SAOPŠTENJE: Od danas na silu odgovaram silom!

Piše: Borislav Radovanović

Sa jučerašnjim danom porodica i ja izdržali smo maksimalnu kaznu za krimen koji nisam počinio, za koji su mi uskratili čak i pravo na suđenje. Pojedine bitange očigledno namjeravaju sprovoditi kaznu i nakon zakonskog maksimuma, a to nemam namjeru dozvoliti. Svaku radnju institucija Republike Srpske od danas smatram protivpravnim napadom od kakvog imam pravo braniti se kroz institut "nužne odbrane". Za neupućene: na protivpravnu silu imam pravo odreagovati silom.

Pravo, a posebice kad ga sprovodi država, počiva na represiji ili sili. Zato je problem kad kriminalizovane bitange zaposjednu pozicije sa kakvih mogu zloupotrebljavati državno-represivni aparat. Odgovor na takve situacije pravo rješava institutom "nužne odbrane".

Kad zakonodavac kaže da svako ima pravo od sebe i svog dobra odbiti protivpravan napad ili opasnost nije isključio policajce, tužioce ili sudije. Od protivpravne sile, ma ko ju činio, svako ima pravo odbrane. 

Svaku radnju policije i pravosuđa RS povodom krivičnog postupka zbog navodnog "ugrožavanja sigurnosti" Dalibora Ivanića od danas tretiram protivpravnom. Upozoravam službena lica institucija da dobro povedu računa čak i u situacijama: "Mi samo izvršavamo naređenja.". U pravnoj su obavezi prvo provjeriti je li naređenje zakonito, pa ga tek potom izvršiti. 

O čemu se konkretno radi? Krivičnim zakonikom RS za "ugrožavanje sigurnosti" propisana je maksimalna kazna zatvora do tri godine. Sa 29.09.2016. godine lažno su me prijavili da sam počinio dato djelo i sa tim datumom započelo je trpljenje posljedica kakvih se ima stiditi kompletna Republika Srpska. Do zadnjeg građanina!

Dan ranije izrečena mi je teško nezakonita disciplinska kazna, opet za delikt koji nisam počinio. To što u svoje vanradno vrijeme i nevezano za zaposlenje pišem na blogu zajamčeno mi je ustavnom i međunarodnom pravnom materijom. 

Niko me nema pravo kažnjavati zbog slobodno izraženog mišljenja, a najmanje to mogu činiti Dalibor Ivanić i  Dragan Lukač zbog tekstova u kojima sam kritikovao nezakonitosti njih dvojice. To ne kažem ja, nego institut obaveznog izuzeća jasno propisan zakonom. Ukoliko su se osjećali uvrijeđeno mogli su me parnično tužiti, a nikako disciplinski kažnjavati. 

Po društvo je pogubno kakve pravne nebuloze su u stanju izvaljivati službena lica u rangu policijskog načelnika i ministra, a meni će to služiti kao odlični dokazi osnovanosti "nužne odbrane" kakva slijedi. No, disciplinsko kažnjavanje je tek sitnica spram onoga šta je činjeno porodici i meni potonje.

Uputili policajce mojoj kući da djecu, tada staru 7 i 11 godina, ispituju zašto im tata protestvuje. Djeca zbunjeno gledaju (pa zar da djecu opterećujem kršenjima prava?). Kad sam čak kroz tri nivoa hijerarhije potegao pitanje maltretiranja moje porodice doživim fizički napad policijskog idiota za kog nikada niko nije utvrdio šta svakodnevno radi u kancelariji načelnikove sekretarice. Načelnici policijskih uprava nemaju pravo na lično obezbjeđenje, a najmanje za to smiju angažovati osvjedočene kriminalce.

Moja najveća greška bila je što sam telefonom pozvao dežurnog tužioca i prijavio krivična djela na štetu porodice i mene. Jedini način da izbjegnu krivičnu odgovornost bio je da mene lažno optuže za nepostojeće pijetnje/ugrožavanje.

Ljudi moji, zar je normalno da nenaoružan čovjek ugrozi desetak naoružanih policajaca u sred policijskog objekta u kom boravi bar još stotinu policajaca? Zato je Lukač morao izmišljati nepostojeći pištolj, pa i "pokušaj ubistva". Ni Ivanić me ne tereti da sam ga pokušao ubiti, a kamoli da sam imao pištolj, no kod nas je normalno da ministar smije lagati  parlament.

