KAD BALETAN VODI "ISTRAGU": Nebulozne tvrdnje Slobodana Vaskovića

Bloger Slobodan Vasković objavio je plan akcije rasvjetljavanja ubistva načelnika Radenka Bašića i od tog beznačajnog dokumenta stvara medijsko pompu - čime samo dokazuje karikaturalnost situacije u kojoj baletan glumata "pravnog stručnjaka". Ukoliko ga baletanom možemo nazvati pošto je završenu "višu baletsku školu" SLAGAO.

U komentarima na blogu i drugim nalozima upitan sam da prokomentarišem dokument i navode Slobodana Vaskovića oko lišenja slobode većeg broja lica od 26.03.2022. godine u Banjaluci. Govorimo o akciji kojom su lišeni slobode neposredni ubica Aleksandar Miljatović i njegov pomagač Igor Rapajić. Miljatović je negirao vezu sa zločinom do suočavanja sa Rapajićem koji je svoje učešće priznao, nakon čega je uslijedilo i priznanje samog ubice.

Priznanja osumnjičenih nemaju dokaznu vrijednost, no služe kako bi organi krivičnog progona došli do materijalnih dokaza. Tako je pronađen automobil korišten za izvršenje krivičnog djela na kom su pronađeni tragovi počinilaca i drugi dokazi korisni za krivični postupak. Po nedavnoj izjavi direktora policije Siniše Kostreševića pronađen je i pištolj za koji se sumnja da je istim ubistvo počinjeno, a šta bi nalazi vještaka vrlo brzo trebali potkrijepiti. Da ne ulazim u video snimke, komunikaciju između počinilaca (uključujući i onu preko kriptovanih aplikacija) i brojne druge dosad prikupljene MATERIJALNE DOKAZE.

Još od prethodne slične akcije u Prijedoru pisao sam o zaista brutalnoj sili ispoljenoj prema desetinama privedenih u okviru rasvjetljavanja ubistva načelnika Bašića, a posebice jer sam od mnogih prebijenih čuo autentična svjedočenja. Posljednji sam koji ima pravo osuđivati policiju zbog nasilja obzirom da je početak moje profesionalne karijere ponajviše vezan za silu (specijalne jedinice), ali sam ipak ukazao na pogrešnost takvog pristupa. Konkretno: kolegama sam ekspresno poručio da je trebalo više razgovarati sa privedenim Prijedorčanima, jer se ljudi u principu protive takvim bezobzirnim zločinima.

Analogno sam se saglasio sa stavom mnogih: trebalo je tući i ispitivati brojne Bašićeve "kolege" za koje Prijedorčani aman deceniju masovno znaju kako prodaju drogu i koliko duboko su involvirani u organizovani kriminal. Desetine tekstva posvetio sam toj iznimno opasnoj društvenoj pojavi. Ili anomaliji kao adekvatnijem izrazu. No, suštinu sam sveo na to da je Bašićevom egzekucijom policiji odaslana prijeteća poruka, na kakvu je odgovoreno jednako brutalnom "porukom". 

Nadalje, poznato mi je da su mnoge žrtve nasilja pokrenule različite pravne postupke protiv policije. Bez obzira govorimo li o krivičnom ili parničnom gonjenju princip dokazivanja je identičan. Svima uhapšenima u Prijedoru i Banjaluci uručene su potvrde o lišenju slobode, pa o otpustu, upoznavanju sa pravima, privremenom oduzimanja predmeta i drugo. Uvedeni su u pisane i elektronske evidencije koje takođe služe kao materijalni dokazi njihovog zadržavanja u policiji. Većina službenih pismena uručenih privedenima sadrže opise zdravstvenog stanja i eventualnih povreda.

Drugi segment materijalnih dokaza dolazi iz medicinske dokumentacije pregleda kojima su se zlostavljani podvrgli nakon puštanja na slobodu, a jednim dijelom i medicinskih evidencija i nalaza sačinjenih prilikom pružanja hitne pomoći. Mnogima je hitna pomoć pružana tokom držanja u službenim prostorijama i nema sumnje da su doktori svoje intervencije zadokumentovali. Više puta sam odgovarao na pitanja vezana za Dalibora Railića i navodio da je po mojim saznanjima više puta ukazivana mu medicinska pomoć. Nije tajna da je izdržao nezamislivo prebijanje.

Dakle, govorimo o veoma velikom fondu materijalnih dokaza, od policijske do medicinske dokumentacije, na kojima se zasniva odgovornost za prekomjernu ili čak kriminalnu primjenu sile nad građanima. U pitanju su materijalni dokazi kakve pravosudna tijela, pa čak i organi unutrašnje kontrole policije, naprosto ne mogu ignorisati i na čemu će zasnivati svoje odluke. 

