Otvoreno pismo novinarima Bosne i Hercegovine

Piše: Borislav Radovanović

Ljudi su imali priliku vidjeti šta su sve mediji objavljivali u vezi postupaka kojima smo Davor Dragičević i ja izloženi posljednjih mjeseci. Prema "zvaničnim saopštenjima" i medijskim objavama moguće je da nas dvojica ugrožavamo MUP sa preko 7 000 policajaca. Nororna glupost! Istina je bitno drugačija: OSUMNJIČENI za "Teško ubistvo" Davida Dragičevića nezakonito progone prijavitelje i SVJEDOKE u tom krivičnom postupku. Pritom, sad već van razumne sumnje nad zajednicom "PRAVDA ZA DAVIDA" čine "Zločin protiv čovječnosti". I krajnje je vrijeme da to javnost dozna! Zato objelodanjujem sadržaj otvorenog pisma novinarima Bosne i Hercegovine.

SADRŽAJ PISMA: 

Poštovani predstavnici strukovnih udruženja novinara Bosne i Hercegovine obraćam Vam se sa molbom da svoje članstvo i javnost upoznate sa ovim reagovanjem na javno-medijsku satanizaciju kakvoj smo Davor Dragičević i zajednica "PRAVDA ZA DAVIDA" mjesecima neskrivljeno izloženi. Zbog elementarne prekobrojnosti aktera nemoguće je odreagovati prema svakom mediju i novinaru, koji su se bavili spornim dešavanjima, pa do istih pokušavamo doprijeti na ovakav način. Drugi razlog predmetne reakcije proizilazi iz činjenice da tek sad možemo djelimično otkriti istinu, a bez ugrožavanja interesa istrage i našeg daljeg procesnog djelovanja.

Na prvom koraku valja se javno zahvaliti onim novinarima i medijima koji su blagovremenim i adekvatnim alarmiranjima javnosti, možemo slobodno reći, spasavali nas iz situacija životne ugroženosti. Zahvaljujemo i onima koji su bar pokušali ispoštovati elementarni princip novinarstva "objavljivanja drugog mišljenja" i tako doprinosili objektivnoj istini. No, gro naših novinara i medija svoja izvještavanja sveli su na prenošenja "zvaničnih saopštenja", a doista je degutantno baviti se "tumačenjima" kakva su pojedini izvodili. Upravo zbog takvih određene činjenice moramo posložiti na način utvrđen zakonom i na postulatima pravne struke.

Svakom je dostupno provjeriti šta su sve mediji izvještavali oko aktuelnog Davorovog progona od strane prijedorskog tužilaštva za navodno ugrožavanje sigurnosti ministra Dragana Lukača i policijskog načelnika Darka Ilića. Analogo, zna se i šta je sve objavljeno oko mog hapšenja i "suđenja po hitnom postupku" od 3. septembra. Po objavama naših medija "opštepoznati" su razlozi našeg progonjenja, dok je stvarna istina zastrašujuća.

Konkretno: Davor i ja od onih što nas optužuju kontinuirano tražimo da ispoštuju elementarne pretpostavke vođenja postupaka i u propisanoj formi obavijeste nas o osnovama i razlozima progona. Ključni problem nije u tome što nam u skladu sa zakonom nisu formalno dostavili optužne akte, nego što čak nezakonito odbijaju dati nam i osnovne informacije o tome šta smo uopšte "zgriješili". Od nas traže da procesno participiramo u postupcima gdje nam elementarno nije poznato po kom osnovu i zbog čega smo optuženi. Gospodo novinari provjerite da li se na evropskom kontinentu nešto slično dogodilo u zadnjih pola vijeka.

Ono šta bi trebalo ozbiljno zabrinuti medijsku zajednicu i društvo uopšte jeste činjenica da je stvarna istina o motivima nezakonitog progonjenja Davora i mene svima dostupna i neumoljivo očigledna. Ima li uopšte medija koji nije izvještavao o Davorovim i mojim procesnim podnescima nadležnim tužilaštvima? Koji to medij nije prenio informaciju da smo još u maja mjeseca banjalučkom Okružnom tužilaštvu prijavili kako je nad Davidom Dragičevićem počinjeno krivično djelo "Teško ubistvo"?

Vrlo brzo smo prepoznali kriminalnu namjeru policijskih moćnika i njihovih saučesnika iz tužilaštva da teškim zloupotrebama službenih položaja i ovlaštenja spriječe formalno prijavljivanje ovog od starta pravno jasno prepoznatljivog zločina. Zamislite, oni koje je zakonodavac obavezao da prijavljuju i procesuiraju krivična djela pokušali su "Teško ubistvo" lažno prikazati kao zadesno usmrćenje, a sve u namjeri da zločin ostane neprijavljen. Normalno, u daljem da spriječe pokretanje istrage i u konačnici otkrivanje, procesuiranje i sankcionisanje počinioca i saučesnika ubistva.

