"Vi ste ponos našeg grada" (FOTO)
Zahvaćeni opštom pompom dječijeg nasilja i delikvencije zaboravljamo najbolje učenike kao primarne donosioce pozitivnih promjena. Moramo našu svijest otvoriti za DOBRO ukoliko se dobrome nadamo.
Kompletan exjugoslavenski prostor danima se očigledno loše snalazi sa talasom dešavanja produkovanih stradanjem beogradske djece. Mediji često od dječijih nestašluka ili nerazumijevanja dešavanja izvode neviđene cirkuse, pa sam neke morao demantovati i prije oficijelnih saopštenja škole i policije - poput Medijski "bombaši" opasniji od djece!. Nigdje "spiska", nigdje "drame", niti "policije na nogama", nego samo primjer lošeg novinarstva.
Sutradan je u Prijedoru uslijedila tradicionalna manifestacija kakva nije privukla medijsku i širu pažnju iako je iznimno korisna za savladavanje haosa kom smo izloženi. Konkretno: gradonačelnik Slobodan Javor upriličio je prijem za najbolje učenike prijedorskih škola u 2022./2023. godini, jedno za djecu ugodno druženje sa poklonima podsjećanja na taj čin.
Djeci će posebno u sjećanju ostati Javorove riječi: "Vi ste ponos našega grada, to morate da znate. Čestitam vam što ste najbolji i direktorima koji su vas učinili najboljim. Želim da zapamtite da talenat može propasti, ali rad, trud i zalaganje ne može i samo vas trud može dovesti na još bolje mjesto i omogućiti da ostvarite visoko postavljene ciljeve".
Direktore škola pominje pošto po ustaljenoj praksi prate svoje najbolje učenike na prijem kod gradonačelnika, a sam izbor djece vrše nastavna vijeća škola i u pitanju je kolektivna odluka. Bar po onome šta sam shvatio iz višestrukih ovakvih iskustava.
Gradonačelnik Javor ovim nastavlja slobodno možemo reći tradiciju svojih prethodnika, gdje uz prijem zajedničku fotografiju postavljaju na bilborde (podnaslovni foto) i time najbolje učenike predstavljaju široj zajednici. Tradiciji kojoj dugo svjedočim kao jedan od srećnih roditelja. Mom mlađem sinu Dragoji, iako je osmi razred, ovo je drugi ovakav prijem, a 2021. godine na isti način upoznao je tadašnjeg gradonačelnika Dalibora Pavlovića (foto ispod).
Dragoja uspjesima prati starijeg brata Duška, koji je bio najbolji učenik i u osnovnoj i u srednjoj školi, pa je identično upoznavao ranije gradonačelnike, a on je slijedio primjere sestara od tetke (kćerke moje sestre) - takođe najbolje učenice Osnovne škole "Mladen Stojanović" u Ljubiji. Iz tih ličnih motiva dugi niz godina pratim ove manifestacije i govorim o tradiciji.
Upravo zbog dešavanja koja potresaju region moram pohvaliti ljubijsku osnovnu školu, koja i pored funkcionisanja u prilično siromašnoj sredini decenija postiže solidne rezultate. Najvažniji paramatar jeste da učenici zadržavaju nivo uspjeha u prijedorskim srednjim školama, a kasnije i na fakultetima. Sa druge strane bukvalno nemamo problema tipičnih za gradske sredine i razne segregacije djece i roditelja. Ponekad je dobro biti siromašan!
Iz iste vizure pohvaljujem Ugostiteljsko-ekonomsku školu u Prijedoru, upravo tu bez ikakvog osnova ili smisla isprozivanu od strane tabloidnih medija. Zastrašujući zločin škole na Vračaru dominantno je posljedica ELITISTIČKE OSIONOSTI i poremećenih međuljudskih odnosa, zbog čega treba cijeniti svaku školsku ustanovu koja se uspijeva nositi sa različitim oblicima segregacija. Ponajviše klasnih podjela!
