Dolazi vrijeme gradonačelnika na biciklima

Piše: Borislav Radovanović

Najave Davora Dragičevića o osvajanju Banjaluke na lokalnim izborima proizvele su ogromno interesovanje javnosti. Upravo je zanimljivo kako još uvijek niko u toj ideji nije prepoznao Sarajlije ili Tuzlake, a opštepoznato je kakve saborce imamo u tim gradovima. Pod istom zastavom Pravde neminovno rušimo Izetbegovića, Dodika i Čovića, sve sa svitom njihovih Papaka. Dolazi vrijeme gradonačelnika, ministara i predsjednika koji umiju prošetati ili voziti bicikl, sa (su)građanima popiti piće ili poigrati fudbal.

Narodu je dozlogrdilo, narod hoće promjene i sasvim razumljivo je interesovanje za aktuelna dešavanja oko političkog angažovanja javnosti dobro znanih boraca za pravdu. Dovoljno dugo smo bili politički objekti sa kojima su drugi manipulisali, pa smo sasvim razumljivo odlučili organizovati se i boriti kako znamo i umijemo.

Ubrzo ćemo postaviti zvanične stranice sa prezantacijom statuta, programa, aktivnosti i svega onoga po čemu će narod moći prepoznati o čemu se doista radi. Normalno, ovlašteni predstavnici objašnjavaće zamisli i opredjeljenja na kakvima se okupljamo. Sve kako to priliči ozbiljnim akterima društvenih procesa. 

Međutim, narod želi akciju, ljudi žele biti akteri dešavanja i promjena, tako da ćemo najviše "govoriti" konkretnim akcijama na terenu. U startu valja proći Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko jer snaga infrastrukture određuje sposobnost društvenih promjena.

Da, politički subjekti kakve osnivamo djelovaće na nivou cijele države, ali i u pravcu širih integracija - od regionalnih do evropskih. Već uspostavljene kontakte treba maksimalno koristiti za dalje širenje međunarodnih veza. Znamo kakvu podršku imamo u našoj dijaspori i to ćemo maksimalno iskoristiti. 

Dakle, otvoreni smo za sve ljude iskrenih i dobrih namjera. Pritom smo realni, pa izvodimo objektivne kalkulacije oko mogućnosti razvoja kapaciteta. Opštepoznato je u kakvim uslovima terora djelujemo u Banjaluci, odnosno zbog čega okupljanja organizujemo u Beču ili Sarajevu. 

Upravo sa te strane zanimljivo je kako mediji, pa čak ni građani, još uvijek nisu potegli pitanja našeg izlaska na izborni megdan upravo u Sarajevu ili u Tuzli. U pitanju su gradovi gdje imamo jake zajednice, a upravo su Sarajlije i Tuzlaci poznati po pružanju otpora režimu. Mnogo puta su to pokazali i dokazali.

U stvari dobro je što nam prvo dolaze lokalni izbori, pa ćemo udariti na političke snage kakve vladaju u datim sredinama. U Banjaluci jurišamo na Dodika, ali istim žarom u Sarajevu udaramo na Izetbegovića. Po trenutnim pokazateljima upravo Izetbegovića čekaju teški dani i gadni napadi, a vjerujte da procjene zasnivam na onome šta doznajem sa terena.

Uostalom, konkretnim djelima najbolje ljudima pokazujete realnost, tako da će ovi navodi neminovno proći kroz kritičku fazu potvrđivanja ili opovrgavanja. Samo, postoji tu jedna "kvaka" za koju smo unaprijed osmislili adekvatan odgovor.

Nema nikakvih Soroša i miliona dolara, ali imamo sopstvena znanja i vještine - posebno u domenu informacionih tehnologija. I ranije smo preko besplatnih resursa društvenih mreža dopirali do naroda, a sada nastupamo mnogo šire i organizovanije. 

To znači da konvencionalni mediji od nas neće zaraditi niti jednu jedinu marku za predizborno reklamiranje, šta na prvi pogled pogoduje onima sa kojima ulazimo u megdan. Naš odgovor biće jaka kampanja preko (besplatnih!) resursa društvenih mreža, a sa udarnom pesnicom u vidu narodnog portala.

Na sceni imate stotine portala sa identičnim sadržajima - sve do kopiranja gramatičkih grešaka. Ideja je ponuditi ljudima jedan portal sa samo originalnim objavama kakve sami kreiramo. Gdje će ljudi komunicirati sa ljudima i dominantno o životnim temama. 

