JAVNI ŠAMAR LUKAČU: Ministar Vulin vjeruje jedino Siniši Kostreševiću!

Sastanak u Beogradu definitivno je odredio ključne nosioce daljih zajedničkih akcija razbijanja narko-mafije Srbije i Bosne i Hercegovine, ali uz vrlo indikativno izostavljanje resornih ministara Republike Srpske i Bosne i Hercgovine. Izuzetno važan događaj režimski mediji bukvalno kriju od javnosti, a po svemu sudeći zbog očiglednog nepovjerenja Srbije prema prekodrinskim "kolegama" poput ministra Dragana Lukača. No, i nadalje može sarađivati sa ministrom Nebojšom Stefanovićem - dok ih ne pohapse!

Vijest koju režimski mediji kriju ili marginalizuju. Po zvaničnim saopštenjima u Beogradu održan je radni sastanak ključnih subjekata krivičnog gonjenja Srbije i Bosne i Hercegovine. Republika Srbija bila je zastupljena po ministru unutrašnjih poslova Aleksandru Vulinu i ministarki pravde Maji Popović, zatim po tužiocu za organizovani kriminal Mladenu Nenadiću i direktoru policije Vladimiru Rebiću. Dakle, Srbija je nastupila sa kompletnom "reprezentacijom" ključnih subjekata međunarodnih istraga kakve mjesecima potresaju zapadni Balkan.

Sa bosansko-hercegovačke strane odabrani su samo direktor policije Republike Srpske Siniša Kostrešević i tužilac za organizovani kriminal Tužilaštva BiH Dubravko Čampara. Objektivno intrigira izostanak ministara bezbjednosti/unutrašnjih poslova i pravde državnog i entitetskih nivoa, direktora Agencije za istrage i zaštitu - SIPA, odnosno pitanje: zašto je povjerenje iskazano jedino Kostreševiću i Čampari?

Kao nekadašnji njegov blizak saradnik mogu procjeniti šta Kostreševića konkretno kandiduje za ovakve vidove međunarodnog suzbijanja organizovanog kriminala. Sa pozicije čelnika struktura policije Republike Srpske specijalizovanih za suzbijanje organizovanog kriminala imao je odlične rezultate na planu međunarodnih istraga, prošao je brojne obuke u unistranstvu i razvio saradnju sa međunarodnim tijelima i brojnim državama. Za njegovog vakta gro službenih aktivnosti sprovođeno je preko Tužilaštva BiH i na tom planu razvio je vrlo plodonosnu saradnju. Govorim o periodu prije ustoličenja ministra Dragana Lukača, koji je za suzbijanje organizovanog kriminala zadužio osvjedočenog bandita Darka Ilića.

Umjesto borbe protiv organizovanog kriminala Republika Srpska dobila je organizovane kriminalne grupe unutar policije, a kakve Kostrešević sad demontira i neutralizuje. Nimalo lak zadatak. Zato ne treba čuditi činjenica da ministra Dragana Lukača i njegovog poslušnika Darka Ćuluma (direktora SIPA) ministar Vulin ne vidi kao podobne za planirane aktivnosti kakve su bile tema beogradskog sastanka. Lukača kao "saradnika"  kroz više sastanaka u Beogradu i Banjaluci jedino je prepoznao ministar Nebojša Stefanović, a čije hapšenje javnost (s pravom!) odavno očekuje. 

Temu radnog sastanka nije teško pretpostaviti. Znamo da su nedavna hapšenja i pritvaranja vođa "kavačkog klana" rezultat informacija dostavljenih iz Srbije i intenzivne tužilačko-policijske saradnje sa crnogorskim kolegama. Ministri Vulin i Popović već su javno prepoznati kao politički nosioci akcija čije rezultate kontinuirano pratimo. Neminovno dalje aktivnosti treba realizovati na prostoru Bosne i Hercegovine, kako po pitanju međunarodnih kanala krijumčarenja droga, tako i povodom brojnih ubistava za čija počinjenja su angažovane profesionalne ubice iz Republike Srpske, a o čemu sam objavio sijset tekstova. 

