ULTIMATUM VIŠKOVIĆU: Smjeni "partijski odbor" ili podnesi ostavku! (FOTO)

Od premijera Radovana Viškovića javno zahtjevam da hitno smijeni Odbor državne uprave za žalbe Republike Srpske - ili da podnese ostavku. Drugostepeni organ odlučivanja o pravima državnih službenika pretvorili su u "partijsku komisiju" SNSD-a i sredstvo progona čestitih profesionalaca. Ovim zahtjevom Dodikovom režimu pokazujem da nemam namjeru "korigovati ponašanje", a najmanje pristati na njihove ucjene. Bolje rat, nego pakt!

Naslovnica fejsbuk profila predsjednice "nezavisnog" odbora Jelene Pajić Baštinac

Odbor državne uprave za žalbe Republike Srpske ostao je upamćen po odbijanju žalbi državnih službenica koje je vlada Radovana Viškovića besramno progonila  zbog davanja podrške "Pravdi za Davida". Za "disciplinovanje" drugih službenika ciljno su odabrane samohrane majke (dno dna!). Disciplinski su gonjene i premještane na udaljena radna mjesta kako bi što teže ispunjavale roditeljske i poslovne obaveze, a samo zato što su u svoje slobodno vrijeme pridružile se svojim sugrađanima u traženju pravde za mučki ubijeno dijete.

Državne službenice pogođene ovakvom diskriminacijom i sramim progonom obratile su se  Odboru državne uprave za žalbe, odakle  je stigao skandalozni odgovor da državni službenici Republike Srpske nemaju pravo na elementarno ispoljavanje čovječnosti. Samohrane majke nemaju pravo iskazati majčinsku brigu. Iskreno, ništa čovječno nismo očekivali od režimski poslušnika  Jelene Pajić Baštinac, Gordane Kalabe i Đorđa Rakovića, kao članova tog odbora. Na datu poziciju imenovala ih je vlada sa zadatkom da sprovode režimsku volju, a u ovoj zemlji ustav i zakone davno smo “adaktirali”.

No, moramo postaviti pitanje ponašanja članova odbora koji su odlučili da režim može onako sramno progoniti samohrane majke (zbog ispoljavanja humanosti). Javno pitam: sa kojim pravom predsednica odbora Jelena  Pajić Baštinac predizborno se deklariše kao član SNSD-a, te kroz “školu mladih lidera” te stranke? Sa podnaslovne  fotografije, preuzete sa njenog fejsbuk profila, jasno vidite kako se predsednica odbora predstavlja kroz stranku Milorada Dodika. Drugim fotografijama i objavama prezentuje svoje stranačke aktivnosti unutar tzv. političke škole budućih lidera SNSD-a.

Jelena Pajić Baštinac na okupljanju "mladih lidera" SNSD-a

Državnim službenicima Republike Srpske zabranjeno je aktiviranje u političke i stranačke, a posebno u izborne, svrhe, zbog čega im poslodavac može dati otkaz bez sprovođenja ikakvog postupka. Na drugoj strani oni koji odlučuju po žalbama državnih službenika vidimo kako se politički i izborno deklarišu, odnosno kakve poruke šalju svima izvan sluganske potčinjenosti SNSD-u. Po zakonu odbor za žalbe jeste nezavisni drugostepeni organ, a u praksi imamo troje stranačkih botova i poslušnika najgore vrste. Dno dna!

U političkom deklarisanju  uveliko prednjači predsjednica Pajić Baštinac, no i ostala dva člana odbora nisu daleko od partije Velikog Vođe. Zna se da je doc dr Đorđe Raković sin danas pokojne profesorice Pravnog fakulteta u Banjaluci i uticajne članice SNSD-a Milane Raković. Preko majke Raković je ekspresno završio pravni fakultet,  magistrirao i doktorirao, a onda je i uhljebljen na tom fakultetu kao asistent i predavač.  Podrazumjevano, na konkursu njegovog izbora za asistenta nije bilo drugih kandidata. Sve je Raković postigao po javnosti dobro znanom Dodikovom principu: "Džaba ste najbolji studenti ako niste članovi SNSD-a...".

Ukoliko čitaoci iz prednjih navoda nisu shvatili da Odbor državne uprave za žalbe Republike Srpske ne čine  profesionalci zaduženi za sprovođenje zakona,  nego da su u pitanju stranački poslušnici SNSD-a, idemo na konkretne dokaze i činjenice.  Od početka ove godine sve odluke  odbora po mojim žalbama sadrže vrlo indikativan navod da trebam “korigovati svoje ponašanje”. Zbog suspenzije nije bilo moguće "korigovanje" mog ponašanja na radu i poslovima državnog službenika. Kako da kršim radnu disciplinu kad mi nije omogućeno da uopšte radim? 

