LEX KECMANOVIĆ: Specijalni zakon osigurava pravdu za nevine žrtve i štiti od novih zločina

Vjerovali ili ne, ali posebnim zakonom sa 5-6 članova osiguravamo da roditelje poput Vladimira Kecmanovića ili neposredne ubice tipa Uroša Blažića pošaljemo na doživotne robije - i unaprijed osiguramo drakonske kazne za sve koji slijede njihove primjere. 

Dok region žali za nevinim žrtvama zastrašujućih zločina u Beogradu i Mladenovcu struka danonoćno radi na procesuiranju odgovornih - uz posebnu muku sprečavanja novih stradanja na talasu nastalog haosa. Znači, imamo za ovdašnje prostore nepojmljivu situaciju kakvu post festum organi moraju zakonski i pravno razjasniti, a pritom djelovati i pro futuro spram novih povezanih krimena. Data situacija i nužnost hitnog reagovanja opredjeljuju me za pisanje ovog teksta i prijedloga rješenja izvanredno složenih problema.

Radi razumjevanja problema moram podsjetiti na prethodni tekst DJEČAK UBIJAO OČEVOM RUKOM: Zastrašujuće posljedice odgojnih metoda ludog doktora kojim sam odredio parametre utvrđivanja odgovornosti za stradanje djece i zaposlenika osnovne škole na Vračaru. Konkretno: da će odnos ispaljenih hitaca i pogodaka u žrtve odrediti djetetovu OSPOSOBLJNOST u korištenju vatrenog oružja i bez kakve bi počinjenje zločina praktički bilo nemoguće.

Danas kalkulišemo sa podacima da je cjelokupan događaj od početka pucnjave u školi do momenta dječakovog pozivanja policije trajao svega dva minuta. Znači za oko minut vremena dijete je ispalilo 57 hitaca, šta je samo po sebi meritorna činjenica rutine rukovanja poštoljem. Međutim čak 34 pogotka dominantno u trup žrtava sa devet usmrćenja i sedam teških ranjavanja od 57 ispaljenih metaka nivo je vještina karakterističnih za pripadnike specijalnih jedinica. Normalno govoreći o gađanju u mete, a o živim bićima je iluzorno razmišljati.

Otac Vladimir Kecmanović, monstrum sa diplomom ljekara (posebno otežavajuća okolnost krivične odgovornosti), na ročištu o određivanju pritvora izjasnio se da NIJE KRIV. Nije direktno okrvavio ruke, nego je rođeno dijete pretvorio u sredstvo izvršenja nečeg šta ljudska svijest teško poima kao moguće, zbog čega sam u prvom tekstu pomenuo opciju smrtne kazne. I to ne figurativno, nego u okviru rješenja poznatih sistemu koji smo "prevazišli" razbijanjem SFRJ, odnosno da su takvima poput Kecmanovića "presuđivali" prilikom lišenja slobode. Ono: "pružio otpor i likvidiran", a država inače ima blagu kaznenu politiku. 

Vidjeli smo prijedlog predsjednika Aleksandra Vučića o snižavanju starosti krivične odgovornosti za djecu sa sadašnjih 14 na 12 godina, a šta po mom sudu kazuje da mentalnim sklopom nije mnogo odmakao od "doktora" Vladimira Kecmanovića. Ima političku i institucionalnu moć mijenjanja zakona i svođenja krivične odgovornosti djece do nivoa fetusa, no suštinski ništa neće promjeniti. Ponajmanje činjenicu da se djeca rađaju "prazne svijesti" (tek sa funkcionalnom podsvijesti), a šta će kasnije postati "utabava" njihovo okruženje - od porodice do kompletnog društva.

Od političara smo navikli da odgovornost svaljuju na druge, pa ako im to pogoduje i na djecu, ali mi ostali trebali bi ispoljiti nužnu mjeru SAMOKRITIKE - od subjektivne do objektivne odgovornosti. Djeca su "naše ogledalo" u kakvo nam se prije ili kasnije valja pogledati. I preuzeti odgovornost. Počev od moje malenkosti koja je za devet godina ovog bloga mogla objaviti bar stotinu tekstova na temu maloljetničke delikvencije, vršnjačkog nasilja, zakonskih rješenja zaštite djece i maloljetnika u krivičnim stvarima i raznih korisnih informacija iz domena struke. Nisam to uradio i kriv sam!

Bavićemo se ovom problematikom kako god to čitaoci ili zainteresovani požele, no danas je fokus na temi kako prebroditi aktuelnu situaciju - od nalaženja načina vođenja uspješnih krivičnih postupaka protiv odgovornih za stradanja u Beogradu i Mladenovcu do novih zločinačkih pohoda motivisanih nastalim haosom. Sa te strane apostrofiram potpuno pogrešan pristup prvih procesnih radnji protiv Vladimira Kecmanovića.