Da bi javnost shvatila suštinu aktuelnih dešavanja moram podsjetiti da su agenti američke agencije za borbu protiv droga - DEA još 2018. godine u državama bivše Jugoslavije sproveli samostalnu istragu oko sprega ovdašnjih političkih i institucionalnih centara moći sa organizovanim kiminalom u domenu međunarodnog krijumčarenja narkotika. Nakon i povodom toga diplomatskim i pravosudnim kanalima zatraženo je razbijanje balkanskih narko-kartela, a posebice onih vezanih za krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike. Vrlo indikativno je što "zelena transverzala" ili tradicionalna balkanska ruta krijumčarenja heroina i marihuane nije u fokusu ove američke agencije, ali to je preteška tema za ovakav tekst.

Znači, nije Aleksandar Vučić pokrenuo regionalnu kampanju razbijanja narko-mafije, nego samo izvršava dobijene zadatke. Nešto slično onome šta je svojevremeno naloženo Zoranu Đinđiću i zbog čega je likvidiran, pa nas ne trebaju čuditi sve te silne Vučićeve teatralnosti oko mogućeg atentata na njega. Vjerujte da imamo identičnu situaciju onoj iz 2003. godine, šta je Vučić blagovremeno prepoznao i adekvatno odreagovao. Na vrijeme je pokrenuo aktivnosti i zato ne mora "srljati" poput Đinđića, nego planski i postepeno  političku odgovornost prebacije na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu (dominantno na Republiku Srpsku).

Što se tiče Crne Gore niko na vaskolikom svijetu nema dilema koji politički moćnik je projektovan za žrtvovanje u aktuelnom presjecanju sprega država i narko-kartela. Decanijama unazad Milo Đukanović je radio pod američkim patronatom, no sad je naprosto potrošen i kao takav odbačen, a niko normalan ne očekuje da Sjedinjene Države preuzmu odgovornost. Svi znamo da je Avganistan prije američke intervencije bio najveći proizvođač opijumskog maka i da su talibani brutalno iskorjenjivali tu "poljprivrednu granu". Nakon zaposjedanja te zemlje proizvodnja je povećana 5-10 puta, no Amerikanci su svjetska sila i sa takvim stvarima možemo se samo pomiriti.

Problem nastaje kada "balkanska ruta" objedinjuje krijumčarske kanale heroina i kokaina, odnosno kada ovdašnje kriminalne grupe preuzimaju snabdjevanje Evrope kokainom iz Južne Amerike. Normalno, pod budnim okom agenata DEA koji pojedinim kriminalnim grupama jedno vrijme dopuštaju krijumčarenja zaista velikih količina, a onda iste sasjecaju radi elementarnog održavanja kontrole. Vjerujte da se političkim moćnicima nije lako snalaziti u takvim prilikama.

Na jednoj strani predsjednici država i vlada odlično znaju da putevi droga moraju prolaziti kroz njihove zemlje i da to jača kriminalne strukture involvirane u krijumčarenja, pranje novca i druge oblike srodnog organizovanog kriminala. Niko nema moć ozbiljno se suočiti sa tom problematikom, a najčešće se dešava da politički subjekti zagrabe iz enormnih količina nelegalnog novca ili uspostave spregu sa narko-mafijom. Tako, na drugoj strani, dobijamo involviranost državnog vrha u međunarodni organizovani kriminal, kao u slučaju režima Mila Đukanovića.