Jok, vladin odbor bavio se mojim aktivnostima izvan zaposlenja i to dominantno objavama na blogu. Odreda su potvrđivane nezakonite disciplinske kazne izrečene zbog tekstova o kriminalizaciji i korupciji unutar vlasti i institucija. Zalud Evropska konvencija o ljudskim pravima,  ustav i zakoni ove zemlje jamče  građanima slobodu izražavanja mišljenja kad institucije poput ovog kvaziodbora služe samo političkim gospodarima i njihovoj (samo)volji.

Samohrane majke nemaju pravo u svoje slobodno vrijeme izraziti saučešće majci ubijenog djeteta, a da ne govorimo o tome kad savjesni građanin procesuira ministra, direktora policije, dva načelnika i postupajuće tužioce zbog teških krivičnih djela prikrivanja ubistva Davida Dragičevića. Republičko tužilaštvo RS još uvijek vodi formalnu istragu protiv svih koje smo Davor Dragičević i ja prijavili, no stvarnost je takva da nas progone ubice i zločinci koje smo legitimno procesuirali. U Republici Srpskoj zakon o zaštiti svjedoka nikada nije pravno zaživio, odnosno primjenjuje se "zakon: mrtav svjedok najbolji je svjedok".

Istine radi, fašističko-kriminalni režim pruža prilike "korigovanja ponašanja" i prihvatanja zločinačke ideologije. U mom slučaju to "korigovanje ponašanja" višestruko je pismeno zadokumentovano i direktno se odnosilo na objave mog bloga o kriminalu, korupciji, nepotizmu, nemoralu i teškom bahaćenju vlasti. Odbor Jelene Pajić Baštinac u svom riješenju zaključio je da sam "imao dovoljno prilika za korigovanje ponašanja", a kakve nisam iskoristio, zbog čega je otkaz opravdan.

Parafrazirano, od početka godine ministar Dragan Lukač i njegovi poslušnici, uključujući i ove iz drugostepenog organa/odbora, ucenjivali su me zaposlenjem u MUP-u. Iz njihovih rješenja nedvosmisleno se vide ucjene da prestanem pisati o režimskom kriminalu, a posebice o monstruoznim zločinima nad nevinim žrtvama.  Na jednoj strani imao sam mogućnost primati pola plate bez rada, pa čak i da razliku naplatim sa kamatama. Govorimo o preko 50 000  maraka. No, zauzvrat trebalo je da pristanem na zahtjev kakav mi je postavljen prije 13 godina - da gazim po leševima nevinih stradalnika režimskih zločina i organizovanog kriminala.

Izvinite gospodo, ali nismo svi isti i neke ljude nije moguće primorati na svrstavanje sa ubicama, zločincima i psihopatama. Niti sa kriminalcima i bitangama  najgore vrste, a još manje sa njihovim slugama - kakve su mi se posebno zgadile tokom silnih postupaka protiv mene. Rađe sam prihvatio otkaz i potpuno uskraćivanje primanja,  pristajem i da mi banke zbog neplaćenih kredita uzmu teško stečenu imovinu, ali da "korigujem svoje ponašanje" tako što ću biti poput Jelene Pajić Baštinac, Gordane Kalabe i Đorđa Rakovića - ne pristajem!  Elementarna ljudskost nije na prodaju!

Više puta sam formalno prijavljivao krivična djela, nasilje, prijetnje, uvrede i provokacije kakve kontinuirano trpim od strane policajca Danka Karanovića, da bi PU Prijedor odbio dostaviti dokaze postojanja mojih prijava (za potrebe disciplinskog postupka). Zašto? Pa kako da mi dostave dokaze o tome da nije urađeno apsolutno ništa po mojim validnim prijavama? Svojim (ne)činjenjem načelnik PU Prijedor Sretoja Vujanović i ministar Dragan Lukač poticali su Karanovića na nova i teža krivična djela. Tu počiva suština problema.

Aman tri godine trpio sam torturu tog policajca, podnosio prijave i tražio razgovore sa rukovodiocima radi otklanjanja problema, da bi na kraju ministar Lukač i Odbor državne uprave za žalbe RS utvrdili moju odgovornost za bukvalno nebulozne optužbe. Elem, nije cilj ovog postupka bio prekid radnog odnosa, šta su na ovakav način mogli davno izvesti. Ideja je bila da me ucjenjuju zaposlenjem i primanjima, da mi pokažu kako sve može biti "drugačije" ukoliko prestanem pisati o kriminalu ministra Lukača i njegovih intumusa.