Opet preko djece znam za projekte oko zajedničkih ljetovanja i druga druženja najboljih učenika i socijalno ugrožene djece, nešto zaista odlično zamišljeno, ali nedovoljno medijski promovisano. Evo resornom ministarstvu javno predlažem da za ovaj program angažuju mlade režisere i snimatelje, pa od igara i takmičenja načine moderne uratke koje bi prezentovali široj publici. Sa malo mašte nije problem doći do kvalitetnih sadržaja.
Vidim mnogi potežu pitanja u stilu: kako prevazići aktuelnu krizu? Upravo ovaj i ovakav tekst je na fonu toga, odnosno promovisanje pozitivnih aspekata obrazovanja treba biti bar jednako zastupljeno koliko i razne negativnosti. Najmanje smijemo dozvoliti tabloidne laži ili manipulacije u cilju povećanja zarade od reklama kakvo sam kritikovao tekstom sa gornjeg linka.
Elem, moja struka lako detektuje probleme nas "odraslih" koji se projektuju na djecu. Pogledate rubrike "najčitanije vijesti" medijskih stranica ili portala i prosto zapažate da ljude najviše zanima "prolivena krv", kriminal, nasilje ili razni vidovi dekadencija. Ni naznaka o pozitivnim primjerima i dešavanjima. Tako publika utiče na medije povodom isticanja sadržaja, mediji na sklonosti publike i dobijamo "vrzino kolo" iz kakvog izlaza nema.
Iako znamo da su najbolji učenici i izraziti mladi talenti primarni generatori pozitivnih društvenih promjena, zajedno sa strukom koja doprinosi njihovim uspjesima, iz krajnje iracionalnih razloga zanemarujemo ovu kategoriju. Zašto nas onda čudi da iskusnih pedagoga sve manje imamo u televizijskim programima, dok budaletine tipa Kristijana Golubovića dobijaju emisije na konvencionalnim televizijama. O društvenim mrežama bolje da ne govorim.
Na fonu prednje pomenutih primjera predlažem da se mnogo više pažnje posveti programima sa učešćem ove djece, čija inteligencija je nesporna, pa time i sposobnost učestvovanja u raznim sadržajima edukativnog i zabavnog karaktera kakvi mogu privući i držati pažnju javnosti. Pisao sam mini komedije za djecu i znam kako su odlično prolazile na raznim priredbama, pa nemam dilema šta se može postići sa profesionalnim ekipama producenata, scenografa i snimatelja. Ponešto od toga imate na mom youtube kanalu.
Ova djeca dodatno pohađaju muzičke škole, bave se sportom, vladaju jezicima i mnogim znanjima koja dokazuju na takmičenjima, a znamo i nastavnike poznate po djelovanju kroz sekcije, čime imamo okosnicu potrebnu za kreiranje željenih sadržaja. Sa malo profesionalnog truda moguće je stvarati čuda, a posebice angažovanjem mladih scensih kadrova željnih dokazivanja. Nikog u ovim kategorijama ne treba tjerati na rad, nego naprosto omogućiti realizaciju ideja i talenata.
Interesovanje javnosti nije problem medijski kreirati, moja malenkost je preko ovoga bloga to višestruko dokazivala usljed različitih pojava i dešavanja, pa vremenom doći do stanja u kom bar ciljne publike prestanu pratiti crne hronike i posvete se kreativnim sadržajima. Volio bih da to rade mladi i kreativni ljudi, iliti referentni profesionalci, ali za dokazivanje šta je moguće izvesti bez ikakvih sredstava spreman sam i na takva odricanja. Nemam "gazdu", pa mogu kako to poželim.
Za kraj volio bih da u komentarima navedete neke vaše ideje ili mišljenja oko sadržajnije i učestalije promocije nadarene djece i omladine, odnosno koliko isticanjem pozitivnih primjera možemo promjeniti očigledno nakaradnu svijest fokusiranu na teške negativnosti. Moramo govoriti o lošim stvarima koje nas okružuju, ali i sa bar istom pažnom o dobrim primjerima. Da dobro u našoj svijesti bude prisutno više od zla.