Zato je "PRAVDA ZA DAVIDA" organizovala akciju prijavljivanja krivičnog djela ubistva od strane savjesnih građana i Davor je Okružnom tužilaštvu u Banjaluci predao preko 2 200 validnih prijava. Jesu li naši mediji pisali o tom pravnom presedanu napoznatom u istoriji čovječanstva (da je toliki broj građana prijavio jedno krivično djelo)? Vrlo brzo o ovom i mnogim drugim pravnim presedanima proizvedenim od strane zajednice "PRAVDA ZA DAVIDA" naši novinari prevodiće objave moćnih svjetskih medija. Umjesto da je obratno!

Prednje je bilo nužno istaći samo zbog hronologije ka stvarnim razlozima aktuelnog nezakonitog progonjenja Davora i mene. Da bi došli do esencije problema moramo zapitati: koji to naš medij nije prenio informaciju da je Davor Dragičević 20. avgusta Republičkom javnom tužilaštvu podnio dopunu te naše prijave za "Teško ubistvo"? Čak je kompletan sadržaj podneska dao na uvid brojnim novinarima koji su izvještavali sa lica mjesta. Istog dana sam na blogu sam objavio dijelove sadržaja te dopune prijave, čime su navodi prijave i predloženi dokazi postali dostupni i prijavljenima ministru Lukaču, direktoru policije Ćulumu i načelnicima Iliću i Ivaniću.

Ovde je potrebno objasniti više dimenzija tog događaja o kom su svi izvještavali bez pretjerane spoznaje težine i značaja procesne radnje koju smo Davor i ja (kao suprijavitelj) preduzeli. Već u početnoj prijavi iz maja ukazali smo da policijski moćnici Lukač, Ćulum i Ilić zloupotrebljavaju službene položaje u cilju neprocesuiranja "Teškog ubistva", odnosno da čine radnje saučesničkog pomaganja počiniocima zločina.

Obzirom da Lepirovo tužilaštvo po našoj prijavi nije preduzelo zakonom propisane/obavezne procesne radnje dopunu prijave uputili smo Republičkom javnom tužilaštvu. Tako smo konkretne dokaze, činjenice i saznanja na kojima sada i formalno teretimo pomenute policijske moćnike na dalje postupanje dostavili hijerarhijski višem tužilaštvu. Ja sam prethodno elektronskom prijavom procesuirao i Želimira Lepira i Dalibora Vreću, navodeći da su zajedno sa prijavljenima iz policijskih struktura oformili zločinačko udruženje ili organizovali kriminalnu grupu za izvršenje krivičnih djela koja im stavljamo na teret.

Na sve to uz dopunu prijave Davor i ja išli smo sa ponovljenim prijedlogom formiranja tužilačkog tima sa nivoa Republičkog tužilaštva. Mahmut Švraka je naš prvi prijedlog odbio, no sada smo ga suočili sa posljedicama takve njegove odluke. Konkretno: prijavljeni su nastavili sa vršenjem produženog krivičnog djela i to sa mnogo težim posljedicama, a šta je im je Glavni republički tužilac Švraka omogućio svojim nečinjenjem. I sve to je bilo odlično poznato prijavljenima jer nismo krili sadržaj prijava i procesnih radnji.

Nema prostora za dileme oko toga da su procesuirani Lukač, Ćulum, Ilić i Ivanić iskoristili moje prethodno im dostavljeno obavještenje kako više neću davati legitimitet nezakonitoj suspenziji, te sačekali 3. septembar da me mogu nezakonito uhapsiti i staviti u prostorije za zadržavanje. Jesam li možda trebao čekati da mi u ćeliju "donesu čaršaf"?

Znači, samopovređivanje sam izvršio iz vrlo pragmatičnog razloga izbjegavanja opasnosti u kojoj sam se našao, a potom i da stupim u kontakt sa porodicom radi organizovanja dalje zaštite. I u tome smo uspjeli na već opštepoznat način, a zna se i da sam pušten zbog straha zločinaca od već organizovanog masovnog dolaska zajednice "PRAVDA ZA DAVIDA" u Prijedor. Nije bilo nikakvog “pokušaja samoubistva” ili šta je već sve medijski špekulisano, nego je u pitanju racionalan potez izbjegavanja teže opasnosti ili posljedice. Tako stoji i u nalazu psihijatra koji me je opservirao tog dana, a i u kasnijem nalazu sudskog vještaka. Nema ni naznaka nekakvog duševnog oboljenja!