Moram naglasiti kako policijska dokumentacija i službene evidencije sadrže podatke o službenim licima koja su postupala prema zlostavljanim građanima, sve sa potpisima policajaca i inspektora koji su radnje neposredno vršili do rukovodilaca koji su iste kontrolisali. I pečatima! Znači: u svakom konkretnom slučaju nadležni organi znaju sa kojim službenim licima imaju razjašnjavati sporne situacije, pa do toga kako su maskirani pripadnici specijalnih jedinica dolazili u "kontakte" sa privedenima. 

Laicima možda djeluje da "nema odgovornosti" jer žrtve nasilja ne mogu identifikovati maskirane počinioce, no inspektori i rukovodioci čija imena su na dokumentima uručenim licima lišenim slobode poznati su i dostupni za krivične ili parnične postupke. Zato je glupavo praviti fame ili misterije od stvari koje su jednostavno dokazive. Ili lakrdije kakve izvodi Vasković.

Vasković tvrdi kako posebno odjeljenje Republičkog tužilaštva RS vodi istragu povodom nasilja nad građanima u sklopu akcije Banjaluci, te da kao "krunski dokaz" traži plan rada rasvjetljavanja ubistva načelnika Bašića od 26.03.2022. godine. I on je objavio taj dokument kako bi i tužiaštvu i javnosti pokazao "dokaz udruženog zločinačkog poduhvata". Jedino je još jednom pokazao koliko pojma nema o mereriji kojom se kvazinovinarski bavi!

Vaskovićev cilj bio je dokazivanje odgovornosti direktora policije Siniše Kostreševića - za čije blaćenje mu plaćaju tajkuni poput Rajka Dukića ili Milana Radovića, pa sve do ministra Dragana Lukača kao jednog od ključnih vođa balkanske narkomafije koju Kostrešević kontinuirano razbija. Godinama sam pisao o zloupotrebama policije od strane ministara Lukača i Nebojše Stefanovića za krijumčarenja droge Nasera Orića i njegovog saradnika Rajka Dukića, pa sve do detalja kako su preko Radovana Viškovića pokušali iznjedriti reagovanje Milorada Dodika. 

Mnogima se Siniša Kostrešević zamjerio svojom deceniju dugom beskompromisnom borbom protiv narko mafije i imaju motiva plaćati Vaskoviću iznošenje ovakvih laži i manipulacija. Istine radi, sa pozicije struke u pitanju su nebuloze laika, ali očigledno imaju prođu kod politički ostrašćenih kategorija javnosti. Kakvu dokaznu vrijednost ima plan koji je Vasković objelodanio?

Po Zakonu o policiji i unutrašnjim poslovima RS direktor policije rukovodi najsloženijim policijskim aktivnostima i uopšte odgovoran je za zakonitost i pravilnost rada policije. Zakon određuje ko je neposredno rukovodio akcijama u Prijedoru i Banjaluci, pa time i odgovorno lice tuženog pravnog lica. U konačnici Siniša Kostrešević javnost je upoznao sa svojom ulogom i potezima u istrazi ubistva načelnika Bašića. Možda i ključnim za pozitivan ishod?!

Objavljeni plan rada po Vaskoviću "dokazuje" nešto šta je zakonom fakultativno utvrđeno. Smiješno. Takvih planova rada ili akcija kao inspektor sačinio sam stotine i stotine, od onih prostih do ovako složenih. Na objavljenom dokumentu jasno vidite ko ga je sačinio, ko je dao saglasnost na isti, te direktora policije koji je realizaciju ODOBRIO. Pritom davanje saglasnosti više treba tretirati kao upoznavanje sa obavezama rukovodilaca organizacionih jedinica uključenih u realizaciju plana.

Vidljivo je da su za izvršenje zadatka angažovane dvije specijalizovane uprave kriminalističke policije iz sjedišta MUP-a, pa PU Banja Luka kao osnovna organizaciona jedinica izvan sjedišta, te jedinice specijalne policije. Kako zbog zakonskih odredbi tako iz iz organizacionih razloga direktor policije odobrava plan sačinjen od strane operativaca koji neposredno realizuju akciju. Operativni sastav policije planira akcije, određuje mete i realizuje osmišljene aktivnosti, a ovakvim načinom inspektori sebi obezbjeđuju snage izvan sopstvenih organizacionih jedinica.

