JOŠ JEDAN PORAZ KORONA DIKTATURE: Sud obustavio već obustavljen postupak!
Sjećate se obećanja ministra Lukača kako će se se obračunati sa svima koji budu izazivali paniku i nerede tokom vanrednog stanja. I našao je mene za "demonstraciju sile", bez imalo svijesti koliko je to glup potez. Oborio sam odreda odluke, uredbe i zaključke "republičkog đeneralštaba", a u konačnici i policiju primorao na poništenje prekršajnih naloga. Rješenje Osnovnog suda u Prijedoru pokazuje u kakvu blamažu se pretvorila Lukačeva prijetnja, ali otkriva i lakrdijaške pokušaje suda da se izvuče iz ove situacije. Zamislite, sud obustavio prethodno obustavljen postupak! Tekstom otvaram i brojna druga pitanja aktuelne situacije.
|
| Foto: antirežimski pokret "Revolt BL" |
Ima li medija ex-jugoslavenskog regiona koji nije prenio informaciju da je
"prijedorski bloger" prvi kažnjen zbog izazivanja panike i nereda tokom
vanredne situacije u Republici Srpskoj? Režimskim medijima takva vijest
odgovarala je zbog zastrašivanja populacije, a ostatak je to prenosio
inercijom.
Elem, osim par časnih izuzetaka, generalno mediji su se jako malo bavili nezakonitostima spornih zabrana i postupaka pokrenutih u principu protiv režimskih neistomišljenika. Objavljivali su kasnija saopštenja donosilaca zabrana, ali sa njihovim lažnim obrazloženjima zašto poništavaju sopstvene uredbe, umjesto da narodu prenesu istinu o teškim zloupotrebama represivnog aparata.
Da u medijskoj zajednici doista postoji i zrno društvene odgovornosti javnost bi danas znala u kakve pravne lakrdije se pretvoriše silne "zabrane širenja panike i nereda", a posebice kako su sudovi srozali se na nivo "zapisničara" policijskih idiotarija. Rješenje Osnovnog suda u Prijedoru o obustavljanju već obustavljenog postupka protiv mene najbolje pokazuje dno dna pravnog sistema Republike Srpske.
Dakle, istog dana po održanom sudskom pretresu zbog nezakonitog prekršajnog naloga sa 1 000 maraka kazne, 29. aprila, objavio sam kako se PU Prijedor nije pojavio na sudu radi dokazivanja kakvim to "neistinama" sam izazivao paniku i nerede. Umjesto toga poslali su obavještenje sudu kako odustaju od daljeg postupka. Koliko medija je prenijelo tu činjenicu i takav epilog onolike medijske hampe?
Već naslovom teksta "Nije gotovo - ide žalba na oslobađajuću presudu!" (klikni na link) ukazao sam kako nemam namjeru pristati na takav vid institucionalnog izvlačenja iz počinjenih nezakonitosti. No, mnogo važnije, objasnio sam kako je postupajući sudija usvojio akt PU Prijedor o odustajanju od daljeg prekršajnog postupka, te zašto to zakonski nije smio učiniti.
Naprosto zakonodavac nije propisao takav vid "odustajanja" policijskog organa od prekršajnog naloga i to sam ukazao i sudiji i javnosti. Pa i javno najavio žalbu na prvostepenu odluku suda. Kao i sve prethodne, ova objava prinudila je sud i policiju na traženje novog načina izvlačenja iz nesporno nezakonite pravne situacije.
Čega su se nesrećnici dosjetili?! Sutradan po održanom sudskom pretresu, 30. aprila, PU Prijedor sudu dostavlja akt kojim ga obavještava kako je poništen sporni prekršajni nalog i to istog dana. Nakon održanog sudskog pretresa i njihovog "odustajanja od daljeg postupka" PU Prijedor preduzima radnju koja je zakonski morala biti učinjena osam dana po uručivanju prekršajnog naloga.
