Idiot Igor sluga Drakulin

Piše: Borislav Radovanović

Gradonačelniku Radojičiću smiješno kad ubijaju djecu, kad policija prebija građane, kad režimlije na parkinzima iznuđuju novac za sopstvene plate... Šta očekivati od idiota kog povremeno puste iz gepeka?! Još uvijek razmatram treba li Drakulinog slugu Igora prijaviti tužilaštvu ili psihijatriji. Evo i zbog čega sam u dilemi.

Po povratku iz Beča, sa međunarodne konferencije "PRAVDE ZA DAVIDA", zateknem "kandžu" na točku svog automobila. Pozovem ostavljeni broj i sačekam dolazak službenika. Pokažem mu na telefonu poruku uplate za cjelodnevno parkiranje i zatražim da odblokira vozilo.

Nakon što se sa nekim konsultovao taj što se javio na poziv (pojma nemam ko je i šta radi) traži od mene 30 maraka uz objašnjenje kako on ništa ne zna - osim da mu moram dati novac. I ostavi nas troje da se onako umorni patimo dok ne pristanemo na iznudu.

Pozovem policiju, ali mi neki "junak" tri puta prekine vezu. Šta ću, mora Muhamed Brdu. Ovaj "junak" se sakrio pa ni danas pojma nemam ko je u pitanju, ali drugi policajci su shvatili kako ipak nije naivno kada tražim da prijavim gradonačelnika Igora Radojičića.

Vrlo precizno sam kvalifikovao krivično djelo na moju štetu - "zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja" u sticaju sa "iznudom". Niko nema pravo od građana nezakonito iznuđivati novac, a kad to čine službena lica zakonodavac je predvidio teže kazne.

Sačekao sam sat i duže dok su se "stručnjaci" dosjetili uputiti me da prijavu podnesem tužilaštvu, te mi saopštiti kako neće izaći na lice mjesta i utvrditi činjenice.

Šta ću, vratim se na parking i ponovo pozovem broj koji mi je ostavljen. Dođe drugi službenik, ali sve šta je i taj znao objasniti mi da ne smije skinuti blokadu dok njegov gospodar Igor ne dobije pare. Ili dok sluga Igor ne namakne pare gospodaru Drakuli i ostatku bande krvopija.

Punudim mu ličnu kartu za utvrđivanje identiteta, kažem da mi shodno Zakonu o prekršajima uruči prekršajni nalog, te da odblokira vozilo. Pokušam objasniti kako mi moraju omogućiti sudsko dolučivanje ukoliko ne prihvatam odgovornost za prekršaj, da nemaju pravo oduzimati privatnu imovinu izvan validnog postupka i slično. 

Umjesto da službenik meni objasni pravi osnov i činjenični opis, kako to svaki postupak podrazumijeva, ubjeđujem se sa nekim ko o pravu pojma nema. Shvatim kako je sve to besmisleno.

Zato izvadim rezervni točak i dizalicu, te započnem oslobađanje moje imovine baš kako mi to jamče zakoni i prava. Službenik (ako to uopšte jeste?!) poziva policiju, nakon čega prekinem sa daljim radnjama dok nadležni organ ne odradi "svoje".

Neću objašnjavati detalje dešavanja između službenih lica policije i grada i mene jer problem imam sa idiotom Igorom Radojičićem. Uglavnom, policajci kazaše kako ne smijem sam odblokirati vozilo, a ja njih uputih da oni ne smiju saučestvovati u krivičnom djelu "iznuda", te nastavih sa deblokadom.

Poenta je u tome da ni službenici parking-servisa, ni policajci, nisu mi saopštili kakvu sam to inkriminaciju počinio, niti po kom pravnom osnovu moram platiti 30 maraka. Govorim o postulatima zakonodavstva i prava!

Doduše, po onome šta sam kasnije primijetio postoji mogućnost da su mi informacije uskratili sa vrlo nemoralnom namjerom. Neko je umislio da sam idiot koji će službeno sredstvo staviti u svoj prtljažnik i napustiti parking, pa time počiniti otuđenje "kandže". No, ako je gradonačelnik idiot, ako su ostale krvopije idioti, ne znači da su i njihove žrtve takve.

