VUČIĆ PONAVLJA AKCIJU "SREBRENICA": Instrumentalizacija Boška Obradovića za novi lažni atentat

Vidim Boško Obradović ponovo divlja na vratima Vučićevih dvora bez svijesti u kakvu zamku upada. Kada bi znao pozadinu lažnog "atentata" u Srebrenici dobro bi razmislio po pitanju: zašto Vučić službi obezbjeđenja nalaže ovakva odstupanja od pravila? Odnosno: da li je tek puka marioneta već viđenih prevara - poput srebreničke? Obzirom na okolnosti Vučiću bi idealno odgovaralo da još jednom zablista kao "heroj" globalnih razmjera, a očigledno je u Obradoviću našao adekvatnog "ekstremistu".

Boško Obradović, Dragan Đilas i nekoliko njihovih pristaša još jednom "probili" su zaštitnu ogradu i ušli u štićeni prostor Predsjednika Republike Srbije. Svuda u svijetu takve stvari su neizvodive jer zna se kao obezbjeđenja munjevito i brutalno reaguju na ovakve vidove ugrožavanja štićenih objekata i ličnosti predsjedničkog ranga. Govorim o situacijama u kavima "radi" vatreno oružje!

Pokojni premijer Zoran Đinđić u mnogome se miješao u poslove sopstvenog obezbjeđenja, te odstupao od elementarnih postulata struke, ali su za njegovu likvidaciju ipak morali koristiti snajper. Ono šta Vučićevo obezbjeđenje ponavlja po ko zna koji puta može biti samo posljedica direktne naredbe i "više sile", jer se niko iz struke ne bi usudio po svojoj volji činiti takve propuste. Pa nismo djeca.

Uostalom, za tri decenije profesionalnog bavljanja bezbjednošću odradio sam na stotine zadataka štićenja osoba i objekata najvišeg ranga i malo je profesionalnih situacija sa kakvima se nisam suočavao. Sa te pozicije decidno tvrdim da ovakvi incidenti Boška Obradovića i "ekipe" naprosto nisu mogući, a potom i da je u pitanju još jedna Vučićeva prevara - kao ona globalno poznata iz 2015. godine u Srebrenici.

Mnogo sam pisao o spornim dešavanjima u Srebrenici, te od starta ukazivao na silne propuste načinjene tokom komemoracije. Elem, poslije izvjesnog vremena došao sam do konkretnih informacija koje su upotpunile moje sumnje oko evidentnih propusta.

Pisao sam o tome detaljno, a ovde ću samo podsjetiti da su bezbjednosne službe Srbije blagovremeno doznale kako više nepovezanih grupa namjerava u Srebrenici iskazati svoje nezadovoljstvo Vučićevim prisustvom - tako što će ga bukvalno otjerati. Svi akteri "atentata" iz Srbije i Bosne i Hercegovine unaprijed su identifikovani, stavljeni pod pojačani nadzor i pušteni da kao dresirani majmuni izvedu svoju cirkusku tačku. 

Vrhunac prevare bio je uspostavljanje onog famoznog koridora za izvlačenje dan prije održavanja skupa. I tu su iskorištene američke kolege kojima je dostavljena lažna informacija da je meta napada Bil Klinton, zbog čega je na njihov zahtjev mijenjan plan i stvorene su bukvalno sve pretpostavke onakvog Vučićevog "spasavanja". Sa druge strane u masu su ubačeni antiteroristi u civilu za koje se znalo da će inercijom odraditi svoj posao i upotpuniti kompletnu predstavu.

Brojne kamere zabilježile su scenu kada pripadnik obezbjeđenja na prve bačene boce i papuče pokušava otvoriti zaštitni kišobran, a Vučić ga hvatanjem za ruku sprečava u tome. Pa zar da kišobran zakloni "herojsko držanje" srpskog vožda? Zaštitni kišobran otvoren je tek po ulasku u koridor za izvlačenje ka predsjedničkom eskortu već parkiranom na planiranom mjestu.