Ponavljam, takvih planova sačinio sam nebrojeno i bio nosilac operativnih dejstava, dok je zadaća tih koji su davali saglasnosti ili odobrenja bila logističke i rukovodne prirode. Ne mogu inspektori angažovati SAJ ili žandarmeriju drugačije do preko hijerarhijskih i linijskih rukovodilaca, pa čak ni kolege iz drugih organizacionih jedinica kriminalističke policije. I ubjedljivo više ovakvih planova sačinio sam po sopstvenim inicijativama negoli u sklopu akcija naloženih sa viših nivoa.

Šta znači plan rada? Još kao policajac na patrolnoj službi morao sam pisati plan rada za svaku smjenu ponaosob, pa kao inspektor plan rada rasvjetljavanja svakog krivičnog djela koje sam zadužio, do raznih planova akcija, obezbjeđenja skupova ili ličnosti, opservacija lokaliteta ili opoba, uključujući i rješavanja uočenih pojava ili problema. Kao i svakom iole iskusnom operativcu planiranja mi je bilo preko glave.

Dakle, ovde imamo svojevrsnu simbiozu operativnog sastava koji procjenjuje da određenom akcijom može postići postavljene ciljeve i struktura rukovođenja kakve operativcima obezbjeđuju potrebne resurse. I upravljaju ukupnim aktivnostima angažovanih jedinica spram unaprijed utvrđenih planova! Poput ovog koji je Vasković "slavodobitno" objavio. 

Važna odrednica spornih dešavanjima proizilazi iz činjenice da na planu rada nema oznake povjerljivosti šta znači izostanak posebnih ograničenja u pogledu broja primjeraka, fotokopiranja i slično. Svaka navedena organizaciona jedinica dobila je primjerak plana, a onda je to umnožavano do nivoa operativnih grupa koje su pronalazile i privodile mete akcije navedene planom ili koje su naknadno otkrivene. Doći do jednog toliko umnožavanog dokumenta, čija svrha je upoznavanje njenih aktera sa konkretnim zadacima i organizacionim dimenzijama, nije nikakav problem, a svako je je to kopirao i dostavio Vaskoviću ne zaslužuje se nazvati policajcem.

Znate, "curenje informacija" problem je koji često ističem u svojim tekstovima o anomalijama sistema bezbjednosti. Od kopiranja i dostavljanja ovakvih planova blogeru Vaskoviću do kopiranja izjava svjedoka i njihovog prodavanja Daliboru Railiću za 2000 eura - SAMO JE JEDAN KORAK. Vasković tvrdi kako Kostrešević ispituje, poligrafiše ili istražije ko je zloupotrebio ovaj dokument, ali ne pominje moguće motive takve rabote. Kad otkrije ko je prekršio zakon i pravila službe onda se može pozabaviti pitanjem dobijene novčane nagrade. 

Ponavljam: odavno se zna koji taško kriminalizovani tajkuni i bitange iz institucija, pa sve do određenih struktura narko mafije, plaćaju usluge Slobodana Vaskovića i pripadnike policije koji ga "filuju" informacijama. Ili kada mu bivši teško kriminalizovani direktor policije Gojko Vasić dostavi transkripte presretnute komunikacije zarad svojih ličnih interesa. Nije to plod novinarsko istraživačkog rada nego problem strukturalne prirode ovog razorenog društva. 

Kakav je Slobodan Vasković novinar? Ima završenu srednju školu i lažnu tvrdnju da je završio "višu baletsku školu". Vasković i dva svjedoka lagali su na sudu o završenoj višoj školi u okviru sarajevskog pozorišta, dok pozorište tvrdi da nije obrazovna ustanova i time kod njih nije mogao steći nikakvu diplomu. 

Lažno rješenje suda iskoristio je za zaposlenje na banjalučkom radiju poslije izvršenog državnog udara iz septembra 1997. godine. Onomad kad su on i Lukač iskoristili "ludu babu" Biljanu Plavšić za prljave plaćeničke poslove u NATO aranžmanu. I produkovali vlast Milorada Dodika nakon što su Živko Radišić i Mladen Bosić odbili mandate za sastavljanje vlade.

Slobodan Vasković ima se pravo titulirati baletanom jer je u tom svojstvu bio zaposlen u sarajevskom pozorištu, pa je donekle kredibilan baviti se temama vezanim za balet. Ima pravo titulirati se i novinarom obzirom da je radio u toj branši, doduše uz činjenicu da je svako zaposlenje završilo otkazom, krivičnim i parničnim progonima ili neplaćenim poreskim i inim obavezama. I da je svoja pisanja fokusirao na ucjenjivanje ljudi ili na plaćeničke laži. Jadno u svakom pogledu.