Sporni prekršajni nalog nisu izbrisali iz registra prekršajnih kazni ni nakon odustajanja od daljeg gonjenja, odnosno prije održavanja zakazanog sudskog ročišta. Po Zakonu o prekršajima RS sud odluku izriče neposredno po okončanju pretresa, odnosno na samom ročištu. I meni je tako postupajući sudija saopštio kako postupak obustavlja usvajanjem volje policijskog organa da odustane od daljeg postupka.
Elem, nakon završetka suđenja i već saopštene odluke policija i sud ulaze u nove procesne radnje, ovoga puta poništenjem prekršajnog naloga. I sud van zakona i elementarnog razuma usvaja ovaj novi "pravni osnov", te na istom zasniva svoju (novu/izmijenjenu) odluku. Šokantno!
Za neupućene ističem kako sud svoju odluku donosi i saopštava na samom pretresu, šta je postupajući sudija i učinio, a posebno zbog okolnosti da dokazni postupak nije sprovođen usljed odustajanja policije od daljeg postupka. Odlulka je donesena i meni saopštena, a šta je zapisnikom konstatovano.
Sa te strane pitam: odakle sudiji uopšte ideja da se upušta u nove procesne radnje nakon okončanja prvostepenog postupka? Donio je i saopštio svoju odluku, nakon čega je imao obavezu sačiniti i strankama dostaviti rješenje kojim svoju odluku obrazlaže. Nema novih procesnih radnji, a namjanje uvođenja sasvim novog pravnog osnova za obustavljanje prekršajnog postupka. Jednako budalast kao i onaj prethodni!
No, kod nas je moguće da sud "obustavi" postupak koji je prethodnom odlukom već obustavio i to po potpuno drugačijem pravnom osnovu. Odlukom zasnovanom na procesnim radnjama nakon formalnog okončanja postupka. Prvostepeni postupak okončava se donošenjem i saopštavanjem odluke, a kasnije sačinjeno rješenje mora sadržavati tu i takvu odluku. Nikako drugačiju i nikako "naknadnu pamet"!
Svojim tekstovima nastojim ljudima pravne stvari pojasniti na način razumljiv laicima, a opet dovoljno jasno kako bi objašnjenja mogli koristiti u sličnim postupcima kakvi njih pogode. Odnosno, da razumiju sistemske probleme na koje ukazujem. Često dobijam povratne informacije kako to činim dobro i dovoljno razumljivo.
U biti i jesam fokusiran na moje redovne čitaoce i zato ne odstupam od ovakvog načina medijskog djelovanja. Zato moje objave nisu "zanimljive" širokim masama, a za razliku od saopštenja institucija i interpretacija kakve prenose konvencionalni mediji. Koliko time doprinose vjerodostojnosti i objektivnosti informisanja neka mediji razjašnjavaju međusobno. Pa i kad prenose lažne optužbe i očigledne nezakonitosti državnih organa, odnosno teška kršenja zajamčenih prava i sloboda građana.
Želim poentirati na činjenici da su desetine medija ex-Yu regiona prenijele vijest o "paprenom kažnjavanju prijedorskog blogera", te upravo takvim djelovanjem zastrašivali stanovništvo za račun režimskih moćnika tokom doista haotične situacije. Da, mediji su takvim neprofesionalnim ponašanjem izazivali paniku kod građana, a dobrano zasnovanu na širenju lažnih vijesti. I to je jedan od suštinski razloga današnjeg očiglednog bježanja od ovih tema i sopstvenih neprofesionalnih ponašanja.
Uostalom, ko je u novinarskoj zajednici ispoštovao elementarni postulat žurnalistike i zatražio mišljenje druge strane? Godinama trpim krajnje bezobzirnu medijsku satanizaciju, ali smo polako došli u poziciju gdje masa medija ne smije pomenuti moje ime zbog ranijih iskustava i mojih "vaspitnih" reagovanja. Imam svoj medij i umijem svakom odgovoriti po "zasluzi", a bar znanja o aferama medijskih aktera nikad mi nije manjkalo.
