DODIKOVI TAJKUNI NA "INFUZIJI": Saša Marković organizije lažne nabavke, lažne koncerte, lažne obojene revolucije...

Turistička agencija "Travel4fun", režimskog tajkuna Saše Markovića, isporučila je Institutu za javno zdravstvo RS upravo ono šta je naručeno - NIŠTA! Prezentujem dokumente koji dokazuju da ova "javna nabavka" nema veze sa Kovidom-19, ali i niz drugih frapanstnih detalja kriminala teškog 2,388 miliona maraka. I ponovo javno pitam specijalnog tužioca Miodraga Bajića: zašto direktor Branislav Zeljković nije u pritvoru?! Zajedno sa Ristićem, Markovićem i sličnim Dodikovim "humanitarcima".

Iz posebnog odjeljenja Republičkog javnog tužilaštva RS i MUP-a Srpske saopštili su kako intenzivno istražuju sumnjive javne nabavke počinjene za potrebe "zaštite zdravlja" od pandemije Kovida-19. Koliko je jednostavno dokazati kriminal oko nabavke pokretne bolnice prezentovao sam tekstom: "Objavljujem dokaze kriminala direktora Zeljkovića i lažnog humanitarca Ristića".

Tom objavom pitao sam "specijalnog tužioca" Miodraga Bajića: zašto v.d. direktor Instituta za javno zdravstvo RS, Branislav Zeljković, nije u pritvoru? Pitanje je bilo bazirano na prezentovanim dokazima skandaloznog postupka javne nabavke kojom je za 4,6 miliona maraka nabavljena "šuplja priča" o mobilnoj bolnici.

Kako sam najavio, sad javnim prezentovanjem dokaza kriminala oko javne nabavke preko turističke agencije "Travel4fun", vrijedne 2 388 500 maraka (bez PDV), definitivno utvrđujem obaveznost pritvaranja Branislava Zeljkovića. Sa dva dokumenta i nekoliko činjenica nesporno utvrđujem "osnov sumnje" počinjenja teškog krivičnog djela sa zaprijećenom kaznom od tri do petnaest godina zatvora.

Da, Krivičnim zakonom RS za ovakvu "zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja" u postupku javne nabavke zaprijećena je maksimalna kazna od 15 godina zatvora. Bajiću je odlično poznato kakve su zakonske obaveze oko krivičnih djela za koja se može izreći kazna preko 10 godina zatvora i zato građani očekuju hitno lišenje slobode i pritvaranje direktora Zeljkovića. Evo i konkretnih dokaza opravdanosti hitnog postupanja i hapšenja ove osvjedočene bitange.

Jesu li direktor Zeljković, premijer Radovan Višković i drugi iz te lopovske bratije izjavljivali kako je nabavka medicinske opreme preko turističke agencije odrađena u okviru vanredne situacije, pandemije Kovida-19 i radi spašavanja života i zdravlja ljudi? Međutim, dokaz koji možete vidjeti na postavljenoj fotografiji nedvosmisleno pobija izrečene laži.

Na prezentovanoj Informaciji o pregovaračkom postupku jasno vidite kako nema pomena oko odnosnih zakona, Kovida-19, vanredne situacije, odluka Republičkog štaba i drugih elemenata koje sadrže svi drugi dokumenti nabavki po tom osnovu. Nema ni "slova" koje bi ovaj posao povezalo sa vanrednom situacijom, a time ni pravnog osnova za odstupanja od redovne procedure javnih nabavki.

Zaljković pokreće pregovarački postupak bez raspisivanja tendera pozivajući se na član 21. stav 1. tačka d) Zakona o javnim nabavkama BiH. Zakonodavac dozvoljava javne nabavke kada: "... izuzetno, zbog dokazivih razloga krajnje hitnosti, prouzrokovane događajima nepredvidivim za ugovorni organ..." nije moguće ispoštovati propisane procedure.

Zato svaki dokument javnih nabavki u vanrednoj situaciji sadrži pozivanje na zakone o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i spasavanja u vanrednim situacijama, na odluke vlade ili štaba i slično, a kakve sam prezentovao u vezanom tekstu oko nabavke pokretne bolnice (vidi gornji link). Bez navođenja tih pravnih osnova Zeljković u primisli nije smio pokrenuti ovaj postupak nabavke vrijedne 2,388 miliona maraka.

Dalje, spornom odlukom Zeljković "poziva" zainteresovane kandidate za ovaj posao na preuzimanje tenderske dokumentacije i navodi kontakt. Dokument je datiran sa 9. aprilom, a vještačenjem je moguće utvrditi kada je tačno postavljen na sajt instituta. Posebno zbog činjenice da niko nije aplicirao za posao vrijedan 2,388 miliona maraka.

