Nekad sam pisao ovako...
Zainteresovanima predstavljam moj stručni rad naslova "Specifični uslovi i okolnosti razvoja kriminalističkog obrazovanja u BiH" iz 2012. godine. Deceniju kasnije sistem bezbjednosti Bosne i Hercegovine drastično se pogoršao u odnosu na probleme koje sam tada detektovao, dok je uvođenje nastavnog predmeta "Heuristička i silogistička kriminalistika" ostao tek puki moj san.
Dok pripremam blog na kom će ići samo stručna literatura i dokumentacija kakvu prikupljam decenijama ujedno testiram mogućnosti ove platforme za takve projekte. Tako u PDF formatu postavljam ćirilićnu i latiničnu verziju svog rada od prije 10 godina, a koji bi nekim čitaocima mogao biti zanimljiv. Na zaista inovativan način sagledavam i sistemske probleme unutar kojih se kriminalistika razvija u našoj zemlji, a onda nudim i sasvim nov pristup obazovanju budućih kriminalista.
Moj tadašnji plan bio je u okviru trećeg ciklusa studija dovršiti već započeta istraživanja, gdje bi doktorat bio osnova za sačinjavanje udžbenika nastavnog predmeta Heuristička (otkrivačka) i silogistička (dokazna) kriminalistika - vrlo praktično razjašnjenih kroz odnosne zakone u Bosni i Hercegovini. Elem, moćnici su imali drugačije planove i umjesto unapređivanja sistema bezbjednosti dobili smo "policijsku državu" kao pojavu nauci dobro poznatu - baš po eskalaciji kriminala.
Uostalom, pročitajte uvod ovog stručnog rada, pa procjenite želite li klikom na neki od ponuđenih linkona nastaviti čitanje ćirilićn ili latinične verzije.
UVOD
Analizirajući specifičnosti ljudskih resursa kao sui generis ovog najvrednijeg društvenog faktora Kulić/Talijan ističu sposobnost sinergije umnih i fizičkih potencijala; kreativnog oblikovanja ideja, vizija, strategija, planova; te samoobnavljanja i razvoja. Obrazovanje je zasigurno jedna od primarnih pretpostavki razvoja ovog specifičnog resursa, a kako se kvalitetno obrazovanje pozitivno manifestuje na određene oblike kolektiviteta činjenično ukazuju primjeri Japana i Njemačke.
Komparirati Bosnu i Hercegovinu BiH sa njemačkim ili japanskim primjerom na prvi pogled čini se iracionalnim. Ipak, izgradnja društva u okolnostima teških ratnih posljedica i društvene tranzicije jeste zajednički sadržitelj iz kog naše društvo treba da crpi motivacionu snagu i korisna iskustva. Ali „riječ je o višestruko složenoj, specifičnoj, nedovršenoj i u državnopravnom i u ustavnopravnom smislu neponovljivoj državi...savremeni politički sistemi ne poznaju takav oblik političko-društvenog uređenja“, tako da tuđa iskustva na BiH nije moguće primjeniti u identičnom modelu.
Sljedeća razina problema proizilazi iz pitanja: kako u ovakvoj „endemičnoj“ državi pronaći model izgradnje sistema bezbjednosti sposobnog da štiti interese pojedinca i društva, te kako u ovakvim uslovima materijalizovati bezbjednost kao bitnu potrebu? Odgovore treba tražiti u posmatranju bezbjednosti kroz prizmu njene naučne utemeljenosti.
Bezbjednosne nauke kod nas zvanično nemaju nomenklaturu nauke (smatraju se multidisciplinarnima) i, generalno, zasnivaju se na tzv. opštoj metodologiji naučnog istraživanja. Objašnjavajući korijene metodologije istraživanja bezbjednosnih pojava Mijalković navodi kako antički, ali i potonji mislioci neće nas „naučiti svemu što želimo da znamo o bezbjednosti, ali će nam pomoći da naučimo kako da razmišljamo o bezbjednosti, o čemu da razmišljamo i zašto“.