Lijepo točak i "kandžu" prislonim na aparat za uplate tog parkinga, fotografišem se (vidi foto), te krenem kući. Pritom uočim kako mi je rezervna guma dobrano izduvala, pa se pozabavim i tim problemom. Nešto mi nije dalo mira, te se ponovo odvezem do spornog parkinga.

Tamo ponovo policija, ovoga puta i inspektori, sa parking-iznuđivačima. Pitam pristojno trebaju li od mene nešto i dobijem negativan odgovor. Elem, ni u trećem kontaktu nisam dobio obrazloženje po kom pravnom osnovu moram platiti deblokadu vozila i pored činjenice da sam platio uslugu koju sam koristio (parkiranje).

Odem do mjenjačnice da zamijenim neke kune, da majci kupim našto za jelo. Dijabetičarka davno je trebala popiti terapiju, a o karcinomu da ne govorim. Elem, to je idiotu Igoru smiješno, pa neću dalje.

Odlučimo krenuti kući kad na parkingu nema više ni točka, ni "kandže". Dobro je što je policija konstatovala kako ipak nisam otuđio službeno sredstvo, a sad moram prijaviti Radojičića i za krađu točka. Nisam nikom dozvolio da moj točak odnese sa mjesta gdje sam ga bio prinuđen ostaviti!

Ljudi moji, možda gro građana prihvata da daje novac svakom ko od njega zatraži i to bez validnog obrazloženja. Stoga je upravo na onima koji poznaju zakone i prava da u spostvenom i opštem interesu suprotstavljaju se nakaradnim ponašanjima službenih lica.

Službena lica građanima moraju predstaviti se, obrazložiti pravni i činjenični opis pravne stvari, omogućiti pravično saslušanje, pravo na žalbu drugostepenom tijelu... Ukoliko prema građanima primjenjuju silu ili sredstva prinude moraju voditi računa o nizu ograničenja (nužnost, zakonitost, pravilnost, svrsishodnost, srazmjernost, uslovljenost okolnostima...). 

Posebno ne smiju silom ili prinudom kršiti zajamčena ljudska prava i osnovne slobode (raspolaganje imovinom, kretanje, neugrožavanje života i tijela, pravo na odbranu i pravično saslušanje, ljudsko dostojanstvo...)

Uglavnom, idiotu Igoru, slugi Drakulinom, je sve ovo vjerovatno smiješno. Budali je sve smiješno. No, svakako sam ovih dana planirao početi puštati objave oko lokalnih izbora dogodine. Nije tajna da idemo u izbore, niti da nam je Banja Luka prioritet.

Borićemo se na lokalima cijele zemlje, ali Banjaluka je nešto posebno. Moramo narod spasiti od Drakule, sluge Igora i ostatka vampirske bande! Moramo se boriti za živu djecu kako ih ne bi nalazili u Crkvenoj. Nakon vampirskog orgijanja!

Kakav idiot je trenutno na poziciji gradonačelnika vidimo po tome što narod ni cvijet ne može ostaviti na mjestu stradanja Davida Dragičevića. Drakuli smeta svako podsjećanje na orgijanje njegovih krvopija nad nevinim mladićem, pa sluga Igor mora revnosno uklanjati tragove elementarne čovječnosti. 

Takav idiot više nikad neće gospodariti Banjalukom! To mogu obećati jer znam koliko ubrzano šiljimo glogovo kolje za gospodara Drakulu, slugu Igora i svu vampirsku bandu. 

Možda je kretenu Radojičiću smiješno što Banjalučani moraju odlaziti u Beč da bi raspravljali o ljudskim pravima. Njemu i sličnima nije poznato da je vojna komisija iz Beča eshumacijom utvrdila postojanje prvog vampira u svijetu. Nije riječ o nikakvom grofu Drakuli iz Transilvanije, nego o Petru Blagojeviću iz Srbije. 

Ovdašnja seoska naklapanja o vampirima postala su svjetska priča tek kad se Beč uključio i konstatovao polazišne činjenice. Ko ima čime neka razmisli o ovoj simbolici.