LUKAČU I KOSTREŠEVIĆU JAVNO: Poništite nezakonitu odluku načelnika Miloša Brkića!

Skandaloznu i teško nezakonitu odluku načelnika PU Banja Luka Miloša Brkića o odbijanju učešća policije u radu Gradskog štaba za vanredne situacije ministar i direktor policije moraju poništiti po službenoj dužnosti. Brkić je svojim saopštenjem pokazao elementarno nepoznavanje zakona, a kakvo imputira gradonačelniku Stanivukoviću. Zato s pravom očekujemo njegovu smjenu!

Gradonačelnik Draško Stanivuković je potpuno legitimno i pravno valjano obavjestio PU Banja Luka da neće imenovati Radenka Stakića za člana Gradskog štaba za vanredne situacije. Pritom je svoj stav obrazložio i od PU Banja Luka zatražio dostavljanje novog prijedloga za člana ovog tijela. Gradonačelnik je osnovano uvažio predstavku "Pravde za Davida", a šta će biti obrazloženo u drugom dijelu teksta.

Na taj čin slijedi skandalozno saopštenje PU Banja Luka sa navodom da gradonačelnik Stanivuković "pokazuje elementarno neznanje kad su u pitanju pozitivni zakonski propisi koji regulišu rad Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske". Problem je što daljim sadržjem saopštenja rukovodstvo banjalučke policije, a dominantno njen načelnik Miloš Brkić, pokazuju sopstveno elementarno neznanje zakonskih odnosa i obaveza.

"Smatramo neprimjerenim ponašanje gradonačelnika Stanivukovića u pokušaju da utiče na izbor člana Policijske uprave Banjaluka u Gradskom štabu za vanredne situacije. Ovaj akt gradonačelnika Stanivukovića je direktno političko mješanje u ovlaštenja i rad policije. Zbog takvog neprimjerenog ponašanja, Policijska uprava Banjaluka neće učestvovati u radu Gradskog štaba za vanredne situacije dok gradonačelnik ne povuče svoj zahtjev  i prestane se mješati u nadležnosti i rad policije." navodi se dalje u spornom saopštenju.

Formalno gledano načelnik PU Banja Luka donio je odluku po kojoj policija neće učestvovati u radu Gradskog štaba za vanredne situacije, gdje moram apostrofirati činjenicu da zakonodavac takvu mogućnost nije predvidio kao moguću, kamoli kao pravno validnu. Policiji je obligatorno nametnuta obaveza učestvovanja u radu republičkih, gradskih i opštinskih štabova kakvi se po zakonu formiraju u vanrednim situacijama.

Dakle, ovde nije pitanje šta Brkić i slični "misle", nego šta shodno zakonu moraju činiti. Za ovu materiju određujući je Zakon o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama RS, koji vrlo jasno uređuje formiranje, nadležnosti i djelovanja predmetnih štabova. U članu 44, ovog zakona izričito stoji:  "Imenovanje gradskih i opštinskih štabova za vanredne situacije vrši načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, u skladu sa opštim aktom opštine, odnosno grada i kadrovskim mogućnostima.". 

Dakle, imenovanje štabova u isključivoj je nadležnosti granonačelnika Draška Stanivukovića i apsolutno nikom nije data mogućnost drugačijeg odlučivanja ili nametanja. Ukoliko Stanivuković odbija Radenka Stakića imenovati kao člana gradskog štaba nikom nije dozvoljeno nametati mu drugačiju odluku, pa ni načelniku Brkiću. Može samo predložiti drugog pripadnika policije - kako je to Stanivuković i zatražio. Govorim sa pozicije tumačenja zakona, bez bavljenja eventualnim konotacijama date situacije.

Načelnik Brkić očigledno pogrešno tumači član 41. Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama RS i navod da se MUP RS ne stavlja pod "direktnu komandu" gradskog štaba, nego da "djeluju u koordinaciji" sa istim. Gradonačelnik Stanivuković nije tražio da "komanduje" Stakiću ili ma kom drugom pripadniku policije, ali preko koga će personalno koordinirati sa policijom u njegovoj je nadležnosti. Apostrofiram: zakonodavac ga je ovlastio za imenovanje štaba, šta uključuje i "koordinatora" iz policije.

Osim zakonskog uporišta mladi banjalučki gradonačelnik ima i faktičkog osnova da procjenjuje i odlučuje preko kog predstavnika policije će postići najbolje rezultate u zaštiti stanovništva i dobara. Kada je Banjaluka u pitanju, po onome šta je u nadležnosti lokalne zajednice, gradonačelnik je odlučujući faktor i nosilac odgovornosti, pa mu sa te strane moramo omogućiti izbor i imenovanje pojedinaca za koje procjeni da mogu najbolje realizovati dodjeljene im zadatke.

