SUVERENISTI ODAHNULI: Vučić nije poklekao pred pritiscima i mantrama

Obraćanje predsjednika Vučića otklonilo je strahove oko radikalnih političkih zaokreta, a onda i donijelo dodatnu sigurnost svim protivnicima globalizma i zapadne hegemonije. Iako političare po difoltu kritikujem, ovoga puta moram iskazati zaslužene pohvale. 

Strpljivo sam čekao današnje obraćanje Aleksandra Vučića još od njegove prve najave povodom tabloidnih nebuloza da je Putin "priznao nezavisno Kosovo". Odlično sam razumio argumentovanje predsjednika Putina i njegovo korištenje mišljenja Međunarodnog suda pravde po zahtjevu UN-a kao PRAVNOG IZVORA, nečeg sasvim uobičajenog u domenu međunarodnog i nacionalnog prava. Drugi su obilato koristili ovaj pravni presedan, a kad ga Putin potegne za ukrajinsku situaciju najrađe bi da ga nema.

Uglavnom, po Vučićevom tumačenju Putinovog poteza dalo se naslutiti i kako će teći dalji tok predstavljanja srpske politike ovog momenta i nekoliko predstojećih ključnih mjeseci (najmanje do septembra). Pritom apostrofiram da nije u pitanju adhok dodvoravanje radi dobijanja bolje cijene gasa u predstojećim pregovorima sa Rusijom, nego doista racionalno i sveobuhvatno sagledavanje dešavanja i situacije. 

Vučić je odlično shvatio da će ovaj globalni sukob za godinu, pet ili deset godina okončati se nekom "novom Jaltom", iliti pregovorima velikih sila, a kako to ukazujem od prvog teksta na temu ruske intervencije u Ukrajini. Mnogi su posprdno komentarisali moje najave da Rusija pokreće dugo i pomno planiranu operaciju uspostavljanja drugačijeg svjetskog poretka, uz posebno apostrofiranje rušenja dolarskog sistema plaćanja šta je kao tema došlo nekih mjesec kasnije. Ili, kada sam objašnjavao sposobnosti Rusije da London "izbriše sa lica zemlje", a onda smo od njih čuli više mogućnosti uništenja kompletne Velike Britanije.

Danas smo na polju odmjeravanja snaga kosmičkog ratovanja Rusije i SAD, odnosno neobranjivosti američkog satelitskog sistema od napada Sarmatom, šta u par minuta iz temelja mijenja današnji svijet. Poenta je da Rusija ne može izgubiti ovaj sukob jer raspolaže cijelim spektrom novih oružja od kakvih bukvalno nema odbrane i ima predsjednika koji odlično zna koristiti raspoloživu moć. Iz te vizure smiješno je baviti se "stavovima" raznih zemalja koje u ovoj situaciji nisu sposobne riješiti sopstvene probleme.

Vučić voli "zamotati" činjenice i davati na značaju individuama poput njemačkog kancelara Šolca, no, bar po mom mišljenju, treba narodu reći istinu. Svi strani investitori od Srbije su dobijali zemljišta, potrebne dozvole i priključke, pa čak i do vrtoglavih 100 000 eura podsticaja za jednog radnika. Zato niko neće "pokupiti fabrike" i proizvodnju premjestiti u druge zemlje, nego svima valja sa Srbijom razjasniti imovinske odnose. Pored interesa kakve smo vidjeli oko najava proizvodnje električnih automobila, gdje ćemo neminovno doći do 10 odsto svjetskih zaliha litija u Srbiji kao važne pretpostavke proizvodnje litijskih baterija. Zaokruživanja proizvodnje.

Nije poenta da citiram Vučićeve navode, nego dati nešto šire tumačenje aktuelne situacije. Primjera radi da Srbija odavno povećava zlatne rezerve kao pokriće dinara, čime pokazuje pripremanje za nove osnove svjetskog platnog sistema, koji u tekstovima oko ukrajinskih dešavanja pominjem još od njihovih začetaka iz marta 2014. godine. Do nekih stotinu tekstova i analiza sam objavio za proteklih osam godina i mogu se pohvaliti sa gotovo svim kasnije potvrđenim pretpostavkama budućih poteza Vladimira Putina. Sve je dostupno i provjerljivo.

Iz takve vizure bilo mi je važno ispratiti dugo najavljivano Vučićevo obraćanje i provjeriti koliko su na njega uticali snažni i bezobzirni pritisci hegemona Zapada. Posebno nakon informacija da samo čeka okončanje izbora kako bi realizovao nametnute ultimatume oko priznanja Kosova, uvođenja sankcija Rusiji i otklona prema Miloradu Dodiku. 

Sad znamo da oko Kosova i sankcija Rusiji ostaje na poznatim stavovima, a Dodik će još neko vrijeme biti u naizvjesnosti. Draško Stanivuković mu je svojim flertovima sa strancima uveliko pomogao, jer bez toga Vučić ne bi imao imao zrno zazora oko Dodikovog nasljednika. Uobičajeno Nenad Stevandić u ovome traži svoju šansu, ali o tim stvarima u nekoj drugoj objavi.