Svaka cast Prijedoru na nacinu kako da se i za dobru djecu nadaleko cuje 💞
OdgovoriIzbrišiAjde da organizujemo peticiju za sve gradove i opstine i napisemo zahtjev Ministarstvu prosvjete i Min.lokalne uprave da ovakva praksa postane tradicija u svim lokalnim zajednicama, da tokom cijele godine na najvecim bilbordima gledamo nasu djecu umjesto politicara koji ionako nisu nasi vec americki.
I ne samo za najbolje ucenike vec i za one koji postizu dobre rezultate u bilo kojem sportu, muzici, kucnim poslovima... bilo cemu sto je korisno i pozitivno, a zahtjeva odredjeni trud, rad, zainteresovanost.
Odlično rečeno, treba na bilbordima da dominiraju pozitivni primjeri, baš kao i na drugim mjestima javnog prostora. Mene npr. fasciniraju žene koje su ostvarile respektabilne karijere i istovremeno kao stub porodice podizale troje-četvero djece. Samo jedan od razloga zbog čega godinama promovišem zastupljenost žena u institucijama nivoa "50% +1", odnosno većinsku. Iako sam na tom planu doživio gorka razočarenja i dalje sam na stavu da mlade moramo podržavati u DONOŠENJU ODLUKA o sopstvenoj budućnosti, a ponajviše kroz zastupljenost u institucijama.
IzbrišiNa kraju, jedna od najvećih "umnosti" jeste SLUŠATI MLADE kada nam nešto govore, od nivoa porodice do širokog društvenog dijaloga. Djeca i mladi bukvalno vape da nam nešto saopšte, ali najčešće nemamo sluha za njih. Nebrojeno puta sam od mladih delikvenata čuo ono šta su njihovi roditelji godinama odbijali čuti, odnosno shvatio da je i delikvencija vrlo često vapaj za pomoć.
Nisam policajac... samo sam majka i neko ko obozava djecu i trudi se da ih razumije, ali tvrdim da je bilo koji oblik delikvancije ili bar čudnog ponasanja iskljucivo povezan sa nama roditeljima. Svaki njihov dah, a kamoli postupak usmjeren je ka nama da bi ih čuli... na žalost odrasli su najčesce "gluvi" na te njihove vapaje 😥
IzbrišiP.S. Fakultetski sam obrazovana. Zaposlena, jer je jako tesko u gradu zivjeti od jedne plate. Na sve to, nikad necu prezaliti sto sam sinove odvodila u vrtic, a kasnije i ostavljala same kod kuce da bih zaradila platu. Dobri su ljudi, srecom pa je sve ispalo dobro. Ali znamo mi uz koliko truda i muke. Slazem se Boro s tobom da žene imaju mnogo dobrih ideja, uglavnom i više empatije, ali ne podrzavam forsiranje zena na rukovodecim pozicijama. Nismo se pokazale dobro na tom polju. Zena je najproduktivnija kao savjetnik i tvorac ideja.
Mozak nas zena vrti 300 na sat 😂😂😂 nije to lose ako je u blizini stabilno muško da to "profiltrira". Valjda je Bog zato i stvorio musko i zensko da budu par i dobra kombinacija.
Trudim se koliko mogu ovim mladim ljudima ba prikladan nacin da ukazem da su ih roditelji u mnogo cemu pogresno naucili. Kao prvo, zenskoj djeci se samo tupi da mora da se obrazuje, da radi i da ne smije muz da je tuče. Pobogu brate kao da su muski stvoreni na ovom svijetu samo za batine i nesto lose. Muskoj djeci pricaju se gluposti tipa nemoj da te zena i njeni obrlate. Ne mogu da prihvatim da je to ono cemu trebamo nauciti nasu djecu, nasu buducnost.