Znači, predstavio sam šta po ovom pitanju utvrđuje Zakon o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama RS kao polazišni zakon. Šta stoji u drugim zakonima kakvi uređuju rad policije gradonačelnik Stanivuković nije dužan znati, pa čak ni baviti se istima. Sa druge strane predstavnik policije mora poznavati propise i odluke donesene od strane lokalne uprave i gradskog štaba, a koliko su na tom planu Brkić i Stakić edukovani valjalo bi provjeriti.

Ukoliko Miloš Brkić smatra da postoji kakav pravni osnov propisan drugim zakonom ili opštim aktom trebao je pozvati se na isti, pa da vidimo to njegovo "silno znanje". Samo teške neznalice pravne struke mogu se pozivati na "pozitivne zakonske propise", te još grđe, na tome zasnivati odluke organa. Kad lakrdijaši poput Brkića počnu tumačiti pravo žali bože društvo zahvaćeno takvom opštom nesrećom, da ne ulazimo u sferu nadmenosti sa koje nastupa. Kompletan idiot!

Suštinski problem proizašao iz ove situacije počiva na činjenici da načelnik Brkić pod direktnom komandom ima oko 1 000 naoružanih pripadnika policije. Na drugoj strani gradonačelnik Stanivuković jedino ima leđa za udaranje policijskim pendrecima. Zalud je zakon na strani gradonačelnika kad onaj zadužen za sprovođenje zakona zloupotrebljava raspoloživu silu za njegovo kršenje. Po nezakonitom nasilništvu Brkić i Stakić su Banjalučanima odavno poznati, a ova situacija je tek "blaži oblik" njihovih zloupotreba službenih položaja.

Elem, za zakonitost i pravilnost u radu ministarstva i policije odgovorni su ministar Dragan Lukač i direktor Siniša Kostrešević, koji na ovu nezakonitost svog podređenog moraju reagovati po službenoj dužnosti. Konkretno: obavezni su poništiti odluku načelnika Brkića o odbijanju djelovanja u Gradskom štabu za vanredne situacije Banja Luka, te naložiti dostavljanje drugog prijedloga. I to uz konsultacije sa onim ko formalno imenuje tog člana štaba - sa gradonačelnikom Stanivukovićem. 

Potom bi Lukač i Kostrešević trebali razmotriti opravdanost ukazanog nezadovoljstva građana oko Brkića, Stakića i još nekoliko pripadnika policije. Bolje im je da to urade danas, nego kad se za dva-tri mjeseca suoče sa masovnim protestima građana. Iskreno, oko protesta čekam imanovanje novog Visokog predstavnika OHR-a, pa i njegov stav oko brutalnih prebijanja građana koji mirno i dostojanstveno izražavaju svoje mišljenje. Baš kao i oko pitanja: može li ubica i zločinac Dragan Lukač gaziti narod zarad sprečavanja istrage sopstvenih teških krivičnih djela?!

Ovde moram istaći da, bar što se mene tiče, i ubuduće nemam namjeru tražiti odobrenje od MUP-a za javna okupljanja i proteste dok god su na čelnim pozicijama Lukač, Brkić i slični. Ostajem dosljedan ranijem tumačenju da bi to bilo kao da su logoraši Jasenovca od ustaša tražili odobrenje za proteste protiv monstruoznih zločina kakve su trpili. Odnosno, da žrtva ne smije svom zlostavljaču dati bilo kakav vid legitimiteta, jer takvim činom sebi najviše štete. No, o tome više u narednom periodu.

U finišu objave pitanje smjene načelnika Brkića potežem samo zbog svijesti da će rukovodstvo policije učiniti suprotno mom stavu. Zbog ovakve nezakonite odluke ministar i direktor policije moraju smjeniti Brkića, a posebice u kontekstu pomenutog "nezadovoljstva građana" kakvo traje godinama. Jeste, nameće se logično pitanje: gdje su to građani ispoljili pomenuto nezadovoljstvo? 

Preko 1 000 dana neprekidno traju protesti "Pravde za Davida", čije je obraćanje oko osvjedočenog siledžije Radenka Stakića gradonačelnik uvažio. Prije svjetski pozantog brutalnog policijskog razbijanja i progona ove zajednice nezadovoljstvo je iskazivano na okupljanjima sa više desetina hiljada građana - dominantno Banjalučana. Kako to već neko vrijeme najavljujem s proljeća kreće novi talas masovnih protesta, a koji će ponovo pokazati obim nezadovoljstva i traženja promjena. Opet u desetinama hiljada!

Jedina razlika između ranijih i budućih protesta jeste u tome što će na prvu zloupotrebu policije protiv naroda uslijediti smjene i sankcije. Normalno, govorim o međunarodnim sankcijama. Potom stvari idu zakonski propisanim tokom: hapšenja, pritvaranja, optuženja, suđenja... Nova krivična djela policijskih moćnika direktno povlače ona ranije počinjena, a to neminovno rezultira teškim robijama. Pravda jeste spora, ali je dokazano dostižna!

Nastaviće se...