DALIBORU IVANIĆU JAVNO: Mater ti jebem lažljivu!

I danas izdržavam kaznu za lažno krivično djelo "pokušaja ubistva" načelnika Dalibora Ivanića. Neću mu prijetiti ubistvom, ali mogu bar jebati mu mater koja ga tako lažljivog odgojila - pošto sam za tu radnju presuđen iako je nisam počinio. Zaborava i oprosta nema!

Na današnji dan zadobio sam udarac zbog kog sam aman dvije sedmice proveo u bolnici, a liječenje je i sada aktivno. Ne mislim na fizički udarac jer takve stvari me nikad potresale nisu, nego na nepravdu mom umu dotad nezamislivu. Nepravdu čije podljedice porodica i ja trpimo evo punih šest godina.

Zbog prethodnih teških nezakonitosti i sramnih postupaka 29. septembra 2016. godine ispred PU Prijedor izveo sam protestni performans kojim sam stavio povez preko očiju, flasterima prelijepio usta, ruke vezao bodljikavom žicom, začepio uši i na prsa okačio metu. Kroz disciplinski postupak načelnik Dalibor Ivanić nematao je "princip" po kom nemam pravo ništa vidjeti i čuti, odnosno govoriti i javno djelovati, pa sve do toga kako svojim pisanjem na blogu ugrožavam život. I performansom sam samo prezentovao to šta mi je poslodavac nametao grubim kršenjem ustavom i zakonima zajamčenih prava.

Sat i nešto trajalo je moje performansno privlačenje pažnje javnosti na sporna dešavanja u PU Prijedor, nakon čega sam se vratio u kancelariju. Umjesto da sa mnom rješava datu situaciju načelnik Ivanić šalje patrolu mojoj kući i od moje porodice traži "pravna tumačenja" - posebice od djece tada stare 7 i 11 godina. Šokirana takvim postupkom policije supruga me poziva i govori šta se dogodilo.

Na kasnijem suđenju nesporno je utvrđeno da sam na dva niža nivoa operativnog rukovođenja tražio objašnjenje zbog teškog uznemirenja porodice, gdje pojma nisu imali šta se uopšte dešava. I da sam nastupao mirno i pristojno, te u takvom stanju uputio se do trećeg nivoa rukovođenja u liku načelnika Ivanića. U pokušaju ulaska u Ivanićevu kancelariju fizički me je napao njegov bodigard policajac Danko Karanović, na šta opet nisam reagovao - ni fizički ni verbalno. 

Kada me je Karanović bez mog ikakvog otpora izgurao iz kancelarije u hodniku se već okupilo desetak rukovodilaca i policajaca. Pred njima sam pozvao dežurnog tužioca i prijavio krivična djela na štetu porodice i mene, no to se pokazalo mojom kobnom greškom. Kada je tužilac nazvao i tražio objašnjenja slagali su da sam Ivaniću opsovao majku i prijetio da ću ga ubiti. Nisam očekivao da će priznati sopstvena krivična djela, ali takve laži nisam pomišljao da mogu izreći bitange poput Ivanića i Karanovića.

U momentu kada su mi saopštili da sam zbog opisanih laži lišen slobode izgubio sam svijest i nakon reagovanja hitne pomoći sam hospitalizovan. Sedam-osam dana policija je dežurala oko bolnice sa zadatkom da me uhapse ukoliko samo iskoračim napolje, a sa vrlo jednostavnim ciljem - da me po lažnoj optužbi pritvore i na taj način spriječe u iznošenju surove istine. Ubrzo po otpustu sa liječenja pozivaju me u PU Prijedor i ponovo organizuju incidentnu situaciju sa ciljem novog hapšenja i pritvaranja, te me još jednom lažno optužuju za prijetnje Ivaniću.

Apostrofiram: svaki moj navod moguće je provjeriti kroz sudski spis. Poslije devet mjeseci bolovanja jula 2017. godine vraćam se na posao, gdje mi trećeg dana uručuju rješenje o suspenziji doneseno po ministru Draganu Lukaču. Kad mi je rješenje uručeno i mjera suspenzije započeta shvataju nezakonitost tog postupka pošto protiv mene u tom momentu nije bilo optužnice. Državnog službenika moguće je suspendovati samo u slučaju sudski potvrđene optužnice i to za krivično djelo sa propisanom kaznom zatvora PREKO tri godine. Protiv mene optužnica nije ni postojala, a kamoli da je mogla biti potvrđena. I u pitanju je bilo krivično djelo sa kaznom DO tri godine zatvora zbog čega takođe suspenzija nije smjela biti primjenjena.

Kako bi ovu nezakonitost retroaktivno pokrili sa tužilačkom bitangom Mirjanom Miodragović Basrak dogovaraju podizanje "skalabužene" i teško nezakonite optužnice. Ova moralna nakaza podigla je optužnicu protiv mene uz kršanja zakona kakva jasno dokazuje sudski spis, nakon čega je karijeru nastavila kao sudija Okružnog suda u Prijedoru. Dalji progon vodio je njen formalni šef, još jedna teško kriminalizovana bitanga Mladen Mitrović.