Iz drugog dokaza Zeljkovićeve krivične odgovornosti vidite da je kompletan posao okončan već sutradan, 10. aprila, time što je nabavka dodijeljena kompaniji "Travel4fun". Firma "Promeding" iz Laktaša iskorištena je zbog posjedovanja odobrenja za prometovanje medicinskom opremom, no novac je avansko uplaćen na račun turističke agencije. Sa sa rokom isporuke robe od osam dana, a dosad "Travel4fun" nije isporučio apsolutno ništa.

Tek u Odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača po prvi puta pominje se predmet ove javne nabavke i to samo paušalnim navođenjem "zaštitno odjelo, maska i nekontaktni termometar". Vidite da se predmeti navode u jednini, pa možemo smatrati da su u pitanju najskuplje plaćeni zaštitno odjelo, maska i termomjer (po 1 kom) u cjelokupnoj ljudskoj istoriji. I još nisu isporučeni!

Šta se u stvari dogodilo? Zeljković je, po unaprijed skovanom kriminalnom dogovoru, obavještenje o ovoj javnoj nabavci i tendersku dokumentaciju poslao turističkoj agenciji. Zato  ovaj "nabavljač" već sutradan u 15,10 časova dolazi u institut sa kompletnom dokumentacijom i prijedlogom ugovora. Za 25 minita komisija je pregledala kompletan predmet i dala preporuku za sklapanje posla. Zeljković potpisuje i pečati već pripremljenu odluku i sve se završava za pola sata. Efikasnost nezapamćena u istoriji javnih nabavki!

Potom Zeljković avansko uplaćuje novac, te do danas "čeka" ugovorenu robu. No, tu dolazimo do ključnog pitanja: iz kojih sredstava je Zeljković izvršio spornu uplatu na račun "Travel4funa"? U drugim nabavkama Republički štab je nalagao Ministarstvu financija RS doznačavanje sredstava institutu, a ovde toga nema. Ostaju u opciji Fond zdravstvenog osiguranja ili izvorna sredstva instituta, šta već mora utvrditi istraga, ali uz napomenu kako taj podatak može dovesti do ostalih aktera kriminala.

Ispod teksta postavljena je i druga stranica sporne Zeljkovićeve odluke, a iz koje se još bolje vidi kako nigdje nije precizirano šta se nabavlja za 2,388 miliona maraka (bez PDV), zbog čega nas ne treba čuditi činjenica da po takvom "dogovoru" nije isporučeno ništa.

Pominju se u javnosti nekakve sitne isporuke "Promedinga", ali kakve takođe treba dodatno istražiti u dijelu povezanosti sa ovim konkretnim ugovorom. Naprosto, kao dobavljač je definisan "Travel4fun", novac je uplaćen na njihov račun, a ta turistička agencija nije isporučila ništa.

Dakle, ostajemo na činjenici da je Branislav Zeljković po samo njemu znanim okolnostima dogovorio i realizovao postupak javne nabavke sa režimskim tajkunom Sašom Markovićem, vlasnikom turističke agencije "Travel4fun". Obzirom da u tom poslu nije isporučena roba u vrijednosti 2,388 miliona maraka, a novac je avansno uplaćen, za taj iznos oštećena je Republika Srpska. Činjenični opis krivičnog djela.

Druga činjenica glasi: Branislav Zeljković još uvijek nije uhapšen i pritvoren, nego mu je čak omogućeno da sa direktorske pozicije prikriva sopstveni kriminal, uništava dokaze, utiče na svjedoke, a u konačnici i da sa preko dva miliona maraka (samo iz ove lopovije) pobjegne iz zemlje. Za svaku od ovih posljedica direktno su odgovorni iz tužilaštva i policije, odnosno oni koji ga očigledno štite u ovom teškom kriminalu.

Identičnu nezakonitu zaštitu uživa i Saša Marković (sa podnaslovne fotografije), koji se očigledno usudio Republiku Srpsku prevariti za 2,388 miliona maraka i to u izuzetno teškim okolnostima vanrednog stanja (otežavajuća okolnost krivičnog djela). Odakle Markoviću smjelost za počinjenje ovakvog kriminala? Upravo odakle i prilika za takav vid prevare - iz dogovora sa nosiocima najviše vlasti. Zato ima smisla razmišljati kako je nosilac kompletnog kriminala i uživanja zaštite od krivične odgovornosti upravo Marković.

Mediji su već razotkrili Markovićeve veze sa Vladom Đajićem, direktorom UKC Banja Luka i uticajnim članom SNSD-a. Bolje upućeni znaju da je Marković ujedno i vlasnik "Lucido", koja se bavi organizacijom raznih svečanosti i zabava. Posebice onih o "državnom trošku".

Znači, to je onaj Marković što je tvrdio da su članovi "Pravde za Davida" razbili njegovu skupocjenu opremu, a zbog čega je morao otkazati novogodišnji koncert Harisa Đinovića u Banjaluci. Onomad kad se Haris Đinović uznemirio zbog psovanja majke, pa nije mogao pjevati pred "okupljenom policijom". Da, govorim o 30.12.2018. godine kada je "Pravda za Davida" organizovala državni udar koji upravo Miodrag Bajić još uvijek formalno istražuje.