Uošte govoriti o teškim slučajevima ugrožavanja opšte sigurnosti ili sličnim krivičnim djelima pogrešno je i ide u korist počinilaca. Ovde kao glavno krivično djelo imamo "teško ubistvo" po više kvalifikovanih oblika lišenja života drugoga. Krivičnom odgovornošću neposrednog počinioca zakonski se ne možemo baviti, ali nemamo ni procesnih ili faktičkih potreba za time. Zato fokus treba biti na saučesništvu u domenu POMAGANJA u počinjenju.

Između ostalog pod radnje saučesništva u počinjenju krivičnog djela podvodi se pomaganje u sticanju znanja i vještina nužnih za izvršenje. Bez obzira jesu li radnje učinjene nehatno ili bez svijesti kakve zastrašujuće posljedice mogu proizvesti. Otac i njegovi pajtaši iz streljana odlično znaju da dijete nisu smjeli osposobljavati za takve vještine, a ponajmanje da za minutu ispali 57 hitaca i pogodi 34 "pokretne mete" (u haotičnim prilikama!). Nivo dobro obučenog specijalca.

Dakle, bez prethodnih radnji pomaganja u domenu sticanja znanja i vještina pištolj bi u rukama djeteta bio tek opasan predmet, ali nema šanse da bi njegova upotreba rezultirala sa 16 mrtvih i teško ranjenih. Govorimo o radnjama saučesništva počinjenim od strane krivično odgovornih lica koje treba goniti za krivično djelo "teško ubistvo" - sa tako zastrašujućim posljedicama. 

Po činjenici da se dijete od 13 godina iskazalo kao mnogo vještije od sedam godina starijeg Uroša Blažića, koji je ubio 8 i ranio 14 osoba, ali sa mnogo većim "rasipanjem" pogodaka, možemo određivati sposobnost koju problematizujem - produkovanu od strane saučesnika u "teškom ubistvu". Dosad poznati podaci ukazuju da je zločin na Vračaru bio "okidač" za krvavi pir u Mladenovcu, pa tako o zločine htjeli ili ne moramo posmatrati kao međusobno povezane.

Postoji način zakonskog i pravnog objedinjavanja oba zločina na način kakav nisam upratio da je javno pominjan, ali prethodno moram istaći problem adekvatnog sankcionisanja ubice Uroša Blažića. Njega zakonski možemo kazniti sa najviše 20 godina zatvora, a Vučićeve mantre od doživotnom zatvaranja mogu postati realnost ukoliko struka osposobljena za ovakve stvari dođe u priliku uopšte progovoriti.

Pazite, svojevremeno procesuirao sam ubistvo prijedorskog taksiste za koje je počinilac mlađi od 21 godine radi izbjegavanja izricanja maksimalne kazne sporazumno prihvatio 18 godina robije. Izbjegao je "maksimalku" od 20 godina računajući da će od izrečenih 18 kasnije nešto smanjiti po osnovu drugih prava. U slučaju Blažića nema dilema oko visine izrečene kazne, nego je problem adekvatnosti sankcije spram zastrašujućih štetnih posljedica. 

Kako pravno stvoriti mogućnost Blažićevog kažnjavanja zatvorom dužim od 20 godina? Vjerovali ili ne - vrlo prosto. Čak možemo osigurati strožije kažnjavanje za sve koji u budućnosti počine ma koje krivično djelo pozivajući se na beogradska i mladenovačka dešavanja. Konkretno: da sudovi izreknu oštre kazne svakom ko samo zaprijeti da će učiniti nešto slično ili u vezi sa tim krivičnim djelima. 

Ukoliko prednji navodi djeluju pretenciozno ili neozbiljno to je samo zato što u javnom diskursu nema pravnog tumačenja koje iznosim, ili bar nisam ništa slično upratio. Pravna nauka rješenja za ovakve probleme poznaje od antičkih vremena, a sva "umnost" jeste izaći iz zadatih matrica ili onoga šta nam konvencionalno serviraju od strane politike, medija, struke i "struke". Uz produkovanje mnogo više štete negoli koristi.

Institut lex specialis derogat legi generali, kada posebni zakon upravo zbog specifičnih potreba i situacija potire ili nadjačava važeće zakone, uči se na početnim godinama prava. Znači i studenti prava ukoliko stečeno znanje iskoriste za promišljanja o aktuelnim problemima mogu doći do korisnih rješenja. Kada postoji izrazito ispoljena društvena opasnost i potreba promptnog djelovanja država ima pravo i instrumente kršenja ustava i zakona, gdje se pitanja regularnosti preduzetih radnji organa rješavaju naknadno, a šta opet znaju studenti bezbjednosti.