No, kad baletan sa skaradnom karijerom novinara počne tumačiti složenu materiju krivičnog materijalnog i procesnog prava, odnosno bezbjednosne struke, to doista postaje karikaturalno. Samo laici bez iole razvijene sposobnosti razmišljanja mogu vjerovati u "pravna znanja" baletana i novinara bez elementarnih kompetencija. Koji zadire u pravnu materiju na kojoj se spore eminentni stručnjaci - poput valjanosti dokaza pribavljenih dešifrovanjem zaštićenih aplikacija u odnosu na naše zakone koju takvu situaciju nisu adekvatno razjasnili. Možda ću obraditi ovu temu obzirom da se sve češće pominje.

Vasković ide dotle da tvrdi kako je sporna akcija izvedena u svrhu nekakve Kostreševićeve kontrole nad strukturama organizovanog kriminala, a po samo njemu poznatim "podacima" o kriminalizaciji direktora policije i tima njegovih najbližih saradnika. Pazite, Interpol, Europol, te policijske agencije desetina razvijenih zamalja sa Kostreševićem razmjenjuju podatke i dokaze, a nije im poznato kako ovaj koristi sky aplikaciju pod kodnim nazivom "General". Piše o sky komunikaciji Railića, no očigledno pojma nema koje kodne nazive je koristio. Pošto znam neke lako mi je egzaktno utvrditi koliko baletan valja gluposti. I koliko laže!

Situacija je vrlo prosta. Imamo nikad zabilježene rezultate policije Republike Srpske protiv međunarodnog organizovanog kriminala, zasnovano na stotinama kilograma pronađenih teških droga i razbijanjima narko grupa uz hapšenja moćnika iz državnih struktura. Nepobitno! Sa druge strane bloger vrlo problematične novinarske biografije jedini na svijetu mantra o kriminalizaciji profesionalaca zaslužnih za evidentne rezultate. Niko u novinarskoj branši Evrope i svijeta nema "podatke" kakve podastire Vasković iz samo jednog razloga - jer su u pitanju izmišljotine i laži.

Nakon stotina i stotina ničim potkrijepljenih laži na račun dokazanih i priznatih policijskih profesionalaca Vasković se napokon dokopao službenog pismena "za jednokratnu upotrebu" (realizacije akcije), pa sad na tome gradi fantazmagorije bukvalno smiješne pravnoj stuci. I samo zbog mnoštva imena sadržanih u dokumentu privlači pažnju javnosti, šta vidim po pitanjima čitalaca. Eto odgovaram sa pozicije bivšeg inspektora koji nema predstavu koliko sličnih planova je sačinio. Bivšeg profesionalca koji odlično poznaje planom imenovane osobe, od pripadnika policije do meta akcije, baš kao i materiju o kojoj piše. Znači laik zasigurno nisam.

Ovim tekstom, može se reći, dao sam pravne savjete svima koji su pretrpili policijsko nasilje oko dokaza koji su meritorni za postupke protiv policije. Određujuća je policijska i medicinska dokumentacija ma o kom vidu gonjenja govorili. Svi koji budu parnično tražili odštetu za pretrpljeno nasilje kao tuženu stranu moraju navesti Ministarstvo unutrašnjih poslova RS i sa te strane lična odgovornost policijskih službenika nije predmet pravne stvari. Čak sam uvjeren da će pravobranioci mahom prihvatati tužbe i realne tužbene zahtjeve.

Ukoliko govorimo o individualnoj ili rukovodnoj odgovornosti pojedinaca iz vizure krivičnog progona mislim da je u pitanju samo gubljenje vremena i energije na postupke koji će se godinama razvlačiti bez ikakvog epiloga. Ne odvraćam nikog od gonjenja, nego naprotiv kazujem sa čim valja računati. Koliko je policija moćan reprezent države nebrojeno puta osjetio sam na sopstvenoj koži i spoznao preko mnoštva podnesenih krivičnih prijava - koje u principu samo skupljaju prašinu u tužilačkim ladicama.

Napisao sam mnoštvo pojedinačnih odgovora na pitanja povodom ove teme, no jedna ovakva objava javnosti pruža mnogo jasniji uvid u svakako zanimljivu situaciju. I ptice na grani danas znaju kakvom brutalnom silom je policija nastupila prema privedenima povodom ubistva načelnika Bašića, kao i da je jedan dio istih pokrenuo postupke pred nadležnim organima. U dokaznom smislu objelodanjeni plan akcije u Banjaluci nema nekog značaja, a što propali baletan i olinjali novinar preko istog pokušava odraditi ono šta mu je plaćeno (stupidne laži!) samo je njegov problem.