Zato je moja prva žalba od strane odbora usvojena, ali sa nalaganjem ponovljenog postupka kao instrumenta ucjenjivanja. Pa je načelnik PU Prijedor Sretoja Vujanović protiv mene ishodovao nove disciplinske postupke za svaku objavu u kojoj sam kritikovao Lukača i njega, da mi jasno "pokaže" kojih tema se trebam uzdržati ukoliko želim sačuvati zaposlenje. Kako su njihove takve ucjene i traženja "korigovanja ponašanja" snažile tako sam im "odgovarao" novim i sve težim objavama, odnosno u toj "korespodenciji" pokazao da nema kompromisa. Najmanje sam bio spreman prihvatiti ucjene povodom postupka zbog "ugrožavanja sigurnosti baba i žaba".

Bar policija i građani Prijedora znaju kakav sam bio inspektor i profesionalac uopšte, kao što znaju i kakva kriminalčina je Danko Karanović. I prevarant i notorni lažov! Zbog takve bitange MUP Republike Srpske otpustio je zasigurno jednog od svojih najboljih inspektora - od stvaranja do danas.  To je činjenica kakvu nije moguće pobiti, a posebno zbog zadokumentovanih rezultata rada. Baš kao što nije moguće sakriti činjenicu da je ministar Dragan Lukač teško zloupotrebio službeni položaj i političku moć kako bi iznudio da prestanem pisati o njegovim zločinima i kriminalno-koruptivnim rabotma.

Uvijek nastupam sa pozicije činjenica i egzaktnih dokaza, pa i kada je potrebno utvrditi kakve teške nezakonitosti sam trpio od strane Odbora državne uprave za žalbe, a počinjene  samo radi podaničkog izvršavanja ministrove (samo)volje i štićenja političkih interesa SNSD-a. Tri i po godine nije mi dato da radim, odnosno držan  sam pod nezakonitom suspenzijom, no pogledajmo koje nepobitne činjenice su vajni “stručnjaci” Viškovićevog odbora pogazili.

Činjenica je da za pokretanje postupka mog udaljenja sa posla nisu bili ispunjeni fakultativni uslovi. Državnog službenika moguće je suspendovati samo nakon potvrđivanja optužnice za krivično djelo sa propisanom kaznom zatvora preko tri godine. Optužnica protiv mene u momentu donošenja Lukačevog rješenja nije bila ni napisana, a kamoli potvrđena od strane suda. Kada su shvatili počinjenu nezakonitost tražili su od tužilačke nakaze Mirjane Miodragović Basrak da podigne optužnicu. 

Odbor državne uprave za žalbe RS drugostepenom odlukom morao je poništiti Lukačevo rješenje i to zbog osnova kakve moraju paziti po službenoj dužnosti, umjesto što se bavio izmišljtinama oko natpisa "OVO JE LOGOR". Ponavljam, fakultativni uslovi (može, a ne mora) nisu dozvoljavali suspendovanje i to će sud nepobitno utvrditi kao težek propust i prvostepenog i drugostepenog postupka. U pitanju su elementarni postulati prava kakve bi "doktor prava" Raković, "magistri prava" Lukač i Ivanić, te "pravnice" poput Pajić-Baštinac i Kalaba morali znati.
 
Čak i da sporna optužnica jeste bila potvrđena (karikiram) opet me Lukač zakonski nije smio suspendovati iz razloga što je riječ o krivičnom djelu za koje je propisana kazna DO tri godine zatvora, dok odnosna uredba utvrđuje kako mora biti u pitanju krivično djelo sa kaznom  PREKO tri godine.  Znači, (montirani") krivični postupak protiv mene formalno nisu mogli koristiti kao osnov udaljenja iz organa i uskraćivanja prava na rad i platu, šta će sud u predstojećem postupku vrlo jednostavno utvrditi. No Odboru državne uprave za žalbe RS bilo je važno ispuniti kriminalne motive ministra Lukača, pa su i donošene teško nezakonite i skaradne drugostepene odluke.

Elem, sporna suspenzija sadrži još jednu tešku nezakonitost kakva nije smjela proći drugostepeni postupak,  odnosno kod Odbora državne uprave za žalbe.  Konkretno: prijedlog moje suspenzije potpisao je Dalibor Ivanić, koji je po sili zakona kao oštećeni i svjedok u krivičnom postupku morao biti izuzet iz postupka. Zakon je u ovoj pravnoj stvari neumoljiv, Dalibor Ivanić nije mogao pokrenuti postupak mog udaljenja iz organa, a prvostepeni i drugostepeni organ (ministar i odbor)  nisu smjeli usvojiti činjenični opis događaja dat od strane načelnika koji je morao biti izuzet iz postupka. Opet nepobitna činjenica kakvu će sud vrlo jednostavno utvrditi!