Ne bih se složio u dijelu da se žene nisu pokazale dobro na rukovodećim pozicijama i to iz niza razloga. Primjera radi prvi oblici ljudskih zajednica bili su zasnovani na MATRIJARHATU, koji je potpuno ugušen tek u srednjem vijeku i to znamo kakvim metodama vatikanske inkvizicije. Kada pomislim kakvi monstrumi su nametali patrijarhat ne čudi me što doživljava ovako žalostan kraj. Sa pozicije prirodnih nagona matrijarhat je mnogo logičniji oblik zajednice, a mi se možemo nadati civilizacijskom napretku tek kad se vratimo prirodi i počnemo "slušati" prirodne nagone.
IzbrišiDrugo, decenijama sam baš intenzivno radio sa ženama u policiji i to onim najopsnijima - inspektorkama kriminalističke policije. Kada god je trebalo planirati nekakve akcije sa većim brojem inspektora one odreda znaju da sam prvo pitao za njihove obaveze i po tome se ravnao. Imate 24 sata pravo zadržati lišene slobode, a onda ih uz izvještaj morate predati tužilaštvu. U iole ozbiljnom predmetu izvještaj sadrži 50-100 dokumenata dokaza, šta valja sačiniti prilikom lišenja slobode, pretresanja, saslušanja i ino. U ukupnosti tih službenih radnji koleginice su se pokazivane neuporedivo sposobnijima od "inspektorčina" i zato sam se na njih najviše oslanjao. To nije nikakva tajna, nego koleginice nemaju običaj napijati se po kafanama i hvalisati tuđim rezultatima. Mogao bih na ovu temu knjigu napisati, ali pametnom je poenta jasna.
Gospodine Boro, obožavam čitati Vaše tekstove. Sve priče iznosite autentično i kroz pisanu riječ ih toliko približite čitaocu, čak do nivoa kao da je i taj čitaoc učesnik tih radnji, tvorac toga vremena... Kao da je bio sa Vama. One negativne likove iz Vaših priča, razne Mikane, Mitrovićeve, Danke toliko dobro opišete, bolje nego u bilo kom romanu. S toga, predložio bih Vam da taj talenat, kao i bogato policijsko iskustvo, pretvorite u dobar scenario nekog domaćeg kriminalističkog filma, serije, za koju ne bi trebala velika novčana sredstva, a mogli bi je lako materijalizivati. Znači, da ekranizujete bar dio zanimljivih dešavanja. Naravno sa jakim porukama, ukusno i za sire mase poučno, edukativno. To bi bilo jako zanimljivo.
IzbrišiIdeja knjige ili snimanja je odlicna, ali da bude u stilu iz doba komunizma... nema prikazivanja krvi i na kraju pobijedi dobro. Znaci, mora sacekati jos malo da dobijemo pobjednika pravednika. To kao prvo mora biti Boro, pa i svi ostali koji traze pravdu. U suprotnom, koliko god su mu price odlicne nece postici cilj. Cilj ovog momenta je nasu djecu odvojiti na svaki nacin od nasilja.
IzbrišiP.S. Izuzetno mi je drago Boro sto su tvoja iskustva za koleginicama takva kakva jesu. Doduse, ono sto sam ja napisala odnosilo se na ovaj momenat, a znamo da u ovom momentu vlada totalno ludilo i dekadencija. Mnogo sam ljuta na zenski rod sto su pale pod uticaj ovog prolaznog momenta i zanemarile zensku snagu koju posjedujemo (vec si je opisao, pa se necu ponevljati).
Hvala. Rekao sam da neću otići sa ovog svijeta a da ne objavim bar tri nastavka memoarskih romana sa punom i sveobuhvatnom istinom o tome šta sam kao profesionalac radio i kako sam znog toga postradao. I to primatno na stranim jezicima pošto takve istinite priče još uvijek u svijetu prolaze. Nije mi bitno šta ljudi misle o meni koliko da iza mene ostane istina i svjedočenje jednog vremena. Što se tiče prava oko tih romana to ostavljam svojoj djeci na odlučivanje, kao i eventualne zarade. Da bar na neki način nadoknade ono šta su preživjela samo zato što imaju ovakvog oca. I Dule i Zorana su već punoljetni i odlično razumiju zašto sam neke stvari radio, ali želim da svako koga to zanima zna istinu zbog koje me moja djeca vole i razumiju. Dovoljno je reći da nisam mogao gaziti po leševima nevinih ljudi po cijenu teškog života sopstvene porodice
IzbrišiSta znaci tezak zivot za dijete? Po meni, nedostatak novca nije tezak zivot, ali zivot bez roditelja jeste. Zivot uz roditelje puzavce i ljigavce je jos tezi nego zivjeti bez njih. Po mom skromnom misljenju, uz sve nedace vjerujem da su tvoja djeca ponosni ljudi. Znam da moji na mene i supruga jesu ponosni. Zive uzdignute glave, kulturni su, postuju svakoga ko to zasluzuje, pa i mrava, ali ne daj Boze krenuti na njih... naslijedili su tu istu nasu snagu i slobodoumnost.