Ovakvo “razmišljanje” dovelo je bosansko-hercegovačko
(B-H) društvo do neminovne potrebe da opšteprihvaćene vrijednosti zaštiti
pravom, te da ustanovi institucije koje će ove vrijednosti štititi propisanim
radnjama i sredstvima. Na pitanje kako štititi društvo od teških oblika
ugrožavanja Boškovići navode: „uspješno otkrivanje krivičnih djela i učinilaca
i obezbjeđenje potrebnih dokaza nije moguće bez sticanja i primjene
odgovarajućih znanja, umjeća i vještina u primeni metoda, a što se upravo i
stiče izučavanjem kriminalistike.“
Ovdje, napokon, dolazimo do jedne discilpine unutar korpusa bezbjednosnih nauka oko koje naše društvo može i mora pronaći konsenzus. Ovo „može“ proizilazi iz naučnog karaktera kriminalistike kakav ne podliježe nikakvim nacionalnim, ideološkim, klasnim i inim uticajima; dok pomenuto „mora“ nameće nezaobilazna potreba štićenja pojedinca i društva od teških oblika ugrožavanja i povređivanja.
Međutim; i pored primarne potrebe društva da izučava, usavršava i primjenjuje kriminalistiku; postoje brojne prepreke daljem razvoju ove bezbjednosne discipline. Uobzirivši činjenicu da je obrazovanje i stručno usavršavanje temeljna pretpostavka razvoja kriminalistike; ovim radom pokušaćemo kritički analizirati objektivne okolnosti unutar kakvih se ova disciplina razvija.
NASTAVITE ČITATI OTVARANJEM PDF FORMATA RADA JEDNOSTAVNIM KLIKOM NA ŽELJENI LINK U ZAVISNOSTI OD IZABRANOG PISMA:
Bore nit to koga zanima nit je to clanak za blog daj opleti o Prijedorskim gangsterima i tome sto znas vidis prosli blog kad si poceo pisati o tim nekim zvucnijim imenima kako narod u komentarima ulazi u rasprave i prepiranje sto znaci da ih to zanima i da to citaju a ovo drzi 5 mjeseci niko nece slova napisati jer ni ne citaju takve stvari pisi brate to sto trebas i sto ide nemoj da te narod baci u zaborav pa ces onda siktati kriv Dodik Vlado djajic i Lukac ta ekipa koju ti nazivas bandom crvenom uhvati se Prijedorskog kriminala zataskavanja i imena iz svega toga dobromoze i Banja luka znas i tu ponesto u prevodu udri po materiji koju znas
OdgovoriIzbrišiVidi, ovim "udaram po materiji koju znam", od razbijanja Jugoslavije i njenog sistema bezbjednosti do iznalaženja novih modela prilagođenih današnjim prilikama. Upravo zbog ovakvih objava malo ko sa mnom pristaje ući u javne rasprave na stručne teme, posebice "stručnjaci" koji ne silaze sa televizijskih ekrana. No, nema veze - ovo je ionako samo testiranje tehničkih mogućnosti za jedan drugi blog - usko specijalizovan za bezbjednosne i geopolitičke teme.
IzbrišiPo mafiji bre Boro udri ne stedi se i mene zanimaju ti predorski kriminalci da bas vidimo sa cim si se borijo inspektore
OdgovoriIzbrišiVidite, decenijama sam pretio generacije prijedorskih momaka iz solidnih porodica, često inteligentnih i snalažljivih, sa potencijalima da postanu korisni članovi društva. U drugim sredinama imali bi fakultetski obrazovane osobe ili dobre preduzetnike i majstore. No, desetine i desetine njih još od srednje škole ili prije 20. godine landara oko javnih kuća i drugih dekadentnih mjesta. Zajedno su odrastali, išli u školu, igrali fudbal i po osnovu drugarstva jedni druge uvlačili u taj svijet.
IzbrišiU tim javnim kućama redovite mušterije bile su iz struktura policije, državne bezbjednosti, lokalnih i republičkih vlasti, pa sve do pripadnika međunarodnih vojnih i policijskih snaga ili civilnih predstavnika međunarodne zajednice. Tako su stasavali zamišljajući da u stvari rade za državu, umjesto svijesti u kakav kriminal su uvučeni. Normalno, niko im nije prvog dana rekao da ubijaju ili prodaju drogu, nego su prolazili "školu" od sitnih poslova ka ozbiljnijima. I ČESTO SU IM GOVORILI KAKO ODREĐENE STVARI RADE ZA DRŽAVU, BAŠ KAO ŠTO SMO TO VIĐALI U DRUGIM SREDINAMA ILI U FILMOVIMA I SERIJAMA TOG ŽANRA.