Prednje sam morao ukazati zbog interesne simbioze politike, institucionalnih moćnika i medija, a kakva doista pogubno djeluje po kompletno društvo. Znate, nekoliko partnerskih medija, sa kojima imam razvijenu saradnju, odbilo je nemoralne financijske ponude da se stavie u funkciju sluđivanja građana tokom ove opšte nesreće. Drugi, pak, znam kako tavore i snalaze se u aman nemogućim uslovima poslovanja. Postoje mediji koji na sopstvenu štetu promovišu istinu i čuvaju dignitet novinarske profesije, ali realno sve teže opstaju.
Kad nemoralnim i bezobzirnim aktima režimi poguše ovo nas malo "Mohikanaca" dovoljno hrabrih za nezavisno medijsko djelovanje, a šta građanima i društvu ostaje kao alternativa? Tada neće imati potrebe za sijasetom tih konvencionalnih i režimskih medija, nego će se moćnici oslanjati na "omertu" ili mafijaški zakon ćutanja, a posebno kada su zločini države u pitanju.
Da, mi slobodni i nezavisni akteri javnog diskursa čuvamo zaposlenja podobnim "kolegama" koji jedino servilno prenose ono šta saopštava banditska oligarhija. I nemam nikakav problem to javno ukazati. Očigledno! Baš kao što nemam problem javno reći kako su mi nezavisni novinari i mediji bukvalno spasili život.
Riječ je o medijskom bumu iz septembra 2018. godine, kada sam nezakonito uhapšen 13 dana nakon što smo Davor Dragičević i ja Republičkom javnom tužilaštvu RS podnijeli dopunu prijave za "teško ubistvo" nad Davidom Dragičevićem. Prijavili smo tužilačke i policijske moćnike Želimira Lepira, Dalibora Vreću, Dragana Lukača, Darka Ćuluma, Darka Ilića i druge, a onda su me te iste bitange uhapsile i zatvorile. Bio sam primoran isjeći se česmom kako bih se izvukao iz prostorija za zadržavanje i onoga šta su mi osvjedočeni zločinci namjenili.
Držan sam u izolaciji i pojma nisam imao šta se dešava dok mi porodica u hitnoj pomoći i bolnici nije prenijela kakvu medijsku tenziju su podigli pojedini časni novinari - konkretnom tvrdnjom da me pokušavaju likvidirati. Takvo medijsko uzbunjivanje rezultiralo je organizovanjem naroda da masovno krene u Prijedor, a sa čim se banditi nisu imali hrabrosti suočiti, pa su me brzopotezno pustili.
Ni u ludilu ne bih sebi nanosio povrede da sam mogao znati kakva medijska pažnja postoji u tim momentima, nego bih bandite izmarškao u startu, identično kako sam to kasnije uradio u sred prijedorskog suda. Osokoljen saznanjem da iza mene stoje i nezavisni mediji i narod! Ovo pominjem da ljudi shvate koliki značaj ima pravovremena medijska akcija i uzbunjivanje naroda.
No, tih hvale vrijednih novinara i iskonski nezavisnih medija je sve manje, a ovo korona ludilo totalno je razorilo medijsku zajednicu. Ko će uzbunjivati javnost i narod povdom budućih režimskih zločina?! Lopovluka i korupcije je bilo i biće, ali govorim o ubijanju nevinih ljudi, o ubijanju djece. Ko će dići glas kada ubiju neke nove Davide, Dženane, Nikole...???
Pokušao sam uzbunjivanje javnosti povodom (samo)vješanja doktora Desimira Miljića, Glavnog zdravstvenog inspektora RS, i momentalno se našao na udaru Dodikovog režima. Mediji ex-Yu regona masovno su prenijeli vijest o mom "paprenom kažnjavanju", a koliko njih je uopšte pomenulo razlog progona? Ko je prenio činjenicu da sam kao iskusan kriminalistički inspektor pozvao banjalučko tužilaštvo da istraži krajnje sumnjivu smrt ovog eminentnog stručnjaka?
