada ni do cetnika ni do ubijanja. Ali moram im reci sta bi ih snašlo u tom slucaju.
IzbrišiNedavno sam slično "poručio" ministru Helezu, pa razumijem motive ovakvog komentara. Tri puta sam ga pročitao dok nisam dobro do suštine i procjenio da nije zlonamjeran
IzbrišiMuslimani u BiH su žestoko izmanipulisani početkom devedesetih. Izmanipulisala ih je pro-ustaški orjentisana ekipa dopustivši im snove o nekakvoj muslimanskoj državi u srcu Evrope. Takva država može da postoji samo pod protektoratom Hrvatske javno a Vatikana tajno jer ova dva “čimbenika” sanjaju granicu na Drini a m(M)uslimani-Bošnjaci bi trebali biti iskorišteni kao topovsko meso u sukobu sa Srbima. Mogu opstati samo oni m(M)uslimani-Bošnjaci koji će slijediti ideju , lik i djelo bivšeg HDZ-ovog ministra Zlatka Hasanbegovića a to je ustaštvo , svi ostalli bi doživjeli istu sudbinu kao i Srbi. Najveća tragedija m(M)uslimana-Bošnjaka je prisiljavanje Fikreta Avdića da se odrekne pobjede na izborima u korist Alije Izetbegovića koji je navučen na gore pomenuto.
IzbrišiI) Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš je na zahtev srpskog člana Predsedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović odgovorio:
OdgovoriIzbriši“U vezi implementacije civilnog dijela Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini želim vas podsjetiti da Ujedinjeni narodi nisu potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma niti su članovi PIK-a (Savjeta za implementaciju mira), jedinog releventnog tijela za imenovanje Visokog međunarodnog predstavnika za BiH.
Dokumenti Savjeta bezbjednosti su javnosti na raspolaganju u službenom dokumentacijskom sistemu UN-a na adresi https://documents.un.org “, navedeno je.
“Sekretarijat Ujedinjenih naroda ostaje posvećen podršci Bosni i Hercegovini na njenom putu ka održivom miru i razvoju.
Nadamo se da ćemo i ubuduće nastaviti saradnju sa svim elementima u državi koji vode tom cilju”, stoji u odgovoru.
II) Nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović, jedan od učesnika mirovnih pregovora u Dejtonu, kaže:
Prvo, u uvodnom dijelu Dejtonskog mirovnog sporazuma se naglašava značaj uloge visokog predstavnika u BiH. U članu 8. se kaže:"Strane pozdravljaju i prihvataju aranžmane koji su napravljeni u vezi sa implemantacijom ovog mirovnog rješenja, uključujući posebno one koje se tiču civilne implementacije, kao što je izloženo u Aneksu 10. ( Visoki predstavnik)
Potpisnici u ime Strana potpisnica su: Alija Izetbegović u ime BiH, Franjo Tuđman u ime Hrvatske i Slobodan Milošević u ime SR Jugoslavije. Između ostalog, zbog ovog potpisa aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je prihvatio Schmidta kao visokog predstavnika u BiH.
Drugo, u Aneksu 10 - Visoki predstavnik - u članu 2. se kaže: "Strane zahtijevaju imenovanje visokog predstavnika, koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a". Dakle, ne navodi se obaveza da će imenovanje zahtijevati i donošenje posebne rezolucije Vijeća sigurnosti već se njegovo imenovanje vrši u skladu sa, već postojećim, prethodno donešenim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a.
Treće, s obzirom da u RS-u tvrde da Rusija i Kina ne prihvataju Christiana Schmidta za visokog predstavnika u BiH treba ih podsjetiti na važnu činjenicu. Prilikom davanja mandata Schmidtu na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, Rusija i Kina su podnijele Rezoluciju kojom se tražilo da se mandat visokog predstavnika smanji na godinu dana. Dakle, nisu tražili da se ukine mandat visokog predstavnika već da se njegov mandat ograniči na godinu dana.
Njihova Rezolucija je odbijena od strane svih drugih članica Vijeća sigurnosti. Ove činjenice govore da Rusija i Kina prihvataju status visokog predstavnika u BiH ali su smatrali da mu se mandat treba vremenski smanjiti. Sve ove činjenice jasno govore da Christian Schmidt ima podršku Vijeća sigurnosti UN-a i da se njegova pozicija visokog predstavnika u BiH ne može dovoditi u pitanje.
III) Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da bi Srpskoj značio stav Srbije da Кristijan Šmit nije imenovan u skladu sa procedurama jer bi u tom slučaju imala daleko veću snagu.
Nemojte samo da nam sporazum tumace ovi koji niti znaju ko su niti sta su Miro Lazovic ili Bogici Bogicevici Divijaci ili ko sve vec ne oni neznaju ko su oni a kamoli da znaju tumaciti sporazume . Takvim postupkom samo utvrdjuju poziciju Dodika jer ce ga podrzavati i ini koji su protiv njega .
IzbrišiBoro, zamolio bih Vas za komentar gore navedenih citata, njihove sadržine i Vaš, prevashodno pravnički stav, po pitanju ove vrlo važne situacije oko Viskog predstavika BiH.
OdgovoriIzbrišiDa li mi, sa ovakvom sumanutom politikom, uz trošenje energije, pameti, novca i što je najgore, mladosti naše djece, srljamo u nešto što neme obrise realnosti u ovom i ovakvom vremenu, da li smo sebi zacrtali put koji ne možemo da iznesemo na "nejakim plećima", sa "zakrpljenim turovima", i "pocijepanim džepovima"? Da li svi skupa idemo ka "provaliji" ne slušajući ni one dobronamjerne, iskrene prijatelje, npr. one, najbliže, iz Beograda, da li kroz ludosti glumimo da smo Katalonija, pa, eto, hoćemo samostalnost, možda našu zastavu da se vijori u UN? Ili, je ovo megalomanija pojedinaca, naše "elite", koja zarad tuđih globalnih a svojih lokalnih, pijačarskih interesa, gura narod u neizvjesnost, propast?
Jer, ne zaboravimo koliko je života utkano u stvaranje Republike Srpske, koliko je crnih marama i majki poginulih u zadnjem ratu koji gledaju našu bahatost, nezajažljivost za materijanim dobrima, nekulture, nebrige, zlobe, ... .
Nadam se da boljem i pravednijem društvu, ali me obuzima strepnja da mi, ovakvi kakvi smo, ne možemo da ispunimo taj zadatak budućnosti.
Kakvav Borov pravni stav, on ima veze sa pravom ko Dodik sa poštenjem
Izbriši