Elem, lako ćemo sa "pomorskim djelatnostima" Đukanovića, ali droga odatle ide kopnenim putevima preko Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije... Doduše, nekad drogu prevoze i službenim avionima Republike Srpske, ali to su ipak rijetke i izuzetne situacije. Ovim dolazimo do teme o kojoj pišem godinama, o policijskim pratnjama kontigenata droge preko Srbije i Republike Srpske, gdje se Zvornik pozicionirao kao ključno krijumčarsko čvorište. Zato što je žandarmerija  pratila/obezbjeđivala drogu kroz Srbiju ceh će platiti bivši ministar Nebojša Stefanović. Oko toga danas nema zabluda ili sumnji kakve su godinama ispoljavane prema mojim tekstovima i tvrdnjama.

Problem je kako sad istraživati to što su pripadnici specijalne policije (SAJ) u Zvorniku preuzimali pratnje i dalje ih realizovali do Krajine i granice sa Hrvatskom. Siniša Kostrešević je svojevremeno uspjevao zadati udarce ovoj pojavi i ponajviše zbog toga je smjenjivan i na kraju potpuno eliminisan iz struktura borbe protiv organizovanog kriminala. Govorim o stvarima koje Kostrešević kao profesionalac neće javno priznati, ali su meni ipak poznate obzirom da sam bio dio šireg tima i određena dešavanja saznavao od kolega. I nije važno šta će Kostrešević potvrditi ili opovrgnuti, nego šta je stvarna istina.

Nadam se da je nakon gornjih navoda malčice jasnije zašto Srbija u Kostreševiću vidi kredibilnog saradnika u budućim zajedničkim akcijama suzbijanja narko-mafije. Ovdašnji mediji nisu adekvatno prepoznali par većih zapljena droga na prostoru Srpske u posljednjih pola godine ili određena hapšenja lica pod potjernicama i njihova izručenja ili protjerivanja (osim progona pripadnika "kavačkog klana" sa Jahorine). Još manje su shvaćene određene kadrovske rotacije u policiji, o čemu sam pisao, ali ovoga puta neću pozivati se na ranije navode pošto su u pitanju vrlo osjetljive teme. Moram malo voditi računa i o "interesu istrage". 

Znači, znamo ko će se personalno pozabaviti problemom involviranosti policije u organizovani kriminal krijumčarenja droga kao primarnom radnjom predstojećih međunarodnih istraga, sve do pitanja krivične odgovornosti ministra Lukača. Šta je Kostreševiću neophodno za realizaciju takvih istraga? Jedino šta mu treba jeste adekvatna saradnja sa Tužilaštvom BiH, nešto šta je i ranijih godina uspješno razvijao, a šta u personalnom obliku predstavlja Dubravko Čampara. Normalno, Čampara kao šef tužilačkog tima Tužilaštva BiH.

Dopadalo se to nekom ili ne, ali sa srbijanske strane je upućen poziv Kostreševiću i Čampari, odnosno u Beogradu je odlučeno sa kim će personalno sarađivati u Bosni i Hercegovini. Taj "neko" iz Srbije odlučio je da tipovima poput ministra Lukača, direktora SIPA Ćuluma, te raznim ministarima pravde i/ili bezbjednosti državnog ili entitetskih nivoa ne treba vjerovati. Ili da od njih nema koristi u planiranim aktivnostima. 

Nakon nedavne političke šamarčine koju je Vučić usred Banjaluke odvalio Dodiku, a o čemu sam pisao, bilo je za očekivati da ministar Vulin slično nokautira "kolegu" Lukača. Vrlo brzo slijede tekstovi sa vrlo preciznim tumačenjima aktuelnih poteza Aleksandra Vučića na planu svaljivanja političke odgovornosti za spregu sa narko-kartelima na režim Milorada Dodika, gdje će se kola lomiti preko njegovog sina Igora i poslova sa Slavišom Kokezom. Mnogo zamršena problematika kakva zahtjeva seriju vezanih tekstova, no bivši inspektor za organizovani kriminal danas u ulozi blogera ima dovoljno slobodnog vremena za ovakva pisanja. 

Nastaviće se...