Bukvalno sam razorio sve te silne "zabrane izazivanja panike i nereda" i pravno dokazao da sam nezakonito privođen i sankcionisan. No, to mi ništa ne znači kada vidim da smrt doktora Miljića nikom nije bitna. Jedinog čestitog profesionalca od kog smo mogli doznati stvarnu istinu oko dešavanja vezanih za korona pandemiju i aktivnosti institucija po istoj više nema. I nikada nećemo doznati njegovo mišljenje o svemu šta se događalo. Po meni to je ozbiljan problem svih nas i nad kojim bi se valjalo dobrano zabrinuti. Posebno kad su novinari u pitanju.
Elem, osim par časnih izuzetaka, generalno mediji su se jako malo bavili nezakonitostima spornih zabrana i postupaka pokrenutih u principu protiv režimskih neistomišljenika. Objavljivali su kasnija saopštenja donosilaca zabrana, ali sa njihovim lažnim obrazloženjima zašto poništavaju sopstvene uredbe, umjesto da narodu prenesu istinu o teškim zloupotrebama represivnog aparata.
Da u medijskoj zajednici doista postoji i zrno društvene odgovornosti javnost bi danas znala u kakve pravne lakrdije se pretvoriše silne "zabrane širenja panike i nereda", a posebice kako su sudovi srozali se na nivo "zapisničara" policijskih idiotarija. Rješenje Osnovnog suda u Prijedoru o obustavljanju već obustavljenog postupka protiv mene najbolje pokazuje dno dna pravnog sistema Republike Srpske.
Dakle, istog dana po održanom sudskom pretresu zbog nezakonitog prekršajnog naloga sa 1 000 maraka kazne, 29. aprila, objavio sam kako se PU Prijedor nije pojavio na sudu radi dokazivanja kakvim to "neistinama" sam izazivao paniku i nerede. Umjesto toga poslali su obavještenje sudu kako odustaju od daljeg postupka. Koliko medija je prenijelo tu činjenicu i takav epilog onolike medijske hampe?
Već naslovom teksta "Nije gotovo - ide žalba na oslobađajuću presudu!" (klikni na link) ukazao sam kako nemam namjeru pristati na takav vid institucionalnog izvlačenja iz počinjenih nezakonitosti. No, mnogo važnije, objasnio sam kako je postupajući sudija usvojio akt PU Prijedor o odustajanju od daljeg prekršajnog postupka, te zašto to zakonski nije smio učiniti.
Naprosto zakonodavac nije propisao takav vid "odustajanja" policijskog organa od prekršajnog naloga i to sam ukazao i sudiji i javnosti. Pa i javno najavio žalbu na prvostepenu odluku suda. Kao i sve prethodne, ova objava prinudila je sud i policiju na traženje novog načina izvlačenja iz nesporno nezakonite pravne situacije.
Čega su se nesrećnici dosjetili?! Sutradan po održanom sudskom pretresu, 30. aprila, PU Prijedor sudu dostavlja akt kojim ga obavještava kako je poništen sporni prekršajni nalog i to istog dana. Nakon održanog sudskog pretresa i njihovog "odustajanja od daljeg postupka" PU Prijedor preduzima radnju koja je zakonski morala biti učinjena osam dana po uručivanju prekršajnog naloga.
Sporni prekršajni nalog nisu izbrisali iz registra prekršajnih kazni ni nakon odustajanja od daljeg gonjenja, odnosno prije održavanja zakazanog sudskog ročišta. Po Zakonu o prekršajima RS sud odluku izriče neposredno po okončanju pretresa, odnosno na samom ročištu. I meni je tako postupajući sudija saopštio kako postupak obustavlja usvajanjem volje policijskog organa da odustane od daljeg postupka.
Elem, nakon završetka suđenja i već saopštene odluke policija i sud ulaze u nove procesne radnje, ovoga puta poništenjem prekršajnog naloga. I sud van zakona i elementarnog razuma usvaja ovaj novi "pravni osnov", te na istom zasniva svoju (novu/izmijenjenu) odluku. Šokantno!
