Dodikov test na Covid 19 - "POZITIVAN"

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske danima izbjegava odgovor na pitanje: da li je Milorad Dodik "pozitivan" na PCR testu Covida 19? Direktor instituta Branislav Zeljković zbog ovog pitanja bukvalno bježi od novinara, a drugim zaposlenima zabranio je davanje izjava.

Ukoliko u današnjoj medijskoj džungli želite privući pažnju javnosti valja smisliti originalan naslov i adekvatan podnaslov. Privlačenje pažnje građana ključna je pretpostavka dalje javne rasprave oko važnih društvenih pitanja.

Znači, ovom objavom ne potičem pitanje jeste li ili nije Milorad Dodik stvarno obolio od Covida 19, obzirom da me njegovo zdravlje zanima koliko i lanjski snijeg. Međutim, oko ove teme postoji vrlo blisko pitanje: da li je Milorad Dodik "pozitivan" u tzv. komercijalnim testiranjima kakva izvodi Institut za javno zdravstvo RS?

Silni pokušaji novinarske zajednice u pogledu kontaktiranja direktora instituta Branislava Zeljkovića danima su bezuspješni i to je samo po sebi postalo činjenica. Druga neizbježna činjenica jeste da u ovom institutu "komercijalna testiranja" naplaćuju 200 maraka (oko 100 eura). Treća činjenica je da građani na koje se ova cijena odnosi nemaju pravo dobiti objašnjenje na kakav način je institut došao do ovakve i ovolike cijene testiranja.

Znate, Institut za javno zdravstvo RS je javna ustanova i financira se iz entitetskog budžeta. Po difoltu trebalo bi da služi onima koji izdvajaju sredstva za funkcionisanje ustanove, a to su građani. Jeste da Vlada RS sredstva doznačava na račun instituta, ali znamo ko i kako puni račune vlade. Tako bi stvari trebalo percipirati u odnosu na činjenicu da se građanima očigledno uskraćuju objašnjenja oko nedvosmisleno previsoke cijene testiranja.

Vidim da direktor Zeljković plasira priču kako njegov institut testiranja izvodi po preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, no i druge zemlje čine identično, a cijene variraju u zavisnosti od toga vide li vlasti u ovoj nesreći priliku za ekstra profit.

Znamo da za takve stvari opremljeni instituti Federacije BiH identična "komercijalna testiranja" naplaćuju oko 160 maraka, gdje jednako valja otvoriti oitanje: zašto građani financiraju rad "javnih ustanova" koje i dodatno prihoduju? I gdje uopšte završava ovako ostvareni profit?

Zato moje prvo pitanje glasi: je li Milorad Dodik "pozitivan" na tih 40 maraka razlike cijene testiranja između entiteta? Odlično znamo ko je osvjedočenu bitangu Branislava Zeljkovića postavio na čelo ove ustanove, pa i kakve su njegove profesionalne "reference". Norornom kriminalcu Institut za javno zdravlje mogu povjeriti samo još veći krimosi poput Dodika i Stevandića.

Zeljkovića je zbog "Afere pelene" sa prethodne funkcije smijenio Draško Stanivuković, ali su ga Milorad Dodik i Nenad Stevandić ubrzo nagradili sa mnogo jačom funkcijom. I mnogo profitabilnijom sa pozicije institucionalnog kriminala i korupcije.

Kako sam nedavno pisao: preko "kadrova" tipa Zeljkovića moguće je da Republika Srpska respiratore nabavlja preko turističke agencije (vidi: "Otkrivam mračne planove Dodikovog režima" ). Za razliku od Federacije BiH mi u Srpskoj samo možemo maštati o otvaranju istrage i utvrđivanju da li su ti respiratori uopšte primjenjivi u kliničkom liječenju. Možda će ih, primjera radi, primjeniti u famoznoj "mobilnoj bolnici", kada istu kompletiraju? Ovim tempom negdje oko 2034. godine?!