Da ne bi bilo kakve zabune, ovo su pogledi jednog euroskeptika i dektarisanog protivnika globalizacije i zapadnih hegemona, koji godinama objašnjava da su Britanci od lokalnih budalaša Musolinija i Hitlera načinili svjetske moćnike, pa time se smatraju idejnim kretatorima fašizma i nacizma kao sredstvima svojih geopolitičkih interesa. Od početka prošlog vijeka bukvalno ništa se nije promjenilo i do danas čovječanstvo krvari samo zato što nezajažljive bitange ratovima otimaju tuđe energente (primarno nafta i gas). Znamo tumačenje Bžežinskog kako Slaveni kao relativno malena etnička zajednica posjeduju ogromne teritorije i prirodna bogatstva, te da im "Zapad to ima pravo oteti".

Vjerovatno bi zamisli Bžežinskog davno bile realizovane do krajnjih granica da se nije pojavio lider poput Putina, a danas znamo kako je iz vrlo uspješne defanzive prešao u ofanzivna dejstva. Jeste da djeluje odmjereno i daleko ispod raspoložive moći, no to je tek dio taktike i godinama pripremanih planova. Nisam objavljivao, ali pratim dešavanja i shvatio sam nove doktrine ratovanja kakve Rusi uvode i preko Ukrajine uvježbavaju za potrebu mnogo većih dejstava. Biće na tu temu veoma zanimljivih objava, pa moguće i u video obliku kako bih na mapi lakše objašnjavao konkretne poteze.

Možda djeluje surovo ovakvo tumačenje jednog bratoubilačkog rata, no Ukrajinci moraju malo samokritički promisliti i preuzeti odgovornost za sopstvene patnje. Godine učenja i istraživanja posvetio sam geopolitičkim aspektima rata u kom sam učestvovao i uvijek krećem od toga da smo se mi dograbili oružja i sopstvene živote pretvorili u pakao. I zato ključne krivce trebamo gledati u ogledalu, a onda se baviti drugim akterima.

Čovječanstvo je doseglo vrhunac postojećih društvenih odnosa i tektonske promjene su stvar neminovnosti. Sa jedne strane dolaze nam matrice globalnog porobljavanja, dok sa druge sporazum bar tri velike sile (SAD, Rusija i Kina) šta automatizmom podrazumijeva očivanje dostignutih ljudskih prava i sloboda. Pritom ne mislim na trenutno stanje sloboda u Rusiji, Kini ili ma kojoj drugoj zemlji, nego na osnovu sa koje će pregovori započeti. Koncept globalizma neminovno gubi od koncepta suverenizma, a to znači i uvažavanja svega po čemu se društveni kolektiviteti razlikuju. Iliti uvažavanje različitih mišljenja, sloboda mišljenja i prednje pomenutih temeljnih sloboda.

Kako reče Vučić čekaju nas ogromni izazovi i problemi, idu teška vremena, no mogli smo po sopstvenim životima vidjeti kako odgađanja promjena ništa dobrog ne donose. Baš kao ni ishitreni potezi. Valja pribjegavati sistemskim promišljanjima. Mislim da je 90 dana služenja vojnog roka i više nego dovoljno za ostvarivanje efekata kakve znamo svi mi koji smo godinu i duže služili u JNA. 

Vjerujem da Vučić već sada razmišlja o rezervnom sastavu, civilnoj zaštiti i drugim komponentama sistema bezbjednosti u kakvima mali narodi mogu uspješno materijalizovati suverenitet. Za neupućene: suverenitet je SPOSOBNOST očuvanja ustavno-političkog poretka i od te sposobnosti razlikujemo suverene zemlje i kolonije. Baš kao što je SFRJ bila suverena dok je postojao unutrašnji konsenzus njenog očuvanja, a nestala je kad smo iz čiste obijesti zloupotrebili distignutu demokratizaciju društva. 

Zato je važno da Srbija u datim prilikama čuva svoj suverenitet i postavlja ga iznad izazova ili spoljnih uticaja, da vodi računa o sopstvenim interesima. Svi drugi, ma odakle dolazili, poštovaće vas kada vide da imate jasan i čvrst stav, kad shvate da niste puko sredstvo tuđih interesa. Jedino sa te pozicije Vučić se može nametati kao garant mira cijelog Balkana, kako to neskriveno pokušava, a kad-tad doći će ta "Jalta" koju pominje. I zna se ko će biti subjekti, a ko objekti pregovaranja. Kako reče: neka Kurti prekrši Vašingtonski sporazum, pa će naučiti razliku između Brisela i Vašingtona. 

Sve u svemu zadovoljan sam Vučičevim izlaganjem i jedna briga je značajno otklonjena. U ovako komplikovanim svjetskim odnosima teško je uopšte promišljati o ličnim planovima, tako da je od nemjerljivog značaja kad znate da bez baš teških spoljih napada neće biti promjena u širem okruženju. Odnosno da stvari idu u pravcu koji vidite kao mnogo bolju opciju od svih drugih u opticaju. Nakon ovolikih godina nemam potrebu ponavljati zašto sam fasciniran potezima Vladimira Velikog, kako sam ga u tekstovima nazivao prije podosta godina.