ISPOVJEST: Kako sam postao Dodikov plaćenik?!

Mjesecima me etiketiraju izdajnikom, prevarantom, Dodikovim plaćenikom... Odgovaram surovim činjenicama i objektivnom istinom.

Godinama sam PDP podržavao i promovisao čisto kao simpatizer i redoviti glasač, a zbog jedinstvenog cilja rušenja režima Milorada Dodika čak sam "koalirao" sa SDS-om. Nikad SDS-u nisam oprostio teške ratne i poratne rane zadate sopstvenom narodu i svima drugima, no zbog nekih novih lica i nada korigovao sam svoje stavove. U PDP-u sam vidio potencijal potreban za pozitivne društvene promjene i svoje mišljenje sam javno iznosio u cilju širenja ideja promjena. Nebrojeno puta objavljena činjenica.

U tim strankama znaju da nikad ništa nisam tražio, niti primio kakvu nagradu za takav aktivizam. Svi moji motivi bili su vezani za rušenje režima pod kojim smo porodica i ja gadno propatili. Rekao bih da sam se jedino vodio idejama istine i pravde, ali bih lagao jer sam znao mnogo prljavog veša u opozicionim krugovima, no o tome sam uglavnom ćutao. Sa druge strane Milorada Dodika i njegove barabe udarao sam u svakoj prilici i bez milosti. Milost od režima nisam tražio, ali je nisam ni davao - ma koji "kotačić" sistema bio u pitanju.

Na profesionalnom i privatnom planu tonuo sam sve više, udarci su bili sve teži i, najgore u svemu, porodica mi se gadno napatila. Nakon četiri godine nezakonite suspenzije, odnosno bez ikakvih primanja nakon odbijanja kredita od prepolovljene plate, novembra prošle godine dobio sam još nezakonitiji otkaz. Imam 40 godina penzijskog staža, ali nemam godina starosti za penzionisanje i tako sam se obreo na ulici. Objavio sam samo ako se Republika Srpska ne stidi zbog toga ja se nemam čega stiditi, te da na ucjene ministra Lukača nisam pristao. Ucjenjivao me je da prestanem pisati o njemu i režimu, pa kad sam objavio kako na ucjene ne pristajem jednostavno me je istjerao na ulicu. Znači, još nekoliko činjenica važnih za shvatanje ukupne situacije.

U stvari Lukač me je otkazom "oslobodio" okova kojima me je godinama držao u ropstvu, a o čemu svjedoči ko zna koliko desetina krivičnih, prekršajnih i disciplinskih postupaka koje je vodio protiv mene. Postao sam "slobodan građanin" kog nisu mogli na sedmičnom nivou pozivati, saslušavati, procesuirati, hapsiti, te fizički i mentalno zlostavljati. Napokon sam se mogao i politički angažovati bez ikakvih ograničenja, pa sam počeo razmišljati u kojoj formi bih to najbolje realizovao.

Elem, moji dugogodišnji saveznici iz PDP-a i SDS-a ulaze u kolaliranje sa Nešićevim DNS-om, pa i sa strankom retardiranog brata Marine Selak. Mjesecima sam tekstovima ukazivao na pogubnost takvih poteza, objašnjavao Dodikove planove razbijanja opozicije preko "odbačenih mangupa" i kako će se takve avanture svima nama obiti o glavu. Gledao sam kako opozicija srlja iz gluposti u glupost, no još uvijek nadao sam se zrnu razuma i povratku na ranije postulate - onome šta sam godinama javno podržavao. 

Sa druge strane ukazivao sam da ću se morati distancirati od onih koji "promjene" grade sa Nenadom Nešićem, Radislavom Jovičićem, Marinom Selak i sličnim kriminalnim šljamom koji sam godinama javno kritikovao. I čija hapšenja sam najavljivao čim padne Dodikov režim. Kada sam zaključio da zalud upozoravam, da su liderima opozicije najvažniji milioni režimskih tajkuna Nenada Nešića i Milana Radovića, stečeni pljačkom sopstvenog naroda, istupio sam sa takvim stavom i ništa nisam krio. Sve u vezi opisanih dešavanja objavio sam i to je naprosto činjenica.

Kako su se u unutar te nove opozicione koalicije počele ređati afere jedna za drugom pisao sam o tim dešavanjima, baš kao i stotine drugih medija. U esenciji blogeri su osobe koje na različite teme iznose svoja mišljenja i to sam naprosto činio. Jedina je razlika bila u tome što sam godinama ćutao o dešavanjima u opozicionim krugovima, a moje javne kritike su bile rezervisane za režim. Kad sam počeo iznositi mišljenja o stanju u opoziciji krenula je salva napada. Opet sam, baš kao što me je i Dodikov režim prethodno etiketirao, postao izdajnik, plaćenik, luđak, kriminalac... Shvatio sam da se opozicioni botovi ni za milimetar ne razlikuju od pozicionih. Iste riječi, iste metode, iste mantre...