Za neupućene ističem kako sud svoju odluku donosi i saopštava na samom pretresu, šta je postupajući sudija i učinio, a posebno zbog okolnosti da dokazni postupak nije sprovođen usljed odustajanja policije od daljeg postupka. Odlulka je donesena i meni saopštena, a šta je zapisnikom konstatovano.
Sa te strane pitam: odakle sudiji uopšte ideja da se upušta u nove procesne radnje nakon okončanja prvostepenog postupka? Donio je i saopštio svoju odluku, nakon čega je imao obavezu sačiniti i strankama dostaviti rješenje kojim svoju odluku obrazlaže. Nema novih procesnih radnji, a namjanje uvođenja sasvim novog pravnog osnova za obustavljanje prekršajnog postupka. Jednako budalast kao i onaj prethodni!
No, kod nas je moguće da sud "obustavi" postupak koji je prethodnom odlukom već obustavio i to po potpuno drugačijem pravnom osnovu. Odlukom zasnovanom na procesnim radnjama nakon formalnog okončanja postupka. Prvostepeni postupak okončava se donošenjem i saopštavanjem odluke, a kasnije sačinjeno rješenje mora sadržavati tu i takvu odluku. Nikako drugačiju i nikako "naknadnu pamet"!
Svojim tekstovima nastojim ljudima pravne stvari pojasniti na način razumljiv laicima, a opet dovoljno jasno kako bi objašnjenja mogli koristiti u sličnim postupcima kakvi njih pogode. Odnosno, da razumiju sistemske probleme na koje ukazujem. Često dobijam povratne informacije kako to činim dobro i dovoljno razumljivo.
U biti i jesam fokusiran na moje redovne čitaoce i zato ne odstupam od ovakvog načina medijskog djelovanja. Zato moje objave nisu "zanimljive" širokim masama, a za razliku od saopštenja institucija i interpretacija kakve prenose konvencionalni mediji. Koliko time doprinose vjerodostojnosti i objektivnosti informisanja neka mediji razjašnjavaju međusobno. Pa i kad prenose lažne optužbe i očigledne nezakonitosti državnih organa, odnosno teška kršenja zajamčenih prava i sloboda građana.
Želim poentirati na činjenici da su desetine medija ex-Yu regiona prenijele vijest o "paprenom kažnjavanju prijedorskog blogera", te upravo takvim djelovanjem zastrašivali stanovništvo za račun režimskih moćnika tokom doista haotične situacije. Da, mediji su takvim neprofesionalnim ponašanjem izazivali paniku kod građana, a dobrano zasnovanu na širenju lažnih vijesti. I to je jedan od suštinski razloga današnjeg očiglednog bježanja od ovih tema i sopstvenih neprofesionalnih ponašanja.
Uostalom, ko je u novinarskoj zajednici ispoštovao elementarni postulat žurnalistike i zatražio mišljenje druge strane? Godinama trpim krajnje bezobzirnu medijsku satanizaciju, ali smo polako došli u poziciju gdje masa medija ne smije pomenuti moje ime zbog ranijih iskustava i mojih "vaspitnih" reagovanja. Imam svoj medij i umijem svakom odgovoriti po "zasluzi", a bar znanja o aferama medijskih aktera nikad mi nije manjkalo.
Prednje sam morao ukazati zbog interesne simbioze politike, institucionalnih moćnika i medija, a kakva doista pogubno djeluje po kompletno društvo. Znate, nekoliko partnerskih medija, sa kojima imam razvijenu saradnju, odbilo je nemoralne financijske ponude da se stavie u funkciju sluđivanja građana tokom ove opšte nesreće. Drugi, pak, znam kako tavore i snalaze se u aman nemogućim uslovima poslovanja. Postoje mediji koji na sopstvenu štetu promovišu istinu i čuvaju dignitet novinarske profesije, ali realno sve teže opstaju.