Na dan suspenzije doživio sam fizički napad lokalnog kriminalca, zbog čega je nadležni ljekar ponovo mi otvorio bolovanje. Prvostepena komisija Fonda zdravstva narednih 13 mjeseci donosila je rješenja o pravu na bolovanje o trošku fonda, no ljekarske doznake i rješenja komisije Dalibor Ivanić ostavlja da skupljaju prašinu u ladicama. Ne može poslodavac osporiti pravo dodijeljeno od strane nadležne komisije osim ako nije slučaj zloupotreba službenog položaja i krivičnog djela kakvo je činio Ivanić. Opet kažem, ne morate vjerovati meni, ali službena dokumentacija predstavlja materijalne dokaze ovih navoda.

Kasnije doznajem da je ministar Lukač rješenje donio po formalnom prijedlogu Dalibora Ivanića koji je po sili zakona morao biti izuzet iz postupka suspenzije, pa do lažnih navoda na kojima je ministrovo rješenje zasnovano. Cilj teških kršenja zakona i prava bio je vrlo jednostavan: držati me što duže bez ikakvih primanja pošto nakon umanjenja plate od 50 odsto morao sam namirivati razliku za dva kredita. 

Koliko mi je poslodavac takvim ponašanjem narušio zdravlje i radnu sposobnost dokazuje medicinska dokumentacija. Vrhunac nemorala nastupa kada je ministar Lukač nakon onolikih "dokazivanja" mog duševnog oboljenja u rješenju o otkazu navodi da sam POTPUNO ZDRAV. Govorim o sramnom otkazu iz novembra 2020. godine.

Vidite sljedećeg paradoksa. Policajac Danko Karanović, svedok u postupku "pokušaja ubistva" Ivanića lažno me je prijavio za prijetnje ubistvom njemu. Nakon incidenta u kom je on takve prijetnje i grozne uvrede uputio meni. Kada sam tužilaštvu prijavio tadašnje Karanovićevo nasilničko ponašanje uz isticanje kako sam takve stvari i ranije prijavljivao u PU Prijedor opet iste laži o mom "opasnom ponašanja". Pazite, nenaoružan civil "ugrožava" naoružane pripadnike policije usred policijskog objakta u kom boravi bar stotinu policajaca - sve sa žandarmerijom. Tragikomično.

Više puta sam pisao kako me ne bi začudila prijava za ugrožavanje sigurnosti ministra Lukača kao "kadije" po ranijim prijavama Ivanića i Karanovića - koji su bili lažni i oštećeni i svjedoci kako im zatreba. Na kraju se i to dogodilo kada sam snimao Lukačevu kuću, ali je ovde odlučivalo banjalučko tužilaštvo i utvrdilo da nema krivičnog djela. Mladen Mitrović bi me za isti događaj najvjerovatnije pritvorio, kao što je nekoliko puta nezakonito pokušavao.

Kakav disciplinski postupak su 2020. godine protiv mene proveli dovoljno govori činjenica da nisu dozvolili pribavljanje službene dokumentacije o Karanovićevim ranijim krivičnim djelima na moju štetu, niti su tražili izjašnjavanje tužilaštva povodom tog događaja. Nakon što sam dva puta drugostepeno uspjevao poništiti Lukačeva rješenja primjenio je Kodeks državnih službenika koji je kao podzakonski propis godinama ranije zakonom ukinut. I prekinuo mi radni odnos kada sam objavio da ne pristajem na njegove pokušaje ucjena zaposlenjem. Sve je zadokumentovano i vrlo jednostavno je utvrditi ko govori istinu, ili ko je činio teške nezakonitosti i krivična djela.

Gotovo pet godina trajalo je suđenje po lažnoj prijavi "pokušaja ubistva" Dalibora Ivanića, kako je to Lukač lažno predstavio parlamentu i javnosti. U stvarnosti terećen sam da sam Ivaniću opsovao majku i verbalno zaprijetio, ali kome je tada vrijedilo dokazivati istinu? No, za isto krivično djelo "ugrožavanje sigurnosti" verbalnom prijetnjom vajni ministar je procesuiran kada je napao poslanika Draška Stanivukovića. I pride za krivično djelo "tjelesna povreda". Znači, kada Lukač počini teže krivično djelo od mog nema suspenzija i otkaza, a vidite kakve aršine je prema meni primjenjivao.

Pazite, Ivanić i Lukač su preko ranijih i kasnijih zloupotreba službenog položaja "ukrali" mi par mjeseci penzijskog staža, pa do nivoa da bih trebao imati oko 40 godina penzijskog staža i ispuniti uslov za penziju, ali od toga nema ništa jer su bitange odlučile tako. Umjesto po osnovu bolovanja o trošku Fonda zdravstva plate su mi obračunavali po nezakonitoj suspenziji tako da su mi u Fond PIO uplaćivali samo pola doprinosa. I unaprijed značajno umanjili penziju ukoliko istu nekada ostvarim!

