VIDIMO SE NA ULICI: Buduće političke lidere iznjedriti će narodni protesti!

Reagujem na medijske špekulacije povodom "javne debate" Draška Stanivukovića i Nebojše Vukanovića oko novih političkih lidera. Svi zainteresovani moraju znati da će proljetni masovni protesti i socijalni nemiri odrediti nosioce promjena, te potencijalne kandidate za najviše funkcije. Pobjednika će odrediti narod svrstavanjem iza njegovih leđa!

Pažnju ovdašnjih medija privukla je "javna debata" saboraca Draška Stanivukovića i Nebojše Vukanovića oko pozicioniranja novih političkih vođa. Od "mladih lavova", kako sam ih nazivao u izbornoj kampanji 2018. godine, dolazi sasvim očekivano i politički razumljivo nametanje tema oko budućih predsjednika entiteta, države i drugih visokih funkcija. Momci misle svojim glavama i nemaju namjeru ostariti u čekanju "stranačkih kandidatura".

Ubjeđen sam da između njih nema podjela i sukoba, odnosno da će i ubuduće djelovati po već za njih prepoznatljivim matricama. Prije bih posumnjao u taktičko "nabacivanje lopti" preko naivnih medija željnih atraktivnih tema, no za takve ocjene nemam nikakvih dokaza. Niti dokaze tražim obzirom da su u pitanju meni dragi momci, a njihovo političko djelovanje mi je simpatično. Imaju moju podršku.

Elem, sa pozicije struke i iskustava na planu političkih promjena moram ukazati kakve društvene turbulencije nam predstoje, pa sve do toga šta će suštinski iznjedriti nove političke vođe. Pritom, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina i region samo će slijediti globalne procese i dešavanja. Na početku globalne krize zbog pandemije kovida-19 objavio sam kako svijet više neće biti isti, te da će uslijediti ozbiljne globalne promjene.

Gro svjetske populacije krizu tumači kroz još uvijek aktuelna "zaključavanja", vakcinacije, "kovid-pasoše" i slične ujdurme, međutim već s proljeća možemo očekivati dijametralno drugačije reagovanje od onoga šta smo imali dosad. Iz kumulacije negativne energije prelazimo na eksplozivno pražnjenje nagomilanog bijesa! Kad godinu dana ljude držite u svojevrsnom zatočeništvu morate računati sa erupcijom emocija u prvim momentima "puštanja na slobodu". Pitanje prirodnih zakona.

Dakle, već s proljeća, najkasnije početkom ljeta, slijede masovni protesti kakve čovječanstvo još nije vidjelo, pa time ni istorijski zabilježilo. Neće biti tačke na kugli Zemljinoj bez masovnog izlaska na ulice i protestnih okupljanja. Milion i jedan povod dat je za takav vid izražavanja nezadovoljstva planetarnih razmjera, tako da zasigurno neće nedostajati konkretnih povoda i "povoda". 

Nije problem procjeniti da će aktuelni američki protesti protiv izbora Bajdena biti nastavljeni i nakon inauguracije, pri čemu će naredni povodi biti zbog gotovo svake njegove odluke. Dosad viđeno u Sjedinjenim Državama tek je "uvertira" budućih tektonskih potresa. Na drugoj strani Aleksej Navaljni vjerujte da je pritvor ukalkulisao u pripreme protesta sa kakvima će i neprikosnoveni Putin imati ozbiljnih problema. Kad su Njemačka i Francuska u pitanju možemo samo govoriti o kontinuitetu protesta i njihovoj eskalaciji. Nije problem ovako unedogled, ali poenta je valjda jasna.

Krize su predmet moje uže specijalnosti u oblasti bezbjednosti i sa te strane moram ukazati na jednu iznimno važnu odrednicu ovakvih situacija. Bilo da govorimo o situacionim krizama ili o onima namjerno produkovanima ključna dimenzija njihove dalje materijalizacije jeste KANALISANJE KRIZE. U svakoj krizi aktiviraju se razni formalni ili neformalni centri moći, pa kojekakve građanske grupacije i sve do sposobnih pojedinaca. Svako u datim (ne)prilikama nastoji ostvariti svoje ciljeve ili ambicije. Vijekovima poznata pojava.

Prednje sam morao ukazati zbog širenja svijesti da će predstojeći masovni protesti diljem svijeta biti kanalisani u pravcima onih koji se uspiju nametnuti svojim idejama ili oblicima djelovanja. Obično na tom planu dominiraju već postojeći centri moći, ali za to nema dokazanih garancija. Nove ideje i vizije, još ukoliko ih realizuju sposobni ljudi, mogu pomrsiti konce i najmoćnijom državama ili društvima. Kad je aktuelna kriza u pitanju posebice treba računati sa činjenicom da se čovječanstvo sa ovakvom situacijom ranije nije suočilo, pa time nema "kolektivnih iskustava" primjenjivih zarad rješavanja problema.

Nakon prednjih pojašnjenja možemo se vratiti na početak teksta i pitanja novih političkih lidera unutar ovih naših prostora. Hoće li zapadno-balkanski region slijediti matrice protesta nekih većih država i zajednica ili će mnoštvo ovdašnjih lokalnih buna rezultirati ukrupnjivanjem do jedinstvenih nastupa zavisi upravo od kanalisanja krize koje je prednje pomenuto. Vjerujte, postoji nebrojeno činilaca od kojih zavise društveni procesi i bilo bi neozbiljno danas procjenjivati šta može izroditi sveopšti haos. Jeste, haos je najbliža odrednica onoga šta će nastupiti.

U tom smilu promišljanja da će izbori 2022. ili čak tekuće godine (vanredni!) ići po dosadašnjim "pravilima" naprosto su budalasta. Narodni protesti će iznjedriti nove ideje političkih promjena, a onda i njihove protagoniste kao favorite za najviše državne funkcije. Primjera radi: da je neko prije godinu i manje rekao kako će profesor Zdravko Krivikapić postati premijer Crne Gore - postao bi predetom opšte sprdnje. No, kanalisanjem krize politički marginalac dospio je na takvu funkciju i to preko mirnih i vrlo specifičnih protesta.

Sa druge strane nama predstoje vrlo radikalni protesti i socijalni nemiri, a šta ipak traži "lavove" sposobne da zagospodare "džunglom". Nije ovde pitanje kako eliminisati Dodika, nego ko će zagospodariti "džunglom" i to uz opasku da su unutrašnje granice (entitetske, kantonalne) vrlo upitna kategorija. Odavno ukazujem da će izgradnja parlamentarne demokratije u Bosni i Hercegovini započeti onog momenta kad na izborima u oba entiteta i na državnom nivou pobjedi jedna stranka - sposobna ljude okupiti na opšteprihvatljivim političkim postulatima. Ko zna, možda predstojeće "bosansko proljeće" iznjedri i takvu političku pojavu?!

U svakom slučaju dolazeći protesti i nemiri prelaze u fokus mog javnog djelovanja, pa sve do direktnog učešća u prvim redovima. I dalje nemam ličnih ambicija, a najmanje u vidu direktnog bavljenja politikom, tako u bitku ulazim samo zarad opštih promjena. Društvenih promjena kakve polazišno podrazumjevaju rušenje aktuelnog režima. Poslije toga povlačim se i posvećujem pisanju memoarskih romana. Iskreno, imam snage i volje za možda još jednu tešku bitku i primarno zbog toga neću propustiti narednu priliku. Sa te pozicije svima poručujem - VIDIMO SE NA ULICI!