AVDO AVDIĆ U IZBORNOJ KAMPANJI SNSD: Otkrivena tajna "40 britanskih obavještajaca" (FOTO)

Novinar Avdo Avdić plasirao je bajku o policijskoj operaciji "Lavrov in the middle" kao nadrgradnju Dodikovih izbornih mantri o prisluškivanju američkog ambasadora i 40 britanskih obavještajaca. Razotkrivam kako je MUP RS nezakonito identifikovao mobilne telefone pripadnika EUFOR-a iz baze Butmir i druge vezane tajne.

Portal Istraga.ba plasirao je dva bombastična teksta potvrđivanja Dodikovih predizbornih hvalisanja o priskuškivanju američkog ambasadora i već godinama poznate "bitke" sa 40 britanskih obavještajaca, a koje možete naći klikom na prednji link. U prvom tekstu novinar Avdo Avdić prenosi Dodikovu izjavu o telekomunikacijskom nadziranju američkog ambasadora, a kako bi priča dobila na težini pominje sastanak ambasadora Majkla Marfija sa ministrom Draganom Lukačem.

Drugi tekst Avdić predstavlja kao novinarsko istraživački rezultat otkrivanja operacije MUP RS iz decembra 2020. godine, kada je povodom posjete ministra Sergeja Lavrova u okruženju administraticnog centra Vlade RS u Istočnom Sarajevu registrovano 40 stranih telefonskih brojeva SAD-a, Britanije, Njemačke, Austrije, Ukrajine i drugih "osvjedočenih srpskih neprijatelja". Kaže da su IMEI telefonskih uređaja predani ruskim kolegama.

Interesantno je da Avdo Avdić ni jednom riječju ne pominje svjetski poznatu aferu "Ikona" nastalu tadašnjim sastankom Lavrova i Dodika, no možda je tu "sitnicu" naprosto zaboravio. Zato tvrdi da je imao uvid u dokumentaciju na kojoj zasniva objavljenu verziju spornih dešavanja. Elem, ne znam koja dokumentacija može valorizovati poprilično nebuloznu priču.

"Telekom operater iz Republike Srpske je isključio jednu od svojih baznih stanica i brojeve koji su, do tada, koristili drugu baznu stanicu prebacio na stanicu koja se nalazila u blizini Administrativnog centra Vlade Republike Srpske. Postoji visok stepen sumnje da su u pitanju brojevi telefona koji su korišteni u bazi Butmir, u kojoj se nalaze snage NATO-a i EUFOR-a. Baza Butmir je od Administrativnog centra Vlade Republike Srpske udaljena manje od dva kilometra" navodi Avdo u svom tekstu.

Prednji navod može se uzeti vjerodostojnim, ali dalja priča naprosto ne "drži vodu". Posebice navod: "Nakon što su brojevi “dislocirani” sa jednog predajnika na drugi, MUP RS-a je, prema dokumentima u koje je Istraga imala uvid, pokrenuo operaciju skeniranja. Sve je obavljano iz bijelog VW kombija MUP-a Republike Srpske". Riječ je o dvije potpuno različite tehnike telekomunikacionog nadziranja i priča o "specijalnom kombiju"  uvedena je kako bi se prikrila stvarna istina.

Kada neku temu objašnjavam praktikujem služiti se iskustvima iz profesionalne karijere, pa tako za opciju registrovanja telefonskih brojeva i uređaja preko specijalno opremljenih vozila znam aman dvije decenije. Nekadašnja služba carine Republike Srpske kupila je kombi vozilo sa tada najsavremenijom opremom za ove namjene i plaćeno je dva miliona maraka. Iz vozila je bilo moguće očitati sve mobilne telefone koji se nalaze u dometu opreme i bilo je zanimljivo posmatrati kako to djeluje u kretanju kroz naselje.

Ubrzo po donošenju novog Zakona o krivičnom postupku iz jula 2003. godine koristili smo ovo vozilo za posebne istražne radnje pronalaženja mobilnog telefona korištenog u ucjenjivanju jednog prijedorskog biznismena. Po sudskoj naredbi vjerovatno prvoj izdatoj u BiH po tom osnovu. Sa te pozicije znam kako djeluje model koji Avdo Avdić opisuje i svoje tvrdnje "potkrepljuje" fotografijama kombi vozila kojim je operacija navodno izvedena.

Neka me struka demantuje, ali sa priličnom sigurnošču mislim da pominjana oprema ne može detektovati signale sa baznih stanica teleoperatera. Posebice jer se traženi podaci nalaze na serverima operatera, a nikako na baznim stanicama. I funkcija ove opreme jeste detektovanje uređaja u zoni dometa, a nikako distribucije signala preko predajnika. Priča sa kombijem plasirana je radi skrivanja stvarne istine na koji način je MUP RS identifikovao uređaje sa SIM i IMEI brojevima pripadnika EUFOR-a iz baze Butmir.