Nadalje, moram upitati: o kakvim "komercijalnim testiranjima" uopšte govorimo? Desetine hiljada naših građana izgubilo je poslove u inostranstvu, te bilo primorano na povratak u zemlju. Najmenje 14 dana po Viškovićevim "zaključcima" proveli su u samoizolacijama i karantinima. Gro njih bi tada rado platilo 200 maraka testiranje, a samo kako bi izbjegli teške životne uslove i traume. Elem, zalud im pare kad Republika Srpska nije blagovremeno nabavila testove!

Sad Dodik i bratija imaju testove i povećane laboratorijske kapacitete, pa po ustaljenim navikama valja zaraditi na kome god mogu. Najveću grupu onih koji su primorani plaćati 200 maraka potvrdu Zeljkovićevog instituta opet su ti nesrećnici što porodičnu egzistenciju obezbjeđuju radom u inostranstvu. Značajnim djelom to su osobe koje su prije dva mjeseca onako bezobrazno "karantinisane".

Zašto mi toliko smeta termin "komercijalno testiranje"? Ljudi su odavde bukvano protjerani, jer kako drugačije protumačiti onemogućavanje obezbjeđivanja egzistencije u svojoj zemlji? Neka kažu iz Dodikovog SNSD-a i Stevandićeve "Ujedinjene Srpske" koliko je njihovih članova među nesrećnicima koji su se morali vratiti u Republiku Srpsku. Ima li jednog jedinog?! Normalno, ne računam povratnike sa skijanja.

Znamo svi mi ko i kako u ovoj zemlji dobija zaposlenje, pa i na šta su prinuđeni "oni drugi" - politički nepodobni. Valja im nadničiti po zemljama Evrope zarad pukog preživljavanja, a kad je nastupilo korona ludilo nije im bilo druge do vratiti se u "milu otadžbinu". I pretrpiti sve one muke i peripetije osmišljene od strane upravo onih šti ih prethodno protjeraše.

Sjećate se Dodikovih najava da će naplaćivati karantine svima koji se vrate u zemlju. Ta zamisao mu nije uspjela, ali je sad očigledno iznašao način naplaćivanja "izlaska" iz njegove davno privatizovane "države". Znači, za plafon 60 maraka nabavi testove, laboratorijsko ispitivanje odradi o budžetskom trošku, a rezliku od 140 maraka Zeljković će kanalisati kako mu je sugerisano. Pa nije on na tu funkciju postavljen zbog znanja i časti.

Dakle, Dodiku, Stevandiću i Zeljkoviću termin "komercijalno testiranje" je prihvatljiv sa pozicije njihovih ličnih interesa, dok svi koji to plaćaju radi egzistencijalnih potreba mogu govoriti jedino o reketiranju. Odličan termin - REKETIRANJE. I to reketiranje dominantno onih koji nisu članovi SNSD-a i Ujedinjene Srpske, obzirom članovi ovih stranaka imaju zaposlenja i nemaju potrebe za pečalbom.

Na kraju valja postaviti i pitanje: koliki prihod Dodik i ostatak bande mogu ostvariti ovakvim oblikom reketiranja? Brojke onih koji su se zbog pandemije virusa korona morali vratiti u zemlju mjere se u desetinama hiljada, a gro njih već traži poslove u inostranstvu jer ovde nesporno nisu mogućni obezbjediti porodičnu egzistenciju. U Srpskoj će se zadržati do prve prilike za odlazak.

Sad, desetine hiljada takvih pomnožite sa 100 ili čak 150 maraka ekstra profita i dobijete milionski iznos. Nesrećnicima primoranim da rade u inostranstvu valja skupiti bar dva maraka novog reketa, a samo da bi izašli iz Dodikstana. Nije im uspio naplatiti ulazak u zemlju, no izlazak očigledno nema namjeru propustiti. No, važno je da još uvijek opstaje ona poznata krilatica: "Dodik krade, ali dobro čuva Republiku Srpsku!".