PERFORMANSERIMA LUKAČU I ĆULUMU: Jeste li predaju Siniše Šakića dogovarali direktno ili preko ujaka?!

Vidjeli smo policijski "performans" oko potjernice, hapšenja i ekspresnog puštanja Siniše "Kineza" Šakića zbog ubistva Slaviše Ćuluma. Očekivano, obzirom da su ti žestoki momci već poslovično "nevini", a oni koji vode istrage njihovih zločina sve bogatiji. Zato nema odgovora na pitanje: ko je iz policije sa Šakićem dogovarao predaju? Ili su pregovori išli preko njegovog ujaka?!

Nisam u prvoj objavi na temu ubista Slaviše Ćuluma tek tako još uvijek aktuelnom direktoru policije poručio: "Ćulume marš u penziju!". Preko decenije jedna te ista garnitura okorjelih kriminalaca ubija, pljačka i teroriše po Banjaluci i svuda gdje se pojave, a dobrih stotinu istraga i suđenja okončano je oslobađajućim odlukama. Jedini "rezultati" vidljivi su na planu enormnog bogaćenja policijskih i pravosudnih baraba zaduženih za suzbijanje organizovanog i teškog kriminala.

Kako okarakterisati onakvo bombastično policijsko saopštenje o raspisivanju potjernice za Sinišom Šakićem, a posebno u kontekstu njegovog ekspresnog puštanja na slobodu? Sad tvde kako su ga tražili zbog informacija o ubistvu Slaviše Ćuluma. Eto primakao sam se penziji, a prvi puta čujem da se po tom osnovu raspisuju potjernice. No, ja sam radio prije negoli je policija počela izvoditi ovakve "performanse", pa možebitno nisam dovoljno upućen u moderne kriminalističke procedure.

Na drugoj strani, krvavi obračuni banjalučkih i sa njima povezanih kriminalaca nisu započeli u vrijeme "moderne kriminalistike", nego traju deceniju i duže, tako da i mi "prevaziđeni" kriminalisti znamo ponešto o datoj problematici. Zato smo razumjeli početne policijske informacije o provjeravanju alibija Jovana Jošila i Siniše Šakića, a posebno kroz prizmu ko zna koliko međusobnih krvavih obračuna sa Slavišom Ćulumom.

Elem, bez ikakvih naprezanja mogu sačiniti spisak sa preko 50 imena poznatih kriminalaca koji su po istim aršinima trebali biti provjeravani i konkretno kriminalistički obrađeni. Pored Jošila i Šakića policija je kancelarije i hodnike ("čekanje na obradu") trebala napuniti desetinama sličnih likova, a to očigledno nije urađeno. Iole upućeni Banjalučani znaju na desetine likova direktno involviranih u ove obračune i silne pljačke počinjene od jedne te iste kriminalne grupacije. Decenija je prošla od njihovih prvih sukoba, a gdje su godine njihovog zajedničkog kriminalnog djelovanja. U praksi sve se svelo na par privođenja i jednu očigledno neosnovanu potjernicu!

Kvaka je u tome da na institucionalnom planu (policija i pravosuđe) više nema zainteresovanih za otvaranje silnih predmeta ubistava, pljački, uličnih obračuna, otimačina, droge, oružja i štošta vezanog za ovaj i ovakav ORGANIZOVANI KRIMINAL. Dilovi sklopljeni prije i tokom akcije "Trezor" iz 2017. godine takvi su kakvi jesu, mutni i skandalozni sa pozicije zakona i struke, pa nikom od aktera nije u interesu raspakivanje stotinu krivičnih predmeta radi utvrđivanja stvarne istine.

Na drugoj strani suđenja za milionske pljačke procesuirane u akciji "Trezor" još uvijek su u toku i na istima opasno "varniči" između optuženih i svjedoka, odnosno upućuju se međusobne otvorene prijetnje. Da ne ulazimo u dešavanja izvan sudnice, pod koja možemo podvesti i ubistvo Slaviše Ćuluma. Bar takve korelacije mogu uspostaviti osobe dobro upućene u sporna dešavanja - poput autora teksta ili ubijenog Slaviše Ćuluma.

U prvom tekstu (gornji link) naveo sam da je ubijeni Ćulum bio odlično upućen u ukupna dešavanja i da mu je stvarna istina bila poznata. Istina bitno drugačija od one uspostavljene "Trezorom". Ovo nas vodi ka sasvim racionalnom pitanju: kome nije bilo u interesu da u kompletnu priču svoju istinu uvodi Slaviša Ćulum? Posebno onako osion i opasan kakav je bio za života.

Prednje pitanje dovodi nas opet do 50-ak "imena" kakve sam pomenuo na početku teksta, iliti okorjelih kriminalaca koje je policija trebala ispitati. No, valja ovom spisku dodati i popriličan broj pripadnika policije i pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija. Zaista je povelik broj onih kojima nije bilo u interesu da se Slaviša Ćulum upliće sa svojom istinom. Ili, još grđe, da on istražuje sporna dešavanja i metodama svojstvenim za tako opasne momke. Sad zasigurno znamo da Ćulum neće biti u prilici promijeniti trenutno i zakapijano stanje stvari.

Elem, to što je posljednjih godina "zakapijano" takve je prirode da bi se kompletnom društvu valjalo ozbiljno zabrinuti. To što jedna grupacija okorjelih i izuzetno okrutnih kriminalaca "poslovično nevina" za desetine i desetine teških zločina počinjenih deceniju-dvije unazad samo po sebi je ozbiljan društveni problem.