Kud god krenemo nema nam dalje od nezaobilaznog Bajića, koji deceniju i po zadužuje najteže krivične predmete u Republici Srpskoj, a na prste jedne ruke možemo izbrojati presude po njegovim "istragama". Zato ga sad dodatno pitam: zašto prema Zeljkoviću i Markoviću nije agilan kao prema Davoru Dragičeviću? Bar kad su hapšenja u pitanju?!

Avgusta 2018. godine Miodrag Bajić zadužio je predmet "Želimir Lepir i drugi" (Vrećo, Lukač, Ćulum, Ilić i Ivanić), a kad je trebao saslušati Davora Dragičevića omogućio je brutalan progon svjedoka od strane onih koje je ovaj prijavio i čija krivična djela je vrlo čvrsto potprijepio dokazima. Izmislili su nekakvo pozivanje na napad protiv ustavnog poretka kako bi Davora Dragičevića eliminisali kao po njih opasnog svjedoka.

Baš kao što su izmislili razloge otkazivanja novogodišnjeg koncerta. Eto prihvatiću da je koncert otkazan zbog "Pravde za Davida", ako Saša Marković pokaže ikakav dokaz razbijanja muzičke opreme. Medijski je mantrao o uništavanju muzičke opreme, a začudo policija nije uradila uviđaj i time zadokumentovala takvo krivično djelo.

Prihvatiću i da je neko psovao majku Harisu Đinoviću ukoliko pokažu dokaz da je taj čovjek uopšte bio u Banjaluci. Mogu izjavljivati novinarima šta im drago, ali malo upućeniji u te stvari zatraže dokaz da je onoliki čovjek sporne večeri uopšte bio u gradu. Kao akter tog protesta nisam ga vidio ni u blizini bine, a još manje u pokušaju nastupa.

Uostalom. pred kojom publikom je uopšte mogao nastupati? Jedino pred onih nekoliko stotina policajaca u kordonima i širom Davidovog trga. Ko je toliko lud da ide na koncert pod onakvom policijskom opsadom i već viđenom brutalnošću nad građanima? Koncert je policija "otkazala" svojim postupcima pet dana prije njegovog održavanja i nemojmo se lagati. Uostalom, govorimo o globalno znanim stvarima na kakve nema smisla trošiti riječi.

Suština je u tome da jedne te iste osvjedočene lopuže profitiraju na svakoj nesreći ovog naroda. I to čine toliko bahato da se uopšte ne trude sakriti tragove sopstvenog kriminala. Preuzeo sam odluke sa zvaničnog sajta Instituta za javno zdravstvo RS i istima dokazujem teška krivična djela direktora, ali pitanje je: koga uopšte zanimaju dokazi?

Miodrag Bajić da se drži zakona i principa struke davno bi Branislav Zeljković bio u pritvoru KPZ Tunjice. Zajedno sa "humanitarcima" poput Saše Markovića ili Slavena Ristića! Pobogu, samo u dvije "javne nabavke" preko njihovih firmi Republika Srpska oštećena je za sedam miliona maraka. Ponavljam: SEDAM MILIONA!

Priveden sam i uručen mi je prekršajni nalog sa 1 000 maraka kazne zbog teksta u kom sam najavio da će pandemiju Kovida-19 režimska banda iskoristiti za novu pljačku naroda. Optužiše me da "izazivam paniku" lažnim tvrdnjama, a kad se trebalo suočiti na sudu poništili su i uredbe i odluke štaba i prekršajne naloge. Ni pojavili se nisu pred sudijom, a naprosto jer sam prethodno na blogu postavio dokaze kako su im sve odluke protivustavne i protivzakonite.

Zbog takvog javnog poraza uslijedila je odmazda u vidu otkaza. Dvije godine prije sticanja prava na punu penziju (40 godina staža) dobijem otkaz, jer sam javno ukazivao kakvim kriminalom i nakaradnostima se bavi vlast. Narednih dana idu objave u kakvom sramnom i skandaloznom postupku sam dobio otkaz. I to nakon što je ministar Dragan Lukač na posebnoj sjednici Narodne skupštine o ukidanju vanrednog stanja pozvao na moje protjerivanje iz Republike Srpske. Treba me protjerati kao "osvjedočenog protivnika svega srpskog"!

Samo, nije to pokazatelj moći, nego srozavanja karakterističnog za one koji su dotakli dno dna sopstvenog bitisanja. Srozavanja kakva smo mnogo puta mogli viđati kada najgori zločinci na sudu cmizdre i padaju u nesvjest nakon izricanja doživotne robije. Po "performansima" kakve izvode svako može vidjeti da je to tek manito ponašanje osoba suočenih sa gadnim posljedicama sopstvene bezumnosti. Sučenih sa paničnim strahom i kukavičlukom karakterističnim za kabadahije. Ne trebaju Republici Srpskoj epidemiolozi, nego psihijatri. I tužioci malčice pošteniji od Miodraga Bajića.