Često kažem lako je u presudi napisati "KRIV JE", a bez postavljanja pitanja kako je došlo do nečije kriminalizacije. Pisao sam kako je načelnik prijedorske policije Mirko Tufegdžija bio redovit gost javnih kuća, baš kao i više drugih pripadnika policije i državne bezbjednosti. Kad ćemo njima suditi što su generaciju za generacijom svojim štetnim uticajem kvarili i kriminalizovali? Umjesto da suzbijaju kriminal oni su kod dječaka stvarali utisak da rade za državu. Sa takvima ja imam problem, a "ulicu" je uvijek bilo lako počistiti.
Tako je. Prijedorski krimosi su republickih kapaciteta. Bez postede udrite po kriminalcima iz mupa i pravosudnih institucija. Rijesite ubistvo svoga uvazenog kolege, a ne da nam se serviraju price. Narod Vam vjeruje, ne gubite to.
OdgovoriIzbrišiHvala
IzbrišiBoro, bezbjednosne nauke ne postoje, postoji jedna jedinstvena nauka bezbjednosti, a kriminalistika pripada porodici krivično-pravnih nauka.
OdgovoriIzbrišiPostoje mišljenja kakva bezbjednost tretiraju kao jedinstvenu nauku i to je nesporno, baš kao što postoji i škola mišljenja da se toliko široka multidisciplinarna nauka ne može "ograničavati" u nekakvu izdvojenu cjelinu. Posebice od 20-og vijeka kada bezbjednost postaje neizostavan faktor većine nauka. Kriminalistika se tek zadnjih deceniju i nešto uvodi na pravne fakultete kao predmet i to u vrlo ograničenom obimu, a šta je ogromna greška. Po mom ubjeđenju trebala bi biti obavezan predmet na prvoj ili drugoj godini prava, a u praksi to vidim tek ponegdje i to na završnim godinama studija. Kada govorimo o kriminalistici kao izdvojenoj disciplini najbolja opcija su fakulteti kriminalistike (samostalno), no najčešće u praksi se ide na fakultete bazbjednosti sa opštim smjerom (opšta policija) i kriminalističkim. Ni to nije loša opcija obzirom na prepletenost disciplina i ekonomičnost funkcionisanja fakulteta.
IzbrišiKoji to Boro jeben profisor kriminalistike iz Prijedira,ruse ove kursiste neda kaze dipolome...
OdgovoriIzbrišiKupio rad i sad prodaje pamet
IzbrišiPa napravite interaktivni online kurs na tu temu da je približite običnima. Kurs možete popravljati, dorađivati dok ne bude savršen - sa primjerima, ulascima u svijest, jasno vidljivim koristima za zajednicu. Neka dugo bude besplatan.
OdgovoriIzbrišiRadim na tome, no teško je odrediti nišu zainteresovanih. Računam da zemlje regiona, našeg govornog područja imaju preko 80 000 policajaca, pa ko zna koliko studenata i drugih osoba koje direktno interesuju ovakve teme. Pa onda dolaze građani koji vole te kriminalističke priče, a meni je zgodno jer iz vlastitog iskustva mogu govoriti o hiljadama primjera ili čak o nebrojeno anegdota. Znači, moglo bi se računati na par desetina hiljada pregleda po tutorijalu na youtube kanalu.
IzbrišiNo, prvo valja završiti nekoliko dokumentaraca o serijskim ubistvima koja sam radio i od kakvih imam ozbiljna očekivanja. Već se polako snalazim na programima video i foto uređivanja, ali bih trebao mnogo više raditi radi prakse i tehnike. Valjala bi mi nešto kvalitetnija oprema, te neka druga ulaganja, a teško da ćemo tako brzo izravnati računa oko mojih potraživanja. Ukoliko uspijem doći do određenih sredstava vjerujte da ću načiniti ozbiljan bum u domenu youtuba, jer nešto slično niko nije ni pokušao. Idejna rješenja sam uklopio, a sad je dobrano oko financija jer ukupna zamišljena infrastruktura je povelika. I zahtjeva mnogo rada.
Iskreno, gadno me drma depresija, kao i dobrano narušeno opšte zravlje, gdje mi nasušno treba da počnem realizaciju ovih zamisli pošto od konkretnog rada boljeg lijeka nema. I to u mojoj osami, odnosno kući u prirodi koju želim pretvoriti u vrlo neobičnu farmu - ujedno i kao scenografiju video uradaka. Ovde se moram zaustaviti u otkrivanju zamisli. Što se tiče tutorijala oni se svakako rade besplatno i računa se na zaradu od reklama.