No, ranije uspostavljene sprege sa policijom i državom zadnjih godina mnogo su dobile na snazi i sadržaju, a posebno od kako se ministar Dragan Lukač nametnuo kao nesporni šef kriminalnih struktura Republike Srpske. Jedno je uživati zaštitu direktora policije poput Gojka Vasića i Darka Ćuluma, uključujući i silu njihovih poslušnika, a sasvim drugo je biti član jedne velike mafijaške porodice kakvu vodi ministar policije.

Zato se zadnjih godina struktura kriminala u Republici Srpskoj značajno promjenila. I to po odavno poznatom principu. Znate, kada je opšti kriminalitet u padu automatizmom možete pretpostaviti porast proizvodnje i prometa opojnih droga i kriminala vezanog za narkotike (pranje para, fiktivne firme, krediti). I obratno, pad prometa narkotika materijalizuje porast opšteg kriminaliteta.  Zašto bi opasni momci na glave navlačili fantomke i sa automatskim pučkama ulijetali u banke ukoliko mogu pod zaštitom vrha policije "valjati" enormne količine droge i?!

Upravo zbog prednjeg pitanja malo kome je u interesu otvarati stare priče i sukobe, a poseboce one zakapijane akcijom "Trezor". Normalno je da su ranija dešavanja povezana sa sadašnjim stanjem stvari. Samo, kako to objasniti nekom poput Slaviše Ćuluma? Posebno da su neki od njegovih ljutih neprijatelja u međuvremenu postali "dio sistema" i time nedodirljivi.

Obzirom da sam još uvijek upućen u glave kriminalne tokove znam da Jovan Jošilo i Siniša Šakić nisu pretjerano važni akteri ovih novouspostavljenih prilika i odnosa, odnosno da su na vrh "isplivali" likovi za koje bi malo ko pretpostavio spregu sa kriminalizovanim strukturama policije i države uopšte. No, ostajemo na tome da oni jesu dio kriminalnih "reformi" i samim tim od policije možemo očekivati jedino viđene "performanse".

O čemu tačno govorim? U primisli ne mogu prihvatiti da se Siniša Šakić tek tako odlučio iz Hrvatske prošetati do graničnog prelaza i predati policiji. I to bez raspisane međunarodne potjernice! Ili, bez prethodnih pregovora sa policijom. Pa nismo djeca. Takve stvari u zbilji se ne dešavaju.

Još kako su njegovoj predaji prethodili pregovori i dogovori, sve do čvrstih garancija da neće biti procesuiran i pritvoren. te izložen medijima ispred tužilaštva. Znate, odavno u Republici Srpskoj nije važno šta odlučuju sudovi, nego koga će policija u već prepoznatljivim "performansima" ispred tužilaštva izložiti novinarskim kamerama. To je ključni element pregovora oko svake "predaje"!

Bolje upućeni u te stvari, poput autora, znaju da pregovori nisu morali uključivati Šakića lično. Ima on "ujaka" za takve stvari, a u pitanju je lik sa mnogo jačim vezama u policiji i pravosuđu od onih koje će Šakić ikada biti u prilici uspostaviti. Vezama koje sežu još od vremena Gojka Vasića, a čiji je Darko Ćulum bio "kadar od povjerenja" i koji iste baštini do današnjeg dana. Posebna je priča "autoritet" kakav je Ćulum samostalno stvarao u istragama monstruoznih zločina o kojima sam nebrojeno puta pisao.

Ovde moram nešto apostrofirati: ne tvrdim da je Siniša Šakić na bilokoji način učestvovao u ubistvu Slaviše Ćuluma! No, performanse oko ovakve njegove "predaje" mogu prodavati nekom drugom, a meni nikako. Postoje zakulisna dešavanja, sklopljeni su konkretni dilovi, a obzirom na aktere istih kao društvo nemamo se čemu dobrome nadati. To pouzdano i javno tvrdim.

Nadam se da je iz ove objave dovoljno jasno kako fokus iste nije ovaj ili onaj pojedinac, nego da ukazujem na sistemske probleme. Da mi je cilj baviti se konkretnim krivičnim djelima i počiniocima - ovaj tekst bio bi prepun imena i događaja. Bar materijala o ovoj problematici imam na pretek. Suština ove objave jeste ukazivanje da ubistvo Slaviše Ćuluma nije događaj u kom policija treba izvoditi ovakve "performanse".

Znate, koliko je vrh policije bio uvjerljiv prilikom raspisivanja potjernice za Sinišom Šakićem, taman toliko je "uvjerljivo" potonje objašnjenje razloga njegovog dovođenja u vezu sa ubistvom Ćuluma. Nije posao policije da parformansima zabavlja znatiželjnu javnost, nego da istražuje počinjena krivična djela. Posebno kada su u pitanju mafijaška ubistva u direktnoj vezi sa brojnim prethodno počinjenim likvidacijama, krvavim obračunima, pljačkama banaka i sličnim oblicima teškog kriminala. Tako treba percipirati ubistvo Slaviše Ćuluma, pa sve do procjene da će trend vezanih ubistava biti nastavljen - da se objektivno možemo nadati novim krvavim obračunima.

Na kraju ostaje mi da ponovim naslov prošle objave: "Ćulume (Darko), marš u penziju!". Eto i vanredno stanje je formalno ukinuto, a time i taj "pravi osnov" izbjegavanja režima da na poziciju Direktora policije MUP RS izabere novog čovjeka. Nekog manje kompromitovanog i involviranog u organizovani kriminal, te koliko-toliko sposobnog da policiju zaštiti od ovakve pošasti u vidu ministra Lukača. I sile kriminalizovanih bitangi postavljenih na važne rukovodne ili operativne policijske pozicije. Nekog bar načelno opredjeljenog da policiju zaštiti od DRŽAVNOG ORGANIZOVANOG KRIMINALA.