Ovde govorim o modelu telekomunikacionog nadziranja koji sam nebrojeno puta koristio u praksi, konkretno o listinzima poziva za neki SIM ili uređaj (po IMEI broju) kakve nam dostavljaju teleoperateri. Znači, pamtim vremena kada je naša policija listinge poziva dobijala jednostavnim dopisom ili čak usmenim dogovorom u hitnim slučajevima, pa do momenta kada to nije bilo moguće bez adekvatne naredbe suda. 

Govorim o svojim iskustvima iz zakonitih istraga policije, a više puta sam pisao kako ministar Lukač zloupotrebljava M:tel za protivzakonita prisluškivanja. Posebno od kako je android tehnologija postala dominantna u mobilnoj telefoniji. Primjenom "tihog signala" moguće je aktivirati mikrofon (čak ugašenog!) mobilnog telefona i koristiti ga za slušanje zvuka u okruženju. Ukoliko se u blizini američkog ambasadora nalazi neko sa M:telovim brojem telefona nikakav problem nije slušati sve šta se dešava u datom trenutku. Dodikova hvalisanja dosežu samo do nivoa nepoštovanja diplomatskih procedura ili nepažnje ambasadora Marfija i drugih službenika.

Dolazimo do dijela u kom razjašnjavam na koji način su operativci naše policije tog 14.12.2020. godine u Istočnom Sarajevu doista identifikovali "preko 40 IMEI brojeva sa stranim SIM karticama". Gašenje predajnika koji primarno pokriva bazu EUFOR-a u Butmiru, kakvo Avdić pominje, imalo je vrlo prost cilj - da nešto udaljeniji predajnik kod administrativnog centra Vlade RS "preuzme" signale. 

Screenshot: Istraga.ba

Kada su prednje pomenuti listinzi poziva u pitanju pored podataka o pozivima i SMS porukama neke SIM kartice ili IMEI broja uređaja policija dobija i podatak koji predajnik je registrovao signal uređaja. Pazite: kad neki predajnik samo registruje signal uređaja to ostaje zabilježeno na serverima teleoperatera. Uključujući i inostrane SIM kartice. Nama je to odlično koristilo za rekonstrukciju nečijeg kretanja i u momentima kada nije bilo komunikacije. 

Znači, gašenje bazne stanice pored baze u Butmiru poslužilo je da drugi predajnici registruju signale i istog momenta to se moglo očitati na programima teleoperatera. Ovde uređaji nisu bili u pokretu da bi predajnici zaprimali njegove signale, nego je simulacijom izvedeno "kretanje baznih stanica". Gašenje primarnog predajnika vjerovatno je kratko trajalo jer i telefoni identifikuju predajnike, pa je postojala opasnost otkrivanja operacije od strane pripadnika Evropskih snaga i NATO stacioniranih u Butmiru.

Sad, kako su operativci dobili podatke o IMEI uređaja i stranih SIM-ova? Vrlo prosto, teleoperater dostavio im je podatke kompletnog sadržaja registrovanog sa tog predajnika u datom vremenu! Uključujući i one koji nisu komunicirali, nego ih je predajnik samo registrovao nakon gašenja primarnog predajnika, pa bili oni amerčki, britanski ili iz ma koje zemlje. Zato je gašenje bazne stanice i izvedeno. 

Dakle, ovde govorimo o mnogo širem izvoru podataka od pominjanog listinga poziva, a za koji još jednom apostrifiram da detektuje i bazne stanice koje samo preuzimaju signal. Kompletan sadržaj komunikacije jednog predajnika dobija se od teleopetatera u formi programa - sa opcijom pretraživača. Dobijete CD sa ogromnim brojem registrovnih uređaja i njihovih razgovora ili SMS-ova zabilježenih u vremenskom intervalu koji ste tražili, pa sve do pomenutih registrovanja signala uređaja. Kako bi se lakše snalazili program sadrži pretraživač koji izdvaja SIM-ove koje unosite i zasebno prezentuje njihove podatke. Slično kao da ste pribavili ogroman broj listinga poziva.

Ponovo govorim o nečemu šta sam više puta koristio u praksi i znam kakve resurse policija ima na raspolaganju. Postoji  mogućnost i da je teleoperater dostavio podatke kompletnog sadržaja predajnika kod baze Butmir, ali ističem da je u pitanju NEZAKONITA OPERACIJA i sumnjam da bi M:tel pristao na takav rizik. Nezakonita u smislu nepostojanja sudske naredbe operateru koja tako nešto nalaže, a nema tužioca koji bi dao saglasnost ili sudije koji bi naredbu izdao. Nismo djeca!