I sad smo u pravno neviđenoj situaciji gdje ja tražim da mi policija dostavi optužni akt i obavijesti me zašto sam uopšte hapšen i suđen, a oni nezakonito odbijaju uručiti mi spise i dokaze. Očekivano jer znaju da će sve to biti iskorišteno za podnošenje krivične prijave protiv njih, baš kao što će već pribavljeni dokazi biti iskorišteni za krivično i disciplinsko gonjenje postupajućeg sudije. Apsolutno nikakav prekršaj nisam počinio, nego sam podvrgnut mučenju, nehumanom i ponižavajužem tretmanu i kažnjavanju zabranjenim članom 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima i to je sušta istina o događanjima od 3. septembra.

Istovremeno sa mojim progonom započinje i krivični kvazipostupak protiv Davora Dragičevića. I opet "osumnjičenom" uskraćuju pravo na elementarna saznanja o osnovanosti i razlozima procesuiranja. Koliko im je postupak validan pokazuje činjenica da Davor i njegov branilac moraju podnescima tražiti ono šta im je tužilaštvo zakonski obavezno uručiti.

Inače, frapantnost ukupne situacije proizilazi iz činjenice da procesuirani policijski moćnici kontinuirano tvrde kako Davor i ja ugrožavamo njihovu sigurnost. Čime? Zar je uopšte racionalno razmišljanje da je javno izgovorenom riječju ili pisanim tekstom moguće ugroziti sigurnost policijskih moćnika koji na raspolaganju imaju represivni aparat od 7 000 policajaca? Koje tužilaštvo u svijetu bi uopšte prihvatilo da istražuje takvu notornu glupost? Davor, ja i brojni aktivisti "PRAVDE ZA DAVIDA" preko osam mjeseci smo pod nezakonitim pojačanim nadzorom "antiterorista" ministrovog zeta Nedeljka Lubure. Da smo počinili ma kakvu radnju konkretnog ugrožavanja, pa ovi bi to davno zadokumentovali i procesuirali nas.

Postoji samo jedan način na koji Davor i ja realno "ugrožavamo" ove što nas optužuju, a doista je degutantno kako to javnost nikako da adekvatno spozna. Zbog naše transparentnosti čak i procesuiranima dostupne su informacije za šta ih konkretno teretimo i na bazi kakvih dokaza. Sve šta smo  javno izrekli na njihov račun mi smo dostavili nadležnim tužilačkim tijelima i podneske učinili javno dostupnim. Zato je saučesničkoj družini u mučkom ubistvu Davida Dragičevića odlično poznato sa kakvim prijavama, dokazima i činjenicama su suočeni, pa protiv Davora, mene i drugih aktera krivičnog postupka mogu organizovati svakojake zloupotrebe u domenu sprečavanja dokazivanja. I to neskriveno čine!

No, u aktuelnim dešavanjima postoji jedna "pravna začkoljica" o kojoj tek sad mogu javno progovoriti, normalno u domenu onoga šta mi zakon i interes istrage dozvoljava. I to je osnovni razlog zbog kog sam bez adekvatnog reagovanja trpio javno-medijsku satanizaciju. Dakle, treba znati da su podnosioci prijave po difoltu i potencijalni svjedoci u krivičnom postupku, s tim da zakonodavac svjedoku daje bitno drugačiji formalni status.

Eto, meni je trebalo preko pola godine da od formalnog podnošenja prijave dođem u poziciju svjedoka, a Davorovo svjedočenje tek će uslijediti, baš kao i drugih svjedoka predloženih našom prijavom. Pritom, dobro vodimo računa pred kojim tužilaštvom će pojedini svjedoci nastupiti, uz napomenu da tužilaštvo djeluje kao sistem. U našem slučaju od okružnog, preko republičkog, do državnog (ujedno i međunarodnog pravnog subjekta).

Daleko bilo da je moje svjedočenje materijalizovano na način za koji smatram neophodnim za puni doprinos istrazi, ali sam usljed formalnih okolnosti djelovao u maksimalno mogućoj mjeri. Suštinski, šta je zasad jedino važno, u procesnom smislu "zakovao" sam status svjedoka, a svoju izjavu zajedno sa svim procesnim podnescima obezbijedio sam na više mjesta i u različitim formatima. Sad me mogu slobodno hapsiti, progoniti, zastrašivati, maltretirati, pa i "čaršafovati", ali to im u procesnom smislu neće pomoći. Ma šta radili neće izbjeći onih javno obećanih 45 godina robijanja!

Dakle, pri kraju ovog obraćanja valja poentirati do krajnjeg razjašnjavanja aktuelne situacije. Pravno smo suočeni sa krivičnim "postupcima" i postupcima. Kad-tad u "postupcima" koje vode protiv Davora i mene moraće nam ustupiti spise i dokaze, a to ćemo svakako iskoristiti da procesuiramo ove što nas lažno optužiše. Sa druge strane postoje i krivični postupci koje smo mi inicirali i u kojma ćemo i svjedočiti i u predmete uvoditi materijalne i druge dokaze. Mnogo toga bih rado objelodanio ovim reagovanjem, a šta bi bilo korisno da naši građani znaju, no moram se držati zakonskih ograničenja i interesa istrage.