Elem, osuđujuća sudska presuda je nešto najgore šta su mogli produkovati. Nisam dozvolio da pravnu stvar okončaju zastarom jer nisam počinio nikakvo krivično djelo, nego smo porodica i ja bili žrtve. I presuđen sam na godinu uslova sa oslobađanjem sudskih troškova. Ukoliko je sud smatrao da je optužnica osnovana onda mi nije mogao izreći tako blagu kaznu, ali postupajuće sudije nisu me smjele ni osloboditi nakon štomi je na zvaničnoj sjednici Narodne skupštine javno presuđeno za "pokušaj ubistva". 

Moje "kažnjavanje" služi kako mi MUP ne bi isplatio preko 60 000 maraka naknade za nezakonito umanjivanje plata tokom suspenzije i pripadajućih kamata - bez dugih materijalnih i nematerijalnih šteta. Potom i za još veći iznos zbog nezakonitog otkaza od novembra 2020. godine. Ovde se suštinski postavlja pitanje: šta je moja stvarna kazna?

Ta godina uslovne kazne ima svrhu da ne mogu dobiti adekvatno zaposlenje u državnoj službi, uz apostrofiranje kako tokom pet godina nepotrebnog i namjernog razvlačenja postupka nisam mogao napustiti prebivalište i negdje drugdje osigurati egzistenciju. Pazite, pet godina držan sam u svojevrsnom "kućnom pritvoru", a da sam ubio načelnika Ivanića pod tadašnjim okolnostima kazna bi bila ispod četiri godine. Da sam to kasnije učinio prošao bih sa još blažom kaznom, no kako smo na suđenju egzaktno utvrdili ni najmanji oblik štete od mene nije pretrpio.

Znači, (samo)voljom Ivanića i Lukača punih šest godina sam bez ikakvih primanja, a namjerno držanje u takvim životnim uslovima dodatno je narušilo moje zdravlje i radnu sposobnost.  MUP RS još uvijek nisam tužio za naknadu pretrpljenih šteta iz prostog razloga šti imam iskustva kakve skandalozne presude donose sudovi kada im Lukač dostavi odgovore na pokrenute upravne sporove. Nije mi do kockanja sa tužbom vrijednom preko 300 000 maraka i zato "taktiziram". Osim toga uskratili su mi pravo na zasluženu penziju. To je kazna koju su mi izrekli Lukač i Ivanić!

Pokušao sam ukazati kako Repubilici Srpskoj ne priliči takav odnos prema borcu prve kategorije i sinu poginulog borca, pa sam završio sa kaznom od 100 maraka za "prekršaj". Još grđe sam prošao kada sam pokušao vratiti se na posao sa ukazivanjem na nezakonitost suspenzije, da bih iz prostorija za zadržavanje živu glavu izvukao tako što sam se isjekao slavinom za vodu. I tu me je za moje predmete uvijek zaduženi "specijalni sudija" Nebojša Manojlović kaznio sa blizu 2000 maraka (sa troškovima). O nezakonitim hapšenjima i montiranim postupcima bolje da ne govorim. 

Mogao bih unedogled nabrajati KAZNE kakve su mi odredili Lukač i Ivanić, no poenta je valjda jasna. Zapamtite, ništa od onoga za šta su me lažno prijavljivali nisam počinio, odnosno porodica i ja godinama trpimo grubo kršenje Evropske konvencije o spriječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja kao materijalnog zakona. Iliti torturu nad UZBUNJVAČEM i zbog javno izrečenog mišljenja!

Kad smo već kod teme zajamčenih prava ističem da Daliboru Ivaniću nisam opsovao majku kako sam formalno presuđen po principu "dva bez duše jedan bez glave", odnosno gnusnih laži Ivanića i Karanovića koji su istima izbjegavali sopstvenu krivičnu odgovornost. Osuđen kao da jesam za nešto što nisam učinio nakon osam godina imam bar pravo javno reći: "Jebem ti majku Dalibore Ivaniću!".  Majku koja ga je prije šeste godine života trebala naučiti da se ne smije lagati!

Ovde se nameće logično pitanje: imam li Ivaniću pravo prijetiti ubistvom obzirom da sam i za to nevin kažnjen? Opet, zašto bih mu prijetio ubistvom koje nikad nisam pomislio učiniti, pa čak ni tako nešto izgovoriti? Glupost. No, nisam mu oprostio patnje koje je prouzrokovao porodici i meni, a neka on razmišlja o načinima uspostavljanja pravde. Institucionalne ili vaninstitucionalne. Za njega i Lukača oprosta nema i na to ih ovom objavom podsjećam.