Mnogo razgovaram sa ljudima, pratim objave na društvenim mrežama i vidim u svemu tome jedan zaista vrijedan potencijal. Ideja je objavljivati materijale kakve nam naše članstvo i građani dostavljaju, te dodatno omogućiti da se kroz komentarisanje razvija javna rasprava oko date teme. Ima u narodu znanja i volje, a "kvaka" je omogućiti i prezentaciju toga.

Isto tako kamerom i mikrofonom u vrlo oskudnim uslovima možete stvarati dijaloške emisije izvanredne gledanosti. Bitno je imati "prave goste". To nas opet vraća na premisu da u narodu ima znanja i kvalitetnih ideja, ali nema medijskih pretpostavki za prezentovanje toga. E to će se još kako promijeniti. 

Ovim dolazimo do naslova ovog teksta. Na jednoj strani građani će moći iskazati kakve vršioce javnih funkcija žele, pa sve do toga da i sebe kandiduju. Pravo da biraju i budu birani. Ovih baraba sakrivenih iza zidina i obezbjeđenja narodu je preko glave, a znamo i da se kriju primarno zbog svoje nečiste savjesti.

Vršioci funkcija koji svoj posao rade pošteno i savjesno nemaju se šta kriti od naroda. Takve narod voli i sa istima želi razgovarati, popiti piće ili otići na piknik. I nisam ovde iznio nikakvu "umotvorinu", nego stajalište švedskog parlamenta povodom ubistva ministarke u samoposluzi.

Nadam se da je iz prednjih navoda jasno na čemu zasnivam optimizam povodom onoga šta trenutno radimo i gradimo. Najvažniji "test" za naše kandidate na predstojećim lokalnim izborima biće da sjednu na tarasu kakvog lokaza u centru svog grada i pokažu kakvo povjerenje uživaju kod sugrađana. Koga ljudi doista vole i poštuju to će i pokazati. Prosto zar ne?

Nakon toga dolaze do izražaja njihova znanja i sposobnosti, pa sve do spremnosti na borbu sa aždajama. Svako će imati priliku djelima doći do kandidature, a nadamo se da će mnogi osvajanjem mandata doći u pozicije da novim idejama i ozbiljnim radom jačaju i pojedinačno i na planu političkog subjekta u okviru kog djeluju. 

Kako se pokažemo nakon lokalnih izbora toliko se imamo čemu nadati na opštim. Na tom planu nema pretjeranih mudrolija. Naša ideja je fokusiranje na mlade i njihovo političko povezivanje i organizovanje. Valja im pomoći da dođu u poziciju kreiranja države i društva spram svojih zamisli i sopstvene budućnosti. 

Mi smo tu da im pomognemo u ovladavanju potrebnim znanjima, da ih štitimo i u konačnici da ih izglasamo na pozicije. Svi kojima su Dodik, Izetbegović i Čović važniji od sopstvene djece ili unučadi neka glasa za njih. Za ostale računamo da se glasati za svoje dijete, unuče, rođaka, kuma, prijatelja, komšiju... i u konačnici za mladu osobu kakva se bori za sopstvenu budućnost.

Vjerujem da sve ovo djeluje kao utopija, ali pitanje je da li to gledamo sa pozicije zdravog razuma ili kroz ozbiljno kontaminiranu svijest. Ima i jednog i drugog, ali valja nam se ozbiljno fokusirati na dekontaminaciju kolektivne svijesti. 

No, i dekontaminacija svijesti se najbolje vrši konkretnim djelima. Kada u Banjaluci budu gledali kako Sarajlije udaraju na Izetbegovića, ili kada Sarajlije vide Banjalučki frontalni napad na Dodika, mnoge mantre padaju u vodu same po sebi. Normalno, da bi ljudi sve to mogli vidjeti gradimo sopstvene medijske resurse.

Na kraju mogu još samo izraziti nadanje da sam ovom objavom potakao određena razmišljanja nešto šire od onoga čemu svjedočimo zadnjih dana. Ako ništa bar sam pokušao sa pozicije nekog ko je ipak samo logističar i ne istupa oficijelno pojasniti kako treba percipirati to šta radimo i gradimo. I šta će primarno biti prezentovano konkretnim djelima.

Ljudi žele biti direktni akteri društvenih dešavanja i promjena. Ne nečija publika ili dekor, kako se to najčešće radi, nego subjekti koji doprinose. Pa, budimo iskreni, i da drugi vide njihov doprinos. I tu dolazi do izražaja kreativnost kakve u ovom narodu nikad nije nedostajalo. Zna to naš tim logističara, baš kao što znamo i kako takve želje pretočiti u djela.

Zasad toliko.