Javno demoliranje optužnice protiv Dodika

Imali ste priliku vidjeti Milorada Dodika "patosiranog" pred Sudom BiH, a sad možete pročitati pravna tumačenja kakva mu u konačnici garantuju oslobađajuću presudu. Sa ovim navodima ranije nisam istupio pošto takvima ne pružam besplatnu pravnu pomoć, dok ste "znanje" ostatka struke imali vremena apsolvirati.

Čitaocima i drugim "konzumentima" ovog bloga obećao sam analizu optužnice protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića - nakon njenog objelodanjivanja. Elem, valjalo je sačekati "umnost" samih aktera krivičnog postupka i sijaseta drugih koji su se bavili ovom temom, pa neka javnost procjeni ispoljena znanja i promišljanja. 

Za one krajnje neupućene ili zlurade podsjećam da u tekstovima nastupam tematski i navodima kakve nigdje drugo nećete naći, isključivo sa originalnim idejama i tumačenima. Tako sam tekstom Šmit definitivno luđi od Hitlera! kao meritum pravne stvari postavio pitanje: može li Dodik izvršenjem ustavom nametnute dužne radnje počiniti krivično djelo? I to sam učinio 8. jula 2023. godine, a iz ove objave biće jasna bitnost tog datuma.

Prije analize optužnice i aktuelnih dešavanja u Sudu BiH moram podsjetiti da naša sudska i pravna praksa poznaju ovakvu situaciju u njena dva određujuća obilježja. Prvo, inkriminacije i kaznene odredbe ne mogu se propisivati preko sajtova i medija, nego isključivo putem službenog glasnika. Drugo, u našoj zemlji nije dozvoljena retroaktivna primjena kaznenih propisa. 

Upravo moja malenkost pobrinula se za pravne presedane kakvi su danas primjenjivi u postupku protiv Dodika i Lukića. Govorim o tada bombastično medijski prenesenom mom sankcionisanju prekršjnim nalogom sa 1.000 KM novčane kazne zbog "širenja korona panike", te potpunom ignorisanju činjenice da sam u daljem postupku prinudio Viškovićevu vladu na stavljanje van snage sopstvene zabrane. Zajedno sa uredbom sa zakonskom snagom predsjednice Željke Cvijanović. 

Zato je šira javnost uskraćena za korisne informacije u shvatanju aktuelne situacije, pa moram izvoditi analogiju spram vezanih kontraverznih dešavanja. Samonametnuti visoki predstavnik Kristijan Šmit identično Viškoviću preko oficijelnog sajta "saopšavao" je kaznene odredbe - uz navođenje kako će iste tek biti objavljene u službenom glasniku. I jednako retroaktivno primjenjuje kaznene norme grubo kršeći ustav i zakone naše zemlje, kao i niz međunarodnih konvencija koje to izričito zabranjuju.

Višković je bar shvatio, ili mu je šef Dodik tako naložio, da 20. marta 2020. godine ne može primjeniti svoju "zabranu širenja panike" donesenu 19. marta na moj tekst od 18. marta, pa nije rizikovao sudsko ukidanje propisa, nego je isti sam stavio van snage. Baš kao što je učinila i Željka Cvijanović, a onda su svoje nove odluke dostavili sudu prije odlučivanja o spornom prekršajnom nalogu - po mom zahtjevu. 

Od Kristijana Šmita, kako ranije rekoh "luđeg od Hitlera", nije očekivati stavljanje van snage nametnutih izmjena Krivičnog zakona BiH, a posebice ukoliko Dodikova odbrana i nadalje bude nastupala OTUŽNO kao na izjašnjavanju o krivici - vidljivo sa snimka i podnaslovne fotografije. Usljed istog nesnalaženja odbrane teško možemo doći do povlačenja optužnice iako bi takva procesna radnja najbrže i sa minimalnim štetnim posljedicama riješila ovu pravno neodrživu situaciju.

Suštinu pravne neodrživosti sporne optužnice vidite sa gornje fotografije njenih navoda i pravno relevantnih činjenice koje sam dodao crvenim tekstom. Vidite da se tužilaštvo poziva na Službeni glasnik BiH broj 47/23 u kom su objavljene i Šmitove odluke o stavljanju van snage zakona Narodne skupštine RS i njegove izmjene Krivičnog zakona BiH. 

Ovo nas vodi ka članu 3. stav 2. istog zakona u navodu: "Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna". Po ovoj odredbi Krivičnog zakona BiH Miloradu Dodiku naprosto ne može biti izrečena kazna ili druga sankcija od onih pobrojanih u Šmitovom prekrajanju zakona.

Meritorne činjenice vidljive iz same optužnice u navodu da je Dodik dana 07.07.2023. godine donio ukaze o proglašenju ranije usvojenih zakona koji se nisu "dopadali" Šmitu, pa je po svom tumačenju "obustavio zakonodavni postupak". Sa druge strane Službeni glasnik BiH broj 47/23 objavljen je istog dana, dakle 07.07.2023. godine, pa po nizu dokaza koje podastirem ovim tekstom NIJE MOGAO RETROAKTIVNO BITI PRIMJENJEN NA DODIKOVE RADNJE DONOŠENJA UKAZA O PROGLAŠENJU ZAKONA IDENTIČNO DATIRANE.