Kad smo već na ovoj temi po prvi puta otkrivam podatak od iznimne važnosti za istragu ubistva Davida Dragičevića. Mnogo puta sam napisao kako postoji materijalni dokaz preko kog je vrlo jednostavno identifikovati pripadnike policije koji su 18.03.2018. godine oteli ili protivpravno lišili slobode stradalog Davida, ali nisam otkrivao o čemu je riječ. Konkretno: upratio sam više izjava i saopštenja da je za kritično vrijeme izuzet sav sadržaj komunikacije sa bazne stanice koja pokriva Trg Krajine. Od tog momenta javno tražim da mi omoguće pristup spisu i tvrdim kako počinioce mogu "ekspresno" identifikovati.

Iole iskusni kriminalistički inspektori znaju koliko je korištenjem ovog dokaza jednostavno razjasniti međusobnu komunikaciju i KRETANJA osumnjičenih, svjedoka i drugih u doticaju sa ubistvom, baš kao što znaju kako sudovi olako izdaju adekvatne naredbe teleoperaterima. Za početak dovoljno je znati broj telefona jedne osobe u doticaju sa zločinom, pa onda širite krug na osobe sa kojima je ista kontaktirala, nakon čega svaki kontakt analizirate spram drugih lica. Ili obrnuto, sužavate broj meta kriminalističke obrade.

No, vratimo se na osnovnu temu. Milorad Dodik po već ustaljenoj navici pred izbore mantra o "40 britanskih obavještajaca", koji su po njemu prvotno boravili u Banjaluci da bi ih kasnije "dislocirao" u Sarajevo. Pregledajte njegove objave i lako ćete zaključiti kada započinje priču o pomenutom dislociranju, analogno sa operacijom koju Avdo Avdić sada objelodanjuje. Baš kao što dva sporna teksta plasira par dana nakon Dodikovog zanavljanja izbornog slogana: "Ja protiv 40 britanskih obavještajava".

Postoji li ovde kakav dogovor ili je neko Avdi Avdiću prodao maglu irelevantno je, odnosno ključ dešvanja svodi se na razotkrivanje nezakonite operacije Lukačeve policije protiv snaga EUFOR-a i još jedne u nepreglednom nizu zloupotreba podataka korisnika usluga kompanije M:tel. Obzirom na vlasničku strukturu ova afera mogla bi se gadno obiti o glavu Aleksandru Vučiću. Srbija svake godine iz Bosne i Hercegovine preko M:tela izvlači stotine miliona maraka neto zarade, a pride dopušta krajnje skandalozne zloupotrebe reursa protiv korisnika usluga. 

Pošto se ponovo pozivaju na ministra Sergeja Lavrova, lafo operacija je izvedena zbog njegove zaštite, akteri bi mogli zapasti u nemilost rukovodstva Ruske Federacije. Očigledno im svjetska mega-afera "Ikona" nije bila dovoljna, pa istoj dodaju nove dimenzije. Istine radi treba pomenuti dobre veze Avde Avdića sa bezbjednosnim strukturama pod kontrolom bošnjačke politike, no ovo me mnogo više vuče na loše režiranu Dodikovu predizbornu predstavu.

U podnaslovu morao sam se posprdno izraziti povodom Avdićevih "razbacivanjima" stručnim terminima. Postoji obavještajna metoda "Men in the middle attac", no blage veze nema sa ovim šta Avdić opisuje, niti Repubika Srpska posjeduje potrebne resurse. Ovde se samo potvrđuje ono šta godinama ukazujem oko raznih zloupotreba resursa nabavljenih za posebne istražne radnje i Milorad Dodik se u svom hvalisanju još jednom gadno provalio. Kao onomad kad je za skupštinskom govornicom tvrdio da prisluškuje opoziciju, pa su Lukač i on vadili se na "performanse". Problem je što su svi njegovi tadašnji navodi bili istiniti.

U svakom slučaju razotkrivanjem Opercije "Lavrov in the middle" doznajemo da 40 britanskih obavještajaca imaju kolege iz SAD, Njemačke, Austrije i Ukrajine, te da im je sjedište u butmirskoj bazi EUFOR-a. Pride sam otkrio na koji način naše službe mogu "nadzirati" američkog ambasadora, a u pitanju je zloupotreba opreme slična onoj kada je Željka Cvijanović snimljena na priči o "Dva papka".

Znači odlično znam kojim sredstvima raspolaže MUP RS, a šta sam najbolje demonstrirao sprdnjom sa ministrom Lukačem onog dana kada je saslušavan na anketnom odboru o ubistvu Davida Dragičevića. Znao sam da tog jutra "tihim signalom" sluša razgovore i želi znati šta bih ga mogao pitati, pa sam ga unaprijed "nahranio" materijom koja je produkovala javnosti dobro poznati haos. 

Ovo pominjem i zbog mogućnosti da je Lukač kreator ove nebulozne priče u nekakvom pokušaju da ucjenama sačuva teško poljuljanu funkciju. Istine radi bilo mi je čudno da se Siniša Kostrešević pridružio Lukačevom sastanku sa ambasadorom Marfijem. Očigledno, morao je neko pripaziti šta Lukač prenosi ambasadoru!