Od pretrpljene torture zaglavio sam u prijedorskoj bolnici. Osam dana bolnica je bila opkoljena u pokušajima da me uhapse, a sve na opšte zgražavanje medicinskog osoblja, bolesnika i građana. Noću su ulazili u bolnicu da provjere spavam li u sobi, a neka kažu po kom pravnom osnovu i iz kakve potrebe. 

Mnogima bi bilo "zgodno" da su me tada uspjeli pritvoriti, pa da me nađu obješenog kao Radu Radinovića ili Boška Vučenovića. Ili da tvrde kako me je ubio neko od zatvorenika, a teško je utvrditi koji tačno - jer sam ih bar četvrtinu lično tu smjestio.

Nakon osam mjeseci bolovanja vratim se na posao i trećeg dana me suspenduju. Opet po zahtjevu Dalibora Ivanića, koji nikako da nauči osnove izuzeća službenih lica. No, "magistru pravnih nauka" je pravno validno da donosi rješenje po zahtjevu službenog lica koje ima status oštećenog i svjedoka u krivičnom postupku. Najgluplji pravnik na Balkanu zna principe izuzeća, no Ivanić i Lukač su sinonimi za legendarni film "Glup i gluplji".

Prošle godine lijepo ukažem kako nisam pravno obavezan trpiti suspenziju zbog rješenja sa obilježjima ništavosti, a da više nisam u stanju prehranjivati troje djece. Umjesto da ponište nezakonito rješenje i vrate me na posao, oni me uhapse i zatvore. 

Tek u prostorijama za zadržavanje skontam da su mediji 13 dana prije toga objavili kako smo Davor Dragičević i ja Republičkom javnom tužilaštvu prijavili Lukača, Lepira, Vreću, Ilića, Ćuluma i neizostavnog Ivanića zbog ubistva Davida Dragičevića. Vidim i šta mi spremaju, pa otkinem česmu i isiječem se. 

Normalno, medicinske preglede iskoristim da stupim u kontakt sa porodicom, da jave šta se dešava. Zahvaljujući medijskoj uzbuni i spremnosti "PRAVDE ZA DAVIDA" da organizovano krenu za Prijedor moralali su me pustiti. Upravo zahvaljujući onakvim reakcijama stotina mojih prijatelja danas sam živ i pišem ove redove.

Pokrenuo sam i formalno poništavanje suspenzije, ali samo radi naplate potraživanja. Pa bio bih krajnje lud da ponovo počnem raditi u zgradi odakle sam dva puta jedva živu glavu izvukao. Lako je medijima plasirati da sam suspendovan, no vidjećemo kroz dalji postupak koliko je suspenzija zakonita. Još uvijek klošari nemaju uticaj na državne i međunarodne sudove, a činjenice su kristalno jasne - nisu me uopšte smjeli suspendovati.

Elem, uskratili su mi pravo na rad i privređivanje. Pola plate u kreditima, a pola mi odbijaju, pa tako evo već 28 mjececi. Jedva čekaju da me uhvate u kakvom radnom angažovanju, pa da ostanem bez i ovo šta (ne)dobijam. I nije to samo pitanje plate, nego i pozamašne odštete za pretrpljenu nezakonitu štetu. 

Samo po osnovu razlike plate (onoga šta je nesporno) duguju mi preko 20 000 maraka, a evo tri godine vode krivični postupak protiv mene gdje me mogu novčano osuditi (hipotetički!) do 3 000 maraka (ili uslovno). Kakvog smisla ima dalje suđenje kad sam već pretrpio 6-7 mogućih novčanih kazni?

No, maksimalna kazna za ovo djelo je zatvor do tri godine. Evo pune tri godine porodicu i mene drže u logoraškim uslovima iz kojih se ne mogu čupati ni emigracijom. Koja zemlja bi mi dala boravište sa uvjerenjem da se protiv mene vodi krivični postupak? Davno bi mi prijatelji našli posao u Federaciji, ali opet problem proizilazi iz tog đavoljeg krivičnog postupka.