Prvi problem proizilazi iz člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona u kom Kristijan Šmit sam određuje: "Ovaj zakon stupa na snagu 2. srpnja 2023. godine, objavljuje se na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika te se odmah objavljuje u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine". Svoju odluku kojom sve prethodne i potonje radnje oko dva zakona usvojena u narodnoj skupštini stavlja van pravne snage i čini ništavnim donio je 01.07.2023. godine, šta znači dan ranije u odnosu na stupanje na snagu zakona po kom Dodika i Lukića krivično gone.

Šmit je trebao obrnuti redosljed radnji i prvo propisati inkriminaciju "Neizvršavanje odluka visokog predstavnika", pa potonje donositi odluke povodom dva entitetska zakona. Ovako govorimo o retroaktivnoj primjeni prava spram ukupnosti njegovih odluka. Znate, donošenje zakona predstavlja složen proces od nacrta i prijedloga, preko skupštinske rasprave i izglasavanja, do ukaza o proglašenju i objavljivanja u službenom glasniku, a iz kog tužilaštvo ne može uzimati šta mu drago kao sa "švedskog stola".

Svima je jasno da je Šmitov cilj bio Dodikovo "hvatanje u klopku" preko ukaza o proglašenju zakona, pa je zato pohitio sa ovako nakaradnim odlukama i zakonima. Tako su Tužilaštvo i Sud BiH podizanjem i potvrđivanjem optužnice upali u "klopku" zakonske odredbe o stupanju na snagu 2. jula i Dodikovog ukaza od 7. jula - šta po bukvalnom tumačenju ne bi predstavljalo retroaktivnu primjenu zakona zabranjenu gore citiranim članom 3. stavom 2. KZ BiH. Samo u bukvalnom tumačenju nivoa balvana bukve.

Tužioci koji su podigli skandaloznu optužnicu i sudija Jasmina Dedović Ćosić "odgovorna" za njeno potvrđivanje vodili su se samostalnim članom Krivičnog zakona BiH sa gornje fotografije, koji odlično potkrepljuje Dodikove navode o "nemogućoj državi". Nađite državu u čijem krivičnom zakonodavstvu stoji da se odredbe objavljuju na internetskim stranicama, pa možemo raspravljati o ovakvim izrugivanjima nacionalnom pravu. 

Možemo i ovako, nađite evropsku državu u čijem krivičnom zakonu postoji ovakvo stupanje na snagu, odnosno zakonsko omogućavanje retroaktivnog kažnjavanja, tako da imamo mogućnost kompariranja. Zašto nema mogućnosti upoređivanja spram drugih evropskih pravnih sistema? Zbog obaveznosti primjene članova 5., 6. i posebice 7. Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), a podjednako moramo uobziriti član 11. stav 2. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka iz 1948. godine, član 15. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te niz drugih srodnih međunarodnih pravnih izvora.

U konačnici član 2. stav 2. Ustava BiH govori o direktnoj primjeni EKLJP i njenih protokola koji pravno nadjačavaju naše zakone. Znamo i da EKLJP utvrđuje djelovanje Evropskog suda za ljudska prava, te da sudska praksa ovog suda je meritorna za tumačenja nacionalnih prava. Zato apostrofiram da u Dodikovom slučaju mogu sudovati koliko im drago, ali ne može biti kažnjen po Šmitovim lakrdijama!

Zanimljivo je da naša oficijelna tumačenja NAČELA ZAKONITOSTI, koje se obično izražava u svojoj klasičnoj latinskoj formulaciji “Nullum crimen, nulla poena sine lege”, uglavnom pripisuju njemačkom teoretičaru Anselmu Fojerbahu. Zar je moguće da njemačkom pravniku i advokatu Kristijanu Šmitu promiču postulati kojima vladaju ovdašnji studenti prava?

Kako onda sa Šmitom razjasniti princip zabrane retroaktivne primjene krivičnog zakona, odnosno fakt da zakon mora stupiti na snagu prije nego što je krivično djelo učinjeno i da bi se mogao primijeniti na učinioca ("Nullum crimen sine lege praevie": nema krivičnog djela bez prethodnog zakona)? Time nema ni zakonite kazne ili druge sankcije za Dodika, a takav stav argumentujem nešto složenijim pravnim formulacijama.

Znači, određujuća činjenica jeste da je Službeni glasnik BiH broj 47/23 objavljen 7. jula, istog dana kada je Dodik potpisao ukaze zbog kojih ga krivično gone. Istog dana imamo i činjenje kažnjive radnje i njenu inkriminaciju sa kaznenom odredbom. Je li Dodik morao ili uopšte mogao znati da svojom radnom, inače pravnom obavezom propisanom entitetskim ustavom, ostvaruje biće krivičnog djela? 