Sve u svemu: Davor i ja smo SVJEDOCI u krivičnom postupku za “Teško ubistvo”, u kom su tužioci Lepir i Vrećo, te policijski moćnici Lukač, Ćulum, Ilić i Ivanić, OSUMNJIČENI za teška krivična djela saučesničkog djelovanja spram glavnog djela. Pritom valja istaći da navedeni saučesnički djeluju kao zločinačko udruženje, a sve je vezano za organizovani kriminal međunarodnog karaktera. To je suština i našeg i njihovog procesnog statusa! Je li sad jasno zašto pojedinci tako teško zloupotrebljavaju položaje i moć protiv svjedoka u krivičnom postupku za zločin sa zaprijećenim robijanjem do 45 godina?

Da, ovde je nedvosmisleno jasno da osumnjičeni progone svjedoke, a sve u domenu notornih gluposti da mi njih ugrožavamo. U stvari osumnjičeni neskriveno ugrožavaju i zastrašuju već poznate i sve one potencijalne svjedoke, a kad je Davor u pitanju i oštećenog, u krivičnom postupku za glavno krivično djelo „Teško ubistvo“. Ima li u svijetu sličnog primjera?

Društvo bi trebalo da se ozbiljno zabrine nad činjenicom sa kakvom brzinom pravosudna tijela reaguju prema Davoru i meni za optužbe kakve nam čak odbijaju i predočiti. Sa druge strane, da su policija i tužilaštvo bar desti dio takve zainteresovanosti i efikasnosti ispoljili spram naše prijave „Teškog ubistva“ javno pitamo: da li bi Dragan Lukač danas bio ministar ili pritvorenik?

Iz prednjega, uvaženi mediji i novinali, možete ocijeniti da li su Vaša ranije izvještavanja zasnovana na objektivnoj istini, odnosno da "druga strana" (naša) aktuelna dešavanja percipira bitno drugačije od onoga šta javnosti serviraju "institucije". Sve šta smo mi procesno činili medijima i javnosti dato je na uvid. Čak i sve ono šta nam je "druga strana" ustupila objelodanili smo uz adekvatna obrazloženja. Tako sasvim izvjesno novinari mogu računati da će imati neposredan uvid u spise i dokaze iz nezakonitih postupaka protiv Davora i mene - samo svi moramo sačekati dok nam ih i formalno uruče.

Dotad, sarkastično ili ne, moram zapitati: da li su za zadnjih osam mjeseci tužilačko-policijski moćnici dali samo jedno saopštenje ili izjavu za kakve nismo dokazali da su u pitanju laži i manipulacije u funkciji prikrivanja sopstvene krivične odgovornosti? Odnosno, kad će naši novinari izraziti bar minimum sumnje u ono šta im “zvaničnici” (čitaj: osumnjičeni) serviraju, pa zatražiti i mišljenje druge strane ili sami istražiti javno dostupne podatke? S tim da te podatke i dokumente mi objelodanjujemo, a mediji i javnost od “suprotne strane” dobijaju samo manipulativna saopštenja i lažne izjave. Zato sa ovakvim neskrivenim ogorčenjem reagujem prema novinarima. Normalno, ovo se ne odnosi na svima nam znane časne izuzetke.

Za sami kraj moram istaći kako već neko vrijeme javno ukazujem na krajnje zabrinjavajuću dimenziju aktuelnih dešavanja i to je dodadni razlog zbog kog smo Davor i ja našli se na “meti” osvjedočenih zločinaca. Kad državno-represivni aparat protivpravno, sistematski i rasprostranjeno napada ciljnu grupu civilnog stanovništva, a šta “PRAVDA ZA DAVIDA” svakako jeste, to se pravno definiše kao “Zločin protiv čovječnosti”.

To što naše nadležne institucije još uvijek nisu prepoznale (po)činjenje ovog krimena zabranjenog nacionalnim i međunarodnim pravom za nas u “PRAVDI ZA DAVIDA” i nije od suštinskog značaja. Da nismo blagovremeno prijavili i procesuirali “Teško ubistvo”, te na već globalno poznat način borili se za istinu i pravdu, naš David bi i danas bio krivično-procesno tertian kao “pijani i drogirani kradljivac i zadesni utopljenik”. Mi smo kao zajednica sposobni da trpimo “Zločin protiv čovječnosti”, ali i da adekvatno procesuiramo odgovorne počinioce. I to ne krijemo, pa maker nas odreda “čaršafovali”!

S poštovanjem,

Borislav Radovanović