Kad nemoralnim i bezobzirnim aktima režimi poguše ovo nas malo "Mohikanaca" dovoljno hrabrih za nezavisno medijsko djelovanje, a šta građanima i društvu ostaje kao alternativa? Tada neće imati potrebe za sijasetom tih konvencionalnih i režimskih medija, nego će se moćnici oslanjati na "omertu" ili mafijaški zakon ćutanja, a posebno kada su zločini države u pitanju.
Da, mi slobodni i nezavisni akteri javnog diskursa čuvamo zaposlenja podobnim "kolegama" koji jedino servilno prenose ono šta saopštava banditska oligarhija. I nemam nikakav problem to javno ukazati. Očigledno! Baš kao što nemam problem javno reći kako su mi nezavisni novinari i mediji bukvalno spasili život.
Riječ je o medijskom bumu iz septembra 2018. godine, kada sam nezakonito uhapšen 13 dana nakon što smo Davor Dragičević i ja Republičkom javnom tužilaštvu RS podnijeli dopunu prijave za "teško ubistvo" nad Davidom Dragičevićem. Prijavili smo tužilačke i policijske moćnike Želimira Lepira, Dalibora Vreću, Dragana Lukača, Darka Ćuluma, Darka Ilića i druge, a onda su me te iste bitange uhapsile i zatvorile. Bio sam primoran isjeći se česmom kako bih se izvukao iz prostorija za zadržavanje i onoga šta su mi osvjedočeni zločinci namjenili.
Držan sam u izolaciji i pojma nisam imao šta se dešava dok mi porodica u hitnoj pomoći i bolnici nije prenijela kakvu medijsku tenziju su podigli pojedini časni novinari - konkretnom tvrdnjom da me pokušavaju likvidirati. Takvo medijsko uzbunjivanje rezultiralo je organizovanjem naroda da masovno krene u Prijedor, a sa čim se banditi nisu imali hrabrosti suočiti, pa su me brzopotezno pustili.
Ni u ludilu ne bih sebi nanosio povrede da sam mogao znati kakva medijska pažnja postoji u tim momentima, nego bih bandite izmarškao u startu, identično kako sam to kasnije uradio u sred prijedorskog suda. Osokoljen saznanjem da iza mene stoje i nezavisni mediji i narod! Ovo pominjem da ljudi shvate koliki značaj ima pravovremena medijska akcija i uzbunjivanje naroda.
No, tih hvale vrijednih novinara i iskonski nezavisnih medija je sve manje, a ovo korona ludilo totalno je razorilo medijsku zajednicu. Ko će uzbunjivati javnost i narod povdom budućih režimskih zločina?! Lopovluka i korupcije je bilo i biće, ali govorim o ubijanju nevinih ljudi, o ubijanju djece. Ko će dići glas kada ubiju neke nove Davide, Dženane, Nikole...???
Pokušao sam uzbunjivanje javnosti povodom (samo)vješanja doktora Desimira Miljića, Glavnog zdravstvenog inspektora RS, i momentalno se našao na udaru Dodikovog režima. Mediji ex-Yu regona masovno su prenijeli vijest o mom "paprenom kažnjavanju", a koliko njih je uopšte pomenulo razlog progona? Ko je prenio činjenicu da sam kao iskusan kriminalistički inspektor pozvao banjalučko tužilaštvo da istraži krajnje sumnjivu smrt ovog eminentnog stručnjaka?
Bukvalno sam razorio sve te silne "zabrane izazivanja panike i nereda" i pravno dokazao da sam nezakonito privođen i sankcionisan. No, to mi ništa ne znači kada vidim da smrt doktora Miljića nikom nije bitna. Jedinog čestitog profesionalca od kog smo mogli doznati stvarnu istinu oko dešavanja vezanih za korona pandemiju i aktivnosti institucija po istoj više nema. I nikada nećemo doznati njegovo mišljenje o svemu šta se događalo. Po meni to je ozbiljan problem svih nas i nad kojim bi se valjalo dobrano zabrinuti. Posebno kad su novinari u pitanju.
Primjedbe
Objavi komentar