Činjenica je da sam bez posla preko godine, da nemam kontakta čak ni sa kolegama koje decenijama znam, a distanciram se primarno kako ljudima ne bih pravio probleme. Zna se kako su prolazili svi koji su prema meni ispoljavali elementarnu ljudskost, kakva zastrašivanja zaposlenih u MUP-u su činjena i da ne ponavljam stvari koje sam u nebrojeno tekstova objavio. Potom, činjenica je i da ne pamtim kad sam se sa nekim političarem posljednji puta sastao. Ni ranije na tom planu nisam bio agilan, a zadnjih godinu-dvije prekinuo sam sve kontakte. Sad mi nije jasno kako je moguće "prodati" se režimu ako nemam kontakte ni preko službe, niti preko politike. Ili neko zna "treći način"?!

I nadalje sam odlično informisan, šta najbolje pokazuju moji tekstovi, ali kako dolazim do informacija ministar Lukač uz silne resurse godinama nije uspio otkriti. Svoje izvore naučio sam skrivati i bar na tom planu sam prepoznatljiv (sjeća se javnost koliko puta sam zbog toga saslušavan ili procesuiran). Izvori se koriste za prikupljanje informacija i upravo sa te strane neupotrebljivi su za dilove, bar za nas koji znamo kako te stvari funkcionišu i ne brkamo babe i žabe. Uostalom, istina je toliko prosta da bukvalno vrišti - nemam apsolutno nikakvih političkih dogovora ili aranžmana. Zato optužbe da sam se "prodao" režimu naprosto ne stoje.

Vidim da je postalo popularno javno prezentovati račune, pa razmišljam da i sam učinim nešto slično. Nije moja sramota što po osnovu kredita, minusa na tekućim računima, potraživanja za režije i  posuđivanja dugujem na desetine hiljada maraka. U MUP-u najbolje znaju kolika dugovanja imam pošto su godinama servisirana preko plate i upravo je Lukač to koristio u namjeri da me uništi. Sedam godina sam u kontinuitetu bez primanja, a kada sam pokušao početi raditi uhapšen sam (podnaslovni foto) i zatvoren. Morao sam se isjeći česmom za vodu da živu glavu izvučem iz policijskog pritvora. Medijski sam još jednom gadno satanizovan, a nikog nije zanimao razlog mog dolaska na posao. Porodica mi je aman gladovala. Troje djece školskog uzrasta.

U mojoj Ljubiji, pa čak i u Prijedoru, masovno je poznato kako porodica i ja skromno živimo i kako teško obezbjeđujemo golu egzistenciju. Vide to ljudi, čuju i uopšte doznaju. Nemam običaj nikom kukati, ali i ne tajim svoju sirotinju. Kako mi je svakog dana čitati komentare na moje objave da sam se prodao režimu, da sam naplatio političko "konvertitstvo" ili da sam "sendvičar", znam i racionalizujem to sam sa sobom. Nemam tegoba jer sam čist sa sobom i znam šta je istina, a većini napišem da svojim komentarima govore o sebi mnogo više nego o meni. Posebice botovima opozicije koje odlično prepoznajem jer sam identične satanizacije godinama trpio od režima.

U stvari aktuelne prozivke samo učvršćuju moje procjene da sam godine potrošio na pogrešne politike i pogrešne društvene grupacije. O nekim stvarima ne mogu zamisliti da javno progovorim iako sam čista obraza i ušao i izašao iz tih dešavanja, a ne mogu vjerovati da mi se najgori ljudski šljam "prodao" kao nekakva civilizacijska vrijednost. I nisam jedini pao na ružne populizme. No, istinu je bolje shvatiti ikad nego nikad - bar tako kažu. Često mi predbacuju da "jurim" što više pregleda i lajkova, a kad bi mi to doista bio cilj na dnevnom nivou bih objavljivao razne senzacije. Ipak, govorimo o živim ljudima i na tom planu valja voditi računa o javno izgovorenoj riječi. Znam kakvu medijsku satanizaciju sam lično prošao i to ne bih nikom poželio. Najmanje produkovao.

Znači, činjenica je da preživljavam kako preživljavam, ali ne dam da egzistencija utiče na moje stavove ili na moju slobodu mišljenja - zbog koje sam toliko postradao. Baš kao što je činjenica da mjesecima pišem i govorim kakve političke ambicije imam. Spremam se za mandat u Narodnoj skupštini RS, a ukoliko to bude izvodivo čak ću nastupiti sa nezavisnom listom. Neke samoproklamovane "mesije" ušle su u parlament po osnovu kompenzacijskih sporazuma, a nameću se za najviše inokosne funkcije Republike Srpske, šta po meni djeluje degutantno. Ne moram osvojiti nijedan mandat, ali ostaće upamćeno da sam se borio bez tuđih "leđa" i sa ciljem da u parlamentu djelujem nezavisno u punom smislu te riječi. Ukoliko uđem u parlament nisam zabrinut za drugi i svaki novi mandat, no spreman sam rizikovati i izboriti se za svoj cilj kako doliči časnom čovjeku. 