Ponavljam, službe Srbije i Republike Srpske izvele su odlično planiranu operaciju u kojoj Vučić nije bio nešto pretjerano ugrožen, a odjeknula je planetarno. Danima je to bila medijska top tema, Vučić je pobrao silne lovorike, a "mazge" su gadno obrukale i ceremoniju i sopstveni narod. U konačnici operacije i Bakir Izetbegović je prošetan Beogradom kao nova Vučićeva maskota.

Sa te strane odlično znam na kakve podle i pomno isplanirane operacije je spreman Aleksandar Vučić, a njemu je potpuno irelevantno da li koristi muslimanske ili srpske ekstremiste. Važno je da posluže svrsi. Zato u prvi plan ističem upravo Boška Obradovića, kom bi valjalo da obrati pažnju kako ga prezentuju režimski mediji. Još im je preostalo da nakon incidenta samo "zaključe" kako se to od njega moglo očekivati.

Znači, već nebrojeno puta viđena Obradovićeva orgijanja nisu čin njegove moći, niti Vučićeve naivnosti ili tolerancije, nego je u pitanju vješto pripremana zamka. I taman ulazimo u period kada se možemo nadati već viđenoj podvali. Ma koliko je očekivati glatku izbornu pobjedu Srpske napredne stranke valja računati sa Vučićevim megalomanskim zahtjevima u pogledu rezultata.

No, drugi motiv je mnogo važniji. Vidite koliko moćni mediji Zapada srpske vođe Vučića i Dodika  prozivaju zbog totalitarizma, posebno ispoljenog  tokom vanrednog stanja. Valja sada svima njima "pokazati" da opasnost dolazi sa druge strane, odnosno da Vučićevi neprijatelji nisu tek šačica lakrdijaša. Šta je potrebno za takav preokret?

U ovom momentu potrebna je mnogo veća masa ispred rezidencija od ove podljednje, a šta će biti nadomješteno sa još dva-tri ovakva "uspješna proboja". Sa te strane još kako računaju na ogorčenost naroda zbog pretrpljene represije sa nikakvim realnim rezultatima na planu suzbijanja pandemije. Znate, iskusni političari znaju kako se kanališe narodno nezadovoljstvo.

Druga stvar koja je neophodna tiče se (zlo)upotrebe vatrenog oružja ili ponovo kakvih priručnih sredstava poput kamenica. Zavisi od varijante za koju se opredjele. Vatrenim oružjem puca se u prozore kabineta, a kamenje, boce i obuća upotrebljivo su za nekakav Vučićev "lakomisleni" izlazak iz objekta radi razgovora ili pokazivanja hrabrosti. Tada nastupaju ubačeni specijalci, produkuju haos među prisutnima i Vučića ponovo spašavaju od fingiranog napada.

Poslije takve operacije Vućić postaje svjetska medijska top tema, a Obradović neka dokazuje da nije proizveo incident, atentat ili kako će to već razni akteri okarakterisati taj čin. Ukoliko je u takvim stvarima uopšte moguće dokazati nevinost. Ovim dolazimo do jednog mog drugačijeg iskustva, stečenog upravo kroz antirežimske proteste.

Po mojim ranijim brojnim tekstovima lako je provjeriti kakve "reference" imam kada su ovakve stvari u pitanju. No, moj svakako najveći izazov bilo je izbjegavanje  "obojenih revolucija"  montiranih od strane Milorada Dodika i Dragana Lukača. Dakle, bio sam protagonista najvećih protesta u istoriji Banjaluke sa preko trideset hiljada gnjevnih građana (koliko se uspjelo probiti kroz policijske barikade). Govorim o protestima "Pravde za Davida".
Nakon zadnjeg veličanstvenog skupa Dodikov režim pokušava postaviti nam sličnu zamku. Zamislite, kažu da nam zabranjuju proteste na jednom mjestu sa nebrojeno službenih i privatnih kamera, te po mjesecima već ustaljenom šablonu i bez jednog jedinog incidenta. Kao alternativu dozvoljavaju nam protestna hodanja Banjalukom, po neutvrđenim maršrutama i pored ključnih institucija Republike Srpske. Mrak, nema kamera, a podmetanje diverzija moguće na svakom ćošku.