Kakve teške nezakonitosti protiv mene su činjenice od strane ovog Viškovićevog kvaziodbora posebno  dokazuju rješenja istog po mojim zahtjevima da Lukačevo riješenje oglasi ništavim. Za onakve odluke trebalo bi im poništiti diplome, a da ne govorimo o njihovom dignitetu vršenja tako važne funkcije. Nezamislivo je da takve pravne neznalice odlučuju po žalbama ko zna koliko hiljada državnih službenika Republike Srpske,  odnosno da u drugom stepenu okončavaju upravne postupke. To što su meni činili predstavlja teško krivično djelo zbog kog će krivično odgovarati, no ovog momenta držim se naslovne teme.

Iz prednjih navoda nadam se da je jasno zašto nastupam ovako ultimativno i od predsednika vlade Radovana Viškovića tražim smjenu Odbora državne uprave za žalbe RS. Jelena Pajić Baštinac, Gordana Kalaba i  Đorđe Raković mogu raditi kao nekakvo  "žalbeno vijeće" svog SNSD-a,  ali takve bitange nemaju pravo odlučivati po žalbama državnih službenika, a najmanje imaju pravo umjesto zakona sprovoditi političko ”korigovnje” slobode izražavanja mišljenja. I saučestvovati u vršenju torture nad profesionalcima koji odbijaju svrstati se pod kišobran Dodikovog nacional-socijalizma (čitaj: nacizma). 

Može Radovan Višković ignorisati ovaj moj ultimativni zahtjev, no valja mu znati da ću ga po osnovu “komandne odgovornosti” goniti do sudnjeg dana i svim raspoloživim sredstvima. Moći će se nadati mojoj  milosti taman koliko su milosrđa prema mojoj porodici i meni ispoljili on i ostatak zlikovačke bratije. Možda u svojoj o osionosti odluče i na mene krenuti metodama kakve su ispoljili protiv mnogih ubijenih i uništenih žrtava režima, no valja im razmisliti jesu li spremni zaratiti u bukvalnom  smislu. Neće biti prvi koji su mene pokušavali ubiti, pa (kasno!) shvatili koliko to može biti opasno.

Uostalom, šta bi dobili mojom likvidacijom? Narednih dana imaće priliku vidjeti kako sam "korigovao  ponašanje", odnosno kakve medijske udarce sam spreman zadati. Ako su zbog mojih  ranijih tekstova imali glavobolje sad se slobodno mogu nadati hroničnim migrena. No, tek tekstovi kakvi će biti objavljeni u slučaju mog stradanja ili zatvaranja pokazaće da nisam ovakve ultimatume postavljao bez čvrstog uporišta. I mrtav sam sposoban da ih uništim, a nemaju moći ukloniti sve šta sam pripremio u pisanoj i elektronskoj formi, podesio za "automatsko" objelodanjivanje ili adresirao ka moćnim svjetskim  medijima i institucijama. 

Znači,  Radovanu Viškoviću  ostavljam desetak dana za ispunjenje mog ultimatuma uz mogućnost da u tom periodu dobije potrebna obaveštenja, odnosno da uopšte na ovu temu komuniciramo. Poslije toga od njega jedino očekujem podnošenje ostavke. Ukoliko nije sposoban vršiti funkciju premijera ostavka je sasvim logičan ishod.  Višković je funkcijom odgovoran za teške nezakonitosti Odbora državne uprave za žalbe RS, tako da od njega tražim samo ono šta  mu stoji u zakonskoj obavezi. 

Sad, trodecenijsko iskustvo znači da znam kako ovakve odluke ne zavise od Viškovića i sličnih klovnova, a to će najbolje pokazati moje naredne objave. Vidim da Milorad Dodik gadno kipti zbog izbornih rezultata, šta je idealno za njegovo dalje sluđivanje preko tema njegovih zločina i zločinaštva. Na tom planu pripremio sam mnoštvo frapantnih informacija i medijskih "bombi", kakve se narodu zasigurno neće dopasti. Bez onih "postmortalnih" koje će ga dovesti na naslovnice vodećih svjetskih medija. Kada su udarili na ovako iskusnog inspektora trebalo je promisliti: ima li tajne koju od mene mogu sakriti?