A kakav su krivični postupak vodili protiv mene za ove tri godine vidi se iz činjenice da niti jedno ročište nije zakazano. Maksimalna kazna do tri godine, a meni uskratili pravo i na suđenje u tolikom periodu. Neće da održe ni četiri pretpretresna ročišta po mojim zahtjevima zbog kršenja prava optuženog. Ima li to igdje da optuženi traži da mu sude, a sudija odbija zakazati pretres?

Sa današnjim danom nastupio je prvi osnov zastare krivičnog gonjenja, a da ne pominjem kako je u pitanju "zanemarljivo opasno djelo" iz člana 25. Krivičnog zakonika RS. Zakonodavac je propisao da ovakvi slučaji i nisu krivično djelo, pa sve da sam i uradio ono za šta me lažno optužiše. 

Pritom, primiče se tri godine i kako mi izrekoše tu đavolju mjeru zabrane prilaženja Ivaniću. Sad ću ovom idiotu sudiji uputiti zahtjev da sopstveno rješenje oglasi ništavim jer ni on pojma nema o osnovama izuzeća. Ovlastio oštećenog u krivičnom postupku, upravo Ivanića, da sprovodi mjeru zabrane. Nije normalan da Bog kaže drugačije! Zato je Ivanić to maksimalno moguće zloupotrebljavao.

Režimski poltron i korisni idiot "sudija" Manojlović očigledno planira voditi postupak sve dok me negdje ne umlate, pa da obustavi suđenje zbog smti optuženog. Njemu bi to odlično odgovaralo, samo imamo problem što sam već izdržao kaznu težu od svake na koju me kreten može osuditi.

Nema više osnova za suđenje, za bilokakvo bavljenje mojom odgovornošću. Istrpio sam zakonski maksimum, a nadalje ćemo stvar rješavati na višim sudovima. Normalno, bitangama koje su ovako teško kršile zakone i pravila struke nije u interesu da viši sudovi razmatraju njihove marifetluke.

Zato u narednom periodu očekujem nove ujdurme, a naprosto jer niko od mojih progonitelja nije spreman suočiti se sa posljedicama sopstvenih nezakonitosti. Kako su me lažno optužili na startu tako se novim i još težim lopovlucima mogu nadati u daljem "vađenju kestenja iz vatre".

Po iskustvu mogu se samo nadati brutalnoj sili od strane policijskih bandoglavaca koji "samo izvršavaju naređenja". Dosad sam imao tolerancije za takve i snalazio se nekako, ali za tim više nemam potrebe. Naprosto, izdržao sam kaznu za nepočinjeni krimen i imam se smatrati slobodnim čovjekom.

Zato i pišem ovaj tekst. Da se sutra mogu pozvati na krajnju nuždu. Imam pravo da sebe i svoje dobro (čitaj: primarno porodicu) branim od protivpravne sile - ma od koga sila dolazila. Mene je policija više puta pokušala likvidirati (i mimo onoga šta ovde opisujem), pa tu instituciju mogu smatrati posebnim izvorom ugroženosti. I da se branim kako znam i umijem!

Znači, ovom objavom ukazao sam kako stvari stoje, a nemam se namjeru baviti time šta će raditi kakva budaletina ili korisni idiot. U stvari najgori problem i jesu bandoglavci koji "misle da znaju", a takvi me u pravilu dovedu u ugrožavajuće situacije. 

U svakom momentu spreman sam skloniti djecu izvan zemlje, a potom isplanirati redosled i radnje "disciplinovanja" nagogodavaca. Jedna je "priča" kad neko telefonom izdaje naređenja, a sasvim druga kad se na malim rastojanjima suoči sa mojom malenkošću.

Zato svima javno poručujem da se izmaknu između mene i "moćnika", da ne izvršavaju kojekakva "naređenja", odnosno da dobro promisle šta čine. Svako službeno lice ima pravo i obavezu iskazati sumnju u zakonitost naređenja, a zabranjeno je djelovati protivpravnom silom. Odnosno, svakom je dozvoljeno da se brani od protivpravnog napada.

Ovim saopštenjem upozorio sam kako stvari realno stoje, a svako neka postupa spram svoje volje i savjesti. Jednom sam bez otpora ušao u policijski pritvor, pa se morao sjeći da izvučem živu glavu, no nisam navikao ponavljati iste greške. I ničiji život nije mi preči od sopstvenog.