Na početku 2018. godine optuživali su me da Pravdu za Davida koristim za izbornu korist iako sam od prvog dana govorio da se neću kandidovati ili na drugi način iskoristiti povjerenje ljudi. Kada se doista nisam našao na listama kandidata, iako sam realno mogao osvojiti rekordne glasove, niko mi se nije izvinio ili bar konstatovao da sam održao datu riječ. Neki drugi su tu borbu "naplatili" mandatima, te profitirali na razne načine, a meni je jedino važno da svakog mogu pogledati u oči. Pa i maršnuti ako počne sa kakvom demagogijom. Znači, distancirao sam se i od udruženja i stranke proizašlih iz te priče i na izborima planiram nastupiti isključivo novim političkim idejama i vizijama.

Iz te pozicije polako ostvarujem kontakte sa starim saborcima iz struktura građanskog aktivizma i ljudima kojima vjerujem, a niko od njih ranije nije bio politički aktivan. Odreda su u pitanju nova lica sa ugledom stečenim na osnovu djela i načina življenja, te kao takvi prepoznatljivi su u svojim sredinama. I opozicionari po ubjeđenju, spremni da prvi mandat provedemo u opoziciji i bez ikakvih kombinacija sa drugim strankama. Nema fotelja, nema odbora, nema lične i političke koristi, nego samo odgovoran rad na razvoju novih političkih ideja i projekata. Biće sve to blagovremeno predstavljeno tako da ne trošim prostor.

Sljedeći problem mog političkog angažovanja proizilazi iz namjere okupljanja naroda radi ispoljavanja bunta i protesta. I na toj strani ne zanimaju me "kombinacije" sa likovima koji su na zadnjim izborima pokazali kako doživljavaju narodni bunt, pa i na tome politički profitirali. Ovoga puta nećemo se međusobno miješati, a poznat sam kao akter koji nikad ne brine koliko ljudi će izaći na proteste, nego kakvog su "materijala". Važno je biti istrajan! Kakvog uspjeha će na tom planu biti ne razmišljam unaprijed, posebice jer nije mi prvi puta da sam sam protestvovao i snosio posljedice toga. Nema Lukač kordona policije ispred kog nemam hrabrosti stati i čak izdati naredbu da se udalje. Možda me bivše kolege i poslušaju, ko zna?

Eto napisah svoju "ispovjest" kako bi javnost raspravljala o onome šta ja tvrdim, umjesto da tumače pisanije raznih botova koji komentarišu, a pojma nemaju koja je tema teksta. I istina ih očigledno ne zanima obzirom da sam prednje iznesene činjenice objavio u brojnim tekstovima i raspravama na društvenim mrežama. Neka ostane da sam ja "izdao" stranke čiji član nikada nisam bio, a da oni mene nisu izdali kada su se povezali sa najgorim kriminalcima i političkim ološem. I da sam "izdao" likove koji se nameću kao kakve mesije iako iza sebe nemaju ništa čime bi se istakli. Ne sviđaju im se moje kritike, u redu, umaju svoje medije i mogu adekvatno odgovoriti. Umjesto što angažuju botove sa svojim papagajskim nebulozama. 

Vidite, za razliku od tih "mesija", nikad ne brišem komentare, niti blokiram ljude koji me kritikuju. Koliko imam vremena odgovaram na komentare i pokušavam argumentovati svoje i tuđe navode. Zato na mojim profilima dominiraju kritike i uvrede, a kod "mesija" samo pohvale i veličanja. No, jadno je to i teško može donijeti kakve rezultate. Posebice jer društvene mreže nisu nikakav reper političkih uspjeha. Na podosta izbora sam pokazao da umijem predvidjeti rezultate, a u svojim analizama najmanje se bavim društvenim mrežama. Sve se svodi na to kraj čijeg imena će ljudi staviti "X" na glasačkim listićima. I ne mora čovjek pobjediti na izborima da bi ga prepoznali kao politički kvalitet. 

Upravo sa pozicije analitičara procjenjujem da će opozicija Republike Srpske na izborima dogodine doživjeti fijasko kao u Prijedoru. Je li cilj da ljudi ostanu kućama jer nemaju za koga glasati? Elementarna logika nalaže da pokušamo pridobiti glasove tih razočaranih građana ili čak izbornih apstinenata preko novih ljudi i novih političkih vizija. Potom i da imamo jaču opoziciju u parlamentu ukoliko Dodikova strana opet pobjedi, a sve ide u tom pravcu. Na kraju, parlamentarna demokratija je najviši nivo društvenog organizovanja i stoga sam toliko zainteresovan za skupštinske mandate. Znam šta radim.