Da, već po onome šta su nam "dozvolili" i najveći laik mogao je shvatiti kako je cilj inscenirani incident kakav bi bio predstavljen kao napad na institucije i poredak. I zaista je bio izazov danima pratiti nepregledne kolone od pet-osam hiljada objektivno gnjevnih građana, a izbjeći postavljene zamke.

Naime, Palata Predsjednika RS, Narodne skupštine i Vlade RS čuvane su sa minimalnim brojem policajaca i to iz sastava redovnog obezbjeđenja. Time su nas pokušali navući da uđemo u štićeni prostor. Zato su iza objekata i u podrumima držane  specijalne snage, pa sve do podalje i u mraku skrivanih oklopnjaka.

Mnogo puta javno sam odavao priznanja redarskoj ekipi "Pravde za Davida"zbog načina kako je kontrolisana masa, ali i kako su izbjegavane postavljene zamke. Zaista sam imao minimalno potrebe za reagovanjima u vidu savjeta ili konkretnog upozorenja šta samo po sebi svjedoči koliko su redari kvalitetno i originalno djelovali.

Primjera radi, svakoj osobi koju smo omeli u saobraćaju, pa i uplašili svojom pojavom, djevojke i momci dijelili su cvijeće, te uz usmjeh izvinjavali se zbog kratkotrajne neugodnosti. Postom bi slijedilo ono poznato: "Zatrubi za Pravdu" i po tome smo znali kakve utiske ostavljamo.

Nebrojeno puta emitovane su snimke kada Davor Dragičević u svom maniru prilazi policiji, ali i kako masa iza njega drži liniju na adekvatnoj udaljenosti. Zar neko misli da je doista moguće iskontrolisati emocije nekoliko hiljada ljudi u takvim situacijama, a posebno da drugi ne prilaze objektima i policajcima? Nije nikakva tajna da su redari čvrsto kontrolisali prvu liniju, a znajačnim dijelom u pitanju su bivši pripadnici policijskih i vojnih službi. Znate, Davor Dragičević je bio borac i težak ratni invalid VRS, pa je tako iza sebe imao brojne ratne drugove koji su znali kako se valja izboriti sa opasnostima i zamkama.

Više tekstova objavio sam na temu "atentata" na Mila Đukanovića, pa čak i kako Dodik preko istih tih Zavetnika planira identične ujdurme, a mnogo prije negoli je mladi banjalučki strudent i umjetnik David Dragičević ubijen. Sa te strane smatrao bih "ličnim porazom" da mu je takva prevara uspjela sa mojim učešćem.

Zato sam ovako ponosan što su Dodikovi planovi propali, a danas se režimska banda odreda trudi da javnost zaboravi sve one silne priče o "obojenim revolucijama". Bar sa današnje pozicije nedvosmislno znamo da apsolutno ništa nije materijalizovano od onoga šta su silni "stručnjaci" najavljivali. Posebno mislim na nadribezbjednjake iz Srbije!

Na kraju ostaje mi da podsjetim kako je ovaj tekst pisan primjereno jednom blogeru, gdje bi bilo besmisleno isti širiti nebrojenim primjerima iz moje zaista bogate prakse, a ponajmanje imam potrebu ponavljati stvari koje su mojim čitaocima dobro poznate. No, ukoliko na drugoj strani uočim volju za daljom raspravom na ovu temu javnost može očekivati nebrojeno intrigantnih priča.

P.S. Tokom pisanja ovog teksta vidim da Boško Obradović izvodi nove proteste, šta znači da se sve više utapa u Vučićevu zamku.