IzbrišiPrema tome, idemo dalje za iste pare 😉
I ja sam bio učenik generacije!Moja majka je liječnik u penziji,otac na žalost dao glavu za RS.I sta imam ja od toga,kada kičmam u tudjoj drzavi...a puno nas je takvih.Lp
OdgovoriIzbrišiKada narodu, državi ili društvu uzmete ili otjerate najbolje učenike ili vrijedne talente gore je nego najstrašnije bombardovanje. Posebno u današnjem dobu koje se i naziva ERA ZNANJA. Koliko decenija slušamo o važnosti stranih ivesticija i sličnih stvari, a one sposobne da iz bukvalno ničega svojim znanjem stvore velike vrijednosti, dovoljne za preporod malih ekonomija, protjeruju odavde kao da su kužni. Očekivano kad društvo vode pokvareni umjesto pametnih i obrazovanih. Zato nas medijski i "hrane" krvlju umjesto znanjem i kulturom. Žalosno, ali tako je. Svako dobro.
IzbrišiTo si Boro 100 % u pravu, zadnjih 20 g iz Republike Srpske je otislo i jos odlazi sve sto je radno sposobno i obrazovano i neobrazovano, e sad nam jos samo objasni zbog koga licno je doslo do masovnog iseljavanja porodica ?! Nemoj samo napisati narod hoce tako 😂
IzbrišiJoš Hegel je pisao da su Slaveni predugo ostali u feudalizmu i na odnosu kmet-gospodar, pa zakasnili sa procesima razvoja nacionalne svijesti. Danas najbolje vidimo posljedice toga, pa nam društvom dominiraju kmetovi apsolutno potčinjeni gospodarima modernih feuda nastalih na razvalinama Jugoslavije. Davno je prošao period kada se u inostranstvo išlo isključivo zbog posla i zarade, a sve više ljudi odlaze jer ne žele biti kmetovi poput dominantne većine. Svako naviknut na rad i sa "gramom" mozga odlazi tamo gdje su društveni odnosi iole razvijeniji od ovih naših etno-klerikalnih "torova" u kakvima ovce bleje dok čekaju mužu ili klanje. Uostalom, populaciju koja traži vize često anketiraju, pa odatle znamo da loše društvene odnose sve češće navode kao primarni motiv emigracije, a zaposlenja i primanja kao sekundarni.
IzbrišiТема одлична, као и коментари. Исте овакве коментаре остављам на нету ево већ има 10+ година откад је та форма изражавања мишљења присутна на нашим просторима, и управо ја сам један од тих које си навео у коментару. На раду у иностранству јер не желим да будем кмет и не желим да радим за кикирики код неког полуписменог шабана који је до капитала дошао на муфте и који би да крши закон о раду преко мојих леђа кад му се ћефне. Моја борба се нажалост свела у виртуелни простор, али и то сматрам борбом и неодустајањем од праведног система и поретка, и уређенијег друштва у мојој отаџбини, иако сам вани већ преко деценију и нико ми од мојих не би замјерио да тотално дигнем руке. Паре имам, живим добро, путујем по свијету, послови се нуде стално. Али, не могу бити у потпуности сретан јер моји ближњи нису сретни. Када бих одустао од ове борбе, то бих сматрао за тоталан лични пораз и побједу феуда. Провјери мејл
OdgovoriIzbriši