Prednje pitanje vodi nas ka obimnoj i iznimno složenoj sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u pogledu "dostupnosti" ili "predvidljivosti" kao kvalitativnih pretpostavki načela zakonitosti. Vezano za optužnicu protiv Dodika tužilaštvo i sud prije njenog potvrđivanja morali su razriješiti pitanje dostupnosti kaznene norme optuženom u momentu radnje izvršenja djela. Iliti utvrditi da Dodiku 07.07.2023. godine nije mogao biti DOSTUPAN sadržaj Službenog glasnika BiH objavljen istog dana, a šta je okačeno na sajtu OHR-a ili mantrano po medijima pravno je irelevantno. 

Još grđa situacija je u pogledu pretpostavke predvidljivosti da neko svojom radnjom čini kažnjivo djelo na dan donošenja ukaza o proglašenju zakona - istovjetan danu propisivanja zakona. Dovoljno je citirati navod oficijelnog tumačenja Evropskog suda za ljudska prava: "Pojedinac mora znati na temelju teksta mjerodavne odredbe i, ako je to potrebno, uz pomoć tumačenja te odredbe od strane sudova i nakon primanja odgovarajućeg pravnog savjeta, za koja će djela i/ili propuste biti kazneno odgovoran i koja će kazna biti izrečena za počinjeno djelo i/ili propust... Pojam 'odgovarajućeg savjeta' odnosi se na mogućnost primanja pravnih savjeta."

Prosto rečeno zakon mora biti dostupan dovoljno dugo da svaki pojedinac može predvidjeti mogućnost krivičnog sankcionisanja i to do nivoa pravnog ili stručnog savjetovanja, a šta je u slučaju Dodikovog potpisivanja ukaza na dan objavljivanja inkriminacije u Službenom glasniku BiH pravno i faktički bilo prosto nemoguće. Po našim pravnim standardima opšti propis može stupiti na pravnu snagu najmanje dan nakon objavljivanja u službenom glasniku, a to bi ovde bio 8. jul i time NAKON počinjenja radnje koju Dodiku stavljaju na teret. 

Znači, 7. jula nedvosnisleno imamo postojanje principa "Nullum crimen sine lege praevie" spram službenog glasnika kao jedinog izvora prava primjenjivog u ovom slučaju pošto nemamo ništa u domenu međunarodnog prava - kako stoji u optužnici. Ili će nas njemački pravnik i advokat Šmit ubjeđivati kako je moguće nakon pet dana u službnom glasniku navesti da zakon stupa na snagu 2. jula? EKLJP kaže da takvo normiranje nije dozvoljeno ni u njegovoj Njemačkoj ni u našoj zemlji podjednako.

Član 7. EKLJP bezuslovno zabranjuje retroaktivnu primjenu kaznenog zakona kada je na štetu optuženog i tu počiva garancija da Dodik ne može biti kažnjen zbog potpisivanja ukaza o proglašenju zakona PRIJE dostupnosti sadržaja službenog glasnika - bez obzira na nonsens oko 2. jula. Ma šta tužilaštvo i sud činili naš ustav i zakoni, te međunarodni izvori prava i sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava na strani su optuženih. 

U konačnici ističem kako ovom objavom tematski obrađujem samo pravne izvore koji isključuju krivičnu odgovornost po osnovu donošenja odnosnog zakona, a nekakva moja uža specijalnost su navodi odbrane o nerazumjevanju prirode i karaktera optuženja, oko kršenja zakona u istražnoj fazi postupka i potvrđivanja optužnica. Ukoliko se odlučim baviti tim temama zamislite kakvo javno demoliranje državnog pravosuđa tek slijedi.

Vidite da sam obećanje čitaocima održao NAKON što su Dodik i "stručnjaci" isprovaljivali se tokom dosadašnjeg postupka, odnosno kada od ovih pravnih tumačenja nemaju mnogo vajde. Primjera radi ovako je trebalo obrazlagati zahtjev za izuzeće sudije Jasmine Dedović Ćosić, a šta je nepovratno propušteno. Možda bi traženjem predpretresne ili statusne rasprave prije početka glavnog pretresa nešto se moglo reagovati, ali sa ovakvim "braniocima" slabe tu ima vajde.

U tekstovima i komentarima na ovu temu mnogo puta navodio sam kako za poveliku novčanu nagradu i Milorad Dodik može "dobiti" moja stručnja znanja, a kako vidim sva sila profesionalno i volonterski angažovanih "branilaca" slabo mu pomaže. Tako da moja malenkost i nadalje nema para, dok po Dodikovoj faci vidimo kako stoji u ovom postupku. 

ZATO SAM ODLAGAO OVU I SLIČNE OBJAVE NA DATU TEMU, namijenjenih za čitaoce i konzumente bloga, a kako škrtom Baji ne bih pro bono pružao pravnu pomoć. Ići ćemo sa dimenzijama ovog skandaloznog postupka mnogo bližim mojim specijalnostima i profesionalnim iskustvima, ali tempirano kako ne bi imale uticaja na sama dešavanja. Kad je razarao pravosuđe nije razmišljao da bi mu se to moglo obiti o glavu!