Nakon masakra u Mladenovcu država je mogla reagovati proglašenjem potpunog ili djelimičnog vanrednog stanja i tada bi donošenje potrebnih mjera bilo mnogo jednostavnije negoli u sadašnjim prilikama. No, koliko Vladi Republike Srbije treba da pripremi prijedlog specijalnog zakona koji bi za operativne potrebe nazvao "Lex Kecmanović"? Pa zatraži hitno održavanje posebne sjednice i usvajanje zakona. 

Iz vizure sadržaja govorimo o vrlo prostom opštem pravnom aktu koji u preambuli sadrži pozivanje na članove ustava koji utvrđuju pravo donošenja i SITUACIJU zbog koje se mora hitno i na ovakav način djelovati. Nakon toga slijedi tek nekoliko članova koji nadležna tužilaštva i sudove ovlaštavaju da traže i izriču sankcije teže od maksimalno propisanih za sva krivična djela kakva se mogu podvesti pod ovaj posebni zakon. Nakon čega slijedi član o stupanju na pravnu snagu.

Suština instituta lex specialis jeste da određene situacije rješavate zakonom koji uprošteno, prilagođeno i zasebno utvrđuju i materiju i formu, te nadjačavaju druge zakone upravo zbog specifičnih potreba. I samo do nivoa ostvarivanja konkretnog cilja. Kako je prednje ukazano ovde nedvosmisleno govorimo o krivičnim djelima "teško ubistvo" kakva je po postojećem Krivičnom zakonu nemoguće adekvatno sankcionisati, pa u tom pravcu valja pravosudnim tijelima omogućiti ZAKONSKA ODSTUPANJA. 

Imamo dešavanja kakva malo koje zakonodavstvo u svijetu propisije kao uopšte moguća u mirnodopskim uslovima, dakle nešto šta se inače ne rješava sistemski, pa tako i možete propisati da "Lex Kecmanović" djeluje retroaktivno ili postdeliktno, a za svaki novi slučaj povezan sa ovim i ovakvim zločinima djeluje pro futuro. 

Konkretno: u slučaju počinjenja krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti ili izazivanja opšte opasnosti kakvo je u vezi sa krvoprolićem u školi na Vračaru tužilaštvo može tražiti i sud izreći težu kaznu od zakonskog maksimuma. Ovde smo već na fonu tumačenja zakona, no i prije usvajanja nečeg sličnog odašiljete poruku šta čeka počinioce i ostvarujete generalnu prevenciju. Posebice oko tumačenja da i roditelji mogu biti strožije kažnjeni za djela djece kao posljedicu radnji propuštanja vršenja dužnog nadzora, a kamoli za činjenja u vidu učenja djece rukovanju oružjem.

Kroz kolokvijalni naziv "Lex Kecmanović" možemo izvesti još jedno pravno tumačnje ovakvog zakonodavnog djelovanja. Nema potrebe donositi "Lex Blažić" obzirom da je zločin u Mladenovcu počinjen na fonu prethodnog zločina u beogradskoj školi. S pozivom na stradanje nesrećne djece i zaposlenika škole dozvoljavate stožije kažnanjavanje u svakom potonjem krimenu povezanim sa ovim pravno izvorišnim. Mogao bih u nedogled nabrajati šta se sve postiže jednim prostim specijalnim zakonom od 5-6 članova i kakav pravna struka kao institut poznaje od antičkih vremena (Rimsko pravo).

Eto iznio sam nekakav načelni prijedlog, a nije mi problem ovu temu obrazlagati danima, no poenta je da nadležni organi traže hitna rješenja brojnih problema koje ograničavaju važeće pravne norme. Obzirom da su brojna prava kako organa tako i počinilaca krivičnih djela vezana za visinu zaprijećene kazne dodjeljivanjem prava strožijeg kažnajvanja automatizmom rješavate i pitanja primjene pojedinih mjera (npr. pritvaranja osumnjičenih). Pravnicima su poznata tumačenja pravnih stvari i samo ih treba osloboditi ograničenja proizaških iz određenih zakonskih normi. 

Nadam se da ne treba posebno isticati koliko samo uvođenje ovakve teme u javni diskurs donosi na planu preveniranja ili suzbijanja krivičnih djela kakva su posljedica nedovoljno čvrstog stava države po pitanju nastale krize i opšteg nesnalaženja društva u datim prilikama. U domenu moći ovog bloga pokušavam animirati širu javnost oko ovakvog i drugih mogućnosti djelovanja zarad osiguranja pravde za nevine žrtve, kako one postradale tako i možebitno nove. 

Nastaviće se...